Izrael i njegovi tvrdokorni američki podupiratelji pokušali su manipulirati UN-ovom IAEA-om kako bi osigurali neuspjeh pregovora čiji je cilj ograničenje, ali ne i eliminacija iranskog nuklearnog programa. Nova smicalica je potopiti pregovore zahtjevom za iranskim "priznanjem", kako je Gareth Porter napisao za Inter Press Service.
Gareth Porter
Čini se da je administracija predsjednika Baracka Obame odbacila zahtjev Izraela za kršenje sporazuma da Iran prizna da je imao tajni program nuklearnog oružja kao uvjet za dovršetak sveobuhvatnog nuklearnog sporazuma.
Proizraelski komentatori otvoreno su kritizirali Obaminu administraciju jer nije izričito zahtijevala od Irana da prizna optužbe Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) o tajnom programu nuklearnog oružja.
Yukiya Amano, japanski diplomat i glavni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju.
Zahtijevanje takvog priznanja bilo bi očito kršenje dogovora, jer je Iran dosljedno poricao te prethodne optužbe i osuđivao dokumente i obavještajna izvješća na kojima su se temeljile kao lažne. Zapravo, čini se da je neuspjeh pregovora upravo namjera Izraela da pritisne Washington da postavi taj zahtjev.
Sva inteligencija o kojoj je riječ može biti vuče natrag do Izraela, a ispitivanje materijala pokazalo je da dokumenti i izvještaji koji su bili najšire objavljeni imaju višestruke indikacije da su lažirani, javlja IPS.
“Visoki administrativni dužnosnik” rekao je novinarima nakon što je 24. studenog objavljen Zajednički akcijski plan da su Sjedinjene Države “jasno stavile do znanja” u pregovorima da se “rezolucije Vijeća sigurnosti i dalje moraju rješavati i da se Iran mora pridržavati svojih obveze prema NPT-u i obveze prema IAEA-i.”
Rezolucija 1929 Vijeća sigurnosti UN-a od 9. lipnja 2010. kaže da će Iran "surađivati s IAEA-om u svim otvorenim pitanjima, posebno onima koja izazivaju zabrinutost o mogućim vojnim dimenzijama iranskog nuklearnog programa."
IAEA je upotrijebila izraz "moguće vojne dimenzije" govoreći o tvrdnjama koje je agencija objavila tijekom proteklih šest godina o tajnim projektima razvoja iranskog nuklearnog oružja, uključujući navodno postrojenje u Parchinu za testiranje dizajna nuklearnog oružja.
Čini se da je Obamina administracija sugerirala da je neka vrsta iranskog priznanja dosadašnjeg rada na nuklearnom oružju uvjet za konačni sporazum. Ali retorika administracije o rješavanju tvrdnji IAEA-e o programu nuklearnog oružja čini se da se manje odnosi na prisiljavanje Irana da prizna nego na odgovor na pritiske Izraela i njegovih pristaša u Sjedinjenim Državama.
Prva eksplicitna naznaka izraelskog pritiska na Obamu da zahtijeva iransko priznanje kao dio bilo kakvog diplomatskog rješenja došla je u članku iz rujna 2012. Patricka Clawsona i Davida Makovskog, tada obojice viših članova osoblja Washingtonskog instituta za bliskoistočnu politiku (WINEP), čija analiza i preporuke odražavaju politiku izraelske vlade.
“S obzirom na iranske neprijavljene aktivnosti u prošlosti”, napisali su Clawson i Makovsky, “posebna zabrinutost je da će Iran razviti tajna nuklearna postrojenja. To što će Teheran raščistiti s prošlošću stoga će biti važna odrednica ima li ikakvih skrivenih sposobnosti.”
Zahtjev da Iran "očisti" svoj navodni program nuklearnog oružja ušao je u javno stajalište Obamine administracije po prvi put nakon konzultacija s Izraelom uoči kruga pregovora s Iranom u listopadu 2013. godine.
