Predsjednik Obama ima razotkrili neke skromne “reforme” američkog prikupljanja obavještajnih podataka, napominjući da to što NSA može usisati gotovo sve elektroničke podatke ne znači da bi i trebala. Ali veće je pitanje budućnost i kako se te moći mogu osloboditi, kaže nizozemski tehnološki stručnjak Arjen Kamphuis.
Autor: Arjen Kamphuis
Nakon više od šest mjeseci otkrića o globalnoj nadzornoj infrastrukturi koju su izgradili američka vlada i njezini "saveznici" (tj. manje zemlje koje vjeruju da se nasmiješi-krokodilu-u-nadi-da-će-posljednjeg-pojede) dobra dugoročna strategija), mnogi ljudi i političari još uvijek hvale stav "Nemam što skrivati" prema najnaoružanijoj, hiper-nametljivoj supersili u ljudskoj povijesti.
U novije New Yorker članak, citirana je američka senatorka Dianne Feinstein, D-California, predsjednica obavještajnog odbora Senata, koja je rekla: “Moji se telefonski brojevi, pretpostavljam, prikupljaju kao i svi ostali, ali što onda? To mi ne smeta. Odlukom Vrhovnog suda iz 1979. godine podaci nisu osobni podaci. Postoji Google karta koja omogućuje nekome da provali u moju kuću, tako je jasna i definirana, a ja tu ne mogu ništa.”
NSA zviždač Edward Snowden govori u Moskvi 9. listopada 2013. (Iz videa koji je objavio WikiLeaks)
Za jednog izabranog američkog senatora izjava gore navedenog prilično je začuđujuća. Navodno sudska odluka stara 35 godina, Smith protiv Marylanda, iz tehnološki drugačije ere, smatra se nepromjenjivim spisom (od strane zakonodavca!), a moć Googleove korporacije jednostavno se prihvaća kao zakon prirode. Kao brzina svjetlosti ili vrelište vode. Što je taj utjecajni talijanski politički mislilac iz 1920-ih rekao o spoju državne i korporativne moći? Nije li to bila (politička) riječ na F?
Europljani užasnuto gledaju kako je nekoć vodeća svjetska demokracija potpuno izgubila zaplet i klizi u sve većoj modi prema društvenim modelima koje smo isprobali 1930-ih i 1940-ih i koji su nam se činili ozbiljno nedostatnima. Gledali smo ovaj film i znamo kako završava; s previše ljudi u zastrašujućim uniformama i puno bodljikave žice posvuda.
Nizozemski primjer
Te su lekcije posebno poučne za nas Nizozemce. Od sredine 1600. stoljeća Amsterdam je bio utočište za etničke i vjerske skupine iz cijele Europe koje su bježale od raznih oblika represije i progona. Ova sloboda i društvena raznolikost bili su jedan od razloga zašto je nizozemsko trgovačko carstvo cvjetalo uz tehnološki napredak (kao što su pilane na vjetar za brzu gradnju brodova) i ekonomske (korporacijske i dioničke) inovacije.
Tolerancija i različitost pomogli su Nizozemskoj da se razvije u naciju trgovaca koja izbjegava sukobe i koji su se slagali sa svima kako bi im mogli prodati stvari. Čuvali smo se od Prvog svjetskog rata i prodali puno aviona Njemačkoj. Općine su registrirale religiju i etničku pripadnost ljudi iz niza praktičnih (i uglavnom benignih) svrha kao što je omogućavanje lokalnim državnim službenicima da rade na kulturno osjetljiv način.
Nizozemska vlada održavala je ovu fantaziju o neutralnosti dugo vremena, sve do ranog jutra 10. svibnja 1940., kada je njemački Wehrmacht ušao u zemlju i pomeo našu jadnu ispriku za vojsku u jedva četiri dana. Nakon nizozemske predaje, velika većina njemačke vojske povučena je iz Nizozemske i poslana na rad u druga mjesta.
Za veliku većinu Nizozemaca život se nastavio uglavnom kao prije. Otpor okupaciji bio je gotovo nepostojeći i mnogi su Nizozemci rado radili za vladu (broj državnih službenika gotovo se udvostručio tijekom okupacije) ili u industrijama koje su procvjetale zbog narudžbi njemačke vojske.
Tek 1942. godine entuzijastično prikupljanje podataka nizozemske vlade pretvorilo se u ljudsku katastrofu. Preko 100,000 ljudi koji su mislili da “nemaju što skrivati” dali su točne podatke o svom židovskom identitetu i naveli svoje adrese, omogućivši najpotpuniji progon Židova u bilo kojoj zemlji tijekom Drugog svjetskog rata (s izuzetkom Poljske gdje su nacisti imali više vremena i manje logističkih izazova).
Drugi problem bio je stav većine Nizozemaca prema vlasti (čak i ako je ta vlast bila brutalna vojna okupacija strane vojske). Poznata nizozemska "tolerancija" često se izražavala kao "Nije me briga što radiš sve dok mi ne smetaš." To je uključivalo i guranje sugrađana u stočne vagone na putu u logore smrti.
