Obama pozvan na suzdržanost prema Ukrajini

U službenom Washingtonu i glavnim američkim medijima žuri se ponovno pokrenuti Hladni rat sa svom njegovom crno-bijelom propagandom, ignorirajući razumljivu zabrinutost Rusije i prikazujući “američku stranu” kao uvijek u pravu. Ali neki veterani američkih obavještajnih službi pozivaju na zreliji odgovor.

MEMORANDUM ZA: Predsjednika
OD: Veteranski obavještajci za zdrav razum (VIPS)
TEMA: Rusija, Ukrajina i američki nacionalni interes

Poštovani gospodine predsjedniče:

Mi dolje potpisani smo veterani obavještajnih službi, vojske i službenika za provođenje zakona. Sve zajedno, naše godine služenja našoj zemlji iznose gotovo 200 godina. Za razliku od mnogih stručnjaka i savjetnika koji svoje argumente temelje na apstraktnim predodžbama o međunarodnoj sceni, naši uvidi izvučeni su iz dubine praktičnog iskustva unutar američke vlade — ovdje i u inozemstvu.

S obzirom na ovu pozadinu, dijelimo duboko razumijevanje velike odgovornosti koja prati veliku moć. Osjećamo obvezu iznijeti vam svoja stajališta o Ukrajini - tim više, budući da eter, TV i novine daju mnogo prostora istim stručnjacima i akademicima koji su Irak tako krivo shvatili prije nešto više od deset godina.

Neki od nas, u našim ulogama u vladi, bili su uključeni u politiku koja se odnosila na tadašnji Sovjetski Savez i također na njegovu državu nasljednicu, Rusku Federaciju. Primijetili smo nedavno klizanje Moskve prema autoritarnijem obliku vlasti i također smo bili zabrinuti zbog razigravanja rivalstva velikih sila oko Ukrajine.

Naša još uvijek živa sjećanja na Hladni rat i štetu koju je on nanio svjetskoj sigurnosti tjeraju nas da tvrdimo da se ne bi smjelo dopustiti da nevolje u Ukrajini dovedu do povratka u bipolarni svijet u kojem se dvije do zuba naoružane supersile sukobljavaju na svakoj razini, uključujući i na globalnoj razini.

Osobito smo zabrinuti zbog nečega što se čini uglavnom nefokusiranim, ali žestokim raspoloženjem među članovima Kongresa i glavnim medijima da se "učini nešto" u vezi s Rusijom - osjećaj koji je i nepromišljen i sasvim suprotan onome što bi ova nacija trebala činiti njegovati konstruktivan i u konačnici koristan odnos s Moskvom i ostatkom Europe.

Iako podupiremo napore SAD-a da pomogne razvoju pluralističke demokracije u Ukrajini, uključujući pomoć u provođenju slobodnih i poštenih izbora, vjerujemo da je vojna potpora i izravna uključenost američkih trupa korak koji će praktički jamčiti eskalaciju sukoba, što bi moglo dovesti do do izravnog sukoba između dviju nuklearno naoružanih velikih sila — situacije koja bi se trebala i mogla lako izbjeći ako se uzmu u obzir interesi svih zemalja, uključujući Rusiju.

Ukratko rečeno, ruski angažman s Ukrajinom — zemljom koja je na pragu Moskve i koja je dijelom etnički Ruska — ne ugrožava vitalne interese SAD-a; niti prijeti bilo kojem američkom savezniku. Odgovor Washingtona trebao bi biti odmjeren, temeljen na stvarnim rizicima u odnosu na moguće dobitke. Sankcije treba primjenjivati ​​uz znatnu suzdržanost, jer je njihova učinkovitost upitna i često služe samo za očvršćavanje suparničkih pozicija. Značajne vojne poteze, bilo jednostrane ili u suradnji s NATO-om, treba izbjegavati jer se mogu smatrati provokativnima, a ne pružaju rješenje za postojeće nesuglasice.

Zalažemo se za više, a ne manje, diplomatskog angažmana, temeljeno na vlastitom iskustvu kao svjedoci mnogih propuštenih prilika u proteklih 50 i više godina, u kojima su se Sjedinjene Države – na našu žalost – prečesto našle na pogrešnoj strani povijesti. Fijasko u Zaljevu svinja 1961. učvrstio je komunizam na Kubi; neselektivna potpora SAD-a antikomunističkim skupinama i političkim strankama u Europi oslabila je novonastale demokracije i ojačala korupciju; zahtjevi bivšeg sovjetskog predsjednika Mihaila Gorbačova za potpunim nuklearnim razoružanjem su odbačeni, što je potaknulo širenje nuklearnog naoružanja među drugim državama.

Kad je Sovjetski Savez konačno pao, konkretni sporazumi da se ne šire na bivše države Varšavskog pakta odmah su ignorirani, a NATO i Europska unija brzo su krenuli prema istoku. Uslijedilo je silovanje ruskog gospodarstva 1990-ih, koje su projektirali zapadni “poduzetnici” koji su radili s lokalnim oligarsima. U to vrijeme to je opisano kao "šok terapija", ali većina Rusa točnije gleda na događaje kao na veliku pljačku, što potiče velik dio trenutnog nepovjerenja prema Zapadu.

