Ekskluzivno: Državni tajnik Kerry stekao je nezavidnu reputaciju zbog bombastičnog pretjerivanja u trenucima kada je potreban diplomatski oprez, što je obrazac koji je ponovno pokazao u žurbi s prosuđivanjem o obaranju leta 17 Malaysia Airlinesa, kaže bivši analitičar CIA-e Ray McGovern.
Napisao Ray McGovern
Posljednji put kad se veliki rat nazirao na skorom horizontu, državni tajnik John Kerry igrao se brzo i labavo s činjenicama. U govoru od 30. kolovoza 2013., svečano je ustvrdio, ne manje od 35 puta, "mi znamo" da je sirijska vlada Bashara al-Assada odgovorna za kemijske napade izvan Damaska 21. kolovoza.
Samo nekoliko dana kasnije postalo je posve jasno da Kerry jest ne znati. Umjesto toga, unutar američke obavještajne zajednice vladala je velika nesigurnost. I svaka im čast, moji bivši kolege u CIA-i i Obrambenoj obavještajnoj agenciji ostali su pri svome odbijajući reći "mi znamo".
Državni tajnik John Kerry (u sredini) svjedoči o sirijskoj krizi pred Odborom za vanjske poslove Senata 3. rujna 2013. Lijevo na fotografiji je general Martin Dempsey, predsjednik Združenog stožera. a desno je ministar obrane Chuck Hagel. Niti jedan viši dužnosnik američke obavještajne službe nije se pridružio svjedočenju. Fotografija američkog State Departmenta)
Doista, trenutak nelajanja psa u slučaju Sirija-sarin bila je odsutnost američkih obavještajnih dužnosnika koji su sjedili iza Kerryja kada je svjedočio o svojim navodnim saznanjima američkom Kongresu. Za razliku od prizora iz 2003. kada se direktor CIA-e George Tenet postavio iza državnog tajnika Colina Powella kako bi dao tihu podršku Powellovim lažnim optužbama o iračkom OMU Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, Kerry nije imao takvu podršku kada je iznio svoj slučaj protiv sirijske vlade, iako neupućeni američki mainstream mediji nisu primijetili ovu značajnu odsutnost.
Mi Veteran Intelligence Professionals for Sanity (VIPS) pokušali smo upozoriti predsjednika Baracka Obamu na ovaj nedostatak konsenzusa među našim bivšim kolegama u memorandum za predsjednika na rujnu 6. Odlučni u namjeri da izbjegnu smanjivanje lažnih obavještajnih podataka o iračkom OMU, naši bivši kolege odbili su ponovno "popraviti obavještajne podatke oko politike". Opozicija je bila toliko jaka da čak ni povodljivi direktor CIA-e John Brennan nije mogao dati Kerryju uobičajenu "obavještajnu procjenu" koju je želio. Dakle, najbolje što je Obamina administracija mogla skuhati bilo je nešto što se zove "vladina procjena" lišena provjerljivih dokaza i lišena normalnih neslaganja koja obavještajni analitičari pohranjuju s tradicionalnim procjenama.
Razlog za ovaj unutarnji otpor obavještajne zajednice bio je taj što je od početka bilo malo smisla da bi Assad izveo napad sarinom točno izvan Damaska baš u trenutku kada su se UN-ovi inspektori raspakiravali u svom hotelu u Damasku, nakon što su stigli u Siriju ispitati još jedan kemijski incident da je Assad krivio pobunjenike. Nadalje, brzo su se počeli prikupljati dokazi da su sirijski pobunjenici imali sarin i da su oni možda bili ti koji su ga pustili 21. kolovoza u namjeri da gurnu Obamu preko njegove "crvene linije" protiv uporabe kemijskog oružja i potaknu da se američka vojska pridruži građanskom ratu na strani pobunjenika.
U to su vrijeme pobunjenici bili sve očajniji. Ranije prošlog ljeta doživjeli su niz neuspjeha. Turci, koji su pomagali pobunjenike, također su postajali sve uvjereniji da samo otvorena američka vojna uključenost može spriječiti prijeteći poraz. Stoga su krenuli, uz očiglednu potporu jastrebova u američkom State Departmentu, da hvataju mišolovku predsjednika Obamu kako bi "uzvratio" Siriji zbog prelaska "crvene linije".
