Jednodušna republikanska nastojanja da iskoriste smrt četiri američka diplomata u Bengaziju u Libiji 2012. i iskoriste tu tragediju da osramote predsjednika Obamu i tadašnju državnu tajnicu Hillary Clinton zamaglila je složeniju stvarnost onoga što se dogodilo, piše bivši CIA-in analitičar Paul R. Pillar.
Paul R. Pillar
Istraživački rad Davida Kirkpatricka u New York Times o prošlogodišnjem smrtonosnom napadu na američki kompleks u Benghaziju itekako vrijedi pročitati, ali ne zato što su njegovi zaključci trebali biti iznenađujući svakom nezainteresiranom promatraču onoga što se u to vrijeme događalo u Libiji.
Nakon što se slegla prašina od zbrke u prvim satima nakon incidenta, uvjeti koji su doveli do incidenta bili su prilično jasni. Jedan je bio rašireno javno zgražanje, izraženo ne samo u Libiji nego i izvan njezinih granica, od skarednog videa koji su mnogi muslimani smatrali uvredljivim za utemeljitelja njihove vjere.
Predsjednik Barack Obama i državna tajnica Hillary Clinton odaju počast četirima žrtvama napada 11. rujna 2012. na američku misiju u Benghaziju, Libija, na ceremoniji prijenosa posmrtnih ostataka u zračnoj bazi Andrews u Marylandu, 14. rujna, 2012. [fotografija State Departmenta)
To što ovo nije široko shvaćeno uglavnom je posljedica neumoljivog nastojanja nekih u oporbenoj stranci u Sjedinjenim Državama da iskoriste smrt četvero američkih državljana u incidentu kako bi pokušali diskreditirati Obaminu administraciju i njezinog državnog tajnika u to vrijeme (koji se smatra vjerojatnim kandidatom na sljedećim predsjedničkim izborima).
Linija koja se zastupa u ovom pokušaju je, prvo, da incident može imati samo jedno od dva moguća objašnjenja: ili je napad bio potpuno spontan i neorganiziran odgovor javnosti na video, ili je to bio teroristički napad koji nije imao nikakve veze s emocijama oko videa i umjesto toga bila je unaprijed smišljena operacija određene terorističke skupine, Al Qaede.
Izneseni stav dalje tvrdi da je uprava ponudila prvo od ova dva objašnjenja, da je to objašnjenje namjerna laž, a da je drugo objašnjenje istina. The Times istraga sve to ruši. Što se tiče spontanih aspekata napada, Kirkpatrick izvještava:
“Ljutnja zbog videa motivirala je prvi napad. Deseci ljudi pridružili su se, neki od njih isprovocirani videom, a drugi reagirajući na lažne glasine koje su se brzo širile da su stražari unutar američkog kompleksa ustrijelili libijske prosvjednike. Pljačkaši i piromani, bez ikakvih znakova plana, bili su ti koji su opustošili kompleks nakon početnog napada, prema više od desetak libijskih svjedoka, kao i mnogim američkim dužnosnicima koji su pogledali snimke sa sigurnosnih kamera.
Što se tiče uloge Al Qaide, Times istražitelji su zaključili da je skupina "imala vlastitih problema s prodorom u libijski kaos". Čini se da su jedini načini na koje se članovi Al Qaide umiješali u priču izražavanje iznenađenja zbog napada i teškoće s uspostavljanjem bilo kakvog uporišta u Libiji. Nema dokaza da je ono što se dogodilo u Benghaziju bila operacija Al Qaide.
Neprestani napori u političkom iskorištavanju samo su dio razloga zašto američko nerazumijevanje antiameričkog nasilja i dalje postoji. Teme u eksploataciji odjekuju određenim nesretnim tendencijama u tome kako Amerikanci gledaju na takvo nasilje, a posebno na terorizam.
