Glavni američki mediji preferiraju osobnosti nego sadržaj, pa možda nije bilo iznenađenje da je njihov fokus na prvu godišnjicu curenja informacija o Edwardu Snowdenu iz NSA-e bio na njegovim navodnim osobitostima, a ne na zastrašujuću mogućnost države Big Brother, kaže bivši dužnosnik State Departmenta William R. Polk.
Autor William R. Polk
Nakon što sam napokon počeo čitati razne članke koji su izašli o Edwardu Snowdenu, a posljednji je bio Vanity Fair računa, ne iznenađuje mi da se igraju na galeriju - usredotočujući se na njegovu osebujnu osobnost, a ne na sadržaj njegovih otkrića.
Snowdenova osobnost predstavljena je kao paradoksalna (želio je biti vojnik specijalnih postrojbi i favorizirao je invaziju na Irak), zabavna (očigledno je imao adolescentski pogled na špijunažu), ograničena (bez obrazovanja koje bi odgovaralo njegovoj samoukoj obuci), oštroumna (sprema svoj portfelj dionica za crni dan), naivan (pretpostavljajući da će ga javnost iznenada prihvatiti kao heroja), bojažljiv (očekuje hit u mafijaškom stilu) itd.
Sve je to prilično dirljivo, pogotovo kada se pomiješa sa seksi slikama njegove prijateljice. Ali vrlo se malo razmišljalo o tome što sve to znači.
Čak Čuvar dijelovi, koji se koncentriraju na dokumente, ne čine puno da bi otkrića o golemom nadzoru Nacionalne sigurnosne agencije stavili u perspektivu. Ipak, ta je perspektiva postojala davno prije Snowdena. Sen Frank Church sažeti sve to u rečenici ili dvije u njegovoj istrazi Senatskog odbora o obavještajnim aktivnostima iz 1975.:
“Ako bi diktator ikada preuzeo vlast u ovoj zemlji, tehnološki kapacitet koji je obavještajna zajednica dala vladi mogao bi joj omogućiti da nametne potpunu tiraniju, a ne bi bilo načina da se uzvrati. Moramo se pobrinuti da ova agencija i sve agencije koje posjeduju ovu tehnologiju rade u skladu sa zakonom i pod odgovarajućim nadzorom kako nikada ne bismo prešli taj ponor. To je ponor iz kojeg nema povratka.”
To jest, naravno, nema razlike što pokreće ovog konkretnog zviždača - nesigurnost posla, ljutnja, ljubomora, ambicija, domoljublje, strah ili bilo što drugo - i nema razlike je li on ljevičar ili desničar ili apolitičan ili je li privlačno ljudsko biće ili nije.
Dobro je poznato načelo sudske prakse da velike slučajeve, koji zahtijevaju razmatranje važnih pitanja, često pokreću ljudi koji sami mogu biti nevažni, pa čak i neprivlačna ljudska bića. U takvim stvarima medij nije poruka.
Jednostavno rečeno, prava poruka Snowdenovih otkrića je da postoji rast kapacitet koje bi mogla iskoristiti bilo koja buduća vlada, ljevica, desnica ili centar, da potpuno potkopa slobodu. Kao što je Church ispravno rekao, kad se prijeđe crta, nema povratka.
U svjetlu te ključne poruke, dok javnost može biti angažirana od strane Snowdena kao ličnosti ili radije kao "događaja", netko treba učiniti ono što je Crkva učinila i raspraviti što to sve znači.
Tko danas može objasniti kako se kontrole i ravnoteže koje su naši očevi utemeljitelji tako marljivo ugradili u Ustav SAD-a moraju primijeniti na pitanje slobode nasuprot "sigurnosti"? Doista, tko može objasniti što zapravo znači "sigurnost"? Gdje je današnja Frankova crkva?
William R. Polk bio je član Vijeća za planiranje politike, odgovoran za sjevernu Afriku, Bliski istok i zapadnu Aziju, četiri godine pod predsjednicima Johnom Kennedyjem i Lyndonom Johnsonom. Također je bio član tročlanog Odbora za upravljanje kriznim situacijama tijekom kubanske raketne krize. Autor je nekih 17 knjiga o svjetskim pitanjima, najnovija Humpty Dumpty: Sudbina promjene režima i Blind Man's Buff, roman, oba dostupna na Amazonu.
