Tradicionalne američke politike koje podupiru Izrael što god učini i pretpostavljaju da će dolar ostati kralj suočavaju se s novim izazovima dok Izrael šokira globalnu savjest svojim ratom protiv Gaze, a nove ekonomske sile razmatraju novu rezervnu valutu, primjećuje Danny Schechter.
Autor: Danny Schechter
Godinama je izraz "bombaši samoubojice" bio sinonim za terorističke napade, posebno u Izraelu. Ideja o mučeniku koji je spreman dati svoj život za cilj dok uništava "neprijatelja" postala je obilježje modernog sukoba, posebno s pokretima otpora koji se suočavaju s modernim vojskama.
Čudno, čini se da se ta fraza danas vratila na sam Izrael, jer je njegova vojska uključena u mnogo smrtonosniju "samoubilačku misiju", ponašajući se poput Ahaba u Melvilleovoj Moby Dick odlučan da ubije čudovišnog kita dok se ubija.
Državni tajnik John Kerry i izraelski premijer Benjamin Netanyahu. (fotografija State Departmenta)
Prvo, postoje troškovi za izraelsko gospodarstvo zbog trenutne ofenzive na Gazu. Uz mnoge velike zrakoplovne kompanije koje su otkazale letove, ljetna je turistička sezona ozbiljno oštećena.
Dalje, prenosi Deutsche Welle. “Sukob je do sada koštao izraelski proračun za obranu više od milijardu šekela, oko 200 milijuna eura. Eitan Avriel iz poslovnog časopisa 'The Marker' sumnja da će vojska taj novac tražiti od vlade. više od milijardu šekela, oko 200 milijuna eura.
„'Vlada je već dodijelila 400 milijuna šekela za potporu zajednicama koje žive uz granicu s Pojasom Gaze', kaže Eitan. No, najveći gubitak je pad bruto društvenog proizvoda, istaknuo je, istaknuvši da se potrošnja gotovo prepolovila.
Nepotrebno je reći da ti troškovi nisu toliko strašni kao oni koje trpe ljudi u Gazi, prenapučenom gradu od 1.7 milijuna stanovnika koji se uništava uz sve veći gubitak života. Broj žrtava u Izraelu također raste.
Izraelske novine Ha'aretz izvještavaju: “Obrambeni establišment je već iznio zahtjev za dodatno izdvajanje od milijardu šekela ovogodišnjem proračunu za obranu, kao rezultat sukoba. Osim toga, procjenjuje se da je gospodarstvo pretrpjelo još 1.2 milijarde šekela ekonomske štete u obliku gubitaka koje su pretrpjela poduzeća, izgubljenih radnih dana i izravne fizičke štete pretrpljene u Izraelu kao rezultat neprijateljstava.”
Treće, pristaše Izraela čine se fanatičnijima i iracionalnijima nego ikad, nesvjesnima ljudske cijene njegove "operacije" i željne okriviti žrtve svojih bombardera kao "ljudske štitove" ili legitimne mete. Također su zabrinuti zbog reprize Iraka: invazije koja je izgledala kao laka pobjeda na početku "operacije", početak, kako se razvlači, izgleda sasvim drugačije, prema izraelskom piscu Giladu Altzomu:
“Unatoč jasnoj izraelskoj tehnološkoj nadmoći i vatrenoj moći, palestinski militanti pobjeđuju u borbi na terenu i čak su uspjeli premjestiti bitku na izraelski teritorij. Osim toga, čini se da baražna paljba raketa na Tel Aviv ne prestaje.
“Poraz IDF-a u Gazi ostavlja židovsku državu bez nade. Moral je jednostavan. Ako inzistirate na životu na tuđoj zemlji, vojna moć je bitan sastojak koji obeshrabruje lišene imovine od djelovanja kako bi povratili svoja prava. Razina žrtava IDF-a i broj tijela izraelskih elitnih vojnika koji se vraćaju kući u lijesovima šalju jasnu poruku i Izraelcima i Palestincima. Izraelska vojna nadmoć pripada prošlosti. Nema budućnosti za samo-židovsku državu u Palestini; možda će morati pokušati negdje drugdje«.
Komentirajući ovu predodžbu izraelskog poraza, Marc Ellis piše: “ova analiza počiva na pretpostavci da Izrael ide u rat kako bi pobijedio kao u porazu neprijatelja jednom zauvijek. Ova pretpostavka je netočna. Nijedan izraelski vojni analitičar ne misli da će Izrael pobijediti u ratu u Gazi u tradicionalnom smislu tog pojma. Umjesto toga, Izrael ulazi u rat kako bi kupio vrijeme, kako bi dalje de-razvio palestinsko društvo i kako bi se bavio svojim poslom negdje drugdje, recimo na Zapadnoj obali.”
