Neokoni i državni udar u Ukrajini

Dijeljenja
8

Ekskluzivno: Američki neokonzervativci pomogli su destabilizirati Ukrajinu i osmisliti svrgavanje njezine izabrane vlade, "promjenu režima" na zapadnoj granici Rusije. Ali državni udar i neonacističke milicije na čelu također otkrivaju podjele unutar Obamine administracije, izvještava Robert Parry.

Robert Parry

Nakon više od pet godina predsjedničkog mandata, Barack Obama nije uspio preuzeti punu kontrolu nad svojom vanjskom politikom, dopuštajući birokraciji oblikovanoj dugogodišnjom republikanskom kontrolom i potaknutoj američkim medijima kojima dominiraju neokonzervativci da osujeti mnoge njegove napore da preusmjeri Američki pristup svijetu u miroljubivijem smjeru.

Ali Obama zaslužuje veliku dozu krivnje za ovu nevolju jer je učinio malo da neutralizira vladine ostatke i zapravo je igrao na njihovu ruku svojim prvim imenovanjima na čelo državnog ministarstva i ministarstva obrane, Hillary Clinton, demokratkinje sklone neokonzervativatorima, i Roberta Gatesa, republikanskog hladnog ratnika, odnosno.

Pomoćnica državnog tajnika za europske poslove Victoria Nuland.

Pomoćnica državnog tajnika za europske poslove Victoria Nuland.

Čak su i sada ključni američki diplomati skloniji tvrdim stavovima nego promicanju mira. Posljednji primjer je Ukrajina gdje američki diplomati, uključujući pomoćnicu državnog tajnika za europske poslove Victoriju Nuland i američkog veleposlanika u Ukrajini Geoffreya Pyatta, slave rušenje izabrane proruske vlade.

Dogodivši se tijekom Zimskih olimpijskih igara u Sočiju u Rusiji, puč u Ukrajini zadao je neugodnu modricu ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, koji je uvrijedio osjetljivost neokonzervativaca tihom suradnjom s Obamom na smanjenju napetosti oko Irana i Sirije, gdje su neokonzervativci favorizirali vojne opcije.

Tijekom proteklih nekoliko tjedana ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič bio je potkopan kampanjom destabilizacije koju su poticali Nuland i Pyatt, a zatim je svrgnut državnim udarom koji su predvodile neonacističke milicije. Čak i nakon što su se Janukovič i politička oporba dogovorili o urednoj tranziciji prema prijevremenim izborima, oružane patrole desnice prekršile su sporazum i zauzele strateške položaje oko Kijeva.

Unatoč tim zlokobnim znakovima, veleposlanik Pyatt pozdravio je državni udar kao "dan za povijesne knjige". Većina glavnih američkih medija također je stala na stranu državnog udara, a komentatori su hvalili svrgavanje izabrane vlade kao "reformu". Ali nekoliko disonantnih izvješća probilo je veselu priču napominjući da su naoružane milicije dio Pravog sektora, desničarske nacionalističke skupine koju se često uspoređuje s nacistima.

Prema tome, ukrajinski državni udar mogao bi postati posljednja "promjena režima" koju su inicirali neokonzervativci i koja je zbacila ciljnu vladu, ali nije uzela u obzir tko će ispuniti prazninu.

Neki od tih istih američkih neokonzervativaca gurali su invaziju na Irak 2003., ne shvaćajući da bi uklanjanje Saddama Husseina pokrenulo sektaški sukob i dovelo do proiranskog šijitskog režima. Slično tome, američka vojna intervencija u Libiji 2011. eliminirala je Moamera Gadafija, ali je također osnažila islamske ekstremiste koji su kasnije ubili američkog veleposlanika i proširili nemire izvan libijskih granica u obližnji Mali.

Moglo bi se pratiti ovo sljepilo neokonzervativaca na posljedice unatrag do Afganistana 1980-ih kada je Reaganova administracija poduprla islamske militante, uključujući Osamu bin Ladena, u ratu protiv sovjetskih trupa, samo da bi muslimanski ekstremisti preuzeli kontrolu nad Afganistanom i osigurali bazu za sve -Qaeda planira napade 9. rujna na Sjedinjene Države.

