U američkom propagandnom ratu protiv Irana, ponavljajuća taktika je igrati se riječima, spajajući nuklearni program s programom oružja unatoč dugogodišnjoj prosudbi američkih obavještajnih službi da Iran ne radi na bombi, kako izvješćuje Gareth Porter za Inter Press Service .
Gareth Porter
Kada je američka tužiteljica za Massachusetts Carmen M. Ortiz otpečatila optužnicu protiv kineskog državljanina u Ujedinjenom Kraljevstvu za kršenje embarga protiv Irana, iznijela je ono što se činilo kao nova američka optužba za iranski program nuklearnog oružja.
Priopćenje za javnost o optužnici objavilo je da je između studenog 2005. i 2012. Sihai Cheng isporučio dijelove koji imaju nuklearnu primjenu, uključujući robu proizvedenu u SAD-u, iranskoj tvrtki, Eyvaz Technic Manufacturing, koju je opisao kao "uključenu u razvoj i nabavu dijelova za iranski program nuklearnog oružja.”
Iranski predsjednik Hassan Rouhani na tiskovnoj konferenciji u Iranu. (Službena iranska fotografija)
Reuters, Bloomberg, Boston Globe, Chicago Tribune i The Independent objavili su tu tvrdnju kao činjenicu. Ali američka obavještajna zajednica, od svoje dobro poznate Nacionalne obavještajne procjene iz studenog 2007., nastavila je vrlo jasno javno iznositi svoj zaključak da Iran nije imao program nuklearnog oružja od 2003. godine.
Nešto očito nije bilo u redu s tvrdnjom Ministarstva pravosuđa. Tekst optužnice otkriva da je spominjanje "programa nuklearnog oružja" još jedna iteracija retoričkog sredstva koje se često koristilo u prošlosti da se iranski program obogaćivanja plinskim centrifugama prikaže kao ekvivalent razvoju nuklearnog oružja.
Optužnica se zapravo ne odnosi na iranski program nuklearnog oružja, kao što je Ortizovo priopćenje sugeriralo. Ali stoji da je dotična iranska tvrtka, Eyvaz Tehnic Manufacturing, "isporučila dijelove za iranski razvoj nuklearnog oružja."
Optužnica tvrdi da je Eyvaz opskrbio "vakuumsku opremu" za dva iranska postrojenja za obogaćivanje urana u Natanzu i Fordowu i "pretvarače tlaka" za Kalaye Electric Company, koja je radila na istraživanju i razvoju centrifuga. Ali čak ni te tvrdnje nisu potkrijepljene ničim osim pozivanjem na odluku Vijeća Europske unije od 2. prosinca 2011. koja nije ponudila nikakve informacije u prilog toj tvrdnji.
Štoviše, vjerodostojnost tvrdnje EU-a oslabljena je činjenicom da se u dokumentu Eyvaz opisuje kao “proizvođač vakuumske opreme”. Web stranica tvrtke pokazuje da proizvodi opremu za industriju nafte, plina i petrokemiju, uključujući kontrole razine i prekidače, regulacijske ventile i parne odvajače.
Daljnje otkrivajući političku prirodu tvrdnje o nuklearnom oružju iz optužnice, ona citira dva dokumenta koji "označuju" subjekte za njihove veze s nuklearnim programom: Rezoluciju 1737 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i odluku Ministarstva financija SAD-a dva mjeseca kasnije.
Nijedan od tih dokumenata ne ukazuje na bilo kakvu vezu između Eyvaza i nuklearnog oružja. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a, donesena 23. prosinca 2006., na 11 različitih mjesta u kratkom tekstu spominje iransko bogaćenje kao "nuklearne aktivnosti osjetljive na širenje" i navodi Eyvaz kao jedan od iranskih subjekata koji će biti sankcioniran zbog svoje umiješanosti u te aktivnosti.
A u veljači 2007. Ministarstvo financija označilo je Kalaye Electric Company kao "proliferator oružja za masovno uništenje" samo zbog njegovih "istraživačkih i razvojnih napora u potpori iranskog programa nuklearnih centrifuga."
Određivanje od strane Ministarstva financija provedeno je prema Izvršnoj naredbi 13382 koju je izdao predsjednik George W. Bush, a koja se zove "Blokiranje vlasništva proliferatora oružja za masovno uništenje i njihovih pristaša". Taj je naslov slučajnom promatraču ostavio dojam da su ljudi s popisa bili uhvaćeni u stvarnim aktivnostima širenja oružja za masovno uništenje.
Ali naredba je dopustila američkoj vladi da sankcionira bilo koju stranu osobu samo zato što je ta osoba bila uključena u aktivnosti za koje je tvrdila da "predstavljaju rizik materijalnog doprinosa" "širenju oružja za masovno uništenje ili sredstava za njegovu dostavu".