To zvuči uvjerljivo, osim što svaki rat proizvodi neočekivane utjecaje i posljedice. Sjećate li se kako je naša "pobjeda" nad Sovjetskim Savezom u Afganistanu 1980-ih naoružavanjem mudžahedina rezultirala uništenjem zemlje od strane gospodara rata uz 50,000 mrtvih i dovela do uspona Talibana i Al-Qaide?
Ludilo samoubilačkog rata u Gazi prikazuje se na svim TV ekranima (osim onih u Velikoj Britaniji i SAD-u, koji saniraju užase). Prije nego što završi, sigurno će dodatno naštetiti ugledu Izraela u svijetu, kao i imidžu njegovog pokrovitelja, Sjedinjenih Država.
Dok je Washington zauzet predavanjima Rusiji o gubitku ljudskih života u toj zrakoplovnoj nesreći (čiji uzrok tek treba utvrditi nijedno nepristrano tijelo), SAD omogućuje smrtonosno izraelsko bombardiranje ciljano na civile, a sada, nakon tolike štete gotovo, tvrdi da to želi zaustaviti.
UN je u Ženevi ponovno otvorio pitanje ratnih zločina koji se, čini se, nikad ne procesuiraju kada je u pitanju Izrael, naravno, da bi se dao privid neutralnosti. Hamas se također kritizira kao da se masovno nasilje osvajača i patetični odgovor žrtve mogu izjednačiti.
World Crunch izvještava: “Povjerenica UN-a za ljudska prava Navi Pillay otvorila je sastanak [Komisije UN-a za ljudska prava], optužujući da Izrael možda čini ratne zločine u Gazi, gdje njegova kaznena rušenja kuća i ubijanje djece povećavaju 'veliku mogućnost' da krši međunarodno pravo, prema AFP.” Predvidljivo, i za dobar PR, također je osudila Hamas za njegove "neselektivne napade".
Dok rat traje, malo tko se u medijima zamara pitanjem što bi još moglo biti u igri. Nafeez Ahmad objašnjava za Guardian: “Od otkrića ulje i plina na okupiranim teritorijima, natjecanje u resursima sve je više u središtu sukoba, uglavnom motivirano sve većim domaćim energija jadi.”
Mark Turner, osnivač Inicijative istraživačkog novinarstva, izvijestio da je opsada Gaze i vojni pritisak koji je uslijedio osmišljen kako bi se "eliminirao" Hamas kao "održiv politički entitet u Gazi" kako bi se stvorila "politička klima" pogodna za dogovor o plinu.
Sad, Gaza ima nešto više zajedničkog od krvoprolića s Ukrajinom: plin. Dok Europu SAD potiču da podrži nove oštre sankcije Rusiji, Njemačkoj već prijeti potencijalni gubitak 25,000 radnih mjesta.
U tišini, i šuti se, Wall Street je bijesan zbog nove inicijative banaka BRICS-a da izazove američku dominaciju u globalnoj ekonomiji. Može li to biti povezano s tim zašto Obama bijesno pokušava kazniti Putina? Možda nikada nećemo saznati jer se čini da nitko u medijima ne istražuje.
U međuvremenu, The Telegraph izvještava: "70-godišnja dominacija dolara bliži se kraju", dodajući:
“Da biste razumjeli politiku i moć, isplati se slijediti novac. A posljednjih 70 godina dolar je vladao. To se neće promijeniti u skorije vrijeme. Ipak, nešto se upravo dogodilo, što pokazuje da status rezervne valute dolara neće trajati zauvijek i da bi mogao biti ozbiljno oslabljen. Prošli tjedan, sedam desetljeća nakon Bretton Woodsa, vlade Brazila, Rusije, Indije i Kine vodile su konferenciju u brazilskom gradu Fortalezi kako bi obilježile uspostavu nove razvojne banke koja, bez obzira na diplomatske finese, ima namjeru o natjecanju s MMF-om i Svjetskom bankom.
“Usput rečeno, američki BDP iznosio je 16.8 trilijuna dolara prema podacima Svjetske banke, a kineski 16.2 trilijuna dolara za malo je oborio SAD s položaja. Ravnoteža globalne ekonomske moći je na oštrici noža. Sutra je skoro danas.”
