Ekskluzivno: Izraelski veleposlanik u SAD-u, Michael Oren, potvrdio je sumnje da je Izrael stao na stranu sirijskih pobunjenika u njihovom krvavom građanskom ratu i želi da predsjednik Assad padne čak i ako to preda Siriju džihadistima povezanima s al-Qaidom, što je otkriće koje bi moglo promijeniti način gledanja na nedavne događaje, izvještava Robert Parry.
Robert Parry
Izjava Izraela da želi svrgavanje sirijskog predsjednika Bashara al-Assada čak i ako ga zamijene pobunjenici povezani s Al-Qaidom stavlja u fokus sve jače lobiranje i PR kampanje koje su u tijeku u Sjedinjenim Državama kako bi se predsjednik Obama vojno angažirao protiv Sirije i konačno protiv Irana .
Sve do izjave izraelskog veleposlanika u Sjedinjenim Državama Michaela Orena u utorak, precizna pozicija Izraela o sirijskom građanskom ratu bila je dvosmislena, ali sada je jasno da se Izrael ponovno postrojava sa svojim novim zapravo saveznik, Saudijska Arabija, u regionalnom sukobu za potkopavanje iranskog utjecaja.
Michael Oren, veleposlanik Izraela u Sjedinjenim Državama. (Službena fotografija, Creative Commons)
“Najveća opasnost za Izrael je strateški luk koji se proteže od Teherana, preko Damaska do Bejruta. I vidjeli smo Assadov režim kao ključni kamen u tom luku,” rekao je Oren za Jerusalem Post intervju planirano za objavljivanje u petak, ali Reuters ga je izvukao u utorak.
Saudijska Arabija, koja predvodi vojnu i obavještajnu pomoć sirijskim pobunjenicima, i sama je zabrinuta zbog onoga što se zove "šijitski polumjesec" koji se proteže od Irana preko Iraka i Sirije do Hezbollahovih enklava u Libanonu. Na Saudijce, koji slijede ultrakonzervativni oblik sunitskog islama, sada se u regiji gleda kao na geopolitički bedem protiv šijitske koalicije predvođene Iranom.
Veleposlanik Oren, koji se smatra vrlo bliskim izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu, citiran je u članku Reutersa da, dok Izrael daje prednost umjerenijim elementima među sirijskim pobunjenicima, još uvijek želi Assadovo svrgavanje čak i ako to rezultira dolaskom radikalnih sunitskih islamista na vlast u Damasku.
"Uvijek smo željeli da Bashar Assad ode, uvijek smo više voljeli loše momke koje nije podupirao Iran nego negativce koje je podupirao Iran", rekao je Oren, dodajući da je to bio slučaj čak i ako su drugi "loši momci" bili povezani s al-Qaidom.
Reuters je rekao: "Oren, osoba od povjerenja Netanyahua, u intervjuu nije rekao je li i kako Izrael promicao Assadov pad."
Međutim, Orenova odluka da skine veo s izraelske zakulisne uloge u traženju Assadove smjene sigurno će potaknuti sumnje da su neki od nedavnih događaja u Siriji možda bili izmanipulirani od strane sofisticiranih obavještajnih agencija u Rijadu i Tel Avivu. Saudijsku obavještajnu službu sada vodi princ Bandar bin Sultan, prijazni bivši veleposlanik u Sjedinjenim Državama.
Iako su Saudijska Arabija i Izrael povijesno bili neprijatelji, dvije su zemlje posljednjih godina vidjele kako se njihovi interesi poklapaju, posebice u neprijateljstvu prema Iranu, kao iu njihovoj sklonosti autoritarnom režimu u Egiptu u odnosu na populističko Muslimansko bratstvo. Čini se da su također bili na istoj stranici u vezi sa Sirijom.
Na komplementarne načine, Izrael i Saudijska Arabija su gospodari geopolitike meke moći, s obavještajnim službama svjetske klase i sposobnošću utjecaja na akcije drugih globalnih igrača, Izrael svojom propagandom i političkim vještinama bez premca, a Saudijska Arabija svojom kontrolom o opskrbi naftom i financijskim tržištima.