Jedna takva tendencija uključuje zabludu monokauzalnosti: govoriti u terminima o razlog za terorizam ili za određeni teroristički napad, i misliti da ako je svrsishodna skupina uključena, ništa drugo ne smije biti. Ali što god razbjesni veću populaciju, bilo da je to svetogrdni video ili uvredljiva američka politika, uspostavlja klimu u kojoj teroristička skupina može djelovati, motivira regrute da joj se pridruže i određuje simpatije ili podršku koju će imati za svoja djela.
Druga tendencija koja dovodi u zabludu je labavo, nemarno nanošenje naljepnice Al Qaede širokom i raznolikom nizu sunitskog islamističkog ekstremizma koji ne odražava nikakvu organizacijsku stvarnost. Ova tendencija dovodi Amerikance u zabludu da vjeruju da opasnost od antiameričkog nasilja općenito ili terorizma posebno dolazi od stvarne Al Qaide, grupe koja je izvršila 9. rujna, dok zapravo više toga ovih dana dolazi iz drugih izvora, uključujući neke tih naoružanih skupina u Libiji.
Političko iskorištavanje incidenta u Benghaziju već traje toliko dugo i toliko snažno da je pomoglo učvršćivanju nekih od tih pogrešnih predodžbi u svijesti američke javnosti, čak i kad bi iskorištavanje sada prestalo, što neće.
Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Sada je gostujući profesor na Sveučilištu Georgetown za sigurnosne studije. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)
Nisam obožavatelj Hilary, ali Benghazi nije njezina krivnja; njezin je ministar bio zaražen Blackwaterom, ali ljudi misle da se veleposlanstvo u nestabilnoj zemlji može održati sigurnim? Oni su PLAĆENICI. Kad počnu teške stvari, a oni ne pobjeđuju, krenu. Sada, ako želite nešto okriviti Hilary, što je s državnim udarom u Hondurasu? Ona nije “predsjednička građa”, ali nije to zbog Bengazija.
Ni Stevensova veza s CIA-om (uključujući prijenos libijskog oružja sirijskim pobunjenicima), ni rat SAD-a i NATO-a protiv Libije i njegove užasne posljedice, Kongres nikada nije doista istražio. Što se tiče Hillary i njezine odgovornosti za politiku koja je Libiju pretvorila u nasilnu, kaotičnu i propalu državu što je rezultiralo Stevensovom smrću, FG Sanford ima pravo, čak iako američki narod ne želi vjerovati u to, a republikanci su ne želeći priznati da je 'to bila i njihova politika, glupane'.
Hvala – uljepšao si mi dan. Ovo je lijep primjer kako oba desna krila naše jednostranačke vlade rade predstavu za javnost. Upiranje prstom jedno u drugo služi za odvraćanje pozornosti od još jednog debakla CIA-e. Ljudi se trebaju početi pitati: "Tko je glavni u ovom noćnom klubu?"
RichardKanePhillyPA
"Mnogo jači dokaz da je ćelija Al-Qaide odgovorna za atentat" na libanonskog premijera Rafica Harira je prekrasan pokušaj da se zamuti voda i nastavi mit o Al-Quidi da ima super ćelije za ubojstva da izvrše ove vrlo zamršene napada gdje god..
...
“Broj obavještajnih izvora izvijestio je da su atentate na strane vođe poput Haririja i Hobeike u konačnici odobrila dva ključna dužnosnika Bijele kuće, zamjenik šefa osoblja Karl Rove i zamjenik savjetnika za nacionalnu sigurnost Elliot Abrams. Uz to, Abrams je ključna veza između Bijele kuće i Sharonova ureda za takve tajne operacije, uključujući politička ubojstva.”
http://www.rense.com/general63/aahi.htm
..