Pa sada, dodajmo ekonomsko samoubojstvo na popis onoga o čemu se moramo brinuti. Koju telefonsku liniju za samoubojstva trebamo nazvati?
News Dissector Danny Schechter svakodnevno piše blog na NewsDissector.net i uređuje Mediachannel.org. Komentari na dissector@mediachannel,org
To je dobro i nisam se morao truditi da ga dobijem :) Uživao sam u razgovoru.
FG, odgovarao sam na tvoje '(?)' u izvornom postu. Zeitgest radi vrlo dobro. To je bila izbirljiva točka. Konstantin je vidio kako kršćani rastu velikom brzinom i zauzeo je stav bolje im se pridružiti (koristiti) nego se protiv njih boriti. On je praktički vodio Nicejsko vijeće. Pokušane reforme na tom putu nikada nisu bile održive i/ili dovoljno velike da bi napravile razliku. Prihvaćam znanost kao znanost (evolucija, stara zemlja, klimatske promjene, cijepljenja itd.) iako ona ne definira svu stvarnost. Ne forsiram Sotoninu stvar - previše posla bez ikakvih dobitaka. Reći ću da znanost, a la Sam Harris, itd., ne može objasniti nevjerojatnu brutalnost i pokolj koji ljudi nanose jedni drugima (i ostatku stvorenja). Svi Jay Liftoni, Freudovi, Arendtovi, itd., itd. zajedno mogu pokušati, ali ne mogu to u konačnici objasniti. KAO METAFORA, sotonsko je jedino što mi pada na pamet. Čitam sve vaše komentare, FG. Nemam dovoljno intelektualne snage da uhvatim dio vaše satire, ali pokušavam.
Pa, ne mogu osporiti postojanje zla, pa moram priznati po tom pitanju. Nekako se “plod sa stabla spoznaje dobra i zla”, jezična sposobnost kategoriziranja, generaliziranja i iznošenja laži čini nedostatkom prepoznavanja najsamodestruktivnije mane čovječanstva. Da se dobro nasmijem, potražio sam taj odlomak i našao ovu referencu: “Američki etnomikolog, etnobotaničar i filozof Terence McKenna predložio je da je Zabranjeno voće enteogeno, identificirajući ga kao gljivu Psilocybe cubensis, u skladu s njegovim modelom “Stoned Ape” ljudska evolucija.” Ja nisam najsjajnija žarulja na drvetu. Ponekad je dovoljno samo ponoviti ono što neki od ovih glupana zapravo kažu da prođe kao satira.
@ Bobzz, hvala na čitanju. “Zeitgeist” se definira kao “intelektualna moda ili dominantna škola mišljenja koja tipizira i utječe na kulturu određenog vremenskog razdoblja”. Teško je odlučiti je li "pogled na svijet" ili "zeitgeist" bolji naziv za određeni skup zabluda. Vjera može potvrditi da je Isus ikada igdje otišao s kim bih se ja identificirao kao apstraktni izmišljeni lik po imenu Sotona, ali dokazi ne. Stoga, u empirijskim terminima, ostaje apstrakcija u području rekla-kazala.
Što se tiče Konstantina, siguran sam da je gledao kako kršćani odlaze lavovima (ili je barem čuo o tome) sa stoičkim osjećajem odlučnosti koji nije usporediv s pristašama bilo koje ideologije koja je prije postojala. Sigurno je pomislio: “Ovo kršćanstvo je munja u boci; koji je bolji način da upravljam masama nego da ih iskoristim za vlastite ciljeve?” Suočimo se. Nije bio nikakav humanitarac. Oprostite na cinizmu, ali moja je procjena da je on to smatrao tadašnjim programom “MK-Ultra”. Stupanj do kojeg su dominionistički kršćani izopačili Kristovu poruku dokaz je koliko takvi programi mogu biti opasni i subverzivni. Rimokatolicizam, sa svojim biskupijama i župama i hijerarhijama rangova oblikovanim prema rimskim političkim gauleiterskim organizacijama, nimalo ne podsjeća na bilo što "kršćansko". No, vrijedno je pažnje da je bez iznimke na čelu svake fašističke diktature u povijesti bio rimokatolik. Konstantin je bio prvi; to ga ne čini kršćaninom.
Kao kršćanin koji vjeruje u uskrsnuće, sa žaljenjem priznajem, osim dvije izbirljive točke, da su kritike koje se ovdje iznose istinite. Izbirljive točke: 1) procjena od “...75-80 milijuna bijesnih fanatika...” je previsoka osim ako brojka ne uključuje djecu, a to bi još uvijek moglo biti previsoko. Da je marginalnih zelota toliko, već bismo bili u strogoj teokratskoj državi. 2) FG, njemačka riječ koju ste tražili je Weltanschauung (za pogled na svijet).