Kerryjev nastup 30. kolovoza sa svim njegovim "mi znamo" bio je glasan poziv za napad na Siriju i možda bi prevagnuo da nije bilo činjenice da je predsjednik Združenog stožera Martin Dempsey intervenirao i razumno razgovarao s predsjednikom. Manje od 24 sata nakon što je Kerry progovorio, Obama je iznenadio gotovo sve u službenom Washingtonu objavom da je odlučio da neće odmah napasti Siriju kako se očekivalo, već da će otići u Kongres po odobrenje.
Koliko je svijet bio blizu još jednom američkom ratu, naglašeno je činjenicom da je nakon Obamine odluke Francuskoj, koja je bila nestrpljiva da napadne, moralo biti rečeno da smanji stanje pripravnosti za lovce-bombardere koje je imala na pisti. Izraelu se moralo reći da može opustiti najvišu pripravnost svoje obrane.
Dana 1. rujna, senatori John McCain i Lindsey Graham ljutito su potvrdili da je Dempseyeva intervencija bacila kiboš na njihovu jasno izraženu želju da brzo napadnu Siriju.
Kerry: Isprobajte fakultet
Ali napad na Siriju je još uvijek bio u igri i Kerry je dao bravuroznu izvedbu u svom svjedočenju 3. rujna senatskom Odboru za vanjske poslove čiji su čelnici svojim vlastitim primjedbama pokazali stupanj do kojeg su i oni žudjeli za napadom na Siriju. Kerryjevo svjedočenje o Siriji uključivalo je transparentan pokušaj umanjivanja učinkovitosti podružnica Al-Qaide u preuzimanju kontrole nad oružanom opozicijom Assadu.
Kerryjevo svjedočenje izazvalo je vrlo neobičnu osobnu kritiku ruskog predsjednika Vladimira Putina. Na televizijskom sastanku ruskog predsjedničkog vijeća za ljudska prava 4. rujna, Putin je rekao: “On [Kerry] laže i zna da laže. Tužno je."
Ali Kerry je nastavila s lažiranjem. I dalje se zalažući za rat protiv Sirije, Kerry je na kraju konferencije za novinare 9. rujna u Londonu upitan postoji li nešto što Assad može učiniti da spriječi američki napad. Kerry je odgovorio (prilično prezirno, s obzirom na događaje koji su uslijedili) da bi Assad mogao odustati od svakog svog kemijskog oružja, ali “on to ne namjerava učiniti; to se ne može učiniti.”
No, takav je plan već bio u tijeku, gurali su ga Putinovi diplomati. Kasnije istog dana, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov i njegov sirijski kolega objavili su da je Sirija pristala dopustiti uklanjanje i uništenje svog kemijskog oružja. Izbacivši Kerryja, Obama je sklopio dogovor izravno s Putinom. Svo sirijsko kemijsko oružje sada je uništeno.
Dakle, ovo je pozadina kojoj treba pokloniti povjerenje ili ne Kerry skuplja dokaze protiv Rusije zbog obaranja malezijskog zrakoplova u četvrtak iznad Ukrajine.
Ray McGovern radi s Tell the Word, izdavačkim ogrankom ekumenske Crkve Spasitelja u središtu Washingtona. Radio je kao analitičar CIA-e 27 godina.
Sa stajališta Europe (pišem odnekud tamo) Obama je postigao izuzetno malo u svom predsjedničkom mandatu, unatoč divljim slavljima njegove pobjede i šaradi Nobelove nagrade za mir. Međutim, možda ga se pamti kao zapanjujuće uspješnog propagandista. Što god Obama kaže, papagajski ponavljaju europski čelnici, pa čak i Ban Ki-Moon (jadna zbunjena duša). Pokreću temu Gaze, i odmah im na usta dolazi Obamina doktrina: “Hamas napada Izrael koji se ima pravo braniti”…to je to, osim kad Harper u Kanadi, koji je poremećeniji od većine, doda Obaminu višnju na vrhu: “bezuvjetna podrška Izraelu”. Pokrenuti temu srušene malezijske aviokompanije, i šepureći se u skladu s Obamom, i unatoč nedostatku ikakvih dokaza, kriv je Putin. O, i ljudi koji se odupiru razbojničkoj vladavini nacistički orijentiranog režima u Kijevu su "teroristi" iako rade upravo ono što su učinili Ukrajinci u Kijevu uz masovno klicanje Bijele kuće, na početku ove žalosne afere.
