Više sumnji u vezi s napadom sarinom u Siriji u kolovozu prošle godine iznio je glavni UN-ov istražitelj koji dovodi u pitanje broj ljudi koji su stvarno bili izloženi otrovnom plinu, sugerirajući da je incident bio mnogo ograničeniji nego što se tvrdilo, piše Gareth Porter za Inter Press Service.
Gareth Porter
Šef UN-ovog tima koji je istraživao napad Sarinom u predgrađu Damaska 21. kolovoza 2013., Ake Sellstrom, sumnja u broj žrtava napada koji je prijavljen neposredno nakon događaja. Sellstrom je sugerirao da su mnogi ljudi koji su tvrdili da su bili ozbiljno pogođeni sarinom samo zamišljali da su pretrpjeli značajnu izloženost toj kemikaliji.
U pozadini Sellstromovih sumnji podaci su o simptomima uzorka ljudi koji su izjavili da su bili ozbiljno pogođeni napadom sarinom. Čini se da podaci, objavljeni u izvješću UN-ovog tima iz rujna 2013., opovrgavaju tvrdnje o trovanju sarinom od strane onih u uzorku, prema stručnjacima koji su ih analizirali.
Ake Sellstrom, koji je vodio istragu Ujedinjenih naroda o napadu sarinom u Siriji 21. kolovoza 2013.
Sellstrom je izrazio svoje sumnje u intervju s Gwyn Winfield, urednik časopisa CBRNe World Magazine, koji je objavljen u izdanju za veljaču. [CBRNe je kratica za kemijske, biološke, radiološke, nuklearne i eksplozive velike snage.]
"Ako uzmete brojke iz Tokija, možete usporediti koliko je umrlo u odnosu na one koji su bili pijani", rekao je Sellstrom. Ali u slučaju sirijskog napada, rekao je, "[I]ako smo mogli zaključiti da je bio velik, nismo mogli učiniti isto za koliko je umrlo ili bilo pogođeno."
Izrazio je sumnju da su mnogi od navodnih preživjelih napada bili izloženi sarinu. “Možete dobiti mnoge simptome od drugih predmeta u ratu,” rekao je Sellstrom, “[P]osforni dim, suzavac, mnogi od tih uređaja na bojnom polju će utjecati na pluća, oči i uzrokovati respiratorne probleme.”
Zatim je Sellstrom dodao: “Također, na bilo kojem ratištu ljudi će tvrditi da su pijani. Vidjeli smo to u Palestini, Afganistanu i svugdje drugdje.”
Sada voditelj projekta u Europskom CBRNE centru u Umei, Sellstrom nije odgovorio na e-mail zahtjeve IPS-a za komentar na ovaj članak do roka. Međutim, na njegove primjedbe CBRNe-u očito je snažno utjecalo iskustvo tima u prikupljanju podataka o nekoliko desetaka navodnih žrtava koje su tvrdile da su bile među najizloženijima sarinu 21. kolovoza.
Sellstrom je objasnio Winfieldu da je istražni tim tražio pomoć opozicije u području gdje se napad dogodio kako bi identificirali čak 80 preživjelih u napadu Sarinom. "Mislili smo da ako mogu okupiti 80 ljudi koji su bili pogođeni, ali su još preživjeli, da bi to [bilo] jasno indikativno da se dogodio veliki događaj", rekao je.
Sellstrom je u intervjuu otkrio da je tim odabrao 40 ljudi od prvotnih 80 koje je opozicija identificirala kao preživjele. Tih 36 ljudi opisalo je sebe kao osobe koje su bile vrlo ozbiljno izložene sarinu. Trideset od 36 prijavljenih raketnih udara bilo na ili u blizini njihovih domova. Preostalih šest je reklo da su otišli na točku udara kako bi pomogli onima koji su patili od napada.
Izvješće UN-a pružilo je detaljne statistike o simptomima koje je prijavilo 36 pojedinaca i zaključilo da su podaci "u skladu s trovanjem organofosfatima". Ali stručnjaci za kemijsko oružje identificirali su ozbiljne kontradiktornosti u podacima koji pokazuju suprotno.
Prema izvješću UN-a od 36. rujna, 16 od 22 žrtava, gotovo četiri petine uzorka, reklo je da su izgubile svijest. Drugi najčešći simptom bilo je otežano disanje, koje je prijavilo 36 od 15, a zatim zamagljen vid, od kojeg je patilo njih 36. Ali samo pet od XNUMX prijavljenih mioza, ili sužene zjenice.
Ta je činjenica pokazatelj da je izloženost sarinu zapravo bila minimalna ili nepostojeća za 31 od 36, odnosno 86 posto uzorka. Prema literaturi o kemijskom oružju i stručnjacima koji su analizirali izvješće, mioza je najosnovniji i najpouzdaniji pokazatelj trovanja nervnim plinom.