Što se tiče Ukrajine, čini se da današnja birokracija State Departmenta nastavlja istu geopolitičku strategiju protiv Moskve postavljenu tijekom tih godina Reagan-Bush.

Robert Gates opisao je pristup u svojim novim memoarima, Dužnost, objašnjavajući stajalište predsjednika Georgea H.W. Bushov ministar obrane Dick Cheney: “Kada se Sovjetski Savez raspadao krajem 1991., Dick je želio vidjeti raspad ne samo Sovjetskog Saveza i Ruskog carstva nego i same Rusije, kako više nikada ne bi mogla biti prijetnja ostatku svijet."

Potpredsjednik Cheney i neokonzervativci slijedili su sličnu strategiju tijekom predsjedničkog mandata Georgea W. Busha, agresivno šireći NATO na istok i podupirući antiruske režime u regiji, uključujući tvrdokornu gruzijsku vladu, koja je izazvala vojni sukob s Moskvom 2008. ironično, tijekom Ljetnih olimpijskih igara u Kini.

Obamina strategija

Kao predsjednik, Obama je tražio odnos više suradnje s ruskim Putinom i, općenito, manje ratoboran pristup prema neprijateljskim zemljama. Obamu je podupirao unutarnji krug u Bijeloj kući uz analitičku pomoć nekih elemenata američke obavještajne zajednice.

Ali zamah neokonzervativaca u State Departmentu i iz drugih dijelova američke vlade nastavio se u smjeru koji su odredili neokonzervativacka administracija Georgea W. Busha i demokrati neokonzervativaca koji su okruživali državnu tajnicu Clinton tijekom Obaminog prvog mandata.

Dvije suparničke struje geopolitičkog razmišljanja, manje borbena iz Bijele kuće i agresivnija iz vanjskopolitičke birokracije, često su radile u suprotnosti. Ali Obama, uz samo nekoliko iznimaka, nije bio voljan suočiti se s tvrdolinijašima ili čak u potpunosti javno artikulirati svoju viziju vanjske politike.

Na primjer, Obama je podlegao inzistiranju Gatesa, Clintona i generala Davida Petraeusa da eskalira rat u Afganistanu 2009., iako se predsjednik navodno osjećao zarobljenim u toj odluci zbog čega je ubrzo požalio. Godine 2010. Obama je odustao od brazilsko-turskog dogovora s Iranom o ograničenju njegovog nuklearnog programa nakon što je Clinton osudio dogovor i zalagao se za ekonomske sankcije i konfrontaciju što su favorizirali neokonzervativci i Izrael.

Samo prošlog ljeta Obama je tek u posljednjoj sekundi preokrenuo kurs koji je zacrtao State Department dajući prednost vojnoj intervenciji u Siriji u odnosu na osporavane tvrdnje SAD-a da je sirijska vlada pokrenula napad kemijskim oružjem na civile. Putin je pomogao dogovoriti izlaz za Obamu tako što je natjerao sirijsku vladu da pristane predati svoje kemijsko oružje. [Pogledajte Consortiumnews.com's “Obračun za rat ili mir„.]

Izazivanje nevolja

Sada imate pomoćnicu državnog tajnika Nuland, suprugu istaknutog neokonzervativaca Roberta Kagana, koja djeluje kao vodeći huškač u ukrajinskim nemirima, izričito nastojeći izvući zemlju iz ruske orbite. Prošlog prosinca, ona podsjetio Ukrajinski poslovni čelnici da smo, kako bismo pomogli Ukrajini da ostvari "njene europske težnje, uložili više od 5 milijardi dolara." Rekla je da je cilj SAD-a odvesti “Ukrajinu u budućnost kakvu zaslužuje”.

Obitelj Kagan uključuje i druge važne neokonzervativatore, poput Fredericka Kagana, koji je bio glavni arhitekt iračke i afganistanske strategije "navala". U Dužnost, Gates piše da je “važna usputna stanica u mom 'hodočasničkom napretku' od skepticizma do podrške većem broju trupa [u Afganistanu] bio esej povjesničara Freda Kagana, koji mi je poslao nacrt prije objavljivanja.

