Gubitak vjere u demokraciju

Kad se republikanci upuste u potiskivanje glasača protiv vjerojatnih demokratskih birača, mogu smatrati da su njihovi potezi vrlo pametni, osiguravajući njihovu kontinuiranu vlast. Ali povjerenje na kojem se temelji demokratska kultura može biti krhko, kao što pokazuje trenutni sukob na izborima u Afganistanu, piše bivši analitičar CIA-e Paul R. Pillar.

Paul R. Pillar

Dva kandidata na spornim afganistanskim predsjedničkim izborima ne predstavljaju jasan izbor za nas na Zapadu da odlučimo za koga ćemo navijati ili protiv koga. Oba su kandidata iskusna, vjerodostojna predsjednička građa i trebali bismo moći konstruktivno surađivati ​​s bilo kojim od njih kao predsjednikom.

Ashraf Ghani je zapadnjačkiji od njih dvojice. Doktorirao je na Sveučilištu Columbia, predavao je na drugim američkim sveučilištima, radio je u Svjetskoj banci i bio ministar financija u posttalibanskoj vladi Hamida Karzaija.

Afganistanski predsjednički kandidat Abdullah Abdullah.

Abdullah Abdullah je liječnik (oftalmolog) s korijenima u predkomunističkom Afganistanu; njegov očuh bio je viši dužnosnik pod kraljem Zahir Shahom. Abdullahova glavna povezanost s kasnijim građanskim ratom u Afganistanu bila je kao savjetnik omiljenog američkog gerilca: Lava s Panjshira, Ahmada Shaha Massouda.

Abdullah je bio ministar vanjskih poslova u istoj posttalibanskoj vladi u kojoj je Ghani bio ministar financija. Abdullah, koji je mješovitog tadžičko-paštunskog podrijetla, bolje utjelovljuje etničku heterogenost Afganistana nego Ghani, koji je Paštun.

Čini se da su oba kandidata razumni ljudi. Abdullahov trenutačni govor o uspostavi alternativne vlade možda ne zvuči razumno, ali nije iznenađujuće s obzirom na prima facie dokaze da je u drugom krugu izbora bilo značajnih prijevara.

Abdullah je osvojio veliku većinu glasova u prvom krugu i kasnije dobio potporu trećeplasiranog, a ipak je najavljeni rezultat drugog kruga bio da je Ghani pobijedio s više od milijun glasova. Ghani pokazuje razumnost pristajući na opsežnu reviziju brojanja glasova.

Drugim riječima, uzrok političke krize u Afganistanu ne treba tražiti u karakteru kandidata. Umjesto toga, može se pronaći u nedostatku političke kulture koja njeguje navike mišljenja i ponašanja ključne za neometano funkcioniranje stabilne demokracije. Te navike uključuju nekoliko onih koje uključuju pravednost, uključivost i poštivanje nepristranih pravila, te uvjerenje da i nečiji politički protivnici pokazuju te navike.

Nedostatak ili slabost takve kulture više je norma u većini svijeta nego iznimka. Afganistan teško da je usamljen u tom pogledu. Navike i samopouzdanje potrebni za stabilnu demokraciju su krhki i ne treba ih uzimati zdravo za gotovo.

Trebalo bi biti dovoljno da nas podsjeti da ih ne uzimamo zdravo za gotovo kada vidimo odstupanja od pravednosti i poštovanja demokracije u našem sustavu, kao što su, posljednjih godina, napori da se oteža glasovanje kako bi se potisnuli glasovi koji bi bili baciti za protivnike potiskivača.

Neuspjeh da se prepozna važnost demokratske političke kulture, njezina relativna oskudnost u većem dijelu svijeta i vrijeme koje je potrebno da se ona razvije doveli su opetovano do pogrešnog uvjerenja da je u problematičnoj zemlji (bio to Afganistan, Ukrajina, Irak, Južni Vijetnam, ili negdje drugdje), ako samo odaberemo pravog vođu i damo mu dovoljno podrške, uključujući povremeno vojnu potporu, stabilna demokracija će prevladati.

U Afganistanu danas imamo dva respektabilna sukobljena lidera i više od 12 godina izravne vojne potpore, a to još uvijek nije pomoglo.

Teško je predvidjeti kamo će otići trenutni politički ćorsokak u Afganistanu. Afganistanci imaju dugu tradiciju sklapanja ad hoc dogovora kao načina premošćivanja jaza između sukobljenih političkih interesa. Možda to ukazuje na vrstu dogovora o podjeli vlasti koji su iskušani nakon spornih izbora u zemljama kao što su Kenija ili Zimbabve. Ali vjerojatna prijevara na razini od milijun glasova velika je praznina koju treba premostiti.

Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Sada je gostujući profesor na Sveučilištu Georgetown za sigurnosne studije. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)