Gen. Michael 'Bez vjerojatnog razloga' Hayden

Ekskluzivno: Bivši šef NSA-e Michael Hayden, koji je svojedobno izjavio da "vjerojatni razlog" nije dio Četvrtog amandmana, sigurno će baciti još kamenja na Edwarda Snowdena koji propušta javnost iz NSA-e, posebno nakon njujorškog suca potvrđen NSA-ine “metapodatke” smatra legalnim, kaže bivši analitičar CIA-e Ray McGovern.

Napisao Ray McGovern

Osim bjesomučnog poziva iz Bijele kuće u zadnji tren, CBS-ova emisija “Face the Nation” intervjuirat će zviždače Thomasa Drakea (bivšeg višeg rukovoditelja Agencije za nacionalnu sigurnost) i Jesselyn Radack (bivšu savjetnicu za etiku u Ministarstvu pravosuđa). Michael Hayden, koji je vodio NSA i CIA-u, a sada je glavni branitelj NSA-e na CNN-u i Fox Newsu, također će biti intervjuiran ove nedjelje.

Bila mi je velika privilegija pridružiti se Drakeu, Radacku i FBI-evoj zviždači Coleen Rowley u posjetu Edwardu Snowdenu u Rusiji 9. listopada. Nikada nisam bio u društvu osoba koje su tako nepotkupljivi patrioti. Nije tako, nažalost, Michael Hayden.

Međutim, s obzirom na to kako prolaze ovi mrežni intervjui, Hayden će vjerojatno biti predstavljen kao domoljub kakav nije. Evo uvoda koji se temelji više na činjenicama i potaknuo bih moderatora, bojnika Garretta s CBS-a, da ga upotrijebi:

“Dopustite mi da također pozdravim bivšeg generala Michaela Haydena. Gen. Hayden je bio prvi direktor NSA-e koji je prekršio svoju zakletvu Ustavu SAD-a pristajući na naredbu Bushove administracije o kršenju Četvrtog amandmana, koji je do tada služio kao 'Prva zapovijed' u NSA-i.

“Dana 8. svibnja 2006., bivši direktor NSA-e adm. Bobby Ray Inman javno je izjavio da je ono što je Hayden učinio bilo u jasnom kršenju Zakona o nadzoru stranih obavještajnih službi (FISA). Još jedan bivši direktor NSA-e, vojni general William Odom, rekao je intervjuu 4. siječnja 2006. da je Hayden 'trebao biti izveden pred vojni sud.'

“Ova tužna stvarnost bila je poznata CBS-u i našim kolegama iz glavnih medija prije nego što je Hayden potvrđen za ravnatelja CIA-e 18. svibnja 2006., ali uspjeli smo je duboko razjasniti, držeći je izvan javne rasprave.

“Također smo zahvalni i Bushevoj i Obaminoj administraciji što su nam omogućili da general Hayden danas bude s nama u studiju ovdje umjesto da moramo razgovarati s njim preko Skypea iz saveznog zatvora gdje mu je sigurno mjesto zbog njegovih zločina prisluškivanja u NSA. Hayden i gigantski telekomi izbjegli su odgovornosti putem zakona iz 2006. koji je progurao Bush i koji je sve proglasio neopasnima za ta kršenja zakona.

“Što se tiče predsjednika Obame, da nije odlučio 'gledati naprijed, a ne unatrag' i tako izbjeći procesuiranje kriminalaca iz Busheve administracije, Hayden bi danas mogao biti zatvoren zbog zločina protiv Ustava i međunarodnog prava. Kao direktor CIA-e, bio je nepokolebljivi branitelj 'poboljšanih tehnika ispitivanja', uključujući waterboarding.

“Gen. Hayden je također bio jedan od najoštrijih kritičara Edwarda Snowdena, općenito nagovještavajući da bi Snowdena trebalo staviti na predsjednikov popis za ubojstvo, prijedlog koji je odmah podržao predsjedavajući Obavještajne službe Mike Rogers. Dakle, zahvaljujemo predsjednicima Bushu i Obami što su omogućili prisustvo generala Haydena danas ovdje, a zahvaljujemo i vama ostalima što ste bili ovdje jutros.”

