Ekskluzivno: Novi saudijsko-izraelski savez želi uvući američku vladu — i vojsku — u sunitsko-šijitski sektaški sukob u regiji sabotirajući pregovore o iranskom nuklearnom programu i sirijskom građanskom ratu, izvještava Robert Parry.
Robert Parry
Sirijski pobunjenik, mašući odsječenom glavom čovjeka za kojeg se sumnja da se pridržava šijitskog islama, objasnio je okupljenima i video kameri zašto se suniti, i porijeklom iz Sirije i oni koji dolaze iz drugih arapskih zemalja, moraju nastaviti boriti za svrgavanje Assadovog režima , kojom dominiraju Alaviti, ogranak šijitskog islama.
Šijiti će, izjavio je pobunjenik, “doći i silovati muškarce prije žena, to će ovi nevjernici učiniti. Silovat će muškarce prije žena. Daj Bože da ih pobijedimo!”
Predsjednik Barack Obama i izraelski premijer Benjamin Netanyahu održavaju bilateralni sastanak u Ovalnom uredu, 30. rujna 2013. (Službena fotografija Bijele kuće Pete Souza)
Međutim, kako se pokazalo, čovjek čija je glava bila odsječena, Mohamed Fares Marroush, nije bio šijit, već ranjeni sunitski pobunjenik koji je dok je bio pod anestezijom u bolnici u blizini Alepa napravio kobnu pogrešku mrmljajući imena neki šijitski vjerski likovi. [NYT, 16. studenog 2013.]
Ali shvatili ste. Neki sunitski ekstremisti traže po bolnicama osumnjičene šijite i prave jezive primjere od njih. Slučaj gospodina Marrousha dospio je u novine ne zato što su ovakvi zločini pobunjenika rijetki, već zato što su, u ovom slučaju, slučajno odrubili glavu jednom od svojih
Mržnja između šijitskih i sunitskih sekti seže 1,400 godina unatrag do krvave borbe za nasljeđe nakon smrti proroka Muhameda, a to sektaštvo sada definira građanski rat u Siriji, kao i veću borbu za vlast na Bliskom istoku.
U slučaju Sirije, američka vlada bila je pod pritiskom Izraela i Saudijske Arabije, najbogatije sunitske arapske zemlje, da uđe u sukob na strani sirijskih sunitskih pobunjenika i tako zada udarac Iranu pod šijitskom vlašću, koji podržava sirijskog predsjednika Bashara al-Assada. Kako bi progurali ovaj cilj američke intervencije, Izraelci i Saudijci uspostavili su nešto što se svodi na antišijitski savez koji se temelji na njihovoj međusobnoj mržnji prema Iranu.
Trenutno, Obamina administracija "tajno" opskrbljuje lakim oružjem navodno "umjerene" sirijske pobunjenike preko CIA-e. Ali predsjednik Barack Obama odustao je od prijetnje bombardiranjem vojnih ciljeva Assadovog režima nakon incidenta s kemijskim oružjem 21. kolovoza, prihvativši umjesto toga sporazum s Assadom o demontiranju režimskog kemijskog arsenala, preokret koji je razbjesnio saudijsko-izraelski savez.
Ali ovaj zajednički saudijsko-izraelski napad na ono što je poznato kao "šijitski polumjesec" luk od Irana preko Iraka i Sirije do uporišta Hezbollaha u Libanonu vodi se na raznim frontama, uključujući na Capitol Hillu iu američkim medijima gdje Američki neokonzervativci rade na produbljivanju vojnog angažmana SAD-a u Siriji i na rušenju privremenog sporazuma koji bi ograničio, ali ne i eliminirao iranski nuklearni program.
Postova tužbalica
Urednička stranica Washington Posta dugo je medijska perjanica neokonzervativaca žalila da je predsjednik Obama dopustio da se stvori "razdor" između Sjedinjenih Država i Izraela oko Irana. U tipično uvrnutom prikazu situacije na Bliskom istoku, napisali su urednici Posta:
“Čak i trajno rješenje [ograničavanje iranskog nuklearnog programa] bilo bi neprivlačno Izraelu ako bi značilo da će se Sjedinjene Države povući iz regionalnog sukoba izazvanog desetljećima starim naporima Irana da stekne hegemoniju nad Bliskim istokom. Poput Saudijske Arabije i drugih sunitskih arapskih vlada, Izrael ne želi biti ostavljen sam da se suoči s iranskom agresijom u Iraku, Siriji i Libanonu ili njegovim terorističkim aktivnostima diljem regije.
Teško je reći što je više zabluda, tirada sirijskih pobunjenika o šijitskim planovima da “siluju muškarce prije žena” ili naklapanje Washington Posta o iranskoj “hegemoniji nad Bliskim istokom”. Uz svu represivnost svog islamskog političkog sustava, Iran nije bio agresor regije.