Drska sugestija Obamine administracije da je optužila pojedinca za izvoz američkih proizvoda tvrtki koja je bila uključena u iranski “program nuklearnog oružja” jednostavno je nova verzija istog lingvističkog trika koji je koristila Busheva administracija.
Jezične akrobacije započele su političkim stavom da iranski program centrifuga predstavlja “rizik” od širenja oružja za masovno uništenje; taj "rizik" od širenja je zatim pomiješan s aktivnostima nuklearne proliferacije, kada je to pretvoreno u "razvoj nuklearnog oružja". Konačna jezična promjena bila je pretvaranje "razvoja nuklearnog oružja" u "program nuklearnog oružja".
Takva varljiva retorika o iranskom nuklearnom programu započela je s administracijom Billa Clintona, koja je zapravo tvrdila da se razvoj nuklearnog oružja može izvesti iz iranskog programa obogaćivanja.
Iako su Cheng i Jamili očito prekršili američke zakone kupnjom i uvozom pretvarača tlaka iz Sjedinjenih Država i slanjem ih Eyvazu u Iran, pažljivo čitanje optužnice pokazuje da su dokazi da je Eyvaz osigurao pretvarače iranskom nuklearnom programu slabi. najbolje.
Optužnica kaže da je Cheng počeo poslovati s Jamilijem i njegovom tvrtkom Nicaro u studenom 2005. te da je prodao tisuće kineskih dijelova "s nuklearnom primjenom" koje je Eyvaz tražio. Ali svi dijelovi navedeni u optužnici predmeti su dvostruke namjene koje je Eyvaz mogao naručiti za proizvodnu opremu za kupce u naftnoj i plinskoj industriji.
Optužnica insinuira da je Eyvaz naredio da se dijelovi proslijede u iransko postrojenje za obogaćivanje u Natanzu, ali ne daje prave dokaze o toj namjeri. Citira Jamilija kako je 2007. obavijestio Chenga da njegov neimenovani kupac treba dijelove za "vrlo veliki i tajni projekt". Godine 2008. rekao je Chengu da kupac "pravi vrlo opasan sustav i da curenje plina djeluje kao bomba!"
Autori ne povezuju nijednu od tih izjava s Eyvazom, ali sugeriraju da se radilo o plinskim centrifugama i stoga impliciraju da je to morao biti Eyvaz. “Tijekom obogaćivanja urana pomoću plinskih centrifuga”, navodi se u optužnici, “proizvode se izrazito korozivne kemikalije koje mogu izazvati požar i eksplozije.”
Međutim, ta je izjava vrlo pogrešna. Nema stvarnog rizika od curenja plina iz centrifuga koje bi izazvalo požare ili eksplozije, kao što je nuklearni stručnjak MIT-a Scott R. Kemp rekao za IPS u intervjuu. "Jedini rizik od curenja plina [u obogaćivanju centrifuge] je za samu centrifugu," rekao je Kemp, "jer bi plin mogao iscuriti u centrifugu i uzrokovati njezin pad."
S druge strane, u industriji prirodnog plina postoji značajan rizik od eksplozije i požara zbog curenja plina. Dakle, čak i da je kupac naveden u citatima bio Eyvaz, oni bi bili u skladu s prodajom te tvrtke kupcima u plinskoj industriji.
Pretvarači tlaka koriste se za kontrolu rizika u toj industriji, rekao je za IPS Todd McPadden iz Ashcroft Instrumentsa u Stratfordu, Connecticut. Pretvarač tlaka mjeri tlak plina i reagira na svaku indikaciju bilo gubitka tlaka zbog curenja ili povećanja prekomjernog tlaka, objasnio je McPadden.
Optužnica detaljno pokazuje da je Eyvaz 2009. godine naručio stotine senzora tlaka, koji su došli od američke tvrtke MKS. No opet, optužnica ne navodi nikakve stvarne dokaze da im je Eyvaz naredio da opskrbe iranska postrojenja za obogaćivanje.
Odnosi se samo na fotografije koje pokazuju da su dijelovi MKS-a završili u kaskadama centrifuge u Natanzu, što ne predstavlja dokaz da su došli iz Eyvaza.
Gareth Porter, istraživački povjesničar i novinar specijaliziran za američku nacionalnu sigurnosnu politiku, dobio je britansku nagradu Gellhorn za novinarstvo za 2011. za članke o američkom ratu u Afganistanu. Njegova nova knjiga Proizvedena kriza: neispričana priča o iranskom nuklearnom strahu, objavljen je 14. veljače.