Manje nadolazeće

Pretpostavljam da će Garrettov stvarni uvod biti puno manje otvoren i da će Haydenu dati dovoljno prostora da baci onoliko kamenja na Edwarda Snowdena koliko Hayden želi, kao što je Hayden učinio prošlog srpnja kada je pisao kao „CNN-ov analitičar terorizma. ”

Hayden je stavio Snowdena zajedno s likovima vrijednim prezira poput Aldricha Amesa iz CIA-e, Roberta Hanssena iz FBI-a i drugih koji su špijunirali za SSSR. Hayden je za dobru mjeru ubacio premetnika iz Rata za nezavisnost Benedicta Arnolda.

Hayden je omalovažavao Pvt. Bradley Manning, također, za curenje dokaza o američkim ratnim zločinima u Iraku i Afganistanu. Zatim, Hayden dodano, "Snowden je u razredu za sebe." Ali Michael Hayden je taj koji je doista razred za sebe.

Hayden je bio prvi direktor NSA-e koji je izdao povjerenje zemlje naredivši masovno kršenje onoga što je nekoć bila prva zapovijed NSA-e: "Ne prisluškuj Amerikance bez sudskog naloga." Da ne spominjemo brzo i labavo igranje sa Zakonom o nadzoru stranih obavještajnih službi iz 1978. i Četvrtim amandmanom na Ustav.

Iako je Hayden učeniku drugog razreda implicitno ponudio neku vrstu isprike za njegovo kršenje zakona, da su me predsjednik George W. Bush i potpredsjednik Dick Cheney "natjerali na to", to Haydena ne oslobađa od udica. Hayden također održao konferenciju za novinare 23. siječnja 2006. o svom detaljnom poznavanju Četvrtog amandmana, inzistirajući na tome da ne zahtijeva dokazivanje "vjerojatnog razloga" prije nego što se izda nalog za pretrage i zapljene.

"Vjerujte mi, ako postoji bilo koji amandman na Ustav s kojim su zaposlenici Agencije za nacionalnu sigurnost upoznati, to je Četvrti", rekao je Hayden poričući da u amandmanu postoji standard "vjerojatni razlog". "To je standard razumnosti u četvrtom amandmanu."

S obzirom na Haydenovo neznanje o ovom važnom ograničenju protiv zlouporabe vlade, smatrao sam korisnim čitanje Četvrtog amandmana u jednoj rečenici tijekom TV i radijskih intervjua kako bih pružio potreban kontekst prema kojem gledatelji/slušatelji mogu procijeniti kako se otkrića o NSA operacijama ponašaju ili ne ne, uz ograničenja u amandmanu. Srećom, jezik je prilično jednostavan i specifičan:

“Pravo ljudi da budu sigurni u svoje osobe, kuće, dokumente i imovinu, protiv neopravdanih pretraga i zapljena, neće biti povrijeđeno, i neće se izdavati nikakvi nalozi, ali po vjerojatnom uzroku, potkrijepljeno prisegom ili izjavom, a posebno opisuje mjesto koje će se pretražiti i osobe ili stvari koje će se oduzeti.”

Izvanredna kritika

Haydenov kavalirski stav prema ignoriranju prava američkih građana čak je izazvao strastveno negodovanje dvojice Haydenovih prethodnika koji inače nisu skloni kritizirati rad svojih nasljednika. Ipak, bivši direktori NSA William Odom i Bobby Ray Inman oštro su progovorili nakon otkrića 16. prosinca 2005. New York Times članak "Bush dopušta SAD-u da špijunira pozive bez suda", novinara Jamesa Risena i Erica Lichtblaua.

Risen je izvukao eksplozivne informacije o prisluškivanju (i drugim vrlo upitnim operacijama) nekoliko mjeseci prije predsjedničkih izbora 2004., otkrića koja bi američkim biračima dala neke važne informacije o tome je li Bush zaslužio reizbor ili ne.