Što je onda razlog za Obamin uspjeh? Njegove laži su otrcane i očite kao i Bushove. i gotovo uvijek se otkrivaju. Susan Rice, Victoria Nuland i "luda od šišmiša" (mislim kako to naziva John Pilger) Samatha Power nisu ništa bolje od Condeleeze Rice, Johna Boltona i Colina Powella. Ipak, Bush je stvorio skepticizam među većinom europskih čelnika, a Obamu, unatoč njegovom nečuvenom programu nadzora, tretiraju kao vrelo mudrosti. Može li mi biti oprošteno što mislim da je razlog zašto je Obamina propaganda tako uspješna to što europski čelnici odbijaju reći da je crni predsjednik lažac? Bi li bio jednako uspješan da je bijelac?
Sva ostala objašnjenja očekujemo sa zahvalnošću.
Pad ukrajinske vlade prošlog tjedna mora imati neke veze s obaranjem putničkog aviona - pada mi na pamet "stvaranje propale države"!!
Omiljena taktika kriminalne skupine svjetske dominacije [AKA US Govt] je stvaranje propale države nacije koja Americi daje neku vrstu strateške prednosti – prirodni resursi su jedno, a geopolitički status je drugo. Ukrajina je na pragu Rusije, a Amerika bi rado bila pozvana tamo.
Službeni zahtjev koji dolazi od Porošenka, koji ostaje predsjednik, je, citiram:
“Raspoređivanje američkih i NATO snaga unutar Ukrajine u kontekstu zajedničkih vojnih operacija s ukrajinskim oružanim snagama i nacionalnom gardom.”
Manje oficijelnim riječima on govori SAD-u – “molim vas, dođite nam pomoći, nemamo novaca da platimo našu policiju i vojsku i POGLEDAJTE SADA – istočni separatistički teroristi obaraju putničke zrakoplove”
Šišanje u potrazi za mozgom.
Kerry je, kao što su drugi ljudi primijetili; šišanje u potrazi za mozgom.
Što sam krivo napravio da moj prethodni post izgleda kao kobasica? lol
Vrlo zanimljivi komentari. Ja sam Australac, ali živim u Francuskoj, i šokiran sam antiruskim, a posebno anti-Putinovim, komentarima i postupcima, posebno "Obaminom lošom administracijom". Pedeset godina urlajućeg antikomunizma od strane “Zapada” sada se pokazalo kao potpuna laž, sada kada nema SSSR-a, nema komunističke vlade u Rusiji, a opet mržnja i destruktivno ponašanje SAD-a prema zemlji koja je neovisna, a ne lutke su loše kao u Hladnom ratu.
Bok, budući da sam iz Njemačke, nisam toliko uobičajen s vašim političarima u detaljima. Ali je li ovaj tip samo glup, plaćen, lažljivi ratni huškač ili samo obični kriminalac?
Moja najveća briga je zašto takvi ljudi moraju biti odgovorni za opstanak čovječanstva?