Državni tajnik John Kerry izjavio je u Tokiju 3. listopada da će Iran “morati dokazati da je voljan priznati istinu o nuklearnom programu”. Istog dana, veleposlanik James Jeffrey, viši suradnik u WINEP-u, u svjedočenju pred Odborom za vanjske odnose Senata, rekao je da Iran "mora priznati svoje vojno istraživanje vezano za nuklearno oružje".
Međutim, u vrijeme kad su pregovori o zajedničkom planu akcije završeni u studenom, State Department usvojio je jezik o tom pitanju koji se vratio na Kerryjevo svjedočenje na njegovim saslušanjima za potvrđivanje u Senatu u siječnju 2013. Kerry je tada rekao da su „pitanja u vezi s Iranom program nuklearnog naoružanja” morao biti “riješen”.
Ubrzo je postalo očito da je Izrael želio da Sjedinjene Države zahtijevaju ne samo pro forma priznanje Irana, već i pojedinosti o njegovom navodnom radu na nuklearnom oružju. Međutim, na sam dan kada je sporazum objavljen, Robert Satloff, izvršni direktor WINEP-a, izrazio je svoje nezadovoljstvo što dogovor ne uključuje "natjerati Iran da prizna sve svoje prošle tajne programe".
Također 24. studenoga, u Wall Street Journalu, Mark Dubowitz i Orde Kittrie iz Zaklade za obranu demokracija, koja je dobro poznata po izražavanju izraelske politike prema Iranu, kritizirali su Zajednički akcijski plan jer nije "napravio jasnu referencu Iranu otkrivajući svoja prošla istraživanja nuklearnog oružja.”
Sljedećeg dana, ponovno u Wall Street Journalu, direktor WINEP-a Michael Singh prigovarao istom propustu SAD-a da zahtijeva sve detalje iranskog rada na nuklearnom oružju. "Bez uvida u puni opseg iranskih tajnih nuklearnih aktivnosti", napisao je Singh, "nikakvo praćenje i inspekcija ne može pružiti povjerenje da Iranu nedostaje paralelni program izvan pogleda inspektora."
Zajedno s Kerryjevim početnim prihvaćanjem retorike "očistiti", ove oštre kritike odbijanja SAD-a da izričito pozove na priznanje ukazuju na to da se Obamina administracija u početku slagala s Izraelom u pozivanju Irana na "očistovanje", ali je zaključila da takvo što zahtjev je riskirao preuranjeni slom pregovora.
Od privremenog sporazuma, štoviše, State Department je izbjegavao jezik koji bi ga obvezivao da zahtijeva bilo što što bi nalikovalo iranskom priznanju. U Izraelu je 22. veljače državna podtajnica Wendy Sherman, koja je glavni pregovarač s Iranom, rekla: “Ono što smo rekli Iranu jest da će se [pitanje 'mogućih vojnih dimenzija'] morati riješiti na neki način. ”
Sherman je prvi put ukazao na mogućnost manje nego potpunog i jasnog ishoda procesa. IAEA je bila "jako usredotočena na rad kroz PMD s Iranom", rekao je Sherman. "I što više Iran može učiniti s IAEA-om, gdje ovo i pripada, veća je vjerojatnost da ćemo imati uspješan sveobuhvatni sporazum."
Bivši američki dužnosnik koji je radio na Iranu sugerirao je na nedavnom nezvaničnom sastanku da se pitanje "mogućih vojnih dimenzija" ne može u potpunosti riješiti, ali da se jedan ili više dijelova može razjasniti na zadovoljavajući način. Ostalo bi moglo biti ostavljeno na rješavanje IAEA nakon potpisivanja opsežnog sporazuma, rekao je bivši dužnosnik.
