Latinska Amerika nalazi svoje uporište

Ekskluzivno: Dok su se SAD i Španjolska valjale u močvari Velike recesije, Latinska Amerika se počela oslobađati starog poretka koji je kočio napredak. Sada regija restrukturira odnose sa svojim starim međunarodnim gospodarima, kako objašnjava Andrés Cala.

Autor: Andrés Cala

Stoljećima su Španjolska i Sjedinjene Države dominirale Južnom i Srednjom Amerikom, najprije kroz španjolsku kolonizaciju, a kasnije kroz gospodarsku moć ovih dviju zemalja, au slučaju SAD-a kroz političke i vojne intervencije. Ali paradigma se mijenja kako te nekoć slabe latinoameričke nacije grade svoja gospodarstva i potvrđuju svoju političku neovisnost.

Jasna ilustracija ovog pomaka barem u odnosima Španjolske s njezinim bivšim kolonijama došla je prošlog mjeseca kada je Meksiko posredovao u dogovoru između Španjolske i Argentine kako bi se riješio zastoj oko argentinske nacionalizacije YPF-a, energetske kompanije sa sjedištem u Buenos Airesu koja je izvorno osnovana 1922. kao argentinsko državno poduzeće, ali je privatizirano 1993. i prodano Repsolu sa sjedištem u Madridu 1999. godine.

U sporazumu Repsol-YPF, Španjolska je prihvatila uvjete u skladu s onim što je predložila Argentina, oko 5 milijardi dolara za izvlašteni 51 posto udjela u YPF-u, koji će biti isplaćeni kroz 10-godišnje argentinske državne obveznice. To je bila otprilike polovica onoga što je Repsol zahtijevao. No očekuje se da će nagodba koristiti širim gospodarskim interesima Španjolske diljem Latinske Amerike i unutar Španjolske.

Dogovor, posebice način na koji je ispregovaran, pokazuje rebalans moći između gospodarski oslabljene Španjolske i sve asertivnijih latinoameričkih zemalja koje su spremne upotrijebiti svoju ekonomsku i diplomatsku snagu da obrane svoje interese formiranjem multinacionalnih saveza ako je potrebno.

Geopolitička promjena za Španjolsku, drugu najutjecajniju zemlju u regiji iza SAD-a, također je izazvala šok u Washingtonu, potaknuvši preispitivanje vlastitih odnosa s Latinskom Amerikom, koja se suprotstavlja kontinentalnoj hegemonijskoj sili. Američki dužnosnici podržali su španjolsko stajalište protiv ponovne nacionalizacije YPF-a, ali Washington se sve više nalazi u situaciji da mora preračunavati svoje odnose s Latinskom Amerikom nakon mnogih desetljeća samovolje prema američkom "dvorištu".

Potkraj studenog Upravni odbor Repsola jednoglasno je podržao pregovore temeljene na argentinskoj ponudi, a očekuje se da će dogovor biti finaliziran prije kraja godine. Dogovor je najbolja od mnogih loših alternativa za Repsol, ali diplomatska triangulacija koja uključuje Argentinu, Meksiko i Španjolsku razotkrila je hitnost koju sve strane dijele da krenu dalje i prošire važnije interese.

Crvena linija Španjolske je sve što prijeti španjolskoj kontroli nad Repsolom, ali diplomatske posljedice sage o YPF-u štetile su španjolskim gospodarskim interesima u Latinskoj Americi, koji su mnogo veći i složeniji od samog Repsola, posebno u financijskom i telekomunikacijskom sektoru.

Skrivene ruke

Zakulisni organizator dogovora s YPF-om bila je meksička državna naftna kompanija Pemex, koja drži gotovo 10 posto udjela u Repsolu i otvoreno je kritizirala njegovu upravu. Ali iza pobune Pemexa protiv uprave Repsola stoji vlastita ambicija Meksika da preuzme udjel u ogromnim argentinskim planovima razvoja nafte i plina.

Bilateralni sporazum s Argentinom omogućit će Meksiku sudjelovanje u razvoju polja škriljca Vaca Muerta, jednog od najpoželjnijih svjetskih nekonvencionalnih naftnih i plinskih polja, i to po vrlo atraktivnim uvjetima. Pemex želi iskoristiti ovu naftnu i plinsku tehnologiju i iskustvo za razvoj vlastitih nekonvencionalnih polja. Stoga je posredovanje u poslu s Repsolom bio važan diplomatski i korporativni rezultat za Meksiko.

Za Argentinu je to također vitalna pobjeda jer sporazum uključuje povlačenje svih neriješenih pravnih zahtjeva koji koče strana ulaganja u Vaca Muerta. Argentina također produbljuje svoje veze s Meksikom, privlači novog važnog energetskog partnera poput Pemexa i otvara nove mogućnosti na globalnoj razini za YPF, posebno u Meksiku, koji je spreman liberalizirati vlastiti energetski sektor.