Sumnjamo da vidimo samo vrh ledenog brijega. Svi takozvani demokratski izbori u Americi nisu baš transparentni kao što ljudi vjeruju. Možda jesu bolji nego u Rusiji, ali u Americi moć novca odlučuje tko će biti predsjednik i što on treba postići. Pogledajte samo situaciju u Ukrajini: američka vlada potrošila je mnogo novca da ukine Janukoviča s mjesta predsjednika. Pitali bismo se čemu? Americi ne treba jaka Rusija – to je razumljivo. Preskočit ću onu “smiješnu” situaciju kada je Rusija pokušala podržati mir u Ukrajini dajući im novac i nagovarajući Janukoviča da raspiše izbore – svi znamo što se dogodilo vrlo brzo nakon toga. Ali zanimljiv dio je da je gotovo odmah nakon što je ukrajinski predsjednik izbačen, sin američkog političara preuzeo značajnu ulogu u naftno-plinskoj korporaciji u Ukrajini (zapravo sam čuo da su 3 Amerikanca uskočila u posao). Je li riječ o komadu ili čak o Americi ili je riječ samo o novcu? Ljudi istočne Ukrajine upravo sada umiru za nečijim lijepim novčanicima. Ovdje mogu objaviti videe iz te regije, ali ti videi su strašni. Ako netko želi – neka mi se javi pa ću probati.
Svatko tko je čuo i vidio Kerryjevo svjedočenje u Vijetnamskom ratu u Senatu 1971. bio bi zaprepašten i žalostan kada bi vidio koliko su njegov um, njegova savjest i njegov integritet otad oslabili. Njegova inspirativna “Kako tražiti od čovjeka da bude posljednji čovjek koji će umrijeti u Vijetnamu? Kako tražiti od čovjeka da bude posljednji čovjek koji će umrijeti zbog pogreške?« ah ga je nosio kroz američku politiku poput vrha vala. Bez toga ne bi imao liberalnu akreditaciju i bio bi ono što je oduvijek bio, neokonzervativac koji je oženio pola milijarde dolara vrijednog Heinza Baked Beansa.
Ja sam Rus koji je rođen i odrastao u Donbasu, a zatim se preselio u Moskvu na studij. Sada sam Kanađanin. Drago mi je da sam našao Amerikance koji imaju drugačiju viziju od američke vlade o ovoj užasnoj situaciji. Ono što me smeta u cijeloj toj kalvariji oko Rusije – zlo treba uništiti, što većina ljudi ne razumije da zapadna politika ne podržava mir ili interese vlastitih zemalja. Sada se sve vrti samo oko novca za nečije osobne potrebe. Predsjednici i premijeri samo su marionete u rukama tih ljudi. Pokušavam pretražiti sve vrste izvora informacija kako bih saznao vlastito mišljenje i na svoje ugodno iznenađenje vidim da nisu svi ljudi slijepi, kao što nisu svi novinari kupljeni. Upravo sam razgovarala sa suprugom i on ne vidi smisao zašto ljudi u Americi moraju vidjeti istinu – po njegovom mišljenju, Amerikanci u svojoj politici nisu u stanju ništa promijeniti u trenutnoj situaciji. Nisam se složio s njim jer ste vi momci uspjeli pokazati svoje mišljenje i neslaganje svojoj vladi o ratu u Vijetnamu. Nitko ne zna što se zapravo dogodilo s tim avionom – možda su ga pobunjenici zabunom upucali, možda su to učinili ukrajinski vojnici, ali to osuđujuće ponašanje o Rusiji prije početka istrage jednostavno je smiješno i nepošteno.
QUOTE>Ono što me smeta u cijeloj toj kalvariji oko Rusije – zlo treba uništiti, da većina ljudi ne razumije da zapadna politika ne podržava mir ili interese vlastitih zemalja.
Draga Olga, stvarno si stavila prst na to. Kao Nijemac, postavljam si isto pitanje više od godinu dana, kada je odjednom izbila ova manična antiruska histerija. Počela je uzvišenom agresivnošću u MSM-u ,tokom svih zimskih olimpijskih igara. A kada je konačno Maidan eksplodirao, bio sam pomalo šokiran, vidjevši političare MOJE zemlje usred toga, kako podržavaju NACISTE. Od tada se pitam, živim li u istoj zemlji, znao sam kao posrednik između istoka i zapada.
Naši su čelnici iz dana u dan postajali sve agresivniji. Mogu samo pretpostaviti, uzimajući u obzir NSA, da su ucijenjeni. Budući da su i kancelar i predsjednik iz bivšeg DDR-a, mora postojati nešto o njihovom odnosu s Partijom u to vrijeme.
