Koja strana 'rata protiv terorizma'?

Mnogi Amerikanci češkali su se po glavi zbog mogućnosti odlaska u rat u Siriji kada bi američka intervencija mogla preokrenuti vagu u korist džihadista povezanih s al-Qaidom. Ali to ne bi bilo prvi put da američko vojno uplitanje ide u prilog interesima radikalnih islamista, podsjeća William Blum.

Od Williama Bluma

Washington Post je 26. rujna izvijestio: “Nade SAD-a da će dobiti više utjecaja nad podijeljenim pobunjeničkim pokretom u Siriji izblijedjele su u srijedu nakon što je 11 najvećih naoružanih frakcija odbacilo političku oporbenu koaliciju koju podržava Zapad i najavilo formiranje saveza posvećenog stvaranju islamistička država. Jabhat al-Nusra, povezana s al-Qaidom, koju su Sjedinjene Države proglasile terorističkom organizacijom, vodeći je potpisnik nove skupine.”

Šteta jadnog Amerikanca koji želi biti dobar građanin, želi razumjeti svijet i ulogu svoje zemlje u njemu, želi vjerovati u rat protiv terorizma, želi vjerovati da njegova vlada nastoji činiti dobro Što on može učiniti od svega ovaj?

Pokojni vođa al-Qaide Osama bin Laden, čije su se džihadističke snage povremeno našle na istoj strani s američkom vladom.

Otprilike dvije godine njegova draga američka vlada podržava istu protuvladinu stranu kao i džihadisti u sirijskom građanskom ratu; ne potpuna, sveobuhvatna potpora, ali dovoljno vojne opreme, logističke potpore, obavještajnih informacija, međunarodne političke, diplomatske i propagandne pomoći (uključujući ključnu priču o navodnom kemijskom oružju), kako bi džihadisti ostali u igri.

Washington i njegovi glavni bliskoistočni saveznici u sukobu Turska, Jordan, Katar i Saudijska Arabija nisu spriječili kretanje u Siriju džihadista koji su se došli pridružiti pobunjenicima, regrutiranim iz redova sunitskih ekstremista veterana ratova u Čečeniji, Iraku, Afganistanu, i Libija, dok su Katar i Saudijci opskrbili pobunjenike oružjem, najvjerojatnije velikim dijelom kupljenim od Sjedinjenih Država, kao i puno toga za što imaju puno novca.

Ova široko rasprostranjena međunarodna potpora pružena je usprkos brojnim zločinima koje su džihadisti počinili samoubilačkim bombaškim napadima kamionima i automobilima (s brojnim civilnim žrtvama), postavljanju bombi uz cestu à la Irak, jezivim masakrima kršćana i Kurda, grotesknim odrubljivanjima glava i drugim seciranju žrtava. tijela (najšarmantnije od svega: Youtube video na kojem vođa pobunjenika izrezuje organ iz grudi žrtve i grize ga dok curi krv).

Sve ovo barbarstvo nagomilano je na vrhu još većeg apsurda te su protuvladine snage koje podržava Zapad često uključene u bitku s drugim snagama koje nemaju podršku Zapada i koje nisu džihadisti. Postalo je sve teže prodati ovaj rat američkoj javnosti kao jednom od prodemokratskih “umjerenjaka” koji su uhvaćeni u borbi dobrih protiv loših momaka sa zlim diktatorom, iako su se zapravo Sjedinjene Države borile na ista strana kao al-Qaeda u više navrata prije Sirije. Evo kratke ankete:

Afganistan, 1980-e - rane 1990-e: U znak podrške islamskom Mudžahedin ("sveti ratnici"), CIA je orkestrirala rat protiv afganistanske vlade i njihovih sovjetskih saveznika, ulažući nekoliko milijardi dolara u oružje i opsežnu vojnu obuku; traženje donacija od bliskoistočnih zemalja, posebice Saudijske Arabije koja je svake godine davala stotine milijuna dolara pomoći; vršeći pritisak i podmićujući Pakistan da iznajmi svoju zemlju kao vojno mjesto i utočište.

Upalilo je. I iz pobjedničkog Mudžahedin došla al-Qaida.

Bosna, 1992-5: 1. studenog 2001., manje od dva mjeseca nakon napada 9. rujna, Vol Strit novine proglasio:

“Sa sigurnošću se može reći da se rođenje al-Qaide kao sile na svjetskoj sceni može pratiti izravno unatrag do 1992. godine, kada je vlada bosanskih muslimana Alije Izetbegovića izdala putovnicu Osami bin Ladenu u svom veleposlanstvu u Beču. U proteklih 10 godina, najviši čelnici al-Qaide posjetili su Balkan, uključujući i samog bin Ladena u tri navrata između 1994. i 1996. Egipatski kirurg koji je postao teroristički vođa Ayman Al-Zawahiri upravljao je kampovima za obuku terorista, masovnim oružjem tvornice za uništavanje i mreže za pranje novca i trgovinu drogom diljem Albanije, Kosova, Makedonije, Bugarske, Turske i Bosne. To traje desetljeće.”

