Prava egzistencijalna prijetnja

Većina ljudi na Zemlji, svi rođeni nakon Drugog svjetskog rata, cijeli su život živjeli pod prijetnjom nuklearnog uništenja. Ali samo zato što je egzistencijalna prijetnja uvijek postojala ne znači da se neće aktivirati, kao što razmišljaju Ira Helfand i Robert F. Dodge.

Autori Ira Helfand i Robert F. Dodge

Kao liječnici svoj profesionalni život provodimo primjenjujući znanstvene činjenice na zdravlje i dobrobit naših pacijenata. Kad je riječ o prijetnjama javnom zdravlju poput tuberkuloze, dječje paralize, kolere, AIDS-a i drugih za koje nema lijeka, naš je cilj spriječiti ono što ne možemo izliječiti. Naša je profesionalna, etička i moralna obveza educirati se i govoriti o ovim pitanjima.

Ipak, najveća neposredna egzistencijalna prijetnja ljudskom opstanku je potencijal globalnog nuklearnog rata. Dugo znamo da bi posljedice nuklearnog rata velikih razmjera mogle učinkovito okončati ljudsko postojanje na planetu. Ipak, danas u svijetu postoji više od 17,000 nuklearnih bojevih glava, od kojih više od 95 posto kontroliraju SAD i Rusija.

Oblak gljiva od atomske bombe pao je na Hirošimu u Japanu 6. kolovoza 1945. godine.

Međunarodna zajednica namjerava spriječiti Iran da razvije čak i jedno nuklearno oružje. I dok je primjereno zaustaviti širenje nuklearnog oružja, dragocjeno je malo truda uloženo na mnogo veći i kritičniji problem ovih postojećih arsenala.

Unatoč hladnoratovskom mentalitetu SAD-a i Rusije s njihovim kombiniranim arsenalima i oslanjanjem na puku sreću da nuklearni rat nije započeo slučajno, namjerno ili cyber napadom, sada znamo da planetu prijeti ograničeni regionalni nuklearni rat koji je mnogo realnija mogućnost.

Izvješće koje su 10. prosinca objavili dobitnici Nobelove nagrade Međunarodni liječnici za prevenciju nuklearnog rata i američki parnjaci Liječnici za društvenu odgovornost zapravo dokumentiraju humanitarne posljedice takvog ograničenog nuklearnog rata.

Predstavljanje sukoba u južnoj Aziji između Indije i Pakistana, koji uključuje samo 100 bombi veličine Hirošime, manje od 0.5 posto svjetskog nuklearnog arsenala, dovelo bi u opasnost zdravlje i dobrobit dvije milijarde ljudi. Lokalni učinci bili bi razorni. Više od 20 milijuna ljudi umrlo bi u tjedan dana od eksplozija, vatrene oluje i neposrednih učinaka radijacije. Ali globalne posljedice bile bi daleko gore.

Vatrene oluje uzrokovane ovim ratom odnijele bi 5 milijuna tona čađe visoko u atmosferu, blokirajući sunčevu svjetlost i padajući temperature diljem planeta. Ovaj klimatski poremećaj prouzročio bi nagli, svjetski pad proizvodnje hrane. Došlo bi do pada proizvodnje kukuruza u SAD-u od 12 posto, au proizvodnji riže u Kini od 15 posto, a oboje bi trajalo cijelo desetljeće. Pad kineske proizvodnje ozime pšenice od nevjerojatnih 31 posto također bi trajao 10 godina.

Posljedična globalna glad izložila bi riziku 870 milijuna ljudi u zemljama u razvoju koji su već danas pothranjeni, te 300 milijuna ljudi koji žive u zemljama koje ovise o uvozu hrane. Osim toga, veliki nedostaci u kineskoj proizvodnji hrane ugrozili bi još 1.3 milijarde ljudi u Kini.

U najmanju ruku, postojalo bi desetljeće društvenog i ekonomskog kaosa u najvećoj zemlji na svijetu, domu drugog najvećeg i najdinamičnijeg gospodarstva na svijetu i velikog vlastitog nuklearnog arsenala.

Nuklearni rat usporedive veličine bilo gdje u svijetu proizveo bi isti globalni učinak. Usporedbe radi, svaka američka podmornica Trident obično nosi 96 bojevih glava od kojih je svaka deset do trideset puta snažnija od oružja korištenog u južnoazijskom scenariju. To znači da jedna podmornica može višestruko izazvati razaranje nuklearne gladi.

SAD ima 14 ovih podmornica, plus kopnene rakete i flotu strateških bombardera. Ruski arsenal ima isti nevjerojatan overkill kapacitet. Dva desetljeća nakon Hladnog rata, nuklearno oružje nije prikladno za suočavanje s modernim prijetnjama, a njegovo održavanje košta stotine milijardi dolara.

Djelomično potaknut sve većim razumijevanjem ovih humanitarnih posljedica nuklearnog rata, danas postoji rastući globalni pokret za sprječavanje takve katastrofe. Godine 2011. Međunarodni pokret Crvenog križa i Crvenog polumjeseca pozvao je svoja nacionalna društva da educiraju javnost o tim humanitarnim posljedicama i pozvao na ukidanje nuklearnog oružja.

Sedamnaest zemalja izdalo je Zajedničku izjavu u svibnju 2012. o humanitarnom učinku nuklearnog oružja u kojoj se poziva na njegovu potpunu eliminaciju. Do ove jeseni broj se popeo na 125 zemalja.

Međunarodna zajednica trebala bi nastaviti poduzimati praktične korake kako bi spriječila nove zemlje da nabave nuklearno oružje. No, ovaj napor da se spriječi širenje mora biti praćen stvarnim napretkom kako bi se uklonila daleko veća opasnost koju predstavljaju golemi arsenali koji već postoje.

Jednostavno rečeno, jedini način da se eliminira prijetnja nuklearnog rata ili rizik od slučajnog lansiranja ili nesreće jest eliminacija nuklearnog oružja. Prošle godine većina svjetskih nacija prisustvovala je dvodnevnoj konferenciji u Oslu o humanitarnim posljedicama nuklearnog rata. Sjedinjene Države i druge velike nuklearne sile bojkotirale su ovaj sastanak.

Bit će važan nastavak sastanka u Meksiku u veljači. Vrijeme je da predvodimo države s nuklearnim oružjem svojim primjerom prisustvovanjem ovom sastanku i prihvaćanjem poziva na uklanjanje nuklearnog oružja.

Ira Helfand je supredsjednik Međunarodnih liječnika za prevenciju nuklearnog rata i bivši predsjednik američke podružnice organizacije, Liječnici za društvenu odgovornost. Autor je novog izvješća "Nuklearna glad: dvije milijarde ljudi u opasnosti?"

Robert Dodge član je povjerenstva za sigurnost liječnika za društvene odgovornosti, bavi se obiteljskom medicinom u Venturi, CA, i piše za PeaceVoice.