U onoj mjeri u kojoj dvije zemlje mogu surađivati, one predstavljaju zastrašujuću koaliciju, koja se natječe s moćnim nacijama poput Sjedinjenih Država i Rusije. Predsjednik Barack Obama morao bi se brinuti da će mu utjecajni izraelski lobi izazvati političke probleme u Washingtonu, dok bi Saudijci mogli poremetiti opskrbu naftom i cijene dionica.
U međuvremenu, ruski predsjednik Vladimir Putin mogao bi vidjeti kako proizraelski propagandisti pojačavaju medijske napade na njega, dok bi saudijska obavještajna služba mogla povećati potporu islamističkim teroristima u Čečeniji i drugdje u Ruskoj Federaciji, uključujući protiv Zimskih olimpijskih igara sljedeće godine u Sočiju. [Pogledajte Consortiumnews.com's “Izraelsko-saudijska supersila„.]
Majstori mračnih umjetnosti
Izrael i Saudijska Arabija su majstori mračnih umijeća inteligencije. Izraelske obavještajne službe legendarne su po svojoj pameti i nemilosrdnosti, dok saudijska obavještajna služba ima veliko iskustvo u financiranju velikih tajnih operacija, uključujući afganistanski rat protiv Sovjetskog Saveza 1980-ih, pokušaj koji je iznjedrio potomka saudijskog bogatstva, Osamu bin Ladena i al-Qaide.
Saudijci također imaju povijest financiranja nasilnih džihadista čije su akcije usmjerene protiv Sjedinjenih Država i Zapada. Prema izvješću Komisije 9. rujna, 11 od 15 otmičara 19. rujna bili su državljani Saudijske Arabije, a jedan zacrnjeni dio izvješća bavio se pitanjem saudijskog financiranja al-Qaide.
The zapravo savezništvo između Izraela i Saudijske Arabije također bi trebalo uzeti u obzir kada se procjenjuju dokazi o napadu sirijskog kemijskog oružja 21. kolovoza, neposredno nakon što su inspektori Ujedinjenih naroda stigli ispitati druge napade CW-om za koje je sirijska vlada okrivila pobunjenike.
Dok su glavne američke novine i nevladine organizacije sada gotovo jednoglasne u okrivljivanju režima predsjednika Assada za napad u kojem su poginule stotine civila, neke od tih pretpostavki, posebno u vezi s vojnim kapacitetima pobunjenika, možda neće biti istinite ako su pobunjenici imali pristup materijalima iz Saudijske Arabije ili Izrael. [Pogledajte Consortiumnews.com's “Mutni tragovi iz UN-ovog izvješća o Siriji„.]
Izrael je jedna od nekolicine nacija koje su se usprotivile ratifikaciji Konvencije protiv kemijskog oružja, kratkog popisa odmetničkih država koje je Sirija pristala napustiti prihvaćanjem međunarodnih zabrana i uništavanjem svojih zaliha CW-a. Općenito se vjeruje da Izrael ima zalihe visokokvalitetnog kemijskog oružja, kao i neprijavljeni arsenal nuklearnog oružja.
Saudijska Arabija, sa svojim novcem gotovo bez dna, također je mogla organizirati da pobunjenici dobiju sarin ili drugo kemijsko oružje zajedno s raketama za isporuku, ako je njezina obavještajna agencija tako odlučila.
Sada, s nastajućim američkim konsenzusom da su Assadove snage krive za napad 21. kolovoza i Orenovom izjavom da bi Izrael radije da u Damasku vladaju ekstremisti al-Qaide nego proiranski Assad, pritisak će se vjerojatno povećati na Obamu da poduzeti sve snažnije akcije protiv Sirije.
Druga opcija koju bi Obama mogao imati jest odlučiti se za daljnju suradnju s Putinom, tražeći napredak u pregovorima s Iranom oko njegova nuklearnog programa (kao nova iranska vlada pokazuje želju za kompromisom) i vršiti pritisak da se sirijski pobunjenici pridruže mirovnim pregovorima u Ženevi (kako bi se ubojstva i neredi konačno mogli zaustaviti).