smjesta ih uništiti. Get F'N real on nije pravi zviždač. On je izdajica koji je počinio najgoru i najskuplju krađu opasnih povjerljivih obavještajnih podataka u povijesti ove nacije koji je pobjegao u Rusiju pod vodstvom konzervativnog hladnog ratnika KGB-a. Izdajnik koji radosno sudjeluje u propagandi kako bi osramotio svoju zemlju. Izdajica koji doslovno ne dopušta našim neprijateljima naše metode i tehnike da ih lovimo s našim saveznicima. Da je ovo bio Vijetnam, Koreja, WW2 ili 1, odmah bi ga prozvali kao izdajicu jer je namjerno otkrivao takve stvari našim neprijateljima tijekom rata koji je bio u tijeku. Izdajnik koji nema problema s manipuliranjem strasti javnosti prema našem ustavu kako bi se odvratio od svoje smiješne krađe i izdaje. On NIJE domoljub. Mogao bih nabrojati milijun činjenica i razloga, ali za njegove pristaše on je mesija i čekali su da netko to ubaci u vladu. Izdajice su kul sve dok sramote velikog brata.
Ipak, još uvijek misteriozno slijeće u rusku zračnu luku gdje mu je zakonski dopušteno ostati samo određeno vrijeme, ali mu je dopušteno ostati koliko god je potrebno dok nas neprestano sramoti. Kakve veze ima govorenje Kini i Hong Kongu gdje ih i kojim metodama špijuniramo s našim pravima iz 4. amandmana. Zar nas ne hakiraju svakodnevno. Ne kradu li uspješno naše najskuplje oružje i vojne tajne kako bi ih upotrijebili protiv nas i naših saveznika na Pacifiku? Nisu li uhvaćeni kako zatvaraju tisuće obrambenih mreža Pentagona. Ipak, naš heroj zviždač želi im još malo pomoći u tome. Zašto bi netko tko voli svoj narod to radio. Namjerno dopustite suparniku koji otvoreno priznaje da planira zamijeniti vašu naciju kao jedinu super silu da to učini. Kakve veze ima otkrivanje kako i koje metode koristimo sa Švedskom da špijuniramo Rusiju s našim pravima iz 4. amandmana. Zar nas ne hakiraju i ne špijuniraju svakodnevno, čak nas napadaju najgorom krađom podataka o klijentima u povijesti
Hoće li to biti Blackmoore 1990. ili dolazi još naleta patriotizma?
Ponašaš se kao da je to loša stvar. Istaknuta točka. Pravi zviždač bez ikakvih drugih motiva ukrao bi dovoljno da dokaže da ne laže i otkrije kršenje 4. amandmana domaćeg zakona. NE u milijunima do te mjere da bude najveća krađa povjerljivih podataka u američkoj povijesti. Nadalje, pravi zviždač uzima samo relevantne informacije o onome o čemu zvižda. On nije napravio ništa točno suprotno od jednostavno apsurdnih proporcija. Budući da većina onoga što je ukrao, što znači najmanje 50%, uopće nema nikakve veze s njegovim razlozima za krađu. Vojne tajne koje je lagao o preuzimanju, ali je kasnije priznao Brianu Williamsu. Kako špijuniramo neprijateljske taktike, procedure i sve ostalo kao dokaz iz stvari koje je nepotrebno pustio u javnost. Drugim riječima, dokumenata o nacionalnoj sigurnosti na veliko više nego što je bilo koji sovjetski špijun mogao i sanjati da će ih uspješno ukrasti. Znao je što uzima i koliko uzima koliko god je mogao. Čudno da je zviždač, ali krao je uglavnom stvari kao špijun
bi uzeo i to u apsolutno nepotrebnim količinama, bez obzira kako to pokušavate opravdati, nema opravdanja za krađu toliko opasnih datoteka. Zatim odmah počnite kupovati antiameričke nacije u koje možete otići sa svim tim ukradenim tajnim podacima. Slijeće u Hong i odmah se pokušava prodati u Kinu ili Rusiju. Otkrivanjem legitimnog špijuniranja slično kao što oni čine nas. Dajući im obavijest o tome kako i gdje su neka od mjesta na kojima ih špijuniramo. Kao da je rekao gledajte, ovo su neke vrste tajni koje ja imam i ako riskirate ispadanje, one mogu biti vaše, a bivši pukovnik ruske KGB obavještajne službe je pametno odgovorio. Zašto je teško povjerovati da je sve te tajne već odao FSB-u kad im je u trenutku kad je otišao objema ispred nosa stavljao mrkvu s korisnim informacijama koje nisu morali tražiti. Imajte na umu dokumente Potpuno nepovezane s našim dokumentima o pravima iz 4. amandmana koje bi uzeo za početak. Ne možete stvarno vjerovati da je sve to uzeo
