Ruski predsjednik Putin, koji je stekao određeni međunarodni ugled pomažući predsjedniku Obami u sprječavanju vojnih napada na Iran i Siriju, sada se medijski obrušava na troškove Olimpijskih igara i rusku represivnu politiku prema homoseksualcima i neistomišljenicima, kako piše Danny Schechter.
Autor: Danny Schechter
Zimske olimpijske igre su u tijeku, a medijski fokus je na prijetnji od terorizma, motivima Vladimira Putina za održavanje skupih igara i zašto je zaostali grad u starom Sovjetskom Savezu koji je godinama bio središte kršenja ljudskih prava Nekako iznenađenje, iznenađenje koje nije na razini luksuznih standarda u Los Angelesu ili Park Cityju, Utah (posebno za novinare koji najviše kučkaju!)
Kao što je Guardian primijetio, “svake Olimpijske igre su doživjele tremu prije Igara: u Londonu je u zadnji čas nastala panika zbog zaštitara što je rezultiralo pozivanjem vojske; u Vancouveru su bili ulični prosvjedi i smrtni slučaj na stazi za sanjkanje; a približavanje Pekingu bilo je pomućeno prosvjedima protiv ljudskih prava tijekom prenošenja baklje.”
Ruski predsjednik Vladimir Putin.
Politika je uvijek uočljiva svojom prisutnošću; ekonomska agenda iza njega uočljiva po odsutnosti. Svakim danom priče su sve apsurdnije: Rusi blokiraju isporuku grčkog jogurta našim klizačima ili hapse pse lutalice, takve stvari.
U većini medija kritike su sve o Putinovim motivima. Prikazan je kao Darth Vader iz Rusije, neracionalni igrač koji je domaćin igara samo kako bi hranio svoju osobnu megalomaniju.
Walter Brasch piše na OpEd News: “To je pomno orkestrirana propagandna prilika da se pokušaju predstaviti nacionalni sportaši i pokazati svijetu Rusiju koja, čak i sa svojom velikom kulturom i umjetnošću, može postojati samo u mašti onih koji vjeruju u obnovu prethodna veličina zemlje.”
Dodaje i koliko je to koštalo: “Pod Putinovim osobnim vodstvom, Rusija je potrošila više od 1.8 trilijuna rubalja (ekvivalent oko 51 milijarde američkih dolara) za izgradnju olimpijskog sela, sa svojim zgradama, stadionima i infrastrukturom. To je veći trošak nego sve prethodne zimske Olimpijske igre zajedno. To također uključuje prekoračenje troškova i razne oblike korupcije.”
Kako se Rusi ne bi optužili za svu korupciju u sportu, većina američkih medija ne podsjeća nas na skandal s podmićivanjem kada su SAD bile domaćini Zimskih olimpijskih igara u Salt Lake Cityju, Utah, 2002. Zaražene skandalom, te su igre morale biti spašena uz pomoć više od 1.3 milijarde dolara saveznih subvencija.
Članak o Međunarodnom olimpijskom odboru koji je vlasnik igara podsjetio nas je da je “skandal izbio 10. prosinca 1998., kada je švicarski član MOO-a Marc Hodler, voditelj koordinacijskog odbora koji nadzire organizaciju Igara 2002., objavio da je nekoliko članova MOO-a primao mito. Ubrzo su počele četiri neovisne istrage: IOC-a, USOC-a, SLOC-a i Ministarstva pravosuđa Sjedinjenih Država.
“Kao rezultat istrage deset članova MOO-a je isključeno, a još deset je sankcionirano. Ovo je bilo prvo isključenje ili sankcija za korupciju u više od jednog stoljeća postojanja MOO-a. Iako ništa strogo protuzakonito nije učinjeno, smatralo se da je prihvaćanje darova bilo moralno dvojbeno.”
To je koncept koji više ne čujemo puno: moral!
Velik dio novca potrošenog za igre u Sočiju, naravno, bio je poticaj za posrnulo rusko gospodarstvo, nudeći novac za izgradnju i radna mjesta. Skandalozno je kada to radi veliki zli ruski medvjed, ali ne i kada Obama preporučuje financiranje ulaganja u infrastrukturu ovdje, mjera za koju većina ekonomista kaže da je prijeko potrebna za poticanje gospodarstva. (Netko primijeti da izvješće o novim poslovima nije ispunilo očekivanja.)
Da, puno je novca uključeno, ali to je samo jedan dio relativno prikrivenog aspekta ovog cirkusa: ekonomski ulozi.
Ovdje se komesari Comcasta, vlasnika NBC Universala, igraju s Putinom, bacajući malo bogatstvo kako bi ugrabili prava na prijenos događaja kako bi prodali reklame multinacionalnim tvrtkama.
Novac je ono što Olimpijske igre zapravo jesu. I nisu samo SAD te koje kupuju prava u zemlji koja sve više uskraćuje prava dijelovima svog stanovništva. Ovo je svjetski događaj.
NBC Universal potrošio je 1.18 milijardi dolara na prava u SAD-u i, prema izvješću New York Timesa, brzo se vraća. Ovo je najviše što je bilo koja mreža ikada platila za Olimpijske igre, pa se možete kladiti da imaju udjela u održavanju uzbuđenja i fokusiranju na sport, i samo na sport.
Prije godinu dana, New York Times je izvijestio da NBC traži "veliku isplatu", dodajući: "Za sada se čini da je prodaja dobro počela. Seth Winter, viši potpredsjednik NBC Sports Groupa, rekao je prošli tjedan da je nacionalna prodaja reklama za Igre u Londonu bila nešto iznad 900 milijuna dolara.