Ali Times, u svojoj mudrosti, prešutno je pristao na zahtjeve Bushove administracije da se priča doda ne zato što je članak bio netočan, već upravo zato što je bio toliko točan i neugodan. Bijela kuća je dala Times poznato upozorenje da bi otkrivanje "naškodilo nacionalnoj sigurnosti".

Ali kako se 2005. bližila kraju, novine više nisu mogle čekati, budući da je Risenova knjiga, Ratno stanje: Tajna povijest CIA-e i Bushove administracije, već je bio u galiji i trebao biti objavljen. Knjiga je doslovno sadržavala poglavlja i stihove o ilegalnim aktivnostima koje je odobrio direktor NSA-e Hayden po nalogu Busha i Cheneya.

Kada Times konačno objavila priču u prosincu 2005., Busheva administracija namučila se braniti prisluškivanje bez naloga, što je dokazivo grubo kršenje FISA-e koja izričito zabranjuje prisluškivanje Amerikanaca bez sudskog naloga. Bijela kuća odmah je zamolila Haydena, tadašnjeg zamjenika direktora Nacionalne obavještajne službe, da izigrava špicu s medijima, pomažući nesretnom državnom odvjetniku Albertu Gonzalesu obraniti neobranjivo.

Haydenova perfidnost bila je previše za generala Odoma, koji je bio direktor NSA-e od 1985. do 1988. Odom je kipio dok se spremao da ga 4. siječnja 2006. intervjuira George Kenney, bivši časnik službe vanjskih poslova, a sada producent filma “ Elektronička politika.” Odom je izlanuo: "Hayden je trebao biti izveden pred vojni sud." I predsjednika Busha "trebalo bi opozvati", dodao je general s jednakim bijesom.

Odom je isključio raspravu, tijekom samog intervjua, o prisluškivanju bez naloga koje je otkrio New York Times tri tjedna ranije. U memorandumu o razgovoru, Kenney je rekao da je Odom izgledao toliko ljut da je shvatio da se neće moći kontrolirati ako počne raspravljati o još uvijek povjerljivom pitanju.

Zašto je general Odom bio tako ljut? Zato što je on, kao i svi uniformirani časnici (kao i mnogi civilni dužnosnici), položio prisegu da će podržavati i braniti Ustav Sjedinjenih Država protiv svih neprijatelja, stranih i domaćih; jer je tu prisegu ozbiljno shvatio; i zato što je učinio sve što je mogao kako bi osigurao da se svi zaposlenici NSA-e strogo pridržavaju zabrane prisluškivanja Amerikanaca bez naloga.

Također je bio duboko razočaran bivši direktor NSA-e Bobby Ray Inman, koji je vodio NSA od 1977. do 1981. i koji je zapravo odigrao ključnu ulogu u oblikovanju FISA zakona iz 1978. (Prije nego što je otišao u mirovinu, Inman je postao virtualni svetac u službenom Washingtonu kao jedan od najuglednijih obavještajnih menadžera u zemlji, iako je bio poznat po tome što je skrenuo pogled ili, kako je on rekao, “navukao čarape” kada su moćnici vrtjeli činjenice ili prekoračili svoje zakonske ovlasti.)

Haydenov rekord

Iz perspektive Bijele kuće Busha/Cheneyja, Hayden se prilično dobro pokazao radeći s ležernim mainstream medijima na obrani Bush/Cheneyjevih ilegalnih programa prisluškivanja. Za obavljene usluge, Hayden je 8. svibnja 2006. nominiran, navodno na Cheneyjev nagovor, da zamijeni direktora CIA-e Portera Gossa, koji je 5. svibnja iznenada otišao u mirovinu nakon samo sedam kontroverznih mjeseci na mjestu direktora.

Stoga je imenovanje Haydena za čelnika CIA-e bilo uvelike u mislima Inmana, Risena i drugih koji su se istog poslijepodneva, 8. svibnja 2006., okupili na javnoj raspravi u njujorškoj Javnoj knjižnici. Sudionici su bili kratki kad je Inman uzeo veliki problem s Haydenovim ruganjem FISA-i:

"Očito je postojao redak u statutu FISA-e koji kaže da ovo ne možete učiniti," rekao je Inman, koji je nastavio skrenuti posebnu pozornost na "dodatnu rečenicu u prijedlogu zakona koja kaže: 'Ne možete učiniti ništa što nije ovlašten ovim prijedlogom zakona.'”