Dragi gospodine Porter, sva roba koju sam uvezao u Iran za Eyaz bila je kineska roba kao što je Alnico magnet za magnetsko mjerenje razine, mijehovi za njihove različite sigurnosne ventile, dijafragma za njihove ventile, precizni lijevani dijelovi za tijelo parne zamke i tijelo ventila, živina sklopka za regulator razine, mala plastična kutija za njihovo skladište rezervnih dijelova, čelična cijev za plutajuću kuglu regulatora razine, sklopka protoka, čelične prirubnice za njihove ventile. Svatko može pronaći korištenje naše uvezene robe na ovoj web stranici tvornice. Mislim da ste u pravu i da se Amerikanac samo pokušava igrati riječima u prljavoj igri protiv Irana. Što se tiče sonde, sve naše prehrambene i farmaceutske industrije i sveučilišni laboratoriji koriste ovu robu i uvoze iz MKS Mexico, Wika, Alcatel, Edwards,…. Amerikanac ima prijenosno računalo Kineza i dobro poznaje robu koju su druga 2 Kineza predstavila gospodinu Sihi Chengu kao meksičke proizvode i puno fotografija s natpisom "Made in Mexico" je u njegovom sjećanju na prijenosnom računalu. Bio je prevaren od početka ovog posla od strane druga 2 Kineza koji su predstavili i napravili lažne i lažne dokumente Sihi Chengu. I ja i Alex smo mislili da je roba meksički proizvod i da je sastavljena u Meksiku i da svi uvezeni guage imaju otisnutu oznaku "Made in Mexico". Nisam toliko glup da pišem Sihi Chengu o: "stvaranje vrlo opasnog sustava i curenje plina djeluje kao bomba!". to je velika laž . Nikad to nisam učinio! SAD pravi različite krivnje i lažne riječi u moje ime. Mogu pozvati svakog stručnjaka da im pokaže gdje je uvezenih 340 komada komada sastavljenih u farmaceutskim i prehrambenim projektima i gdje su ostala 142 komada u skladištu tvornice prehrambenih strojeva. Ja i gospodin Sihi Cheng smo jednostavni poslovni ljudi bez ikakvih političkih veza. Sve što se tiska o Eyvazu i aktivnostima ove tvrtke nije istina. Barem ja znam kao iranski inženjer. Prekinuo sam suradnju s njima nakon što je ime njihove tvrtke uvršteno na listu sankcija u prosincu 2011. godine. Dvojica drugih Kineza koji su uvezli robu iz SAD-a i g. Chengu predstavili dokumente o prijevari već su uhićeni prije 2 godine u SAD-u. Zašto SAD šuti u 2 godine i samo je objasnio na početku 5+1 razgovora? Mislim da je politika previše prljava i da se samo oni igraju našim životima. Sva objašnjenja o Eyvazu nisu točna.
Mogu pomoći svakom inženjerskom timu koji želi doći i posjetiti malu tvornicu Eyvaz. Iskreno govoreći, ova tvrtka nema tako veliku ili visokokvalitetnu proizvodnu sposobnost kao što misle. Ova tvornica ima samo 12 običnih radnika, jednog voditelja prodaje, 3 prodajna predstavnika u trgovini na središnjoj tržnici i jednog inženjera! Kako ova tvornica može proizvoditi i isporučivati takve proizvode visoke tehnologije!!!! Mogu pozvati svakoga u Iran i organizirati posjet ove tvrtke.
Arogantno ponašanje SAD-a, kao i obično, prilično je licemjerno, budući da je najveći vlasnik nuklearke, jedini korisnik nuklearke za stvarna masovna ubojstva, odbija (još od GWBusha) zabraniti prvu upotrebu nuklearke ili njihovu upotrebu protiv neprijatelja koji nije nuklearka (vladavina svih desetljećima) i naravno podržava Izrael u njegovom ilegalnom, "tajnom" programu nuklearnog oružja i ilegalnoj okupaciji Palestine. Što je Iran stvarno učinio? NIŠTA.
Gospodine Porter, bravo. Ovo nije samo udarac pravdi u ovom pojedinačnom kaznenom progonu, već i šire, demonstracija kako sankcije, budući da se temelje ne samo na pogrešnim informacijama, nego na izmišljenim obavještajnim podacima i dezinformacijama, mogu nepravedno utjecati na bilo koga od nas koji pokušava pošteno poslovati. Doista je vrijeme da administracija i naši zakonodavci razviju politiku temeljenu na istinitim pričama i da prestanu pokušavati namjestiti osobe, ili narode, ili nacije, kako bi ih se prisililo da učine nešto od posebnog interesa (bilo stranog, npr. 'saveznika' ', kao što su Izrael, Saudijska Arabija, Turska, Katar, Britanija ili Francuska itd.- ili
domaći - npr. proizvođači oružja, američke energetske multinacionalke ili američke banke) želi učiniti Iranu, posebno tamo gdje od toga profitiraju, dok u isto vrijeme nameće troškove sankcija ne samo Iranu, već i svima ostalima također. Također je vrijeme da ti posebni interesi plate svoj put.