Nije bilo okupirane zemlje gdje je pastor Martin Niemoller poznata pjesma “prvo su došli po socijaliste” bilo je primjenjivije od Nizozemske.
Uznemirujuće usporedbe
Iako su usporedbe s nacističkim dobom uvijek problematične, aspekti tog vremena i američkog društva danas su jezivo slični. Čini se da su Sjedinjene Države pod de facto kontrolom konzorcija bankstera i vojno-industrijsko-sigurnosnog kompleksa, koji se međusobno hrane i ulaze u politički/medijski sustav koji kontrolira nacionalnu agendu i marginalizira ljude koji se ne slažu.
Ovakva je struktura učinila da se mnogi građani boje vlastite sjene i nemaju dovoljno informacija da postave smislena pitanja čak i ako to žele. Postoje dvije političke stranke, minimalni broj koji ima barem pretenzije na demokraciju, ali po pitanjima koja se odnose na "nacionalnu sigurnost" i "državu nadzora" republikanci i demokrati nude malo toga što je značajno drugačije, osim na rubovima dvije stranke.
Feinsteinovo blaženo prihvaćanje zbirke elektroničkih metapodataka Agencije za nacionalnu sigurnost o gotovo svima i predsjednika Baracka Obame blage "reforme" NSA-e - objavljeno u petak - odgovara onome što možete očekivati i od mnogih "sigurnosno svjesnih" republikanaca.
Ipak, neugodna je stvarnost da je američka vlada izgradila infrastrukturu po principu "ključ u ruke" za razinu totalitarne kontrole o kojoj su represivni vođe prošlih razdoblja mogli samo sanjati. Metapodaci NSA-e omogućuju vladi da iscrta paukovu mrežu vaših asocijacija s višestrukim "skokovima" kako bi uvukla mreže drugih ljudi koje nikada niste upoznali. Shema podiže krivnju po povezanosti na potpuno novu razinu.
Američka vlada također zadržava pravo da ubije bilo koga, bilo gdje, tko navodno predstavlja "terorističku" prijetnju Sjedinjenim Državama i da to učini na zahtjev nekih neodgovornih i u biti anonimnih obavještajnih dužnosnika. Žudnja za krvlju čak se proteže zviždačima poput bivšeg suradnika NSA-e Edwarda Snowdena.
Politička isprika
Jedini element koji nedostaje za sveobuhvatnu tiraniju je politički izgovor da se pritisne prekidač i uključi ovaj stroj na punu snagu. Možda bi izgovor mogao doći iz još jednog "terorističkog napada" ili iz još jednog financijskog kraha dok vlada nastoji kontrolirati društvene nemire. Ili krajnje beskrupuloznog predsjednika mogao bi ga samo pojačati kako bi krenuo na svoje neprijatelje. Ali poanta je da je oprema sada na mjestu i spremna za rad.
Mnogima je još uvijek teško prihvatiti da bi američka vlada mogla poduzeti tako monstruozan zaokret. Ali njegova moderna povijest od Hirošime preko Vijetnamskog rata do potpore režimima odreda smrti u Latinskoj Americi i invazije na Irak pokazuje bezosjećajno zanemarivanje ljudskog života i prihvaćanje masovnog pokolja, čak i genocida, kao političkog izbora.
Shvaćam da ove zabrinutosti koje sam iznio krše ono što je poznato kao "Godwinov zakon”, tj. izbjegavanje usporedbe aktualnih događaja s nacistima, no nažalost te su usporedbe sve neizbježnije. Moglo bi se čak revidirati Niemollerovu poznatu pjesmu za sada:
“Prvo su došli po muslimane u desetak zemalja
ali većina nas nije dijelila tu vjeru pa nismo ništa rekli
Zatim su došli po sindikalne vođe i društvene aktiviste
ali nismo htjeli biti etiketirani kao ljevaci i zato nismo ništa rekli
Zatim su došli po novinare
ali odavno smo prestali čitati političke vijesti pa nismo ništa rekli
Onda konačno, kada je vlada došla po nas
nije više bilo nikoga da išta kaže”
Arjen Kamphuis je suosnivač i glavni tehnološki direktor tvrtke Gendo. Studirao je znanost i politiku na Sveučilištu u Utrechtu i radio za IBM i Twynstra Gudde kao IT arhitekt, trener i savjetnik za IT strategiju. Od kraja 2001. Arjen savjetuje klijente o strateškom utjecaju novih tehnoloških dostignuća. Prije više od pet godina, on napustio je rodnu Nizozemsku (aktivni sudionik ratnih zločina u Afganistanu i Iraku) i otišao u Njemačku, jedinu zemlju koja je izvukla duboke lekcije iz isprobavanja raznih oblika totalitarnih režima.