"U izvanredno smo dobroj formi", rekao je. “Ovo su moje treće Olimpijske igre da nadgledam prodaju za NBC Sports i ovo su prve Olimpijske igre na kojima smo imali zdravo gospodarstvo. Prodaja je već premašila 850 milijuna dolara za Ljetne igre u Pekingu 2008., za koje je NBC platio 893 milijuna dolara Međunarodnom olimpijskom odboru za kupnju prava prijenosa.” [Zdrava ekonomija, ha?]
NBC koristi Olimpijske igre za promociju svog drugog programa i novih tehnologija, kao što Cable Fax izvještava: “Olimpijade su TV posvuda trenutak da zablista, a Comcast NBCU čini sve što može kako bi pridobio još više ljudi za gledanje prijenosa uživo. Svi će gledatelji dobiti višednevnu privremenu propusnicu za pristup live streaming sadržaju na NBCOlympics.com.”
Vulture, pop-kulturna web stranica, napisala je tijekom NBC-jevog prijenosa posljednjih Ljetnih olimpijskih igara: “Ako ste gledali čak sat ili dva NBC-jeva prijenosa Olimpijskih igara u Londonu, sigurno se nekoliko stvari istaknulo: intenzivan šovinizam, preobilje Seacresta, neobičan raspored 'The Star Spangled Banner' koji se koristi u ceremonijama dodjele medalja. (Tako živahno.) Ali između svih tih mreškajućih mišića i uzbuđenja pobjede, pojavila se još jedna dosljedna prisutnost: ona beskrajnih NBC promocija."
Web stranica ističe da je većina novih programa koje je NBC pokrenuo s toliko pompe kako bi iskoristio veliki show propala, ali to ih ne sprječava da pokušaju ponovno. Oni su ovisni o predstavljanju velikih događaja kao kamena temeljca svoje naizgled nepromjenjive knjige. Prava igra izvlačenja velikih para iz sportskih događaja se nastavlja, olimpijada za olimpijadom.
Međutim, ove godine postoji nota humora koju je dodao Progressive Magazine koji govori o Olimpijskim igrama kao modelu za političke stručnjake, nudeći komičan pogled na to što bi se dogodilo kada bi politički stručnjaci postali sportski komentatori:
“Olimpijske igre u Sočiju 2014. su pred nama, i to je prošlo naš prijatelj Ian Murphy razmišljanje: Što ako bi najgore američke političke govornice imale vlastite sportske događaje?
“Ova divlja i užasna misao dovela ga je do stvaranja stripa koji slijedi. Možemo se samo nadati da će službeni nadzornici sljedećih Olimpijskih igara uzeti u obzir prijedloge gospodina Murphyja. Uostalom, Alex Jones koji igra 'false-flag nogomet' zasigurno će biti zabavniji od sinkroniziranog plivanja...”
Za više pogledajte "Olimpijada stručnjaka".
News Dissector Danny Schechter bloguje na NewsDissector.net i uređuje Mediachannel.org. Njegova najnovija knjiga je Madiba AtoZ: Mnogi svjetovi Nelsona Mandele (Madibabook.com). Komentari za [e-pošta zaštićena]
Što se to nama tiče?
Oh molim te!!! Zapadna medijska mafija je ta koja udara u mom dijelu svijeta. Bože – što je s ovim propagandnim kurvicama? Između pokolja pasa, bombi paste za zube, govora o WC-u, nedostatka komparativne analize npr. troškova FIFA Svjetskog prvenstva – mislim da se prestitutke previše bune.
Može li to biti rastuće priznanje da su 'Ameriku oteli isti oligarsi, pljačkanje bogatstva od strane nekolicine lokalnih i stranih elita i nedokučivi domovinski fašizam koji je Rusija iskusila prije nekoliko desetljeća?
– Može li to biti razlog ili tolika neljubaznost – možda više od doze zavisti – ruskog oporavka? (npr. – zaista bih volio da moja zemlja ima vođu koji bi izbacio oligarhe, zatvorio nekoliko lopova bankara, opozvao nezakonite ugovore o zapadnoj pljački resursa moje zemlje; ponašao se pošteno i pokazao poštovanje međunarodnog prava, I zatvorio prestitutke koje izmišljaju 'vijesti' koristeći unajmljene glumce itd.)
– Ili Amerikanci smatraju da je biti nepristojan i drzak prikladno ponašanje kada su gosti u stranoj zemlji – ili je to možda kompleks manje vrijednosti kada su u zemlji s mnooogo dugim pedigreom i kulturnom poviješću?
Ili bi moglo biti da 'američki mediji brkaju duh Olimpijskih igara s npr. Nascarom ili nekom borbom spuštenih i prljavih pasa?
Ali što se onda može očekivati kada su čelnici SAD-a lažljivi, opet, opet, opet ratni zločinci, pa čak i veleposlanici smješteni u stranim zemljama angažirani na postavljanju korumpiranih popustljivih diktatora – kao što dokazuje Ford u Siriji, iu snimljenom razgovoru veleposlanika u Ukrajinu mješanac.
Da je bilo po mome, sve bih ih protjerao (naravno uz rizik od atentata) – ali moralni bankrot Amerike sada odgovara njezinom financijskom deficitu.
Smatram da me pogled izvana jako zanima. Podsjeća me na pjesmu. “Oda jednoj uši”. Oh da nas vide kako nas drugi vide. Činjenica da to ne možemo učiniti veliki je razlog za previranja u današnjem svijetu.
Čini se da je jedino "nabijanje" koje Vlada Putin dobiva od zabrinutosti zapadnih klošarskih medija. S obzirom na nestabilnu regiju u kojoj Rusija održava Olimpijske igre u Sočiju, za sada bez incidenata, mnogo bi govorilo o ruskoj adekvatnosti.
Olimpijski pokret davno se razišao s amaterskom atletikom. Igre su bile o okretanju profita i to je sve o Igrama.