Administratori su veliki ljudi na kampusu

Američka sveučilišta predaju više predavanja slabo plaćenim “pomoćnim” profesorima i ostavljaju studente s većim teretom duga, ali jedno područje u kojem su plaće visoke, a povlastice raskošne je administracija fakulteta, piše Lawrence S. Wittner.

Autor Lawrence S. Wittner

Amerikanci koji se zalažu za bolji život za šefove mogu se ohrabriti činjenicom da administratori koledža i sveučilišta, za razliku od njihovog fakulteta (koji se sve više reducira na pomoćnike bez korijena i beskorisnosti) i studenata (opterećenih sve većim dugovima)―napreduju.

U 2011., posljednjoj godini za koju su podaci dostupni, 42 predsjednika privatnih koledža i sveučilišta svaki za svoj rad dobio više od milijun dolara. Robert Zimmer (Sveučilište u Chicagu) bio je najbolje plaćeni s 3,358,723 dolara. Na javnih učilišta i sveučilišta, devet vrhunskih administratora zaradilo je svaki po više od milijun dolara u razdoblju 1.-2012., a najbolje plaćeni, E. Gordon Gee (Sveučilište Ohio State), dobio je 2013 dolara.

Scena na Sveučilištu u Chicagu.

Od tada je vjerojatno da se broj milijunaša, predsjednika kampusa, povećao, jer njihov broj brzo raste. Doista, u 2012.-13., broj predsjednika javnih sveučilišta koji su za svoje usluge primili najmanje milijun dolara više nego dvostruko u odnosu na prethodnu godinu.

Uz svoju formalnu naknadu, predsjednici koledža i sveučilišta dobivaju neke vrlo raskošne povlastice. To uključuje ne samo besplatne luksuzne automobile i članstvo u seoskim klubovima, već i besplatno elitno sveučilišno stanovanje. James Milliken, rektor Gradskog sveučilišta u New Yorku, koje pohađaju neki od najsiromašnijih studenata u zemlji, živi bez najamnine u luksuznom stanu od 18,000 XNUMX dolara mjesečno na otmjenom Upper East Sideu na Manhattanu.

Od 2000. do 2007., kada je Gordon Gee bio rektor na Sveučilištu Vanderbilt, imao je koristi od Renoviranje od 6 milijuna dolara sveučilišne vile u kojoj su stanovali on i njegova žena. Prema a New York Times članak, nakon što je Gee prešao na svoj posao vrijedan više milijuna dolara u državi Ohio, bio je poznat po “raskošnom načinu života koji podržava njegov posao, uključujući besplatnu vilu s liftom, bazenom i teniskim terenom te letove privatnim zrakoplovima. ”

Uz sve veće prihode administratora kampusa ide i njihov sve veći broj. Između 1993. i 2009. navodno njihov broj povećana za 60 posto, na 230,000 ― deset puta više od stope rasta fakulteta. Prema a Izvještaj iz veljače 2014. godine Američkih instituta za istraživanje, između 1987. i 2012. broj administratora na privatnim sveučilištima udvostručio se, dok se njihov broj u središnjim uredima sveučilišnog sustava povećao za faktor 34.

Pogled na jedan sveučilišni sustav je poučan. U razdoblju od 1975. do 2008. ukupan broj administratora na Državno sveučilište Kalifornije porastao za 221 posto (s 3,800 na 12,183), u usporedbi s povećanjem broja redovitih nastavnika od manje od četiri posto (s 11,614 na 12,019). CSU je time postigao razliku (od tada koja brzo nestaje) da ima više administratora nego stalnih članova fakulteta.

U Kanadi, gdje je situacija skoro ista, članovi fakulteta nedavno su se udružili u grupama od četiri osobe da se prijave za oglašeno mjesto predsjednika Sveučilišta Alberta. Objasnili su da bismo, “dijeleći posao na ovom radnom mjestu, mogli raditi bolji posao nego što bi ga bilo koja osoba mogla raditi ― a plaća je sasvim dovoljno velika da zadovolji potrebe sve nas četvero.”

