Čak i dok američka vlada prijeti da će napasti Iran ako krene prema izgradnji jedne nuklearne bombe, američki čelnici i oni drugih nuklearnih država — zanemarili su svoju ugovornu obvezu da rade na nuklearnom razoružanju, što je istaknuto u tužbama Maršalovih otoka, primjećuje Robert Izbjeći.
Robert Dodge
Dana 24. travnja malena Republika Maršalovi otoci podnijela je povijesne tužbe protiv SAD-a i osam drugih država s nuklearnim oružjem (NWS) kako bi ispunile svoje ugovorne obveze razoružavanja. Od 1970. godine, Ugovor o neširenju nuklearnog naoružanja (NPT) obvezuje države da pregovaraju u dobroj vjeri za potpuno razoružanje svijeta bez nuklearnog oružja.
Četrdeset četiri godine kasnije, bez pregovora na vidiku, svijet je postao opasnije mjesto sa zalihama od više od 17,000 nuklearnog oružja. Još četiri nacije sada imaju nuklearno oružje, a prvih pet nastavlja ulagati u i modernizirati svoje nuklearne snage s očekivanim izdacima većim od 1 trilijuna dolara u sljedećih 10 godina.
Fotografija američke vlade nuklearne eksplozije Apache operacije Redwing na Marshallovim otocima u Tihom oceanu 9. srpnja 1956.
No, jedna mala nacija usprotivila se i rekla: "Dosta je". Republika Maršalovi Otoci (RMI) poduzela je akciju pred Međunarodnim sudom pravde i Federalnim okružnim sudom SAD-a kako bi prisilila devet nacija s nuklearnim oružjem da ispoštuju svoje obveze prema NPT-u i običajnom međunarodnom pravu te započnu pregovore za nuklearna nula.
Građani Maršala znaju iz prve ruke o razornim posljedicama života u svijetu s nuklearnim oružjem. Od 1946. do 1958., SAD je proveo 67 pokusa nuklearnog oružja na Maršalovim otocima, što je ekvivalentno eksplozivnoj snazi jedne i pol bombe na Hirošimu detonirane dnevno tijekom 12 godina. Ovim pravnim postupcima ne traže nikakvu naknadu. Umjesto toga, oni djeluju za nas sedam milijardi koji živimo na ovom planetu, kako bismo okončali prijetnju nuklearnim oružjem koja visi nad cijelim čovječanstvom.
U protekloj godini, Nuclear Age Peace Foundation (NAPF) služila je kao konzultant za RMI u podršci ovoj hrabroj inicijativi da se ispuni svjetska obveza nuklearnog razoružanja. Oni razumiju, kao i ljudi Maršalovih Otoka, da je jedini način da zaštitimo svoje najmilije neumoljivo zalagati se za potpunu eliminaciju nuklearnog oružja.
Ovo nije stranačko pitanje, to je pitanje preživljavanja. Kao što su različiti svjetski čelnici jasno rekli:
"Nuklearni klub treba ukinuti i svatko tko ima nuklearno oružje je neprijatelj čovječanstva." — George Shultz, bivši američki državni tajnik
“Neuspjeh ovih zemalja da se pridržavaju važnih obveza i poštuju zakon čini mjesto još opasnijim. Ovo je jedno od temeljnih moralnih i pravnih pitanja našeg vremena.” — Nadbiskup Desmond Tutu, dobitnik Nobelove nagrade za mir
Kao liječnik, priznajem da nuklearno oružje predstavlja najveću prijetnju egzistenciji i javnom zdravlju našem svijetu. Ne postoji adekvatan odgovor na nuklearni rat. Prevencija je ključna i ukidanje ovog oružja je jedini način da se postigne taj cilj.
Robert F. Dodge, MD, član je odbora Mirovna fondacija za nuklearno doba, Izvan rata, Liječnici za društvenu odgovornost Los Angelesi Građani za mirne rezolucije, i piše za PeaceVoice.
FG Sanford, hvala na prosvjetljujućem izlaganju. Treba reći da vaš opis naroda Marshallese odražava siromašno stanje sve većeg broja građana Kalifornije i Oregona, znam jer tome svjedočim svaki dan. “Kraljevska” obitelj baca svjetlo na to i nudi dobra predviđanja o ponašanju naših državnih oligarha kada gospodarstvo iznenada zapadne. Čak ne vjerujem da će se "spustiti" na dijeljenje novčića kao što je starac Rockefeller radio tijekom depresije. Nažalost, vaš komentar je snimka stvari koje dolaze.
Oprostite na mom cinizmu, ali za razliku od dr. Dodgea, ja sam zapravo neko vrijeme živio na Maršalovim otocima. “Kraljevska” obitelj Maršala prima nevjerojatnu godišnju stipendiju od američke vlade u zamjenu za održavanje tamošnjeg svemirskog zapovjedništva američke vojske i raketne obrane. Atol Kwajalein duguljasti je prsten otoka oko lagune čija je prosječna dubina oko 250 stopa. (Okolne vode duboke su nekoliko tisuća stopa.) Balističke rakete mogu se ispaliti na središte lagune, a letjelice se mogu lako izvući jer dubina nije previsoka. To je sjajno mjesto za istraživanje "Ratova zvijezda", a brojni izvođači radova i istraživački subjekti ondje imaju objekte. U "teške udarce" spadaju Raytheon, McDonnel-Douglas, Boeing, MIT i drugi. Ove se aktivnosti reklamiraju kao "suradnički napor" između SAD-a i naroda Maršala. SAD provodi fizičke pokuse... a Maršalci kose travu, skupljaju smeće, obrađuju otpadne vode i pružaju mušku radnu snagu.
Na otocima koji nemaju obrambene objekte, Maršalski narod živi u najžalosnijim uvjetima krajnjeg siromaštva kojemu je svijet ikada svjedočio. Postoji šala o glavnoj prehrani Maršalovih otoka: sastoji se od cigareta Benson i Hedges, viskija Jim Beam, spama i riže... tim redom. Nedostatak prehrane, parazitske bolesti, dijabetes i karijes glavni su zdravstveni problemi. Jednom davno, postojala je tvrdnja da je vlada SAD-a vezana ugovornom obvezom slanja neželjene pošte kao uvjeta sporazuma. Puno se govorilo o obvezama pružanja zdravstvene zaštite, ali te se odredbe odnose na sve manji segment stanovništva koji je zapravo bio pogođen na određenim otocima tijekom specifičnih nuklearnih pokusa. Kruže glasine da američke zdravstvene ustanove odbijaju liječiti ozbiljne bolesti jer "kraljevska" obitelj ne poštuje financijske obveze nastale kada otočani koji nisu obuhvaćeni ugovorom primaju skrb.
Novac isplaćen "kraljevskoj" obitelji koristi se za održavanje bogatog načina života, uključujući privatni zrakoplov koji obavlja redovite izlete na Havaje i Las Vegas. Bijedni uvjeti otočkog načina života suviše su užasni da bi ih mogli podnijeti. Ipak, niti JEDNOG DINAMA američkog novca koji dobivaju nije potrošen za poboljšanje životnih uvjeta njihovih vlastitih ljudi u “crnoj rupi u Kalkuti”. Ovo je očito prijevara da se ucijeni Vlada SAD-a da im osigura više novca za kockanje u Las Vegasu.