“Poznavao sam i poštovao Kagana. Bio je istaknuti zagovornik vala u Iraku i s vremena na vrijeme razgovarali smo o oba rata, uključujući jedan dugi večernji razgovor na verandi jedne od Saddamovih palača u Bagdadu.

Sada, još jedan član obitelji Kagan, iako tazbina, orkestrira eskalaciju napetosti u Ukrajini s ciljem još jedne "promjene režima".

Što se tiče Nulandinog pomoćnika, američki veleposlanik u Ukrajini Pyatt prethodno je služio kao američki diplomat u Beču uključen u dovođenje Međunarodne agencije za atomsku energiju u sklad s neprijateljstvom SAD-a i Izraela prema Iranu. A 9. srpnja 2009., kabel od Pyatt, koji je izdao Pvt. Bradley Manning otkrio je da je Pyatt posrednik koji je koordinirao strategiju s glavnim direktorom IAEA-e Yukiyom Amanom postavljenim u SAD-u.

Pyatt je izvijestio da je Amano ponudio suradnju sa SAD-om i Izraelom u vezi s Iranom, uključujući privatne sastanke s izraelskim dužnosnicima, podupiranje američkih sankcija i pristajanje na promjene osoblja IAEA-e koje favoriziraju Sjedinjene Države. Prema depeši, Pyatt je obećao snažnu potporu SAD-a za Amana, a Amano je tražio više američkog novca. [Pogledajte Consortiumnews.com's "Američki dug Bradleyu Manningu„.]

Upravo je veleposlanik Pyatt bio taj koji je bio s druge strane Nulandinog zloglasnog telefonskog poziva od 28. siječnja u kojem je razgovarala o tome kako manipulirati napetostima u Ukrajini i koga uzdići u vodstvo zemlje. Prema razgovoru koji je presretnut i javno objavljen, Nuland je isključila jednog oporbenjaka, Vitalija Klička, popularnog bivšeg boksača, jer mu je nedostajalo iskustva.

Nuland je također favorizirala UN kao posrednika nad Europskom unijom, a u tom je trenutku u razgovoru uzviknula: "Jebeš EU." na što je Pyatt odgovorio: "Oh, točno..."

Naposljetku, ukrajinski nemiri oko političke rasprave treba li Ukrajina krenuti prema ulasku u Europsku uniju doveli su do nasilnog obračuna u kojem su se neofašističke jurišne trupe borile s policijom, ostavljajući desetke mrtvih. Kako bi ublažio krizu, predsjednik Janukovič pristao je na vladu s podjelom vlasti i ubrzane izbore. Ali tek što je taj sporazum potpisan, ekstremno desničarska frakcija ga je odbacila i izvršila pritisak za vlast u očitom državnom udaru.

Ponovno su američki neokonzervativci odigrali ulogu čarobnjakova učenika, oslobađajući snage i stvarajući kaos koji je ubrzo izmicao kontroli. Ali ova posljednja "promjena režima", koja je ponizila predsjednika Putina, također bi mogla nanijeti dugoročnu štetu američko-ruskoj suradnji ključnoj za rješavanje drugih kriza, s Iranom i Sirijom, još dvije zemlje u kojima su neokonzervativci također željni sukoba.

Istraživački novinar Robert Parry objavio je mnoge priče o Iran-Contra za The Associated Press i Newsweek 1980-ih. Možete kupiti njegovu novu knjigu, Ukradena priča u Americi, bilo u ispišite ovdje ili kao e-knjiga (od Amazon i barnesandnoble.com). Na ograničeno vrijeme također možete naručiti trilogiju Roberta Parryja o obitelji Bush i njezinim vezama s raznim desničarskim operativcima za samo 34 USD. Trilogija uključuje Američki ukradeni narativ. Za detalje o ovoj ponudi, kliknite ovdje.

