Kako saudijsko-izraelski tandem podstiče Obamu

Saudijsko-izraelski tandem može površno još uvijek biti "neprijateljski", ali dvije zemlje idu u istom smjeru kada je u pitanju uvlačenje SAD-a u bliskoistočne sukobe protiv Irana i Sirije. No je li to u interesu SAD-a, pita Ivan Eland iz Nezavisnog instituta.

Autor Ivan Eland

Jedan od najutjecajnijih prinčeva Saudijske Arabije, Turki al-Faisal, bivši šef saudijske obavještajne službe koji jasno odražava stavove saudijske kraljevske vlade, nedavno je kritizirao predsjednika Baracka Obamu zbog slabosti na Bliskom istoku. Izraelska vlada je na sličan način razočarana Obaminim regionalnim učinkom.

Komentari princa Turkija samo su najnoviji pokušaj ovih vlada da potaknu Sjedinjene Države na sumnjive radnje u regiji koje ne bi bile u interesu SAD-a. Prema princu Turkiju:

Princ Turki al-Faisal, bivši šef saudijske obavještajne službe.

“Vidjeli smo nekoliko crvenih linija koje je iznio predsjednik, koje su išle i postajale ružičaste kako je vrijeme odmicalo, da bi na kraju završile potpuno bijele. Kada takva vrsta uvjeravanja dolazi od čelnika zemlje poput Sjedinjenih Država, očekujemo da on to stane. Postoji problem povjerenja.”

Dodao je da kada zemlja ima jake saveznike, "trebali biste im moći dati sigurnost da će ono što kažete biti ono što radite".

Saudijce je uznemirila Obamina razumljiva i mudra odluka da izbjegne duboko uplitanje SAD-a u sirijski građanski rat. Saudijci su bili ljuti što Obama nije vojno udario na al-Assadov režim nakon što je optužen za korištenje kemijskog oružja protiv vlastitog naroda. Ipak, vojni udari na sirijska postrojenja za proizvodnju kemijskog oružja mogli su ispustiti kemikalije na sirijske civile čije su napade navodno zaštitili.

Zapravo, Saudijcima, koji sami imaju užasan dosje o ljudskim pravima, vjerojatno nije stalo, na ovaj ili onaj način, do nanošenja štete sirijskim civilima. Zapravo, unatoč njihovoj ogromnoj reputaciji, kemijsko oružje obično čini samo jedan posto ljudi koji poginu u ratovima u kojima je korišteno.

Saudijci, čelnici sunitskog islamskog bloka na Bliskom istoku, žele da Sjedinjene Države napadnu Siriju kako bi oslabile šijitsku sirijsko-iransku osovinu, njihove glavne rivale. Zato oni također žele da Sjedinjene Države bombardiraju Iran zbog njegovog nuklearnog programa. Takav udar se manje odnosi na iranski nuklearni program, a više na slabljenje šijitske zemlje koja je moćnija od Sirije.

Bilo kakav američki zračni napad na iranska nuklearna postrojenja vjerojatno ih ne bi uništio sve, od kojih su neki duboko zakopani i možda čak nepoznati američkim obavještajnim službama, i vjerojatno bi motivirao Iran da donese odluku o brzom dobivanju nuklearnog oružja, izboru SAD-a obavještajna služba vjeruje da Iran nije napravio.

Iako su sunitski arapski blok i Izrael međusobno neprijateljski raspoloženi, obojica dijele interes u slabljenju šijitske osovine Sirija-Iran. I oboje žele da Sjedinjene Države obavljaju njihov prljavi posao umjesto njih. Besmisleno bombardiranje, samo da se oslabi Sirija ili Iran za Saudijsku Arabiju i Izrael, ne bi služilo američkim nacionalnim interesima, a kamoli da je američki narod iscrpljen američkim vojnim zapletima koji potiču terorizam na Bliskom istoku koji je u neprestanom sukobu.

Dakle, Obama je s pravom izbjegao da bude uvučen dublje nego što već jest u potencijalnu sirijsku močvaru, SAD je pružio ograničenu smrtonosnu i nesmrtonosnu pomoć sirijskim pobunjenicima, surađujući s Rusijom kako bi prisilili Assada da se riješi svojih zaliha kemijskog oružja . Ono što je nevjerojatno jest da zapravo princ Turki kritizira Obamu što svejedno nije bombardirao Assada, čak i nakon što je sirijski diktator kapitulirao na ovaj malo vjerojatan način.

Odražavajući izraelsko stajalište, New York Times je citirao bivšeg izraelskog veleposlanika u Sjedinjenim Državama, Itamara Rabinovicha, koji je rekao da zato što se Obama suzdržao od napada na Siriju, ni Izrael ni Iran više ne vjeruju da bi on mogao napasti Iran zbog njegovog nuklearnog programa. Međutim, čak i ako je to točno, Iran je ipak sjeo za pregovarački stol i postigao privremeni sporazum o zamrzavanju svog nuklearnog programa, pa čak i povlačenju barem jednog njegova dijela.

Čak i vojni teoretičari znaju da ako možete natjerati svog protivnika da učini ono što želite, ili većinu toga, bez upotrebe sile, onda biste je trebali izbjegavati. U slučaju Sirije i Irana, Saudijcima i Izraelcima se zapravo ne sviđa napredak koji je Obama postigao pregovorima, jer uništava njihov ne tako skriveni plan poticanja Sjedinjenih Država da napadnu i tako oslabe njihovu regionalnu suparnici.

Dakle, američka vojna akcija protiv Sirije ili Irana može biti u interesu Saudijske Arabije i Izraela, ali to nije interes Sjedinjenih Država ili njihovog naroda, koji bi mogao biti podvrgnut daljnjim uzvratnim terorističkim činovima osvete.

Ivan Eland je direktor Centar za mir i slobodu u Nezavisnom institutu. Dr. Eland proveo je 15 godina radeći za Kongres na pitanjima nacionalne sigurnosti, uključujući i rad kao istražitelj Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma i glavni analitičar za obranu u Uredu za proračun Kongresa. Njegove knjige uključuju Carstvo nema odjeće: razotkrivena vanjska politika SAD-ai Vraćanje “obrane” u američku obrambenu politiku.