Inman je ponosno govorio o ranijem etosu u NSA-i, gdje je "bilo duboko ukorijenjeno da djelujete u skladu sa zakonom i da se zakon mijenja ako je potrebno." Risen se našalio kako bi bilo lako promijeniti statut FISA-e nakon napada 9. rujna kada je američki narod zahtijevao osvetu: "U listopadu 11. mogli ste postaviti giljotine na javnim ulicama Amerike."

Glavni državni odvjetnik Gonzales, međutim, znao je da još uvijek postoje institucionalne prepreke NSA-i da figurativno obezglavi Četvrti amandman. Na tiskovnoj konferenciji 19. prosinca 2005., tri dana nakon otkrivanja Risen/Lichtblaua u New York Times, Gonzales je upitan zašto uprava nije tražila nove zakone koji bi joj omogućili zakonito provođenje programa prisluškivanja. On je odgovorio:

"U prošlosti smo s određenim članovima Kongresa razgovarali o tome može li se ili ne FISA izmijeniti kako bi nam se omogućilo da se na odgovarajući način nosimo s ovom vrstom prijetnje, a rečeno nam je da bi to bilo teško, ako ne i nemoguće."

To nije bio jedini nagovještaj u to vrijeme da je program nadzora bio tako golemog opsega i toliko nametljiv da ga čak ni servilni Kongres, koji obično ne želi odbiti bilo koji projekt označen kao "antiteroristički", ne bi blagoslovio. Doista, može li se čak i od Kongresa otirača očekivati ​​da odobri "Sakupi sve?"

Inmanov preokret

Igrom slučaja našao sam se u prvom redu i gledao kako se igra čast među tim lopovima, tj. kako se generali i admirali Washingtonskog establišmenta pokrivaju jedni drugima.

Primjedbe admirala Inmana u njujorškoj Javnoj knjižnici zapisao je Steve Clemons na svom blogu The Washington Note. Što je još gore za Haydena, Amy Goodman iz DemocracyNow je ujutro 17. svibnja 2006. prikazala video isječke Inmanove neskrivene kritike generala Haydena, manje od tjedan dana prije nego što je Senatski odbor za obavještajne poslove prihvatio Haydenovu nominaciju za direktora CIA-e. Trebalo je nešto učiniti i to brzo.

Točnije, Inmana je trebalo pozvati da se iskupi za svoj neizrecivi grijeh iskrenosti, tim više što je uživao kvazi-svetca s obje strane prolaza u Kongresu. Tako sam sjedio 17. svibnja u predsoblju CNN/New York studija Loua Dobbsa, koji je želio razgovarati sa mnom o moja mini rasprava dva tjedna ranije s tadašnjim ministrom obrane Donaldom Rumsfeldom o Iraku.

U čekaonicu je uletio bez daha Bobby Ray Inman. Tada mi je rečeno da je upravo dobio dio mog vremena, jer je trebao razgovarati o imenovanju Michaela Haydena za šefa CIA-e. Pročitao sam blog Stevea Clemonsa i bio sam svjestan Inmanovih primjedbi od 8. svibnja 2006.

Dok je žurio navući posuđenu kravatu, imao sam taman dovoljno vremena da ga pohvalim za njegovu iskrenost u knjižnici i izrazim nadu da će ostati u kontaktu s Louom Dobbsom. Naivna ja!

Gledajući monitor, vidio sam admirala Inmana kako daje svoju najveću preporuku za generala Haydena kao vrhunski kvalificiranog da vodi CIA-u. Tako, pomislio sam u sebi, sustav funkcionira. Haydenova nominacija prošla je kroz Senatski odbor za obavještajna pitanja 23. svibnja s 12 prema 3 glasova i cijeli Senat 26. svibnja sa 78 prema 15 glasova.