Assadov režim je pristao sudjelovati u pregovorima, ali su pobunjeni pobunjenici odbili, prvo zahtijevajući sofisticiranije američko oružje kako bi imali prednost i inzistirajući da Assad odstupi kao preduvjet za pregovore. [Pogledajte Consortiumnews.com's “Tko je blokirao sirijske mirovne pregovore? "]
Shvaćajući da sada imaju potporu Izraela kao i Saudijske Arabije, sirijski pobunjenici će se vjerojatno oduprijeti svakom pritisku SAD-a za prekidom vatre ili mirovnim pregovorima. Manje je jasno može li Obama izdržati politički i propagandni pritisak koji Izrael i Saudijska Arabija mogu usmjeriti protiv njega.
Istraživački novinar Robert Parry objavio je mnoge priče o Iran-Contra za The Associated Press i Newsweek 1980-ih. Možete kupiti njegovu novu knjigu, Ukradena priča u Americi, bilo u ispišite ovdje ili kao e-knjiga (od Amazon i barnesandnoble.com). Na ograničeno vrijeme također možete naručiti trilogiju Roberta Parryja o obitelji Bush i njezinim vezama s raznim desničarskim operativcima za samo 34 USD. Trilogija uključuje Američki ukradeni narativ. Za detalje o ovoj ponudi, kliknite ovdje.
Izvrstan komad. Izrael se očito oslanja na Bandarovo jamstvo da ekstremisti koje on kontrolira neće napasti Izrael ako dođu na vlast u Damasku. Dao je to jamstvo Putinu na njegovom četverosatnom prošlomjesečnom sastanku u vezi s čečenskim ekstremistima za koje je rekao da ih kontrolira u vezi s Olimpijskim igrama u Sočiju. U zamjenu je želio da Putin odustane od podrške Assadu. Putin je to odbio. Zatim se dogodio napad 21. kolovoza.
“Izraelski lobi posjeduje Kongres, medije, Hollywood, Wall Street, obje političke stranke i Bijelu kuću. Ova vrsta govora dovest će do toga da ovaj lobi otpusti ljude, kao što smo nedavno vidjeli s dopisnicom Bijele kuće Helen Thomas i voditeljem CNN-a Rickom Sanchezom. Međutim, mnogi Amerikanci postaju umorni od arogancije izraelskog lobija i njihovih netrpeljivih stavova prema svima koji osporavaju njihovu trgovinu utjecajem i njihovo smiješno inzistiranje da se Izrael mora podržati zbog nekih drevnih bajki koje uključuju neka plemena koja su lutala pustinjama Bliski istok i vidjeli i čuli nepostojeće stvari zbog sunčanice, pijenja loše vode i pušenja lokalnih halucinogenih biljaka.” – Anonimno
ha ha, USA & Isreal su pravi teroristi, a NE IRAN ILI SIRIJA, nova osovina ZLA, Isreal, USA, Saudijska Arabija
Da Obama želi poslati nekoliko stotina krstarećih projektila na Bliski istok u svrhu rušenja ubojite vlade, pola bi ih poslao u Rijad, a drugu polovicu u Tel Aviv.
Hej, zahvaljujući podršci koju su zapad i arapsko/izraelske fašističke vlade dale teroristima, teroristi će uskoro zapaliti cijeli Bliski istok.
Ne razumijem zašto američki predsjednici ostaju u ropstvu vlade Izraela. Ako Izrael želi svrgavanje Asada, onda neka Izrael obavi posao – uostalom, dvije nacije graniče jedna s drugom. SAD je na pola puta oko svijeta od njih. Pa ipak... pa ipak, naši predsjednici nastavljaju dopuštati Izraelu da vitlaju SAD-om za rep, a mi nastavljamo izvršavati njihove naredbe. Kao što bi "Kralj Sijama" rekao, "To je zagonetka!"
