Režim državnog udara u Egiptu koji podržava SAD dodatno je skrenuo prema političkoj represiji demokratski izabrane Morsijeve vlade, uključujući masovne smrtne kazne za njezine sljedbenike. Spektakl je potaknuo američko protivljenje nastavku vojne pomoći, kao što primjećuje bivši CIA-in analitičar Paul R. Pillar.
Paul R. Pillar
Postoji dovoljno razloga za uznemirenost, kao i senator Patrick Leahy i neki drugi, zbog bilo kakvog ponovnog pokretanja vojne pomoći Egiptu u ovom trenutku. Poštivanje američkog zakona o tome što bi se trebalo dogoditi s takvom pomoći nakon vojnog udara dio je razloga.
Masovne smrtne kazne koje su u posljednje vrijeme izrečene u Egiptu privukle su pozornost, ali nisu čak ni među vodećim razlozima za krojenje politike prema režimu feldmaršala Abdel Fattaha el-Sisija, jer je uvijek postojala određena nesigurnost oko toga kako se egipatsko pravosuđe odnosi prema onome tko je na vlasti u Kairu. Umjesto toga, ono što uznemiruje je čitava kampanja drugih oblika oštre represije koja očito ima odobrenje najvišeg vodstva.
Egipatski general Abdul-Fattah el-Sisi prikazan na službenoj egipatskoj TV.
Sisi trenutno ima znatnu popularnost i gotovo će sigurno biti izabran na nadolazećim egipatskim predsjedničkim izborima s malo ili nimalo potrebnih namještanja. Popularan je jer ima karizmu i političku vještinu te zato što projicira imidž snažnog vođe koji može nametnuti neki red u Egiptu koji je prilično neuredan više od tri godine.
Ali teško da se za njegov izbor može reći da je rezultat poštene demokratske procedure kada je ono što bi bila najjača opozicija zabranjeno i potisnuto.
Nedavno je bila zanimljiva dodatna dimenzija života u Egiptu danas izvijestio David Kirkpatrick od New York Times: da prevladava službeno nametnuta vjerska nesnošljivost. Koptski kršćani koji su mislili da će uživati više vjerskih sloboda kada je vojni udar svrgnuo predsjednika iz Muslimanskog bratstva, Mohameda Morsija, tek trebaju vidjeti napredak u tom pogledu. Oni, kao i šijiti i ateisti, idu u zatvor pod optužbama za nepoštivanje vjere.
Velik dio toga ima veze s kulturom Egipta sa sunitskom većinom, a ne s bilo kojim vođom. Ali Sisi je postavila beskorisni ton. Nedavno su ga vidjeli na državnoj televiziji kako pozorno sluša imama koji je njegov saveznik i kako izbacuje zapaljivu retoriku koja je, čini se, opravdavala ubijanje političkih protivnika u ime vjere.
Ne zna se puno o Sisijevom privatnom životu i sklonostima, ali je bio na glasu kao religiozan čovjek. Morsi je bio taj koji ga je imenovao ministrom obrane i šefom vojske. U to se vrijeme to smatralo znakom prilagodbe između vojske i Bratstva.
Važna stvar koju treba imati na umu u davanju smisla kasnijim događajima je da, baš kao u Saudijskoj Arabiji, snažno protivljenje Muslimanskom bratstvu ne mora imati nikakve veze s protivljenjem ubrizgavanju velikih doza islama u javnu politiku. Doista, kao i sa saudijskom kraljevskom obitelji, oni koji se oslanjaju na religiju na svoj način kako bi ojačali svoj legitimitet, sve je vjerojatnije da će Bratstvo vidjeti kao prijetnju.
Situacija u Egiptu počinje podsjećati na Muhammada Zia-ul-Haqa, vojnog časnika koji je vladao Pakistanom desetljeće, pogubio Zulfikara Ali Bhuttoa i uveo najopsežniju islamizaciju te zemlje u povijesti. Sisi vjerojatno neće forsirati šerijat u istoj mjeri, ali ne znamo.
Osim razmišljanja o izazovima kreiranja politike prema Egiptu danas, trebali bismo razmotriti kako razmišljamo o islamistima koji stječu ili su na rubu stjecanja političke moći. Tradicionalni strah bio je "jedan čovjek, jedan glas, jedno vrijeme".
Nikada nije bilo jasno zašto bi se taj strah pridavao posebno islamistima. Zapravo je lakše zamisliti političke vođe drugih boja koji su svoje posebne ideologije ili ciljeve smatrali važnijima od poštivanja demokratskih načela.
Što se tiče Sisija, čini se da je on na putu da slijedi stope svojih egipatskih vojnih prethodnika koji su s vlasti otišli samo prirodnom smrću, ubojstvom ili svrgavanjem drugih generala. A s njim bi Egipat još mogao dobiti islamizam.
Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Sada je gostujući profesor na Sveučilištu Georgetown za sigurnosne studije. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)
Paul, koji su dokazi za vašu tvrdnju da su SAD poduprle vojni udar protiv Morsija?
Nemojte me krivo shvatiti, potpuno sam užasnut onim što se dogodilo i trenutnom politikom SAD-a da to tolerira, ali jeste li sigurni da je to bila američka vlada u usporedbi s mašinerijom drugih tijela?
Jer ja to jednostavno ne vidim.
Sisi nije savršen, ali je puno bolji od Morsija na mnogo načina. Postupanje prema nemuslimanima je zaista žalosno i nesavjesno. Nema usporedbe između zapadnog političkog i kulturnog sustava i mnogih drugih zemalja kao što su Egipat, Pakistan, Indija (sporno je li Indija demokracija), Indonezija itd. Proveo sam dosta vremena u tim zemljama i nastavljam ih proučavati . Vjerujte mi da tamo ne možete imati demokraciju samo poštenim izborima dok se ljudi ne promijene. Promjena koja se neće dogoditi generacijama.