Repsol će također povući svoje tužbe protiv argentinske vlade, a sporazum će omogućiti Europskoj uniji da ukine neuspjele mjere odmazde u obliku viših carina za uvoz argentinskog biogoriva. Zapravo, partnere iz EU-a razljutila je prva reakcija Španjolske koja je ugrozila europsku trgovinu s Argentinom, sporazum o slobodnoj trgovini s Mercosurom i korporativne interese diljem Južne Amerike.

Španjolske tvrtke također su se žalile na posljedice spora. A budući da Repsol nije bio voljan pregovarati, vlada je diskretno intervenirala i triangulirala dogovor s Meksikom i Argentinom.

Izvlaštenje YPF-a osmislila je populistička argentinska vlada predsjednice Cristine Kirchner i njezinog pokojnog supruga Nestora Kirchnera, ali to je bio ciljani potez, a ne dio šireg trenda nacionalizacije. Doista, američke, kineske i europske tvrtke natječu se za kupnju udjela, proces koji će se ubrzati nakon što Repsolova pravna pitanja budu povučena.

Na kraju Repsol gubi, a Argentina i Meksiko pobjeđuju i ekonomski i geopolitički. Ali širi interesi Španjolske također su zaštićeni, čak i ako je geopolitički bila prisiljena objeručke prihvatiti simetričnije veze sa svojim bivšim kolonijama.

Na primjer, iako nije službeno dio posla, Pemex je potpisao ugovor o kupnji 51 posto udjela u španjolskom brodograditelju Barreras, koji će biti zadužen za gradnju brodova za Pemex. Taj se posao slučajno poklopio s ugovorom s Repsolom. To je strateška kupnja za Pemex i Meksiko te vrlo dobrodošla investicija koja će otvoriti radna mjesta za Španjolsku. Ali posao vjerojatno ne bi bio dovršen bez rješavanja veće sage o YPF-u.

Španjolska također traži od latinoameričkih zemalja da kupe njene državne obveznice i poziva latinoameričke kompanije da ulažu u Španjolsku, ali novac ne bi mogao dovoljno pritjecati bez rješenja diplomatskog spora s Argentinom. Meksički ulagači prošli su tjedan dovršili kupnju udjela u posrnuloj španjolskoj banci.

Lekcije za Washington

U biti, i zastoj i ishod koji uključuje Repsol dio su mnogo šireg ponovnog balansiranja moći koji je započeo prije više od deset godina s postupnim ekonomskim širenjem Latinske Amerike, a zatim se ubrzao kako je Španjolska pala u gospodarsku kontrakciju bez presedana. Latinska Amerika je rasla dok je Španjolska padala.

Odnosi SAD-a i Latinske Amerike ne samo da su različiti i mnogo složeniji, nego i značajno asimetričniji. Washington još uvijek ima daleko veći utjecaj nego bilo koja druga strana sila. Brazil je jedina zemlja koja se dosad stvarno i polovično može izravno suprotstaviti ekonomskoj dominaciji SAD-a. Ali druge su se zemlje, u različitim stupnjevima, otresle dijela stiska Washingtona.

Tijekom proteklih nekoliko desetljeća, Washington je pogoršao svoje poteškoće s Latinskom Amerikom pokušavajući nastaviti sa starim nametljivim tehnikama, predstavljenim oštrim intervencijama Reaganove administracije u Srednjoj Americi, neoliberalnom ekonomskom politikom Clintonove administracije koja zahtijeva proračunsku štednju i privatizaciju poslovanja, i maltretiranje Venezuele od strane Bush-43 administracije i proširenje “rata protiv terorizma” na Kolumbiju. Čak je i Obamina administracija, iako manje prezirna, zanemarila uspon regije.

Zbog arogancije i pogrešnih procjena Washingtona, američka je diplomacija često bila prepuštena političkim ideolozima koji su podilazili domaćoj publici i korporativnim interesima, bilo da je riječ o Kubi, trgovini drogom ili neprijateljstvu prema ljevičarskim populističkim vladama.

Ali ulozi za Sjedinjene Države sada rastu. Ostale svjetske sile pokušavaju se pozicionirati na račun američke ravnodušnosti i arogancije. Iako je istina da SAD nije u opasnosti da se mora nositi sa simetričnim zahtjevima iz regije kao što je sada Španjolska, smanjeni utjecaj Washingtona diplomatski, ekonomski i strateški je riskantan.

Saga o Repsolu stoga je najnoviji i najsnažniji primjer Latinske Amerike koja drži svoje tlo i širi svoj doseg, ni zbog čega drugog osim što može. Ovaj trend će se nastaviti, koliko god je Azija zacrtala vlastiti put prema osnaživanju.

Obaminoj administraciji bilo bi dobro savjetovati da unaprijedi odnose sa svojim južnim susjedima, kao što je to učinila s rastućim azijskim silama. U suprotnom, Washington će nastaviti zabijati klinove između sebe i Latinske Amerike, šteteći vlastitim interesima.

Andrés Cala je nagrađivani kolumbijski novinar, kolumnist i analitičar specijaliziran za geopolitiku i energiju. On je glavni autor Američka slijepa točka: Chávez, energija i sigurnost SAD-a.