Vođa njihove zajedničke akcije rekao je novinaru da je osmišljena kako bi istaknula “disparitet između nedavnog rasta sveučilišne administracije ― i u smislu broja administratora i u smislu njihovih plaća ― i njihove retorike štednje, što je rezultiralo rezanjem programa, gubitkom stalnih radnih mjesta, sve većim brojem slabo plaćenih, nesigurnih seansi [pomoćnih] i vrtoglavim porastom školarina.”

Nije iznenađujuće da su veliki prihodi i broj administratora doveli do njihove potrošnje sve veći udio proračuna kampusa, čime se smanjuje postotak potrošen na nastavu i istraživanje.

Njihovi brzo rastući prihodi djelomično odražavaju činjenicu da u upravnim odborima većine visokoškolskih ustanova dominiraju poslovni ljudi, koji su, naravno, navikli na čudne prihode i povlastice korporativnog svijeta. Tako je npr. Povjerenički odbor d New York University bez oklijevanja dao predsjedniku sveučilišta Johnu Sextonu zajam od milijun dolara za pomoć u izgradnji njegove raskošne kuće za odmor na Fire Islandu, unatoč činjenici da je već primao 1 milijuna dolara godišnje od tog sveučilišta. Kad je zajam postao izvor javne polemike, predsjednik odbora je ogorčeno odgovorio: "To je tip koji bi mogao spremno zaraditi 1.5 milijuna dolara godišnje" u privatnom sektoru!

Osim toga, budući da su upravni odbori često manje zabrinuti za obrazovanje nego za novac, zaslijepljeni su administratorima koji skupljaju velike financijske doprinose. U pozadini drastično smanjenog javnog financiranja sveučilišta, privlačenje donacija od bogatih i njihovih korporacija ― plus, naravno, povećanje školarina i smanjenje plaća fakulteta ― smatra se posebno poželjnim ponašanjem u modernom sveučilišnom administratoru.

Stoga, kao a Vol Strit novine članak Primijećeno je da je najbolje plaćeni administrator u zemlji 2013., Gordon Gee, bio "plodan prikupljač sredstava", koji je nadgledao kampanju prikupljanja sredstava u državi Ohio koja je do sredine te godine "prikupila više od 1.5 milijardi dolara".

Prioriteti su također bili jasni kada su u pitanju NYU John Sexton. Iako mu je fakultet izglasao nepovjerenje zbog njegovih autokratskih postupaka, predsjednik upravnog odbora je uzvratio: "Otkako je postao predsjednik prikupili smo, mislim, 4.7 milijardi dolara doprinosa." Dodao je: "Uvjereni smo da ne postoji nitko tko bi mogao biti učinkovitiji od Johna, a ja govorim u ime potpuno jednoglasnog odbora."

Izniman rast broja administratora djelomično se može objasniti činjenicom da se birokrati sve više povećavaju. Stoga, glavni administrator, kao što je predsjednik kampusa, voli da podređeni administratori rade njegov ili njezin posao. S druge strane, podređeni vole da za njih rade dodatni administratori.

Drugi razlog administrativne preopterećenosti je taj što, iako je broj nastavnika strogo reguliran od strane uprave, nitko ne regulira broj administratora osim rektora fakulteta ili sveučilišta. A predsjednik se vjerojatno neće riješiti administratora ― osim kada on ili ona želi imenovati nove.

Stoga, bez obzira na nevolje nastavnog osoblja i studenata, ovo su vremena procvata za administratore kampusa.

Lawrence Wittner (http://lawrenceswittner.com), udruženo od PeaceVoice, emeritus je profesor povijesti na Sveučilištu SUNY/Albany. Njegova najnovija knjiga je Što se događa na UAardvarku? (Solidarity Press), satirični roman o životu u kampusu.