Skandal nad skandalima

Izraz "skandal" nekada je značio nešto, ozbiljnu zlouporabu ovlasti ili neko doista nečuveno ponašanje Watergate, Iran-Contra, laganje nacije u rat, ali riječ je postala gotovo besmislena, samo još jedna stranačka uvreda, kako kaže bivši analitičar CIA-e Paul R. Pillar objašnjava.

Paul R. Pillar

The The Washington PostMedijski izvjestitelj, Paul Farhi, imao je zanimljiv članak ranije ovog tjedna o životnom ciklusu vijesti o "skandalima". Obrazac koji Farhi uočava jest da inkriminirajuće izvješće ili optužba koja brzo gurne priču do statusa "skandala" dobiva puno pozornosti, ali naknadne informacije koje potkopavaju ili negiraju izvornu verziju priče dobivaju mnogo manje.

I tako neke priče zadržavaju u mnogim umovima povišen status "skandala" čak i nakon što se činjenična osnova za dodjelu tog statusa urušila.

Među primjerima koje je Farhi naveo je nadzor Porezne uprave u vezi sa statusom oslobođenja od poreza, u kojem su kasnije informacije koje su pokazivale da su uključeni napori provedbe bili usmjereni na skupine iz cijelog političkog spektra dobile daleko manje pozornosti od izvorne verzije priče, prema kojoj provedba je bila usmjerena samo na konzervativne skupine.

Još jedan od njegovih primjera bio je o navodnom curenju tajnih informacija iz Bijele kuće o osujećenoj terorističkoj zavjeri, s kasnijom, točnijom, ali manje zapaženom informacijom da je curenje zapravo došlo od bivšeg agenta FBI-a s kriminalnim dosjeom.

Farhi piše o tome kao o pitanju koliko dobro tisak radi svoj posao, a tu doista postoji problem. Ali postoje neke druge posljedice načina na koji se tretiraju i percipiraju "skandali" koje također zaslužuju pozornost. Kao prvo, termin skandal je ponižen.

Problem nisu samo nepotpune ili pogrešne informacije o zbivanjima koja su dobila tu oznaku, već i labaviji standard za stavljanje te oznake. Izraz koji je prije bio rezerviran za ono što je pravno ili moralno nečuveno sada se primjenjuje na ono što je samo politički oštro. To je loše; naš korisni vokabular je smanjen, kao i naš moralni senzibilitet. Teapot Dome bio je pravi skandal; velik dio onoga što danas dobije tu etiketu nije.

Postoje i nesretni učinci na političku raspravu iu konačnici na samu politiku, u dva aspekta. Jedan je da je velik dio te rasprave neinformiran, u smislu da se temelji na tom ranom i pogrešnom izvješćivanju. Štoviše, razumijevanje javnosti o mnogim problemima odražava utiske na prvu verziju problema koja je privukla pažnju javnosti. Problem je stoga javna psihologija, kao i nedosljedno izvještavanje medija.

Još jedna posljedica za politiku i političku raspravu uključuje oportunitetne troškove tolike pozornosti koju su usisali "skandali". Predsjednik i članovi Kongresa loše oduzimaju vrijeme od stvari koje su daleko važnije za dobrobit republike.

Naravno, to je često problem manje nedosljednog medijskog izvještavanja nego namjerne političke manipulacije. Bez obzira na točan poticaj, javnost, tisak i Kongres zbog ovog skretanja obraćaju mnogo manje pozornosti na mnoge stvari koje zaslužuju mnogo više pažnje. Popis tih stvari mogao bi se nastaviti unedogled: strateška pitanja u istočnom Pacifiku, arapsko-izraelski mirovni proces i još mnogo toga.

Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Sada je gostujući profesor na Sveučilištu Georgetown za sigurnosne studije. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)