Dapače, Iran je sve češće bio žrtva agresije, računajući čak i utorak bombaši samoubojice iranskog veleposlanstva u Bejrutu, Libanon, u kojem su poginule najmanje 22 osobe, uključujući iranskog diplomata. Povijesno gledano, Iran i šijiti regije češće su bili u obrani. Godine 1980., samo godinu dana nakon iranske islamske revolucije, Saudijska monarhija i druga naftom bogata sunitska šeika podržali su invaziju Irana od strane iračkog diktatora Saddama Husseina, sunita, rat koji je trajao osam godina i ubio stotine tisuća Iranaca.
Slično tome, uspon pokreta Hezbollah u Libanonu koji podržava Iran došao je kao reakcija na izraelsku invaziju i okupaciju Libanona 1980-ih. A u Siriji, 42-godišnja dinastija Assad prethodila je iranskoj revoluciji 1979. osam godina, tako da je ideja da Iran širi svoju "hegemoniju" pomažući Assadovom režimu sada naopaka; Iran pomaže ratnom savezniku koji se suočava s vojnim izazovom. Upravo Saudijska Arabija i drugi sunitski režimi koji surađuju s Izraelom pokušavaju promijeniti geopolitičku jednadžbu u regiji zbacivanjem Assada i njegovog režima kojim dominiraju alaviti.
Ironično, jedini agresivni rat koji je proširio regionalni utjecaj Irana pokrenuli su neokonzervativci 2003. kada je predsjednik George W. Bush napao Irak, svrgnuo sunitskog diktatora Saddama Husseina i omogućio vladi premijera Nourija al-Malikija kojom dominiraju šijiti da preuzeti.
Doista, dvostruko je ironičnije kada se neokonzervativci Washington Posta koji su pod Georgeom W. Bushom provodili konvencionalnu mudrost službenog Washingtona o iračkom ratu sada žale na “iransku agresiju u Iraku”. Prvo, stvarnu agresiju na Irak počinio je Bush, a Post ju je navijao, i, drugo, trenutna iračka vlada mirno je posegnula za Iranom kao susjednom šijitskom zemljom na zaprepaštenje Saudijaca koji su se gorko žalili na Bushovu pogrešnu procjenu u Iraku .
Pristranost prema Nuklearkama
Pitanje nuklearnog oružja također je ono u kojem Post i gotovo cijeli američki mediji otkrivaju duboku pristranost i neprofesionalizam. Rijetko se spominje, čak iu kontekstu izraelskih prijetnji da će bombardirati iranska nuklearna postrojenja, da Izrael ima veliki i neprijavljeni nuklearni arsenal i da se američke obavještajne agencije slažu da je Iran napustio svoj program nuklearnog oružja prije deset godina.
Ta je pristranost naglašena u glavnim američkim medijima i političkom svijetu u listopadu kada se malo tko digao oko preporuke milijardera Sheldona Adelsona, velikog financijskog podupiratelja Republikanske stranke i snažnog pristaše izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, da američka vojska treba baciti nuklearnu bombu na iransku pustinju uz izričito upozorenje da je "sljedeća usred Teherana", grada od osam milijuna ljudi. [Pogledajte Consortiumnews.com's “Prijetnja Nuklearnom napadu na Teheran„.]
Američki tisak također je sporo prepoznao postojanje i značaj novog saudijsko-izraelskog saveza, koji Počela sam pisati o prošlom ljetu. Ali stvarnost je konačno svinula pred nekim analitičarima, uključujući kolumnista New York Timesa Thomasa L. Friedmana.
Friedman piše iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, ključnog saudijsko-sunitskog saveznika izrazio svoje čuđenje da vidi “dan kada će Židovi koji kontroliraju Jeruzalem i sunitski saudijski čuvari velikih džamija u Meki i Medini formirati prešutni savez protiv šijitskih Perzijanaca u Iranu i protestanata u Americi.
“Ali jesu li to dobre vijesti? Na jednoj razini, da. Prisustvovao sam Zaljevskoj konferenciji o sigurnosti ovdje u Abu Dhabiju koja je uključivala dužnosnike i stručnjake iz cijelog arapskog/muslimanskog svijeta. U uvodnoj sesiji, Shimon Peres, izraelski predsjednik, okružen bijelo-plavom izraelskom zastavom, održao je govor putem satelita iz svog ureda u Jeruzalemu. Ali ova prešutna suradnja Izraela i sunitskih Arapa ne temelji se ni na kakvom pomirenju, već na plemenskoj tradiciji da je neprijatelj mog neprijatelja moj prijatelj, a neprijatelj je Iran, koji postojano postavlja temelje za izradu nuklearnog oružja.