Ipak, grižnja savjesti pokazala se tijekom saslušanja za Haydenovu nominaciju za ravnatelja CIA-e, kada je pogriješio odgovor na ono što je trebao biti blag, debeo nagovor od strane lojalista Busheve administracije, senatora Kita Bonda, R-Missouri, zatim potpredsjednika predsjednik Senatskog odbora za obavještajne poslove:

“Jeste li vjerovali da je vaša primarna odgovornost kao direktora NSA-e bila izvršiti program za koji su vam vaši odvjetnici iz NSA-e, odvjetnici Ministarstva pravosuđa i dužnosnici Bijele kuće rekli da je zakonit, te da vam je naredio da ga provedete od strane predsjednika Sjedinjene Države?"

Umjesto jednostavnog "Da" koje je bilo u scenariju, Hayden je zastao i progovorio prilično dirljivo i otkrivajuće: "Morao sam donijeti ovu osobnu odluku početkom listopada 2001. i to je bila osobna odluka da nisam mogao ne učiniti ovo."

Zašto je bila tako golema osobna odluka hoće li se poslušati naredba Bijele kuće ili ne? Nitko nije pitao Haydena, ali nije potrebna posebna oštroumnost da se to shvati. Ovo je vojni časnik koji se, kao i mi ostali, zakleo da će podržavati i braniti Ustav Sjedinjenih Država od svih neprijatelja, stranih i domaćih; vojnik koji je svjestan da se ne smije povinovati nezakonitoj zapovijedi; i direktor NSA-e potpuno upoznat s FISA-inim ograničenjima. To je, čini se jasnim, razlog zašto je Hayden smatrao da je to osobno teška odluka.

Poznavanje Zakona

Nijedan Amerikanac, osim možda admirala Inmana i generala Odoma, nije poznavao FISA zakon bolje od Haydena. Unatoč tome, u svom svjedočenju, Hayden je priznao da nije čak ni tražio pismeno pravno mišljenje odvjetnika NSA-e o tome hoće li se novi sveobuhvatni program nadzora nakon 9. rujna provoditi bez sudskih naloga, bez "vjerojatnog razloga" i bez odgovarajuće konzultacije u Kongresu mogle bi proći test mirisa.

Hayden je rekao da je tražio usmeno mišljenje od tadašnjeg glavnog savjetnika NSA-e Roberta L. Deitza, kojeg je Hayden kasnije doveo u CIA-u kao "pouzdanog pomoćnika" direktora CIA-e Haydena! (U jesen 2007., Hayden je pokrenuo Deitz u istrazi o CIA-inom statutarnom glavnom inspektoru koji je pogriješio jer je bio previše marljiv u istraživanju zlostavljanja poput mučenja.)

Zanimljivo, Hayden nije prošao test mirisa za senatora Baracka Obamu, D-Illinois, koji je zauzeo načelan stav protiv njegove nominacije i glasao protiv nje sljedeći dan. U svom kratkom, ali tipično elokventnom jednominutni govor u Senatu, senator Obama je oštro kritizirao i Hayden i predsjednika Georgea W. Busha. Obama je inzistirao da “predsjednik Bush nije iznad zakona; nijedan predsjednik nije iznad zakona.” Njegove riječi tada nisu zvučale tako šuplje kao sada u retrospektivi.

Svaka mu čast, pretpostavljam, novoizabrani predsjednik Obama se riješio Hayden s razlogom, kao što sam pokušao objasniti u “Što skriva direktor CIA-e Hayden?” 15. siječnja 2009. Završio sam taj članak sljedećim izrazom dobrog oslobađanja: “Što prije Hayden ode (vjerojatno će se pridružiti kanalima Fawning Corporate Media kao stručni komentator i zagrijati neka mjesta u korporaciji obrambene industrije daske) tim bolje. Čini se da bi njegove vjerodajnice bile dobre za takvu vrstu posla.”

Ray McGovern radi s Tell the Word, izdavačkim ogrankom ekumenske Crkve Spasitelja u središtu Washingtona. Tijekom svojih 27 godina kao analitičar CIA-e, vrlo je blisko surađivao sa savjesnim kolegama u NSA-i koji bi, kad bi naišli na ime Amerikanca u presretnutoj poruci, izbrisali to ime iz novina prije nego što bi ga objavili, što je etos u NSA dakle.