PS imate li sreće što vam je dopušteno objavljivati ovdje ili kako kažete "Računalo je označilo moj komentar"? Redovna pojava ovdje ---
Kontrapunkt, arapske prevoditelje više ubijaju franšize Al Qaide nego vojnici koji se bore protiv njih. Mislim da bi istomišljenici iz Al Qaide ranije ubili Chrisa Stevensa da im bijes zbog pornografije nije dao priliku da učine ono o čemu su prije samo sanjali. Osim ubijanja prevoditelja, franšiza Al Qaide lobira prema tome da SAD učini nešto što će iritirati muslimanski svijet i ubrzati bankrot. Na primjer, poslovni uredi izvođača nikada nisu napadnuti jer su izvođači najskuplji način borbe. Bin Laden je iz svog skrovišta planirao izbaciti američke vlakove iz tračnica, što je bio najbolji način da se nanese ekonomska šteta SAD-u, a da se ne izazove propuh koji bi uštedio novac i time odgodio bankrot.
Veleposlanik Chis Stevens imao je puno veću kontrolu od većine veleposlanika. On je tečno govorio arapski i bio je jedini američki diplomat koji je to znao. Preuzeo je veći rizik nego što mu je smjelo, “Mučeništvo Christophera Stevensaâ€
https://medium.com/i-m-h-o/e2c67ad0940b
http://readersupportednews.org/pm-section/22-22/20578-it-is-time-to-put-an-end-to-those-baiting-for-war-with-muslims-over-ambassador-chris-stevens-death
SAD je često dolazio u mjesta kao što je Irak s nekima od potlačenih koji su klicali SAD-u kao osloboditeljima, kako bi promijenili mišljenje nakon što su se umorili od guranja ili upucavanja nekih američkih vojnika koji nisu znali tko je tko. Vizija Chrisa Stevensa o tome da su SAD ovaj put suzdržane žudjela je u većini State Departmenta. Kakva god pogreška u reakciji bila je njegov poziv dok je bio živ.
Još jedna važna točka prije nego što je porno film s uvredom muslimana pokušao stvoriti golemi pokolj, ranije u Libanonu 2005. godine, bin Laden je uspio uspješno stvoriti takav pokolj tako što je potajno bio odgovoran za ubojstvo libanonskog premijera Rafica Harira,
https://consortiumnews.com/2011/09/01/hariri-murder-sleuths-ignored-al-qaeda/
Takav se pokolj nije dogodio nakon što je porno film pokušao ubiti naivne glumce ili uhititi muslimane zbog nedoličnog ponašanja na projekciji filma jer oglasi u muslimanskim novinama nikada nisu doveli do toga da neki musliman prisustvuje premijernoj projekciji.
Nemiri koje nadziru nikada nisu doveli do masovnih smrti. Razlog tome je taj što je muslimanski svijet masovno smatrao da je najmanje odgovoran Amerikanac ubijen u odmazdi. Kad je došlo vrijeme za evakuaciju, Chris Stevens nije mogao biti pronađen. Mislim da je svjesno dopustio da bude okaljan kako bi spriječio desničarski teroristički klik da uspješno ponovi ono što je bin Laden postigao u Libanonu.
Poznavao sam Kathy Change koja je prije interneta skupljala svoje tekstove o miru i pravdi i davala ih novinama iz Philadelphije i novinama iz susjedstva te se zapalila ispred kipa simbola mira ispred knjižnice Sveučilišta u Pennsylvaniji.
http://ucreview.com/kathy-change-still-crazy-after-all-these-years-p2409-73.htm
Mislim da je Chris Stevens bio uspješan mučenik za razliku od Cathy koja je samo pokušala biti,
Loonwatch.com počeo je istraživati zavjeru koja stoji iza sustavno huškačkog porno filma, a Mediamatters.org razotkriva lažni Benghazi. Molim da netko završi posao. Neka čitač s usana barem kaže što je izvorni film rekao o lordu Jimu kojeg su zadirkivali da je kopile, a majka ga je pozvala da ispriča o čudnim okolnostima njegova rođenja.