“Diplomati i ministri iz Izraela i izraelski lobi rade u Kongresu, dok dužnosnici iz arapskih zaljevskih država izravno govore Obaminoj administraciji istu poruku: koliko se protive predloženom dogovoru koji državni tajnik John Kerry i ministri vanjskih poslova Francuska, Britanija, Rusija, Kina i Njemačka dogovorile su trgovinu ograničenim ublažavanjem sankcija u zamjenu za Iran koji je počeo povlačiti svoj nuklearni program.
“Nikada nisam vidio da Izrael i glavni američki arapski saveznici rade više usklađeno kako bi spriječili veliku vanjskopolitičku inicijativu sadašnjeg američkog predsjednika, i nikada nisam vidio više zakonodavaca, demokrata i republikanaca, spremnijih stati na stranu Izraela protiv vlastitog predsjednika . Siguran sam da to dolazi manje od bilo kakvog pažljivog razmatranja činjenica, a više od rastuće tendencije mnogih američkih zakonodavaca da učine sve što izraelski lobi zatraži od njih kako bi prikupili židovske glasove i donacije za kampanju.”
Tko je glavni?
Trenutačno pitanje s kojim se suočavaju Sjedinjene Države jest može li ovaj novi savez koji kombinira izraelsku vještu propagandu i lobiranje s gomilama novca i gomilama naftnih rezervi Saudijske Arabije u biti preuzeti kontrolu nad američkom vanjskom politikom i unovačiti američku vojsku u regionalnu borbu protiv Irana i takozvani “šijitski polumjesec”.
Čini se da je saudijskim novcem plaćena služba francuske vlade kao sunitske antiiranske mačje šape među takozvanim “p-5-plus-1” pet stalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda plus Njemačka u nuklearnom sektoru pregovore s Iranom. [Pogledajte Consortiumnews.com's “Zašto je Francuska poništila nuklearni sporazum s Iranom„.]
U tandemu, Izrael je natjerao mnoge članove Kongresa u red iza prijedloga za više sankcija protiv Irana u obliku otrovnih pilula, dok su utjecajni neokonzervativci preplavili glavne stranice s komentarima i emisije s temama koje je odobrio Izrael.
Upozorenja Utemeljitelja američkom narodu o opasnostima "spletanja saveza" nikada se nisu činila dalekovidnijima.
Istraživački novinar Robert Parry objavio je mnoge priče o Iran-Contra za The Associated Press i Newsweek 1980-ih. Možete kupiti njegovu novu knjigu, Ukradena priča u Americi, bilo u ispišite ovdje ili kao e-knjiga (od Amazon i barnesandnoble.com). Na ograničeno vrijeme također možete naručiti trilogiju Roberta Parryja o obitelji Bush i njezinim vezama s raznim desničarskim operativcima za samo 34 USD. Trilogija uključuje Američki ukradeni narativ. Za detalje o ovoj ponudi, kliknite ovdje.
Jeebus crepes, kao da je i najmanji pojam mira na Bliskom istoku jebena apokalipsa za cioniste i sunitske monarhije koje vole teror. Eff em. Eff neocons također. Muka od ovog bs.
Ne želim da generacija moje djece vodi još jedan rat na Bliskom istoku. Razdoblje. Zapravo, stopa nataliteta u SAD-u opada od 1990. Proširili smo naše borbene snage 2001.-2008. s 18-godišnjacima rođenim 1983.-1990., kada je stopa nataliteta rasla, a također su mlade žene imale mnogo veću ulogu . Čak je i tada bilo više raspoređivanja s premalo vremena za odmor, a vidimo rezultate u PTSP-u i stopi samoubojstava među nedavnim veteranima. Stopa nataliteta dosegla je vrhunac 1990. pa je svake godine od 2008. bilo sve manje 18-godišnjaka za novačenje. Stoga naša država mora štedjeti s ljudskim resursima koje ima za obranu i izbjegavati sukobe, posebice one koji nisu u skladu s našim trgovinskim interesima. Oprostite što se tako hladno izrazim, ali zadnji put kad smo bili u dugotrajnom ratu, u Vijetnamu, posljednji put smo imali veliki urod 18-godišnjaka, koji su, kako to već biva, roditelji generacije iračkog rata. Smiješno kako to funkcionira. Većina usjeva iz 1983.-1990., rođenih na vrhuncu plodnosti svojih roditelja, sada je prešla dob za tezanje i sve ih je manje za njima. Proći će neko vrijeme prije nego ponovno odjekne baby boom, budući da se ovi mladi ljudi bore s ekonomskim poteškoćama.
Dakle, hvala, neokonzervativci. Dosta nam je vaših bliskoistočnih fantazija. Možemo si priuštiti samo veći mir u toj regiji, a ne možemo si priuštiti više rata.
Imamo i drugu ribu za prženje u Aziji, Africi i Latinskoj Americi, a resurse moramo koristiti pažljivije nego u nedavnoj prošlosti.
Kronologija Cheney/Halliburton
http://www.halliburtonwatch.org/about_hal/chronology.html