Ovdje su kršćani zalutali (usput, Gandhi je također bio u pravu, parafrazirajući: Zapad ne poznaje Krista). Sotona je poveo Isusa na metaforičku planinu, pokazao mu sva kraljevstva svijeta. "Obožavaj me i oni su tvoji." Bila je to ponuda koju je Isus mogao i odbio. To je odbijanje bilo oštro odbacivanje realpolitike kao načina da se svijetu donese mir. Njegovi sljedbenici bili su iza njega. Vidjeli su njegovu viziju svijeta i patili s njim pokušavajući donijeti mir svijetu. Nisu obnašali javne dužnosti, upisivali se u legije, 'pozdravljali zastavu' itd.; bili su apolitični. Tri stoljeća kasnije, Konstantin je odveo crkvu na istu metaforičku planinu, "Pomozi mi da ujedinim carstvo, a ja ću i progon." Crkva je zagrizla jabuku - razumljivo, ali žalosno. Tandem crkva/država dopustio je 17 stoljeća progona Židova koji je kulminirao u šoahu i izraelskoj naciji. Neuspjeh da se slijedi Isusova riječ da "ljubite svoje neprijatelje" i pokažete gostoprimstvo Židovima u dijaspori stvorio je naciju koju kršćanski cionisti smatraju ključnom za povratak Isusa. Ironija oduzima dah; naš vlastiti kolektivni grijeh stvorio je židovsku naciju. Jedan 'bijesni zelot' propovjednik u San Antoniju je navodno rekao (rekla iz druge ruke, ispričavam se), "Hvala Bogu na Hitleru." Peter nam govori da će sud započeti u crkvi, a ne homoseksualcima ili republikanskim bankarima.
Samov sažetak kvalitativno opisuje paradoks iz kojeg se čovječanstvo pokazuje nesposobnim spasiti se. Svako opažanje koje ljudsko biće napravi u snimci sadašnjeg trenutka, prije nego što on ili ona pomisli ili kaže bilo što o tome, predstavlja apstrakciju PRVOG reda. To promatranje sadrži sva ograničenja bioloških osjetila i kao takvom već mu nedostaje empirijska vjernost. Kao što deGrasse-Tyson ističe, naša sposobnost promatranja opremljena je unutarnjim ograničenjima. Pravi problemi počinju u trenutku kad počnemo davati izjave ili prosuđivati o tim apstrakcijama prvog reda, koje sadrže inherentne prijevare nametnute biološkim ograničenjima.
Religija i ideologija predstavljaju apstrakcije o apstrakcijama složene lingvističkim ograničenjima koja su apstrahirana i zapisana ili prenošena usmeno, a zatim apstrahirana na drugim jezicima, što dovodi do dodatnih stupnjeva udaljavanja od stvarnosti u beskrajnom vrtlogu apstrakcija o apstrakcijama. To je ultimativna igra kozmičkog "telefona", ili kako su je neki semantičari nazvali, "salata od riječi".
Te apstrakcije višeg reda postaju emocionalizirane, a čovječanstvo nije razvilo sposobnost identificiranja nepodudarnosti između verbalnih apstrakcija i "stvarnosti" koju predstavljaju. Jednom internalizirana i emocionalizirana, ova spirala u iluzorno, patološko razmišljanje nadahnjuje poticaj za ubijanje onih koji gaje suprotstavljene iluzivne apstrakcije.
Psihijatrija i psihologija nisu uspjele riješiti ovu dilemu i predstavljaju lažne konceptualne i metodološke discipline. Neuspjeh da se suoče s temeljno zabludjelom prirodom religije ili patološkim posljedicama apstrakcija složenih na N-tu moć nalazi se u središtu razloga zašto imaju samo dva uspješna modaliteta liječenja: farmaceutsko trovanje ili institucionalno zatvaranje.
Neki despoti su to prepoznali i iskoristili, ali njihova realna procjena uključuje uvjet da, kako bi se prevladale zabludne apstrakcije, ljudska bića koja ih skrivaju moraju biti eliminirana. Nijedno drugo rješenje ne predstavlja predvidljiv ishod. Ovo se može pokazati kao "selektivni pritisak" koji u konačnici vodi ili ljudskom napretku ili ljudskom izumiranju.