Dragi gb i Rosemerry,
hvala na podršci mojim mislima. Mislim da Njemačka još ima
dobri demokratski političari, na primjer, Sahra Wagenknecht. Čuo sam njezin govor o rusko-ukrajinskoj situaciji i sve što govori 100% odražava moje vlastito mišljenje o toj temi. Nikad nisam podržavao Putina za njegovu unutarnju politiku, jer mislim da je mogao učiniti više u borbi protiv korupcije i mita. To je bio razlog zašto sam napustio zemlju. Ali tko sam ja da sudim? Rusija je ogromna zemlja s hrpom problema, a uvjeti u zemlji s kojima se morao nositi bili su prilično jadni. Nikad prije nisam glasao za njega, ali mislim da sad hoću. Vratio nam je ponos i mislim da je on jedini državni lider koji je pravi patriota svoje zemlje.
I Rusi i SAD dobro znaju što se dogodilo. Putin čeka da vidi kakve laži dolaze sa zapada. On stavlja Rusiju na ratnu nogu i drži jezik za zubima. Istina je vani i na cijeloj ruskoj televiziji. BUK bi raznio avion u komade i ne bi imali tako malo polje krhotina. Ispaljene su rakete AtoA koje su onesposobile zrakoplov i on se srušio uglavnom u jednom komadu. Povezao sam se s objavama koje pokazuju oštećenje šipke na lijevom krilu prije nekoliko dana…tipično oštećenje od AtoA..i pokazale su kokpit isprskan lijevom stranom s rupama. Napad je potpomognut promjenom kursa i visine aviona. BUK-ovi u Donjecku bili su rezervni i brzo su nakon toga iseljeni.
Briljantna analiza John. prije prezentacije ministra obrane nisam čuo za Su-25 s višim letovima, pa sam ostavio otvorena vrata za zez od strane nesposobnih ukrajinskih redovitih vojnika. Sada sam s tobom. Premještanje vozila Buk i slanje 1 ili 2 gumba Su-25 to je pravi američki zločin. Dobra poanta također o relativnoj šteti koju je napravio SA za razliku od AtoA projektila. Uputa za promjenu kursa 777 čini 2 stvari. Spušta letjelicu na nižu visinu na maksimalnu visinu Su-25 od preko 30,000 777 stopa. Pilot bi morao letjeti gotovo okomito na 25 i nastaviti sve dok njegov Su-25 nije izgubio uzgon i počeo zastajati i padati natrag na zemlju. Preostali jaz bi se morao premostiti dometom samog projektila. Iako su imali višak u drugom Su-11, to je još uvijek prilično zahtjevan manevar, pa je podrška SA25 bila neophodna. Dakle, jedan od njih ga je oborio, po vašoj analizi Su-11. Druga izmjena, (naravno) smjera, dovela bi ga bliže lovcu i poboljšala točnost i pouzdanost AtoA projektila(a). SA45 ima bočni domet od XNUMX km. Dakle, ovo postaje sve uvjerljivije. U međuvremenu SAD koristi 'društvene medije' za svoje podatke. Zar nisu imali AWACS uključen cijelo vrijeme, plus NATO vježbe. Super stvar!
To me uvijek oduševi. Čitajući izvještaje o svjetskim zbivanjima 'naknadno', moglo bi se pomisliti da je svaki nedokučivi zlikovac, svaki zagonetni manipulator i svaki podmukli prevarant ispao samo jadna lakeja, nesavjesni lakeja ili svojevoljni lakej. Napokon, nemaju talenta, nemaju uvida niti urođenih sposobnosti. Općenito ih nazivaju samoživim ulizicama, marionetama i pompoznim elitistima. Moram se zapitati zašto se čini da nitko ne uočava te nečuvene mane karaktera kada su ti isti ljudi u poziciji da nanesu ogromnu štetu na svjetskoj pozornici. Ali kada su u zenitu svog utjecaja koji služi sebi, dodijeljena im je svaka mjera poštovanja.