Teško da se od Rusije moglo očekivati ​​da ignorira de facto poticanje Washingtona i postizanje “promjene režima” ​​u Ukrajini — što je rezultiralo svrgavanjem propisno izabrane (iako potpuno korumpirane) vlade u Kijevu. Štoviše, kontinuirani napori Zapada da uvuče Ukrajinu u NATO jamčili bi rusko neprijateljstvo još mnogo godina. Oba su to egzistencijalna pitanja za Moskvu; možemo li vas podsjetiti na američku paralelu u provođenju Monroeove doktrine u našem vlastitom "dvorištu".

Po našem mišljenju, situacija ne mora izmaći kontroli. Vrata su još uvijek otvorena za provedbu mjera dogovorenih 17. travnja u Ženevi. Spremnost Rusije da nastavi surađivati ​​s nama na uništavanju sirijskog kemijskog oružja i na iranskom nuklearnom pitanju ostaje ohrabrujuća i mogla bi potaknuti suradnju u drugim zajedničkim interesima.

Perspektiva

Što se tiče Krima, uz svu obmanjujuću retoriku koja ispunjava eter, želimo vas podsjetiti da je Krim postao dio Rusije u kasnom 18. stoljeću. Prije šezdeset godina Ukrajinac Nikita Hruščov, koji je tada bio na čelu Sovjetske komunističke partije, jednostavno je dao Krim Ukrajini — jednoj od 15 "republika" koje su činile bivši Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR). Nije bilo referenduma u to vrijeme; nije se činilo ništa više od formalnosti budući da su sva područja SSSR-a plesala na melodiju Moskve.

Prijelaz Krima Ukrajini počeo je biti značajan 1991., kada se Sovjetski Savez raspao i Krimljani više nisu građani Rusije. Predsjednik Vladimir Putin se na to izravno osvrnuo u svom glavnom govoru od 18. ožujka kada je podsjetio da je Rusija “ponizno prihvatila” situaciju 1991. Objasnio je da je Rusija “tada prolazila kroz tako teška vremena da realno nije bila sposobna zaštititi svoje interese. ”

Danas je Rusija sposobna zaštititi svoje interese u područjima koje naziva svojom “bližnjom granicom”. Neće prihvatiti ulazak Ukrajine u NATO. Pokušaji forsiranja tog pitanja neće učiniti Europu sigurnijom; nego će povećati opasnost od rata.

Postoji važan korak koji možete poduzeti, gospodine predsjedniče. Preporučujemo da zatražite od NATO-a da službeno opozove sljedeći dio deklaracije s kojom su se šefovi država NATO-a složili u Bukureštu 3. travnja 2008.: “NATO pozdravlja euroatlantske težnje Ukrajine i Gruzije za članstvom u NATO-u. Danas smo se složili da ove zemlje postanu članice NATO-a.”

U međuvremenu neka prevladaju hladne glave. Slanje značajnog broja vojnih snaga u zemlje koje graniče s Ukrajinom jednako je polivanju benzinom onih koja su sada relativno izolirana i ograničena žarišta požara, uglavnom u istočnoj Ukrajini. Krhki sporazum postignut u Ženevi 17. travnja još uvijek može pružiti osnovu za raspravu među zrelim vođama i spriječiti vrstu provokacije, mačizma i eskalacije koji su prije 100 godina pokrenuli rat koji je trebao okončati sve ratove. Dva kratka desetljeća kasnije došao je Drugi svjetski rat.

Nakon tog pokolja, Winston Churchill je iznio zapažanje koje je jednako primjenjivo na naše 21. stoljeće: "Bolje je čeljust, čeljust, čeljust nego rat, rat, rat."

S poštovanjem, predano Upravljačkoj skupini, Veteran Intelligence Professionals for Sanity:

William Binney, bivši tehnički direktor, World Geopolitical & Military Analysis; suosnivač, SIGINT Automation Research Center (ret.)

Thomas Drake, bivši viši izvršni direktor Obavještajne službe obrane, NSA

Philip Giraldi, CIA, službenik za operacije (ret.)

Larry Johnson, CIA i State Department (povlačenje)

David MacMichael, bivši viši časnik za procjene, Nacionalno obavještajno vijeće (u mirovini)

Ray McGovern, bivši šef CIA-inog odjela za vanjsku politiku Sovjetskog Saveza i predsjednički referent (u rev.)

Tom Maertens, bivši časnik službe vanjskih poslova i direktor Vijeća za nacionalnu sigurnost za neširenje oružja

Elizabeth Murray, bivša zamjenica nacionalnog obavještajnog časnika za Bliski istok, Nacionalno obavještajno vijeće (u mirovini)

Todd E. Pierce, sudac vojske SAD-a (u mirovini)

Coleen Rowley, bivša glavna savjetnica odjela i specijalna agentica FBI-a (u mirovini)