Ludvigu Wittgensteinu je nedostajalo hrabrosti da izađe i to jezgrovito izgovori, ali ako čitate između redaka u njegovom kasnijem radu, "salata od riječi" moderne filozofije počela mu se činiti kao, pa... sranje. Student ga je upitao: "Kako su ti srednjovjekovni idioti mogli gledati izlazak sunca i vjerovati da se sunce okreće oko Zemlje?". Wittgenstein je odgovorio: "Pa, kako bi njima izgledalo da se Zemlja okreće oko Sunca?"
Neil deGrasse-Tyson nedavno je komentirao da stvari jednostavno nisu postale dovoljno loše da bi privukle pozornost političara. Nažalost, stvari će postati dovoljno loše, ali psihotična priroda njihovog patološkog apstraktnog svjetonazora (zeitgeist?) vjerojatno neće pružiti bilo kakva racionalna rješenja.
Ako je Isus doista bio povijesna ličnost, zdrav razum govori da je njegovo nadahnuće proizašlo iz spoznaje da su zabludne apstrakcije izopačile ljudsko dostojanstvo. Njegov životni stil predstavljen u "svetom pismu" navodi na zaključak da homoseksualnost nije bila anatema za njegovo postojanje, i najvjerojatnije je mislio da je religija, pa... sranje.
Buddha je bio svjestan onoga što ste tako jasno istaknuli. Krishnamurti je utjelovio mudrost i suosjećanje, kao i duboku frustraciju što su, koliko god se trudio, ljudi ostali nepromijenjeni. Zacijelo sljedeći evolucijski skok mora biti skok svjesne promjene.
@ Sam A. : potpuno ste u pravu. Hvala vam.
Sam A. – Bingo. Vaši komentari su tako elokventni, tako (tragično) točni, a vaša tvrdnja tako dobro izražena, jednostavno vam kažem hvala.
NIJEDNA od točaka navedenih u članku neće promijeniti tijek pokolja koji se trenutno odvija u Gazi, niti širenje naselja na Zapadnoj obali, niti nastavak blokade koja istiskuje život iz Gaze, niti kontinuirani napori da se Jeruzalem očisti od Arapa kako bi se uspostavio kao glavni grad Izraela, niti kontinuirani i neprestani protok milijardi dolara pomoći Izraelu za Sjedinjene Države. NIŠTA OD TOGA SE NEĆE PROMIJENITI.
Ono što g. Schechter i gotovo svaki drugi analitičar i stručnjak za Bliski istok jadno ne shvaćaju jest da iza izraelskih poteza postoji zamah koji pokreću najsadističkije i najfanatičnije snage u Sjedinjenim Državama, a ta sila je kršćanska fundamentalistička desnica koja sastoji se od 75-80 MILIJUNA bijesnih zelota čija je jedina motivacija vidjeti zemlju između rijeke Jordana i Mediterana očišćenu od svih Arapa i do vrha ispunjenu Židovima kako bi aktivirala neku vrstu kozmičkog prekidača i vratila njihovog Mesiju natrag u Zemlja.
Ovi fundamentalisti su isti tipovi koje uvijek iznova vidimo kako ih ismijavaju u Daily Showu i drugim kasnonoćnim humorističnim emisijama, gdje voditelj ističe kako su ti ljudi nevjerojatno glupi i djetinjasti, ALI ono što svi ovdje ne razumiju je da je ono s čime imamo posla zapravo horda vjerskih fundamentalističkih zombija koji doslovno vjeruju da mogu učiniti ili reći nešto loše. Kakvi god bili njihovi postupci potpuno su opravdani jer je njihov krajnji rezultat uspostava Božjeg kraljevstva na zemlji, pa nije važno hoćemo li opustošiti planetu, neće biti važno ako ćemo uništiti ekonomiju, neće biti važno ako ćemo oduzeti ljudima ustavna prava, nije važno ako potpuno napustimo naše bavljenje znanošću, obrazovanjem i medicinom, i nije važno koliko nevinih bude oštećeno u Gazi.. jer oni predstavljaju BOŽJU VOLJU!
Imamo posla s hordom bijesnih zvijeri. Jedina razlika između ovih kretena i lovoždera u ISIS-u ili Al-Qaidi je ta što naše civilno društvo JOŠ nije propalo do točke u kojoj ti bitangi mogu trčati uokolo kolju do mile volje i uspostavljajući vlastitu državu mesijanskog kulta, ali tog dana možda neće biti tako daleko.
Dakle, ako želiš vladati u Izraelu, PRVO moraš imati posla s njihovim fanatičnim evanđeoskim dobrotvorima u SAD-u