Skrivanje ratnih zločina iza pitanja

Dijeljenja

Izrael tvrdi da je njegov posljednji pokolj stanovnika Gaze opravdan samoobranom jer neki militanti ispaljuju loše ciljane rakete na Izrael. Ali to izostavlja moralni kontekst izraelskog zauzimanja palestinske zemlje i oštre blokade 1.7 milijuna ljudi zatvorenih u malenom Pojasu Gaze, kaže teolog Daniel C. Maguire.

Autor Daniel C. Maguire

Zar Izrael nema pravo braniti se? Iako je teško da je pitanje pogrešno, ovo je potpuno pogrešno pitanje iako je ono srce i duša izraelske obrane od napada na malu Gazu.

To je također temelj američke procjene moralne katastrofe koja je u tijeku. Senat je jednoglasno izglasao potvrdan odgovor na pitanje, ignorirajući sve druge izrazito relevantne okolnosti. Nikada pogrešno postavljeno pitanje nije imalo takav prestiž i pečat na visokoj razini.

Izraelski premijer i američki predsjednik Barack Obama tijekom sastanka u Ovalnom uredu 18. svibnja 2009. (Foto: Bijela kuća)

Izraelski premijer i američki predsjednik Barack Obama tijekom sastanka u Ovalnom uredu 18. svibnja 2009. (Foto: Bijela kuća)

Zgrčeno pitanje griješi lukavošću i lažnošću. Uz verbalnu čarobnjaštvo, prekršaj iznenada postaje odbrana sa svom legitimnošću koju obrana uvozi. To je slično traženju “Ima li silovatelj tijekom silovanja pravo braniti se ako se žrtva opire?”

Uz kolektivnu amneziju, Izrael i Sjedinjene Države odbacuju osnovne stvarnosti ratovanja. Opsada (ili blokada) je čin ofenzivnog ratovanja. Uistinu, to je jedno od najrazornijih oružja, koje osuđuju i teorija "pravednog rata" i, vrlo bitno, židovska i kršćanska etika rata.

Maimonides je u dvanaestom stoljeću sažeo talmudski pogled na opsadu, rekavši da ona može biti opravdana samo ako je jedna strana ostavljena otvorenom za građane da pobjegnu. Naravno, to onda više ne bi bila opsada. Zaključak: opsada je nemoralna. 

Kao što Michael Walzer kaže u svojoj obradi “Rata protiv civila,” “više je ljudi umrlo u opsadi Lenjingrada nego u paklu Hamburga, Dresdena, Tokija, Hirošime i Nagasakija zajedno.” Zdravstveni učinci dugotrajne i sve jače opsade na djecu i druge u Gazi su užasni.

Stanovnici Gaze jednako su osuđeni na smrt jer će trenutni izraelski napad pojačati opsadu. Flotile su pokušale razbiti opsadu Gaze donoseći očajnički potrebne lijekove i hranu, a Izrael ih je odbio; u jednom slučaju Izraelci su pucali i ubili devetero onih koji su bili u mirovnoj flotili, od kojih je jedan bio američki državljanin.

Sada se vratimo na pitanje koje podupire izraelske i američke slabašne racionalizacije: ima li opsjedatelj pravo braniti se od svoje žrtve tijekom opsade? Ne nadmašuje li pravo opkoljenih da prekinu opsadu tvrdnje četvrte najjače vojne sile na svijetu, koja guši 1.7 milijuna ljudi zatočenih u uskim okvirima Gaze?

Nedvosmislena činjenica na terenu je da ljudi u Gazi doista čekaju smrtnu kaznu. S Izraelom s jedne strane i neprijateljskim i moćnim Egiptom s druge strane, s uništenim tunelima koji su bili ekonomske žile kucavice (a ne samo kanalima za obrambeno oružje), opsada je postala katastrofalna.

Paritetna laž

Postoje i druge laži nagomilane ispod neumjesnog pitanja: Nema li Izrael pravo braniti se? Istaknuti među njima i dominantni američki mainstream mediji su paritetna laž. Implikacija je da ovdje imamo rat između jednakih strana. Ali Gaza nema vojsku, mornaricu, zrakoplovstvo, čak ni aerodrom.