Regina Schulte
Lako je to objasniti. SAD je uglavnom neformalna kolonija Izraela, baš kao što su latinoameričke banana republike bile – a neke još uvijek jesu – neformalne kolonije SAD-a.
Izrael i sićušna manjina koju podržava Izrael u SAD-u kontroliraju u SAD-u prilično mnogo od:
– masovni mediji (kabelske vijesti, glavne novine, filmske i glazbene vijesti)
– bankarstvo i financije (počevši od FED-a, GS-a i silazeći prema dolje)
– kongres (AIPAC)
– vojska i obavještajci (vjerojatno nešto manje otkad je došao Chuck Hagel)
Posljednji predsjednik SAD-a koji se stvarno borio protiv Izraela bio je JFK, ali nije dobro završilo po njega. U moderno doba, jednostavan opoziv od strane kongresa kojim dominira AIPAC mogao bi biti poželjniji.
Izrael je također odgovoran za tsunami koji se dogodio u Aziji prije nekoliko godina. Oni su također stvorili tsunami u Japanu koji je stvorio kontaminaciju hrane u cijelom svijetu. Oni su stajali iza činjenice da je Herbert Hoover, homoseksualac, izopačivao naš FBI jer je imao bliske veze sa Židovima. Oni su cijepili mnoge ljude s AIDS-om u Africi i tako stvorili krizu AIDS-a u Americi i znate što imaju toliko novca da vjerujem da Bill Gates najbogatiji čovjek na svijetu nije kršćanin nego skriveni Židov, a Carlos Slim Meksikanac iz Kršćansko arapsko podrijetlo nije kršćanin nego židov skriven kao takav inače zašto bi imao toliko novca, a siromašni ljudi u Brooklynu s 10 djece po kućanstvu koji tvrde da su ultraortodoksni nisu siromašni oni skrivaju milijarde na tajnim bankovnim računima i živite kao siromašni ljudi, a medijski magnat Ruppert Murdock nije kršćanin nego skriveni Židov i svi vi pristaše Starješina Sionskog protokola ste skriveni Židovi jer pokušavate uvjeriti da je to pravi dokument, a Židovi su vani piti krv samo da bi tvrdio više antisemitizma itd itd
Nema dokaza na ovoj stranici da je itko antisemit niti oni uključuju sve Židove u svoje neprijateljstvo prema tom zlom kultu cionizma koji je pretvorio Izrael u barbarsku, ubilačku i državu apartheida, tlačitelja i kradljivca zemlje.
Mislim da poricanje moći koju izraelska vlada i sićušna manjina koju podržavaju Izraelci drže u SAD-u lošim šalama nije vjerodostojno kada postoje čvrsti dokazi za suprotno.
Jedna od takvih činjenica je na primjer da je svaki predsjednik SAD-a obvezan američkim zakonom nadzirati i jamčiti izraelsku “Kvalitativnu vojnu prednost” (QME), što ne znači ništa drugo nego da je američka vlada zakonski obvezna jamčiti izraelsku regionalnu vojnu hegemoniju.
Ova široka obveza SAD-a jasan je dokaz moći izraelske vlade i njezinih podupiratelja u SAD-u, a njezina je jednostranost sasvim usporediva s moćima hegemona u kolonijalizmu tog područja. Na primjer, možete pronaći ovu obvezu SAD-a u “Zakonu o prijenosu mornaričkih brodova iz 2008.” Proguglajte malo o obvezi SAD-a da jamči izraelski QME ako ne znate za to.
Dakle, kako dolazi do toga da američki kongres donosi tako jednostrane zakone koji nisu u interesu SAD-a, već samo u interesu strane sile Izraela?
Kako to da američki masovni mediji nisu ovom ozbiljnom, očitom i nečuvenom odstupanju Kongresa od slijeđenja interesa naroda SAD-a dali mnogo vremena i naslovnice u glavnim novinama?
Kako to da američka vojska i obavještajci – koji bi svi trebali znati da održavanje potpune sigurnosti jedne strane znači da su druge strane potpuno nesigurne što vjerojatno dovodi do sukoba – ne idu protiv jednostrane američke obveze da Izraelu jamče QME umjesto da jednostavno slijedite razumnije ciljeve SAD-a poput održavanja mira i stabilnosti u zapadnoj Aziji?