Usput, nevino, vrlo nježno, neugodno dijete s nevjerojatnom dobro manikiranom usko podrezanom bradom dobilo je sljedbenike, koji su se morali suzdržati, do kraja filma nakon pronskih uvreda imao je divlju krvlju poprskanu bradu i oduševljen mučenjem, i drugim lažima tehnike za stvaranje maksimalne ljutnje.
Dovoljno sam star da se sjećam kada je ispitivanje neuspjeha administracije da zaštiti Amerikance od masovnog terorističkog napada nazvano "Mržnja Amerike"
S obzirom na sezonu, ne mogu ne sjetiti se Cindy Lou Who. Probudio ju je Grinch i pita: "Zašto uzimaš božićno drvce?" Objašnjava: "Ovo svjetlo je neispravno", pokazujući kvrgavim prstom na žarulju koja je u kvaru. Cindy Lou prihvaća objašnjenje, što je potpuno odvraća od većeg problema.
Neiskrena manipulacija događaja Darrela Isse u stranačke političke svrhe predstavlja razinu licemjerja koja se ne može nadmašiti neuspjehom Hillary Clinton da se usprotivi vanjskopolitičkoj pogrešci koja je rezultirala destabilizacijom strane vlade i posljedičnim uzvratnim udarcem. Čini se da nitko nije zabrinut značajnom činjenicom da je Christopher Stephens umro u konzularnom aneksu gdje se njegove službene dužnosti ne bi legitimno ili rutinski obavljale. Da se vojna intervencija, koju su osudili znanstvenici međunarodnog prava svih vrsta, uopće nije dogodila, ništa od ovoga se ne bi dogodilo.
Argumentirati monokauzalnost uvredljivog videa na ovaj ili onaj način je kao pokazivati prstom na žarulju i ignorirati Grincha. Bilo da krademo Božić ili demokraciju, vjerojatno je došlo vrijeme da Amerikanci prestanu gledati u etikete i usredotoče se na štetu koju nanose. “Došli smo, vidjeli smo, umro je... cakle cakele”. Grinch to nije mogao bolje reći.
Dva su važna pitanja u napadu na Bengahzi: 1- zašto se dogodio i; 2 – zašto se State Department činio tako nespremnim za ovu vrstu incidenta? Kao što je navedeno u gornjem članku, razlozi za napad su složeni, možda bez ikakve definirajuće motivacije. Mislim da je većina Amerikanaca zabrinutih za Bengazhija zaokupljena drugim problemom i s pravom su uznemireni što u kompleksu nije bilo gotovo nikakvog osiguranja.
Zdrav razum kaže da su SAD trebale pojačati sigurnost u kompleksu mjesecima prije napada. Bilo je mnogo različitih milicija (bandi) koje su trčale okolo i bile su izuzetno dobro naoružane. Samo bi budala povjerovala da su sve te skupine imale dobronamjerne namjere prema strancima, sugrađanima Libije i drugim milicijama.
Incident je pokazao veliku razliku između stvarnih sigurnosnih potreba osoblja koje je izloženo riziku u Libiji i percipiranih sigurnosnih potreba libijskog osoblja od strane visokih časnika u State Departmentu. Saslušanja su ponudila malo rasvjetljenja o tome zašto je State Department tako potpuno pogrešno procijenio sigurnosne zahtjeve Bengazhija.
Nitko unutar State Departmenta nije stvarno pozvan na odgovornost - samo nekoliko međuodjelskih premještaja i postavljanja. Odsutnost vodstva u napadu od strane predsjednika Obame i državne tajnice Hillary Clinton donekle oduzima dah. Obojica su se u najkraćem mogućem roku distancirali od incidenta i preuzeli malo odgovornosti za nevještu (ne)sigurnosnu politiku. Čini se da je namjera Uprave bila što prije zakopati incident, a ne pokušati učiti na svojim pogreškama i prilagoditi politiku u skladu s tim.