Samo četiri mg sarina po kubičnom metru za samo dvije minute izazvalo bi tu fiziološku reakciju, prema e-poruci od 17. travnja američkog stručnjaka za kemijsko oružje Dana Kaszete sa sjedištem u Velikoj Britaniji. Članak iz 2002. u časopisu Critical Care Medicine navodi minimalnu izloženost potrebnu za izazivanje mioze na jedan mg sarina po kubnom metru tijekom tri minute.
Ipak, mioza je bila najmanje zastupljen simptom među ljudima koji su tvrdili da su bili vrlo ozbiljno izloženi sarinu u Siriji. Dr. Abbas Faroutan, iranski liječnik koji je liječio iranske žrtve napada iračkim nervnim plinom, primijetio je da podaci "nisu logični".
Sedam od 36 osoba identificiranih kao žrtve reklo je istražiteljima da su izgubili ukupno 39 članova svojih užih obitelji koji su ubijeni u zgradama za koje su rekli da su bile točke udara raketa ili udaljene samo 20 metara (64 stope). Međutim, samo je jedan od njih sedam pokazao suženje zjenica, a samo je jedan prijavio mučninu i povraćanje.
Unatoč nedostatku najosnovnijeg pokazatelja izloženosti sarinu, za 31 od 36 pronađeno je da imaju tragove sarina u uzorcima krvi. Ta prividna kontradikcija objašnjava se činjenicom da bi se čak i izloženost količini sarina premaloj da bi izazvala bilo kakve simptome otkrila u krvi pomoću iznimno osjetljive metode koja se zove reaktivacija fluorida, prema Kaszeti.
Tim UN-a otkrio je da šestero ljudi koji su tvrdili da su bili ozbiljno izloženi sarinu nisu imali nikakvih tragova sarina u krvi, što ukazuje da oni zapravo uopće nisu bili izloženi sarinu. Kaszeta je rekao da je zaključio da ljudi koje je UN intervjuirao i procijenio "nisu bili ozbiljno izloženi" nervnom plinu.
Indikacija da je velika većina u uzorku bila vrlo malo ili nimalo izložena sarinu bila je posebno značajna, jer su one u uzorku odabrale lokalne oporbene vlasti kao one među najteže pogođenim preživjelima. Podaci sugeriraju da su sirijska oporba i njezini vanjski pristaše uvelike preuveličali opseg i žestinu napada.
U očitom referiranju na upitne podatke o simptomima prikupljenim na 36 navodnih preživjelih, Sellstrom je rekao Winfieldu da istražitelji "moraju biti bolji u diferencijalnoj dijagnostici intoksikacije, bolji medicinski markeri".
Selstrom je također izrazio sumnju u broj žrtava za koje se kaže da su liječene u lokalnim bolnicama. Istražitelji UN-a posjetili su dvije od tri bolnice u predgrađu Damaska koje su liječile žrtve napada i dali su podatke o broju žrtava koje su liječili.
"Brojke koje su dali o ljudima koji su prošli kroz njih jednostavno nisu bile moguće", rekao je Sellstrom. “Nemoguće je da su mogli predati onoliku količinu ljudi za koju tvrde da jesu.”
Sellstrom se nije referirao na ukupan broj žrtava koje su prijavili bolnički administratori, ali Médecins Sans Frontières (MSF) objavili su izjavu prošlog 24. kolovoza da su tri bolnice u blizini područja napada izvijestile MSF da su "primile približno 3,600 pacijenata koji pokazuju neurotoksične simptome u manje od tri sata ujutro u srijedu, 21. kolovoza 2013. MSF je rekao da je 355 umrlo.
Sellstrom je ponovio svoje sumnje o ukupnom broju žrtava trovanja sarinom i broju pacijenata za koje se kaže da su liječeni u bolnicama 11. ožujka intervju s web stranicom “Sirija u krizi” povezanom s Carnegiejevom zakladom za međunarodni mir.
Voditelj istrage u Siriji također je istraživao korištenje kemijskog oružja od strane Iraka tijekom Iransko-iračkog rata za UN. On je bio glavni inspektor za UNSCOM, UN-ovu komisiju o usklađenosti Iraka sa zabranom oružja za masovno uništenje, i šef njegovog nasljednika, UNMOVIC-a.
Očito je doveo u pitanje i širi narativ o krivnji sirijske vlade za napad. U intervjuu za Wall Street Journal nakon objavljivanja naknadnog izvješća istrage UN-a iz prosinca, Sellstrom je rekao kako vjeruje da su obje strane u sirijskom sukobu imale "priliku" i "sposobnost" za "izvođenje napada kemijskim oružjem".
Gareth Porter, istraživački povjesničar i novinar specijaliziran za američku nacionalnu sigurnosnu politiku, dobio je britansku nagradu Gellhorn za novinarstvo za 2011. za članke o američkom ratu u Afganistanu. Njegova nova knjiga Proizvedena kriza: neispričana priča o iranskom nuklearnom strahu, objavljen je 14. veljače.