Treba ga tretirati kao izdajicu i lažljivca koji je lagao o svemu iz svoje prošlosti, vjerodajnicama, onome što je uzeo i svojim motivima. Nema sumnje da je on izdajica. Tvrdi da je ukrao sve te povjerljive osjetljive podatke kao zviždač koji je morao otkriti prekomjernost vlade i kršenje ustavnosti bez drugog motiva. Je li za to bilo potrebno počiniti najveću krađu tajnih podataka u američkoj povijesti? Ne bi li nekoliko stotina bilo dovoljno da potvrdi njegove tvrdnje i da nam kaže kako možda tisuću, ali u milijune, hajde sada. (crvena zastavica) Pravom zviždaču treba samo dovoljno da dokaže da govori istinu, a ne stotine tisuća dokumenata. Drugo, pravi zviždač uzima samo relevantne informacije subjektu koji zvižda. Velika većina onoga što je namjerno uzeo nije imala NIKAKVE veze s njegovim nemilosrdno proklamiranim motivima. Umjesto toga, radilo se o tehnikama, taktikama, postupcima, metodama kako špijuniramo i prikupljamo podatke o našim neprijateljima,
konkurenti i saveznici. O podacima o gospodarstvu i vojnim tajnama da i ne govorimo. Vojne tajne o kojima je lagao sve dok nije priznao Brianu Williamsu da ih ima i da se jednostavno ne moramo brinuti hoće li ih objaviti. Jeste li ozbiljni, ima li to ikakvog logičnog smisla da iskreni zviždač ima tako opasne osjetljive podatke i najveći iznos od svih ukradenih. Sve samo kako bi nam dali do znanja što bi vlada mogla učiniti i koliko je njihov nadzor invazivan. Stvari u koje smo ionako barem sumnjali samo su pretjerane, naravno da nema smisla. Zašto bi to radio znajući dobro što i koliko uzima jer je dokumente uzimao iz različitih pretinaca i koliko je mogao. Nije li to opasno, nije li to sumnjivo. Ironično je da on ne radi za stranu obavještajnu agenciju, a ipak je uzeo Točno one stvari koje bi strani agent želio uzeti u obzir da ti opet velika većina nema nikakve veze
sa svojim navedenim razlogom za najveću krađu tajnih podataka u američkoj povijesti. Ništa sumnjivo ni malo. Da je bilo koje druge nacionalnosti, većina bi njegovu priču odmah nazvala čistim bsom i da je očito imao drugi motiv. To ne mijenja činjenicu da je NSA prešla na drugu stranu. To ne mijenja činjenicu da on ima stotine tisuća dokumenata koje nitko izvan NSA-e ne bi trebao. Nije žrtvovao svoj život za nas koje je planirao otići i za najantiamerički nastrojene nacije koje je mogao pronaći. Nema šanse da nije znao da je bilo koja nacionalna obavještajna služba koja je saznala da on ima takve dokumente označila kao povjerljive i mnogi bi sigurno pazili na njega bez problema. Uzimajući u obzir da je imao dar od Boga na svjetske jedine super moći, najtajniji dokumenti i riznice. Kaže da je bio zarobljen u Rusiji. što je očekivao počinio je najveću krađu tajnih američkih informacija u povijesti. Što je mislio da će slobodno otići na kampiranje ispred bijele kuće. Poništena mu je putovnica
Ne bih se složio samo u onoj mjeri u kojoj cilj nije samo medijska zaljubljenost u osobnost privlačnu Honey Boo Boo etosu zaglupljene Amerike, iako je djelomično to. Po mom mišljenju, usredotočenost na Snowdenovu osobnost također je usklađen pokušaj diskreditacije informacija koje je otkrio među onima koji možda nisu toliko rastreseni.
A ono što najviše zabrinjava jest da brojni dokazi pokazuju da djeluje. Čuo sam da mnogi osporavaju njegove motive i koriste to kao osnovu za dovođenje u pitanje istinitosti njegovih informacija. Nekad su to zvali "cointelpro". Danas to s pravom možemo nazvati "posao na snijegu".
Nažalost, moramo uzeti u obzir mogućnost da se novoj Americi ovako sviđa. Podsjeća me na jedan od onih dokumentaraca o "usmenoj povijesti" o nacističkoj Njemačkoj. Nedugo nakon siječnja 1933. jedna njemačka domaćica bilježi: “Bilo je divno! Izašao sam u kupovinu i prvi put nakon mnogo godina nije bilo skitnica koje su spavale na vratima. Nije bilo prosjaka ni prostitutki. Ulice su odjednom izgledale čiste, a u javnim parkovima nije bilo sumnjivih likova.” Nema veze da su svi bili u Dachauu, koji je počeo više kao objekt FEMA-e nego koncentracijski logor. I nemojmo se pretvarati da nitko nije znao. Ako me sjećanje ne vara, bilo je 329 takvih logora unutar predratnih granica Njemačke... tajna slična skrivanju slona u hladnjaku.