15 komentara za “Neokoni i državni udar u Ukrajini"

  1. gcm
    Ožujak 5, 2014 na 23: 27

    Još niste pružili čvrste dokaze koji ocrtavaju kako su američki operativci konkretno orkestrirali ovaj očiti puč. Nudiš široke poteze kistom, ali ništa definitivno. Čini se da su unutarnje sile bile glavni pokretač destabilizacije u Ukrajini.

  2. George A. Wojtowycz
    Ožujak 4, 2014 na 04: 01

    Na kojoj planeti vi živite? Ukrajinski narod je odbacio sam raj za čajanke koji prijeti da preuzme ovu zemlju, a vi ste slijepi na to! Nabavite trag, pročitajte nekoliko knjiga o Ukrajini i naučite kako izgleda ugnjetavanje prije nego što ispalite ljude!

  3. poricanje
    Veljače 26, 2014 na 18: 07
  4. Alex
    Veljače 25, 2014 na 09: 55

    Odličan članak, Roberte. Međutim, smatram da bih trebao napomenuti da Bradley Manning sada želi da ga se naziva Chelsea Manning, u skladu s njezinom željom za promjenom spola.

  5. Mark Phelan
    Veljače 25, 2014 na 07: 29

    predviđa li “occamova britva” da umjesto
    svi predsjednikovi imenovani v.d
    protiv njegove volje bez njegovog znanja,
    oni zapravo rade točno ono što on
    želi da rade?

  6. Veljače 24, 2014 na 19: 42

    Prisjećajući se kako je NeoCon pokret inkubiran u starom časopisu Commentary Normana Podhoretza, uvijek mi je bilo neugodno zbog veze Izrael-NeoCon; Ne vjerujem da je bilo koja od avantura NeoCona, počevši od Iraka, služila interesima SAD-a ili Izraela, naprotiv. Ali pomaže u uspostavljanju neonacističkog režima u Ukrajini? Daj mi odmor.

  7. Ronald Landingham
    Veljače 24, 2014 na 17: 42

    Vaš članak je bio jako dobar. Međutim, označavanje tih ljudi kao "neokonzervativaca" što ne znači apsolutno ništa je vrsta pogrešnog usmjeravanja. Nema ničeg novog u gledištu ovih ljudi. Ova perspektiva je ista, i iz istih razloga, koja je promicala sve druge američke agresijske ratove. Dakle, odakle im dati novi naslov osim sugerirati da je to nešto novo, a ne temeljno stajalište branitelja privilegija?

    • Paul G.
      Ožujak 3, 2014 na 05: 34

      "Neo-con" je važna razlika. Odnosi se na one uključene u Projekt za novo američko stoljeće, koji je nakon raspada Sovjetskog Saveza predložio unipolarni svijet u kojem bi SAD dominirao i vojno i ekonomski. Jedan od njihovih stanara je želja za vječnim ratom kao načinom kontrole svijeta. Oni su šarmantni ljudi koji su kreirali W-ovu vanjsku politiku. Čini se da više vole velike ratove nego suptilnije akcije CIA-e i specijalnih operacija. Ovo je njihova ključna razlika u odnosu na prošlu politiku SAD-a, koja se radije izvlačila s tajnim intervencijama i marionetskim saveznicima, ako je mogla. U par riječi su hiperagresivni.

  8. Kevin Schmidt
    Veljače 24, 2014 na 17: 29

    Ako je ukrajinski narod pametan kao egipatski narod, priznat će marionetsku vladu SAD-a i masovno će izaći na ulice, te smijeniti nelegitimne vladare. Nadajmo se da će se i njihova vojska pobuniti i pridružiti narodu kako bi neokonnacističko nasilje sveli na minimum.

  9. Bruce
    Veljače 24, 2014 na 12: 34

    Očekujte još poluascističkih napada PNAC-a od strane crtača Kagana i supružnika krtice s oružjem Nuland!
    Napomena: Ronjenje u grmlju A$$ $OUL.

  10. Otto Schiff
    Veljače 24, 2014 na 02: 17

    Vrijeme je za predsjednika i demokrate u vladi
    uhvatiti se u koštac s neokonzervativcima i izbaciti ih iz posla.
    Neka predsjednik čita Pilara.