Argumenti da je SAD totalitarna distopija - "neizbježno" poziva na usporedbe s nacističkom Njemačkom (odgovornom za ubojstvo milijuna vlastitih građana) - bili bi uvjerljiviji kada biste mogli navesti čak i jedan dokumentirani primjer povrijeđenog nedužnog Amerikanca domaćim nadzorom NSA-e. Ili sam možda propustio? Hvala vam.
Sukladno spominjanju “beskrupuloznog” predsjednikovog korištenja takvog sustava nadzora; postoji članak u Independentu o popisu zamjerki Billa i Hillary; koju će koristiti za osvetu ili nagradu ako ona sama postane POTUS, http://www.independent.co.uk/news/world/americas/bill-and-hillary-clinton-whos-on-their-grudge-list-and-what-did-they-do-wrong-9068208.html.
Ono što je motiv je utvrđeno; čak bi i veća sredstva bila dostupna stanovniku Bijele kuće zahvaljujući NSA-i.
Ne smatram europsku politiku 1940-ih neprikladnom. Stanje stvari - i stanje države - na Capitol Hillu otkako je Obama preuzeo dužnost ne može ne podsjetiti na Weimarsku Republiku. Dovoljno je Nijemaca odustalo od demokracije da bi nacistima dali priliku. I treba imati na umu da je gotovo polovica svih birača s pravom glasa u SAD-u odustala od demokracije i to pokazala nepojavljivanjem na biralištima. Otvoren je put svakom ambicioznom predsjedničkom kandidatu da se kandidira na antikongresnoj platformi i pobijedi.
Vrlo dobro rečeno, Arjen, i doista su to ista opažanja koja sam iznio (osim zanimljivog nizozemskog konteksta i pjesme). Sada u SAD-u imamo "tiraniju po principu ključ u ruke" i ne postoji nikakva moralna prepreka za njezinu upotrebu ovdje, samo volja da se koristi, koja postoji za komercijalnu i političku zlouporabu malih razmjera, te za automatsku marginalizaciju progresivaca.
No čini se da su reformski napori ovdje u SAD-u beznadni.
Manjina koja se brine za zaštitu demokracije ne može to učiniti tamo gdje su masovni mediji i izbori kontrolirani ekonomskim koncentracijama, tako da je moralno vodstvo odavno izgubljeno. Čak će se i internetska sloboda postupno gubiti tijekom sljedećih deset godina. Volja javnosti da zaštiti te institucije bila je nedovoljna u bujnom nastanku srednje klase, a sada je unutarnja reforma onemogućena. Plutokracija koja je probavila demokratski organizam unutar ovog praznog oklopa stajat će dok je ne sruši vanjska ekonomska moć.
Znanost o reformi unutar zamršeno korumpiranih i detaljno razrađenih samoobranjenih institucija nije započeta i samo bi se okrenula protiv sebe. Nemoralne oligarhije su svrgnute, ponekad zbog ekonomske katastrofe ili nepovezanih ratova, ali ne nalazim nikakav presedan za rekonstrukciju duha demokracije u ljudima. Može se sačuvati kao sjeme unutar sveučilišta i snova idealista, ali proći će mnoge zime prije nego što nađe plodno tlo. Čak i tada, desničarski mehanizmi tiranije opisani u Platonovoj Republici, koji su sada uznapredovali daleko izvan javnog shvaćanja, procvast će i dovesti do njezine propasti. Možda stablo demokracije može cvjetati samo na periferiji ove borbe najmoćnije države s bolešću tiranije, u malim ovisnim državama.
Hvala za ovaj članak Arjen, doista je jako dobar. Vrlo moćan članak, a usporedba s nacističkom Njemačkom iz 30-ih i 40-ih je nažalost sve prikladnija. Potreban je samo još jedan politički izgovor da pritisnete prekidač, kako kažete, da uključite ovaj stroj smrti i uništenja.
Barem je Busheva administracija imala "pristojnosti", ako to možemo tako nazvati, staviti ljude u Gitmo bez suđenja. Obamina administracija ima toliko bezosjećajno i krajnje zanemarivanje ljudskih prava da sebi prisvaja pravo ubijati nedužne ljude u zemljama poput Jemena i Pakistana bez trunke dokaza ili dana na sudu, ljudi koji samo obavljaju svoj svakodnevni život, prisustvuju vjenčanjima zabave i što sve ne. Piloti bespilotnih letjelica sigurno skriveni u svojim bazama na tlu SAD-a vrte ove užasne snuff filmove, ubijajući ljude, bez imalo skrupula, samo na tuđu izjavu.
Volio bih da “Mi, ljudi” ne dopustimo da se povijest ovdje ponovi, jer kada se to dogodi, to će biti u razmjerima i žestinom kakav nije viđen u povijesti svijeta. Skoro smo stigli do totalne i potpune tiranije. Potreban je samo jedan politički izgovor, jedan izgovor da se pritisne prekidač. A onda će se čizme dići visoko na američkim ulicama.