Nekoliko mjeseci kasnije, Čuvar izvijestio o “cjelovitoj priči o tajnom savezu između Pentagona i radikalnih islamističkih skupina s Bliskog istoka koji je osmišljen kako bi pomogao bosanskim muslimanima nekim od istih skupina protiv kojih se Pentagon sada bori u 'ratu protiv terorizma'.”

Godine 1994. i 1995. snage SAD-a/NATO-a izvele su kampanje bombardiranja Bosne s ciljem nanošenja štete vojnim sposobnostima Srba i jačanja vojnih sposobnosti bosanskih Muslimana. U desetljećima dugim građanskim ratovima na Balkanu Srbi, koje je Washington smatrao “posljednjom komunističkom vladom u Europi”, uvijek su bili glavni neprijatelji.

Kosovo, 1998-99: Kosovo, većinski muslimansko, bilo je pokrajina Srbije, glavne republike bivše Jugoslavije. Godine 1998. kosovski separatisti Oslobodilačka vojska Kosova (OVK) započela je oružani sukob s Beogradom kako bi odvojila Kosovo od Srbije. SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska godinama su OVK smatrali terorističkom organizacijom, s brojnim izvješćima da je OVK kontaktirala s Al-Qaidom, da je od njih dobivala oružje, da su njezini militanti obučavani u kampovima Al-Qaide u Pakistanu, pa čak i ima pripadnike al-Qaide u redovima OVK koji se bore protiv Srba. [RT TV (Moskva), 4. svibnja 2012.]

Međutim, kada su snage SAD-NATO-a započele vojnu akciju protiv Srba, OVK je skinuta s popisa američkih terorista, “dobila je službenu podršku SAD-NATO-a u naoružanju i obuci” [Vol Strit novine, 1. studenoga 2001.], a kampanja bombardiranja SAD-a i NATO-a 1999. na kraju se usredotočila na protjerivanje srpskih snaga s Kosova.

Kosovo je 2008. godine jednostrano proglasilo neovisnost od Srbije, neovisnost koja je toliko nelegitimna i umjetna da je većina svjetskih nacija još uvijek nije priznala. No SAD su to prve učinile, već sljedećeg dana, potvrdivši tako jednostrano proglašenje neovisnosti dijela tuđeg teritorija.

OVK je poznata po trgovini ženama, heroinom i dijelovima ljudskog tijela (sic). Sjedinjene Države prirodno su se zalagale za članstvo Kosova u NATO-u i Europskoj uniji.

Imajte na umu: Godine 1992. bosanski Muslimani, Hrvati i Srbi postigli su sporazum u Lisabonu o jedinstvenoj državi. Činilo se da je nastavak mirne multietničke Bosne osiguran. Ali Sjedinjene Države su sabotirale sporazum. [New York Times, 17. lipnja 1993., zakopan na samom kraju članka na unutarnjoj stranici]

Libija, 2011.: SAD i NATO opet u pomoć. Više od šest mjeseci, gotovo svakodnevni raketni napadi na vladu i snage Moamera Gadafija dok su se razni bliskoistočni džihadisti okupljali u Libiji i borili protiv vlade na terenu. Predvidljivi ishod bio je da džihadisti sada kontroliraju dijelove zemlje i bore se za preostale dijelove.

Ratni saveznici iskazali su svoju zahvalnost Washingtonu ubojstvom američkog veleposlanika i još tri Amerikanca, vjerojatno CIA-e, u gradu Benghaziju.

Kavkaz (Rusija), sredina 2000-ih do danas: Nacionalna zaklada za demokraciju i Freedom House dugi su niz godina bile vodeće američke "nevladine" institucije sa zadaćom destabiliziranja, ako ne i svrgavanja, stranih vlada koje odbijaju biti podređene željama američke vanjske politike.

Obje su nevladine organizacije poduprle militante na ruskom području Kavkaza, koje je doživjelo više od svog udjela terora koji se proteže do čečenskih akcija 1990-ih. [Post Boiling Frogs Sibel Edmonds"Barbari pred vratima: terorizam, SAD i subverzija Rusije”, 30. kolovoza 2012.]

William Blum je pisac, povjesničar i poznati kritičar američke vanjske politike. Autor je Ubijanje nade: intervencije američke vojske i CIA-e od Drugog svjetskog rata i Rogue State: Vodič za jedinu svjetsku supersilu, između ostalih. [Ovaj se članak izvorno pojavio u Anti-Empire Reportu,  http://williamblum.org/ .]