Poput nekog slijepog Davida, besmisleno i očajnički baca neupravljive kamenčiće na izraelskog Golijata, dajući tako Izraelu izgovor da tvrdi da je žrtva i postavlja svoje lažno pitanje kako bi prikrio svoje stalne zločine protiv čovječanstva.

Laži rađaju laži i ima ih još. Kako ističe libanonsko-američki filozof Robert Ashmore, Izrael i Sjedinjene Države s proučenim i tvrdoglavim naporom okreću leđa istočnom grijehu Bliskog istoka, razlogu zašto je Gaza prenatrpan zatvor kakav i jest.

Ono što Izraelci zovu "Rat za neovisnost", a Arapi točnije zovu al Nakba, katastrofa, dogodila se 1948. Preko 700,000 Palestinaca je protjerano iz svojih domova, preko 500 njihovih sela je uništeno i ponovno izgrađeno s hebrejskim imenima. To je korijen sveg izraelskog zla. Nastavlja se ubrzano jer Izrael odbija opetovane arapske ponude da prizna Izrael ako se povuče na granice prije 1967. godine. Krađa zemlje eufemizirana kao "naselja" nastavlja gutati palestinsku zemlju, čineći sve priče o rješenju s "dvije države" ciničnom iluzijom.

Sjedinjene Države su, kako je rekao Tony Judt, "platitelj" izraelskog imperijalizma. Američki Kongres je, kako kaže Robert Ashmore, “izraelsko okupirano područje”. Čelnici al-Qaide koji stoje iza napada 9. rujna naveli su nemilosrdnu američku potporu izraelskoj okupaciji kao motiv za napad. U našem je nacionalnom interesu da to zapamtimo.

Ogorčenost zbog izraelske agresije i našeg suučesništva na visokom je vrhuncu. U doba atomskog oružja veličine kofera, bespilotnih letjelica i kemijsko-biološkog mikro-oružja, samoubilačka je ludost isticati se kao glavni pokretač Izraela. Zar nas 9. rujna ničemu nije naučio!

Dva republikanska predsjednika, od svega!, dvaput su blokirala izraelski ekspanzionizam: Dwight Eisenhower 1956. i George HW Bush 1989. zaprijetili su da će zaustaviti ili umanjiti izdašnu američku pomoć Izraelu. Otimanje zemlje “naselja” je prestalo dok se pritisak nije uklonio, a zatim se brzo nastavilo.

Palestinci odbacuju ismijavanje prekida vatre-s-nastavkom-opsade, govoreći poput Židova koji su se pobunili u nacističkim getima, radije bismo umrli na nogama nego na koljenima. Oni koji ih tjeraju na takve mogućnosti tek će platiti cijenu. Kako kaže židovski učenjak Marc Ellis, "povijest se prikrada moćnima".

Daniel C. Maguire je profesor moralne teologije na Sveučilištu Marquette, katoličkoj, isusovačkoj ustanovi u Milwaukeeju, Wisconsin. Autor je Moralno vjerovanje za sve kršćane, Do njega se može doći [e-pošta zaštićena]

12 komentara za “Skrivanje ratnih zločina iza pitanja"

  1. rosemerry
    Srpanj 28, 2014 na 17: 01

    Hvala na ovom članku.
    Izrael se pretvara da se "samoobrani" kada ilegalno okupira palestinsku zemlju, drži više od pola milijuna doseljenika na ZB i uništava kuće i preuzima sve više i više u ZB i Istočnom Jeruzalemu, dok vrši potpunu kontrolu nad zrakom, morem i kopnom sa zlobnim sankcija i učestalih napada na Gazu je monstruozan. "Opasne rakete" koje se optužuju da su neučinkovite ili da "ciljaju izraelske civile" (vrlo neuspješno) IOS izjednačava ili ih smatra gorima od pokolja velikih razmjera. Dokazljiva činjenica da su rakete uvijek SLIJEDILE izraelsko kršenje primirja nikada se ne spominje u MSM-u. Samoobrana za Gazu, s vlastitom vojskom, bazama, oružjem itd. ne bi bila ni potrebna da Izraelci ne bi nastavili s opsadom. Hamas JE pristao na “Arapski mirovni plan 2002., što dr. Weisbard sigurno zna. Nedavni intervjui s vođama Hamasa su jasni (u Al Jazeeri-žao mi je što ne znam kako to povezati).