Kako to da američke bankarske i financijske institucije ne pokrenu velike kampanje protiv obveze SAD-a da koriste američki novac za održavanje regionalne hegemonije Izraela dok to šteti njihovim poslovnim izgledima u regiji?
Postoji samo jedan vjerodostojan odgovor na ovo: to je zato što Izrael i sićušna manjina koju podržava Izrael imaju ogromnu moć nad svim tim segmentima u SAD-u – toliku da političke odluke SAD-a ne slijede mnogo američkih interesa u pogledu Zapadne Azije, već interese Izraela.
Vrlo izvrstan komentar Bandolero hvala.
.
Možda je sve u novcu i korištenju vjere u evanđeoska proročanstva.
.
Ogromne količine novca u vidu pomoći mogu se Izraelu vratiti kao financijska potpora kandidatima za AIPAC koji održavaju status quo.
.
Nebitno lupetanje
Ja sam bivši njemački Židov i preživio sam holokaust.
Vrlo sam sretan što sam otkrio ogromnu moć koju posjedujem
samo time što je Židov prema nekim od suradnika vijesti o Konzorciju.
Oh, da, indonezijski tsunami stvorila je židovska zraka smrti... NE.
Masakre u Mumbaiju počinili su cionistički hindusi…NE.
I sada tvrdite da su kršćani stvarno Židovi, što mi je zanimljivo jer u isto vrijeme vi teoretičari zavjere obično tvrdite da Židovi zapravo nisu Židovi. Vi ljudi ste ludi.
Samo SAD ima vatrenu moć da dokrajči sirijsku vojsku. Zato Izrael i Bandar Arabija žele uključiti SAD u ovaj sukob.
Na temelju brojnih članaka koje je napisala Sibel Edmonds - i informacija kojima je imala pristup - kao i mnogih djelića iz drugih izvora, imam snažan osjećaj da su Ayman Al-Zawahiri i Al Qaeda bili saveznici s nama čak i u u vrijeme kada su navodno bili naši smrtni neprijatelji, i da će se, kako nezavisna neslužbena istraga o 9. rujnu bude odvijala, otkrivati sve više i više informacija, i to do te mjere da će brana puknuti.
Ako al-Qaeda preuzme Siriju, ona bi mogla postati "država". Kad bi barem dopustili da nokat izađe iz linije, Izraelu bi bilo puno lakše manipulirati SAD-om da u budućnosti napadne Siriju.
Ne čini li to na neki način očitim da je ovo nesreća Mossada? Žao mi je izraelskog naroda što njime dominiraju takvi zlikovci.
Nije prvi put da Michael Oren iznosi takvo mišljenje. Pročitajte Bloomberg 12.: Izraelski izaslanik smatra da su radikali bolji rizik od Assada
I, smatram nevjerojatnim, da je Efraim Halevy, direktor Mossada od 1998. do 2002., iznio vrlo sličnu točku u svom autorskom tekstu od 7. veljače 2012. u New York Timesu: Iranska Ahilova peta:
Kada pregledavamo izjave ljudi iz WINEP-a o Siriji, pod pretpostavkom da WINEP djeluje u bliskoj suradnji s AIPAC-om i Izraelom, otkriva se, iako prerušeno u humanitarne napore, puno više od ovakvog razmišljanja.
Zašto, zašto, zašto uvijek moramo slijediti odmetničku “državu” Izrael, kojoj nije stalo ni do koga drugog osim do svojih odabranika, do mira, do pravde, do pravednosti i normalnih ljudi, do okoliša? Zašto se „mi“ svi, tj. ostatak svijeta, a ne „međunarodna zajednica“ USI-ja i njegovih marioneta, ne možemo potruditi pregovarati, razumjeti druge, pokušati dati šansu miru?
Oh, tako istinito. . .
Zamislite da nema zemalja
Nije teško to učiniti
Ništa ubiti ili umrijeti
I ne religija
Zamisli sve ljude
Živjeti u miru . . . Zamislite da nema Izraela!