Evo dobrog primjera: tip koji je studirao u Francuskoj, tečno govorio najmanje tri jezika, družio se s najboljim obiteljima, imao uspješnu karijeru u financijama i industriji, otišao u rat kao časnik, bio ranjen i odlikovan kao heroj, vratio se u zagovarao “mir, slobodu i jednakost”, oženio se nevjerojatno bogatom ženom, uvelike povećao imovinu svoje obitelji, postigao diplomatsko priznanje u pregovorima o kontroli naoružanja i postao državni tajnik.
Oprostite, ljudi, ali ne govorim o Johnu Kerryju. Pa, barem ne izravno. Nije iznenađenje da pobjednici omalovažavaju poražene, ali naglašava potpuni nedostatak diplomatskog uvida koji je trebao biti operativan u to vrijeme. O Joachimu von Ribbentropu, popularni dokumentarac kaže: "Hitler je odabrao Ribbentropa za svog ministra vanjskih poslova jer je naivno vjerovao da će čovjek koji se bavio šampanjcem znati nešto o diplomaciji." Za dobrobit života koji su mogli biti spašeni, prava je šteta što takva pronicljiva dijagnoza nije bila dostupna kada je Time Magazine proglasio Hitlera “Čovjekom godine”. Očito je da su povjesničari i diplomati nesavjesni i nesposobni kao i zlikovci koje žele kvantificirati...nakon toga, naravno.
Činjenica da je takvom čovjeku nedostajao talent, uvid, sposobnost ili inteligencija zapravo je smiješno. Ali sigurno mu je nedostajalo karaktera, savjesti ili skrupula. Nažalost, bio je potreban svjetski rat da skrene pozornost njegovih klevetnika na te atribute. Ipak, smatraju ga laskavcem, glumcem, arogantnim i dominantnim arrivistom i nesretnim lakajem. Da je rat tekao drugačije, možda bi jednog dana bio kancelar. Pretpostavljam da ako dobiješ rat, karakter zapravo nije bitan. Kerry možda računa na to.
Nakon što je Goring počinio samoubojstvo, nije li Ribbentrop bio jedan od prvih koji je obješen?
Ps FG Uvijek rado čitam tvoje postove.
Upao sam u veliku raspravu sa svojom djevojkom oko ukrajinske krize. Moj argument je jednostavno bio da bi ruske akcije mogle biti opravdane i da nije sve crno-bijelo. Mislim da mnogi Amerikanci nisu samo u nevjerici, nego i na neki način vrlo agresivno poriču čak i približnu vjerojatnost da Putin nekako nije zli negativac. To je bez obzira na dokazanu prošlost SAD-a u lažima i promjenama režima. Čini se da indoktrinacija jednostavno funkcionira. A ona je pametna, zamislite što ovo čini prosječnim ljudima.
Andrej, suosjećam s tobom. Američki MSM izvještava o ovoj užasnoj sudbini jadnih aviona u potpunosti je završen mod za ubijanje. Slažem se s vama o tome koliko svi postaju isprani mozgovi od sve ove propagande koja nam se nameće. Poput vas, poznajem mnoge ljude koji također sve kupuju. Drži se. JT
Kao što me moja majka uvijek upozoravala, kako jedna laž samo vodi drugoj laži. Kao da je Allen Dulles napravio moderni predložak za naše sadašnje vođe. Mi, ljudi, trebali smo požuriti u Bastille kada su oni (Warrenova komisija) natjerali svoj jebani izvještaj u naša grla Amerikancima. Neću ni spominjati što incident u Tonkinškom zaljevu znači mojoj vijetnamskoj generaciji. Onda je tu Bush sa svojim iračkim OMU! Lažljivice, lažljivice, gore gaće. Jednostavno nema kraja. Dodaj mi mjenjač kanala umoran sam od laži.
Kerry, glavni šef odjela za velike lažljivce, vrlo je zgodno zaboravio da su fašisti ukrajinskog režima (po izravnim uputama CIA-e) u utorak 5. srpnja 2014. zaprijetili pobunjenicima u Donbasu 'gadnim iznenađenjem'. Google 'Ukrajina prijeti pobunjenicima gadnim iznenađenjem.' A 17. srpnja fašisti su oborili let 17. Gospodin Kerry je to slučajno zaboravio.