  2. Zraka
    Srpanj 28, 2014 na 16: 54

    Za mene je situacija poput one da vaše susjedovo dijete udari vaše dijete vodenim pištoljem, a vaše dijete zatim odgovori mecima iz puške.

  3. bobzz
    Srpanj 26, 2014 na 15: 09

    Johne, mislim da si mislio na moj komentar u “Suučesništvo SAD-a u izraelskim zločinima”, a ne na “Netanyahuove krvave kalkulacije”. Ono što je stvarno uvredljivo za sve osim Izraela i njegovog sponzora je pokolj. Što se tiče Palestinaca koji se izgladnjuju i tjeraju sa svoje zemlje, što očekujete? Shvaćam da su Židovi prošli kroz stoljeća progona koji je kulminirao u Shoahu. Imam želju za domovinom, ali cionizam je Izrael poslao preko ruba - stajalište dijele miroljubivi Židovi. Moj je komentar istaknuo potpunu nehumanost pokolja. Cionisti više ne traže moralne upute u Tanaku; oni su to sveli na zemljišnu ispravu, ne samo na zemlju koju su Arapi spremni ustupiti (granice iz 1967.), već na cijelo Solomonovo kraljevstvo. Cionistički kurs završit će katastrofom, ne samo za Izraelce. Što se tiče mog komentara, prihvaćate li doista laki argument da Palestinci koriste žene i djecu kao štit ili da su njihovi lutajući projektili (množina) pogodili bazu UN-a?

  4. John J
    Srpanj 26, 2014 na 11: 53

    Između Rabina i Arafata postignut je dogovor. Fanatični revizionistički cionist ubio je Rabina zbog toga, a mnogi drugi su imali isti osjećaj. Na izborima za zamjenu izgubljenog premijera pobijedili su revizionistički cionisti. Arafat je toliko vjerovao Rabinu da nije zatvorio sve rupe u petlji. Jedan je bio da će prestati sve naseljeničke aktivnosti na okupiranom području. Siguran sam da bi svaka osoba podrijetla koja želi mir smatrala nastavak aktivnosti naseljavanja destruktivnom za mirovni proces i prijezirom. Palestinci su to odmah prozreli.
    Pročitajte Bobzzov uvredljiv komentar na sljedeći članak, “Netanyahuove krvave kalkulacije”. Mislio sam da će takva vrsta materijala biti uklonjena, ali barem je prosvjetljujuće.

  5. [e-pošta zaštićena] Jaya Weisbarda
    Srpanj 25, 2014 na 18: 26

    Puno bi me više uvjerila Maguireova polemika da je Hamas pokazao i najmanji interes za kompromis koji bi dopustio Izraelu i Palestini da žive jedni pored drugih u miru. Maguire se ponaša kao da bi povratak Izraela na granice iz 1967. donio mir. Ali za Hamas, sve je u vezi s 1948. i preokretom samog postojanja Izraela. Čini se da se Maguire s time slaže, tvrdeći da je samo stvaranje Izraela kao utočišta za Židove nakon holokausta bila katastrofa za civilizaciju. Ne ulazeći u potpunu raspravu o papinskom ponašanju koje je dovelo do i kroz holokaust, Maguireovo izvješće ostavlja premalo sumnje o njegovom nedostatku razumijevanja za židovske brige bilo koje vrste.

    Sve ovo govorim kao osoba koja je ozbiljno kritizirala izraelsku politiku do i uključujući vođenje ovog rata. Ali također poštujem djelovanje i moralnu odgovornost palestinskog naroda i njihovog izabranog vodstva, te njihovu odgovornost, koju dijele s Izraelom, za neuspjeh u postizanju održivog političkog rješenja.

    Profesor emeritus, Sveučilište Wisconsin, Madison.