Jesmo li SKORO prevareni u još jedan rat na Srednjem istoku?
Iz populističkog i neovisnog izvora – koji nije republikanac ili demokrat:
Michael Collins Piper, American Free Press 9. rujna 2013
Jedna od najuglednijih američkih vojnih osoba javno je optužila da su dugotrajne tvrdnje o korištenju kemijskog oružja od strane sirijske vlade mogle biti, prema njegovim riječima, 'izraelska operacija pod lažnom zastavom' sračunata na izazivanje otpora Sirijski predsjednik Bashar al-Assad, kojeg Izrael dugo doživljava kao prijetnju svojoj geopolitičkoj agendi.
.
I sada kada se čini da su Sjedinjene Države spremne napasti Siriju na temelju novih tvrdnji o korištenju takvog oružja, valja napomenuti ono što je bivši pukovnik vojske Lawrence Wilkerson rekao Current TV 3. svibnja.
Dugo vremena vojni bliski saradnik generala Colina Powella, a kasnije i njegov načelnik stožera dok je Powell bio državni tajnik pod 'W' Bushom, Wilkerson je rekao da su njegovi obavještajni izvori u to vrijeme odbacili tvrdnje da je Assadova vojska upotrijebila kemijsko oružje protiv terorističke snage.
Nakon što se mjesecima nadvila nad Assada, ta je optužba ponovno osnažena i mediji uživaju u mogućnosti da će SAD sada napasti Siriju.
Međutim, The Los Angeles Times izvijestio je 27. kolovoza da je njemački magazin Focus - citirajući bivšeg izraelskog obavještajnog dužnosnika - rekao da je Izrael primarni izvor trenutnih optužbi o navodnom korištenju kemijskog rata u Siriji.
Napominjući “U.S. izvori obavještajnih službi dugo su se oslanjali na Izrael u pružanju obavještajnih podataka o Siriji—Times nije spomenuo da je to i Izrael
koji je prethodno opskrbio Bushevu administraciju velikim dijelom lažnih podataka o navodnom oružju za masovno uništenje u Iraku, što je bio povod za invaziju na tu arapsku republiku.
Mediji pažljivo prešućuju činjenicu da—kao što je zahtijevao izraelski lobi u Washingtonu—američki porezni dolari (pokrivanje izraelskih tajnih
stručnost) potaknuli su pobunu protiv Assada koja je dovela do građanskog rata za koji se sada očekuje da će ga američka krv i blago riješiti na način koji je zadovoljavajući za Izrael.
Iako mediji sugeriraju da je Pentagon željan rata protiv Sirije, činjenica je da - baš kao i prije rata u Iraku kada je više vojnih vođa
upozoravali su na opasnosti takvog pothvata - vrh također poziva na suzdržanost u odnosu na Siriju.
Čak je i predsjednik Združenog stožera general Martin Dempsey nedavno rekao Kongresu da američka intervencija u Siriji ne bi bila u interesu Amerike.
Ipak, usprkos širokom javnom protivljenju ratu, mnogi republikanci i demokrati podjednako - financirani suradnicima proizraelske kampanje -
traže akciju. ★
Da bi istina bila otkrivena,
Samuel Butler
“Sada, s nastajućim američkim konsenzusom da su Assadove snage krive za napad 21. kolovoza i Orenovom izjavom da bi Izrael radije da u Damasku vladaju ekstremisti al-Qaide nego proiranski Assad, pritisak vjerojatno će se oslanjati na Obamu da poduzme još snažnije akcije protiv Sirije.”
Ništa kao stenografiranje i ponavljanje službene propagande američke vlade!
Građani i na ljevici i na desnici postigli su vlastiti konsenzus. Oni ne žele još jedan skupi genocidni rat za naftu na Bliskom istoku. Stoga, neće biti američke vojne akcije protiv Sirije, osim naravno, ilegalne tajne operacije CIA-e koja radi na destabilizaciji sirijske vlade otkad je Dubya bio predsjednik.