  11. FG Sanford
    Veljače 23, 2014 na 18: 57

    Većina Amerikanaca misli da je skandal sve oko F-bombe, ne shvaćajući što su ovi diplomati amateri "nespremni za udarni termin" zapravo postigli.

    S vjerodajnicama koje se uglavnom temelje na konsenzusu koji su dali neokonski think-tankovi i Zbigniew Brzezinsky, (Zapamtite, Brzezinsky je mentor predsjednika Obame na Columbiji i guru vanjske politike.) naši neokonski “stručnjaci” za vanjsku politiku slijede scenarij koji se uglavnom temelji na bliskoistočnom diktumu, “Neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj”. Evo ukratko neokonske subverzivne strategije:

    Militantna, glasna manjina koja je izgubila na slobodnim i poštenim izborima izlazi na ulice u znak prosvjeda, a Vlada SAD-a ih podržava kroz nevladine organizacije, medijsku pompu i istupe slavnih američkih političara. Kada dođe do nasilja, američka vlada i mediji prikazuju demokratski izabranu, legitimnu vladu kao represivnu, tvrdeći da nasilje predstavlja slamanje demokratskog pokreta na najnižem nivou. Izabrana, legitimna vlast optužena je za represiju i kršenje ljudskih prava nad “mirnim” prosvjednicima. To je ista strategija koju sada koriste u Venezueli.

    Ali ovaj put, veliki plan Neocon-a je naišao na prepreku. “Mirni” prosvjednici u Ukrajini predstavljaju neke od najgorih neonacističkih elemenata koje Europa može ponuditi. Jedan od njihovih vođa najavio je da “Ukrajinom neće vladati crnci, Židovi ili Rusi”. Bande razbojnika lutale su ulicama slikajući na židovskim domovima "Židovi žive ovdje", a istaknuti rabin savjetovao je Židovima da napuste Kijev. Sve je to imalo za cilj inat Putinu, kojeg neokonzervativci i Brzezinsky vide kao svog najvećeg neprijatelja. Zlatna medalja za olimpijsku glupost u događaju pomirenja Nevillea Chamberlaina definitivno ide timu Neocon i njihovoj ponosnoj kapetanici Victoriji Nuland. Ta magnetofonska snimka bit će ovjekovječena u hodnicima diplomatske nesposobnosti kad počnu prave nevolje. Ovo nisu samo desničarski buntovnici. Ovo su sinovi i unuci galicijskog Waffen SS-a koji su bili među najgorim počiniteljima nacističkih zločina u istočnoj Europi. Gospođa Nuland učinkovito je uspjela ekvivalent puču u 21. stoljeću.

    Putin, kao student povijesti, vjerojatno će imati na umu savjet generala Badoglia talijanskom kralju kada je Mussolini marširao na Rim: "Pet minuta pucnjave zauvijek bi okončalo fašizam". Naši genijalni "diplomati" možda su napravili još jednu grešku za Obaminu administraciju koju samo Putin može riješiti. Pametan bi potez bio maknuti mu se s puta i dopustiti mu da to popravi.

  12. Andrew Havryliv
    Veljače 23, 2014 na 18: 43

    “Janukovič [je] svrgnut državnim udarom koji su predvodile neonacističke milicije.”

    Robert,

    Poštovana, potpuno ste izgubili zaplet.

    Andrew Havryliv
    Sydney, Australija

    • američki čovjek
      Veljače 26, 2014 na 16: 02

      Robert,

      Ja sam s Andrewom. Vaše teorije zavjere kao i vaše nerazumijevanje osjećaja koji su se pojavili u Ukrajini od prije neovisnosti 1991. vrijedni su pažnje i zapanjujući.

      Zvučiš kao američki političar.

  13. Jovan
    Veljače 23, 2014 na 18: 15

    Hvala na ovim uvidima.
    Uživao sam u vašoj knjizi America's Stolen Narrative, a ostale tek trebam pročitati.

Komentari su zatvoreni.