    • Joe Tedesky
      Srpanj 27, 2014 na 01: 04

      Poštovani profesore Weisbard, otkako sam prvi put pročitao vaš post ovdje kotačići u mojoj glavi ne prestaju se okretati. Uzimajući u obzir koliko ste u pravu što se tiče Hamasa i njihovih ciljeva, u usporedbi s izraelskim ciljevima, to je nevjerojatno, ako ne i više.

      Ono što sam gore napisao o predsjedniku Trumanu samo je da bih istaknuo kako političar razmišlja. Svi znamo da je ono što je Truman učinio, učinjeno kako bi se zadovoljio doprinos kampanji od 2 milijuna dolara tadašnjeg američkog cionista. Truman se borio s palestinsko/židovskim pitanjem svog vremena. On je zapravo privatno favorizirao druge metode prema rješenju palestinskog naselja. Moglo bi se čak ići tako daleko da se kaže da je Truman isklesao kalup za sve američke predsjednike od tada. Eisenhower i George HW Bush do sada su bili jedini američki predsjednici koji su se suprotstavili politici modernog Izraela.

      Slažem se s vama da ističete da postoje dvije strane u ovom sukobu. Nemam odgovor, ali još uvijek učim i pokušavam obratiti pozornost.
      S poštovanjem JT

      Sljedeće poveznice vrijede pažnje i mogu biti korisne.
      Židovska skupina dostavlja ožalošćeni kadiš za žrtve Gaze
      http://www.huffingtonpost.com/2014/07/26/jewish-group-kaddish-gaza_n_5622021.html

      Ovo nije rat protiv terorizma; rat je sam po sebi akt terora
      od URI AVNERY
      http://www.counterpunch.org/2014/07/25/this-is-not-a-war-on-terror-the-war-itself-is-an-act-of-terror/

      Ref. Sjećanje na Gore Vidala....
      http://www.biblebelievers.org.au/jewhis1.htm#Foreword

  6. Florence Steichen
    Srpanj 25, 2014 na 16: 05

    Izvrsno. Hvala vam!!

  7. bobzz
    Srpanj 25, 2014 na 12: 47

    Joe, ne sumnjam u tvoj citat iz Trumana. Volio bih izvor, ako ne citiraš napamet.

  8. Joe Tedesky
    Srpanj 25, 2014 na 10: 53

    Članak profesora MaGuirea ovdje vrlo dobro ističe što Amerika godinama radi s izraelsko/palestinskim pitanjem. Smatram da je stav Harryja Trumana o Izraelu jedan od najnižih stavova Amerike u povijesti naše nacije. Da je barem Truman poslušao savjet Georgea Marshalla i pitanje Palestine predao UN-u. Umjesto toga, Truman je u tom trenutku razmišljao kao političar koji se natječe za županijskog povjerenika. Truman je izjavio: "Žao mi je, gospodo, ali moram odgovoriti stotinama tisuća onih koji su zabrinuti za uspjeh cionizma: nemam stotine tisuća Arapa među svojim biračima." Je li mogao postojati gori odgovor od njegove primjedbe? Marshall je bio toliko odbojan, on (Marshall) koji nikada nije glasovao pokušavajući uvijek biti iznad politike, rekao je Trumanu kako neće glasati za predsjednika zbog njegove (predsjednikove) odluke. Ne više nakon što bi Marshall dao ostavku na mjesto državnog tajnika. Ovdje je za modernu Ameriku sve počelo.

    Ono što je još tužnije je koliko malo američka javnost zna o upletenosti naše zemlje u Izrael. Naši mediji malo pokrivaju bolesnu stvarnost s kojom Palestinci žive iz dana u dan. Bilo je previše lako naslikati Palestinca kao potpunog ludog Arapa. Ovaj stereotip je slika koju je većina Amerikanaca dobila. Dakle, čini se pravednim da se Izrael zaštiti od ovih luđaka koji samo žele rat jer ne vole Židove.

    Odavno je trebalo da Amerikanci konačno čuju i vide istinu.

  9. Srpanj 25, 2014 na 05: 41

    Ima li Izrael pravo da se polako i postojano širi rušenjem kuća i gradnjom naselja na njihovom mjestu? Ne, nije.

Komentari su zatvoreni.