Ta se mogućnost javlja jer su se Iran i IAEA u veljači složili da će raditi na pitanju "Exploding Bridgewire" (EBW) tvrdnje koju je objavila IAEA da je Iran izveo pokuse na jakim eksplozivima razvijenim u svrhu detoniranja nuklearnog oružja. Ta se tvrdnja temeljila na dokumentu koji je bio dio velike zbirke za koji su izvorno rekli anonimni obavještajni izvori da potječe s prijenosnog računala sudionika u navodnom projektu istraživanja iranskog nuklearnog oružja.
Dokumenti su zapravo bili kojeg je iranska teroristička organizacija Mujahedin-E-Khalq predala njemačkoj obavještajnoj službi, koji je imao bliske veze s izraelskom obavještajnom agencijom Mossad.
Iran je 2008. dostavio IAEA-i izvještaj o svom stvarnom programu razvoja EBW-a. Iranski izvještaj, koji je agencija citirala u svom izvješću iz svibnja 2008., ukazao je na stopu eksplozija u njezinim eksperimentima, koja je bila samo jedna osmina stope spomenute do tada Zamjenik direktora IAEA Olli Heinonen na brifingu za zemlje članice 2008.
Ali umjesto da prizna tu činjenicu u svom izvješću, IAEA je opetovano sugerirala da je Iran priznao provođenje EBW eksperimenata opisanih u navodnom dokumentu iz programa tajnog oružja, dok je tvrdio da je to za nenuklearne primjene.
Novi sporazum između Irana i IAEA o pitanju EBW-a postavlja pitanje je li generalni direktor IAEA-e Yukiya Amano sada spreman postići dogovor s Iranom, unatoč tome što je stavio na kocku vlastiti ugled u izvješću iz studenog 2011. o obavještajnim tvrdnjama o tajnom istraživanju iranskog nuklearnog oružja dolazi iz Izraela.
Takav bi se sporazum mogao temeljiti na tome što je IAEA točno navela iransko objašnjenje za EBW i time implicitno priznala da je agencija iskrivila problem u prošlosti. Ostala bi pitanja mogla biti ostavljena za tiho rješavanje nakon završetka pregovora o sveobuhvatnom sporazumu.
Gareth Porter, istraživački povjesničar i novinar specijaliziran za američku nacionalnu sigurnosnu politiku, dobio je britansku nagradu Gellhorn za novinarstvo za 2011. za članke o američkom ratu u Afganistanu. Njegova nova knjiga je Proizvedena kriza: neispričana priča o iranskom nuklearnom strahu.
Mislim da treba uzeti u obzir širu sliku; nažalost ta ratom razorena regija ima najveće zalihe nafte na svijetu. A nuklearno naoružana teokracija ne čini ništa za regionalnu stabilnost. Nešto se mora dogoditi za dobrobit svih nas.
Mislite li na Izrael ili Iran?
Pa, Iran i njegova teokracija bili su vraški stabilniji od nas ili naših saveznika, i bili su pod velikim pritiskom. Egzistencijalna prijetnja nalazi se u Tel Avivu i Zapadnom Jeruzalemu, a to je prijetnja koju je IAEA trebala ispitivati i na koju bi sada trebala usmjeriti pozornost. Hvala ti za tvoj 'tour de force' Gareth. Imati istinitu priču i razotkriti ono što je kampanja dezinformacija i dezinformacija koje su toliko godina izvirale iz
Washington i Tel Aviv su možda najvažnije oruđe koje možemo imati za razvoj razumne vanjske politike prema Iranu, ili bilo gdje drugdje. Ono što ne mogu razumjeti je zašto administracija, sa streljivom koje ima, ne iznese svoj slučaj američkom narodu i ne počne preuzimati i rušiti AIPAC i druge koji bi kompromitirali temeljne interese naše nacije i njene mogućnosti za budućnost. Kad vidim što neokonzervativci spremaju za budućnost moga djeteta, želim učiniti mnogo više od izražavanja svog bijesa u komentaru.