Neokonzervativci neće odustati od uključivanja SAD-a u nove ratove na Bliskom istoku i naporno rade na izbacivanju pregovora o Siriji i iranskom nuklearnom programu. Trenutačno je glavni cilj nastojanje predsjednika Obame da smanji napetosti s Iranom, izazivajući otpor tvrdolinijaša s obje strane, piše bivši analitičar CIA-e Paul R. Pillar.
Paul R. Pillar
Unatoč brojnim i očitim razlikama između Sjedinjenih Država i Irana dok dvije zemlje poduzimaju male korake prema manje destruktivnom odnosu, također postoje neke upečatljive simetrije u poduzimanju tih koraka. Kreatori politike s obje strane žele sporazum kojim bi se riješile razlike oko iranskog nuklearnog programa, oprezni su ili čak skeptični oko postizanja takvog sporazuma, ali ga svejedno pokušavaju ispregovarati.
Obje skupine kreatora politike moraju se nositi s otporom tvrdolinijaša na vlastitoj strani koji ne bi pozdravili sporazum. Obojica se moraju braniti optužbama da će previše popustiti u pregovorima. I za jedne i za druge, zadatak upravljanja tvrdolinijašima na vlastitoj strani dodatno je otežan zbog izjava, a ponekad i postupaka, tvrdolinijaša s druge strane.
Iranski vrhovni vođa Ali Khamenei maše okupljenima. (fotografija iranske vlade)
Obamina administracija, svaka joj čast, nedavno je uložila nešto vremena u lobiranje na visokoj razini u nastojanju da odvrati potez u Kongresu da doda još više sankcija protiv Irana u brdo onih koje su već na snazi. Takav potez potkopao bi pregovaračke napore i smanjio šanse za postizanje sporazuma.
Bio bi to udarac u lice nedavnim pozitivnim pomacima na iranskoj strani, a mnogi bi ga Iranci shvatili kao još jedan pokazatelj da Sjedinjene Države zapravo ne žele dogovor i umjesto toga samo odugovlače vrijeme dok sankcije još više izazivaju šteta za iransko gospodarstvo.
Iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Khamenei, ulaže odgovarajuće napore kako bi spriječio napore tvrdolinijaša na svojoj strani da potkopaju pregovore. To je očito bila glavna svrha govor koji je održao studentima u nedjelju, u kojem je rekao: “Nitko ne bi trebao naše pregovarače smatrati kompromiserima. … Imaju tešku misiju i nitko ne smije oslabiti dužnosnika koji je zauzet poslom.”
Khameneijevi komentari najjače su opovrgavanje mišljenja da diplomatska inicijativa predsjednika Hassana Rouhanija i ministra vanjskih poslova Mohameda Javada Zarifa možda nema potporu vrhovnog vođe.
Dok je jasno davao do znanja da podržava inicijativu, Khamenei je također izrazio skepticizam o tome mogu li pregovori uspjeti usprkos naznakama trajnog neprijateljstva s druge strane, posebno spominjući opetovane prijetnje vojnim napadom na Iran. U komentaru koji odražava cinične reference u Sjedinjenim Državama na iransku “ofenzivu šarma”, Khamenei je rekao: “Ne bismo trebali vjerovati neprijatelju koji se smiješi. S jedne strane Amerikanci se smješkaju i izražavaju želju za pregovorima, a s druge odmah govore da su sve opcije na stolu.”
Za svakoga u Sjedinjenim Državama tko želi izbjeći iransko nuklearno oružje i stoga bi trebao poduprijeti pregovore koji su najbolji način da se osigura taj cilj, potpora mora uključivati punu svijest o izazovu s kojim se iransko vodstvo suočava u upravljanju tvrdolinijaškim otporom unutar Iran. Konkretno, potpora u tom pogledu znači pažljivo izbjegavanje davanja iranskim tvrdolinijašima bilo kakvog dodatnog streljiva u prilog argumentu da su pregovori u najboljem slučaju gubitak vremena, a u najgorem slučaju opasnost za Iran.
Podrška također znači da nas ne odbijaju neizbježne tvrdokorne izjave s iranske strane. Neke takve izjave doći će izravno od tvrdolinijaša koji ne žele sporazum; drugi će predstavljati dio napora tvrdolinijaškog upravljanja vođa koji stvaraju politiku i koji žele dogovor.
Tako će ovaj tjedan, na primjer, uz godišnjicu preuzimanja američke ambasade u Teheranu 1979., biti više skandiranja i pjesama "smrt Americi". Ova vrsta stvari također je zrcalna slika onoga što se čuje u Sjedinjenim Državama. To odgovara ratobornijim izjavama koje prijete ratom usmjerenim protiv Irana, koje uključuju čak i nečuvenu krajnost glavni bankar u američkoj politici koji poziva na ispaljivanje nuklearnog oružja u Iranu.
Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Sada je gostujući profesor na Sveučilištu Georgetown za sigurnosne studije. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)