Sjeća li se itko filma “Ciganka” s Natalie Wood u glavnoj ulozi? Striptiz se sastoji od skidanja samo jedne rukavice, ali publika podivlja. Čini se da su Glen Greenwald i Laura Poitras koreografirali istu radnju. Pierre Olmidyar, francusko-iransko-američki milijarder, koji je slučajno doprinio milijunima državnom udaru na Majdanu koji je postavio neonaciste u Ukrajinu, financira ih. Polagani, primamljivi "striptiz" koji izvode do sada nije otkrio ništa od pronicljivog interesa. Bez plijena i mina...samo čedan i nevin Edward, koji žali što će naša djeca odrastati bez ikakvog privatnog trenutka. Za razliku od Gypsyja, oni se suočavaju sa životima pune frontalne golotinje u dražesnom elektroničkom peep showu koji je osmislila država pod nadzorom. Njegov je idealizam zapanjujuće ironičan s obzirom na razmjenu poruka i web-kamera u koje se rutinski upušta toliko mnogo američkih ludaka za “obiteljskim vrijednostima”.
No vratimo se pravom licemjerju, Glen još uvijek traži više novca u NSA peep showu "Plati za igru". U međuvremenu, "Yats" je javno izjavio da su istočni Ukrajinci "Untermenschen" (Gee, gdje smo to već čuli?), a njihov šef diplomatije pjeva "Putin je ad**k-head". Čini se da Europa nije zabrinuta što se nuklearni holokaust sprema na njihovom stražnjem trijemu, a američki stručnjaci likuju nad "demokracijom" koju smo donijeli Ukrajini.
Ako je "prokletstvo uz slabašnu pohvalu" metafora za "ubod nožem u leđa", onda je njegova zrcalna slika ulizivanje s pompoznim ogorčenjem - inače poznato kao "ograničeno druženje". Ako se ne sviđate nadzornim organima koje sada imamo, jednostavno će vas udariti. Zvuči li “Todashev” zvono? Inače, Snowdenova otkrića otkrivaju samo sredstvo za ucjenu, a Amerikance, čini se, baš briga.
Eto, FG, i hvala ti što si mi dao vizualizaciju Natalie Wood...svima nam se svidjela! Vidim Fog Horn Leg Horn s rukom na malom Chicken Hawku kako govori: "Sad je tamo kokoš, dečko! Da, što vidimo ovdje...i kada ćeš ti (Snowden) dati nešto dobro? Očekivanja kakva očekivanja!
Priča koju ovdje pričate je da mediji i naše političke klase ne rade svoj posao. Ovo nije vijest, ali je, uglavnom, istina. Ali, prateći te priče jednu po jednu dok su curile kroz Guardian i druge stranice tijekom prošle godine, nisam imao problema s razumijevanjem njih ili njihovog konteksta u velikoj shemi stvari (ponekad je bilo potrebno drugo čitanje). Trebate samo pročitati bilo koji Guardianov rad u prošloj godini ili bilo što Glenna Greenwalda o ovoj temi radi konteksta i analize. A ovo su samo dva najlakša primjera za tu temu. Čitao sam mnoge druge koji također dobro rade.
“Tko danas može objasniti kako se kontrola i ravnoteža – koje su naši očevi utemeljitelji tako marljivo ugradili u Ustav SAD-a – mora primijeniti na pitanje slobode nasuprot 'sigurnosti'? Doista, tko može objasniti što zapravo znači "sigurnost"? Gdje je današnja Frankova crkva?"
Crkva Franka ne bi mogla postojati danas, pod uvjetom povjerljivosti u sigurnosne svrhe(TM) kao što bi on/ona bila. Prepušteni smo sami sebi da se informiramo i donosimo zaključke. To je sada tužno i žalosno stanje stvari.
U mojoj knjizi, porota je još uvijek vani kada je u pitanju Snowden. Ponekad se pitam tko zapravo stoji iza našeg super špijuna. Može li on biti CIA? Čini se da ga senatori Feinstein i Rogers mrze, a čini se da CIA smeta barem senatoru Feinsteinu. Naravno, ovo sam ja u svom ciničnom najgorem izdanju. Morate me ispričati, od prošle godine bio sam zaokupljen čitanjem svega o ubojstvima JFK-a, MLK-a i RFK-a. Najblaže rečeno pao sam i ne mogu ustati iz sve te strašne povijesti.