Razmišljanja o "snu" Martina Luthera Kinga Jr. pola stoljeća nakon što je održao svoj slavni govor na Lincolnovom memorijalu zamagljena su izgledima američkog vojnog napada na Siriju, budući da se čini da je predsjednik Obama zaboravio da je Kingova poruka otišla izvan rase, kako primjećuje Laura Finley.
Napisala Laura Finley
Obilježavanje 50th godišnjica Marša na Washington dovela je do razmišljanja i razgovora o napretku nacije prema ostvarenju sna dr. Martina Luthera Kinga o voljenoj zajednici. Nije iznenađujuće da je fokus bio na procjeni rasne jednakosti, jer mnogi poznaju dr. Kinga uglavnom po njegovom radu na ovom pitanju.
Međutim, vizija i zagovaranje dr. Kinga bili su mnogo širi. Kao što njegovi spisi i govori pokazuju, dr. King je bio zabrinut za ono što je nazvao "četiri katastrofe": militarizam, materijalizam, rasizam i siromaštvo.
Dr. King opisao je militarizam kao "imperijalnu katastrofu". King, i drugi prije njega, kritizirali su ne samo angažman Sjedinjenih Država u nasilnom sukobu, već i vrijednosti koje su u osnovi militarizma: hijerarhiju, poslušnost, disciplinu i moć nad drugima.
King je uzviknuo u svom govoru od 4. travnja 1967. “Izvan Vijetnama,” “Znao sam da više nikada neću moći podići svoj glas protiv nasilja potlačenih u getima bez prethodnog jasnog obraćanja najvećem počinitelju nasilja u današnjem svijetu — moja vlada."
Ipak, usprkos upozorenjima dr. Kinga, američka vojska i dalje je najveći izvor nasilja, s najvećom vojskom na svijetu. Trošimo više na našu vojsku nego Kina, Rusija, UK, Francuska, Japan, Indija, Saudijska Arabija, Njemačka i Brazil zajedno. SAD je također lider u globalnoj prodaji oružja. Dok pišem, predsjednik Obama nastavlja koristiti bespilotne letjelice za ubijanje nedužnih civila u Pakistanu, Jemenu i drugim mjestima te je spreman odobriti neki oblik vojne akcije u Siriji.
Za dr. Kinga, rasizam je moralna katastrofa. Ova moralna katastrofa se nastavlja, jer rasno profiliranje, različit pristup obrazovanju, razlike u plaćama i još mnogo toga ostaju nerješivi problemi. Sve su pogoršane odlukama Vrhovnog suda, kao što je objava Suda iz lipnja 2013. da je "napravljen dovoljan napredak" da se ponište ključni dijelovi Zakona o biračkim pravima koji su namijenjeni osiguravanju odgovarajućeg građanskog sudjelovanja obojenih ljudi.
Materijalizam je, prema dr. Kingu, duhovna katastrofa. Umjesto da brinemo jedni za druge, uče nas da nas kupovina stvari čini onim što jesmo. Često se naziva "afluenza", to je stvarno kao da su mnogi od nas bolesni od potrebe da kupuju stvari veće, bolje, brže i uvijek, više, više, više.
Siromaštvo je ekonomska katastrofa. Kingov kasniji rad, borba za radnička prava, najviše je plašio vlastodršce. Nedavno objavljeno izvješće dokumentiralo je pretjerano plaćanje izvršnih direktora na račun radnika. Osim toga, izvješće je pokazalo da je gotovo 40 posto muškaraca na popisu 25 najbolje plaćenih čelnika američkih kompanija između 1993. i 2012. vodilo tvrtke koje su spasili američki porezni obveznici, koji su bili otpušteni zbog lošeg učinka ili su vodili tvrtke optužen za neku vrstu prijevare. Dok je 46.2 milijuna Amerikanaca i dalje u siromaštvu.
Dok političari poput Sarah Palin žele da san dr. Kinga "uvijek" bude stvarnost, jasno je da smo daleko od ostvarenja njegove vizije. I sve dok ne odmaknemo gledanje dr. Kinga samo kao ikone rasne jednakosti, bit će teško u potpunosti se uključiti u četiri međusobno povezane katastrofe koje je on smatrao tako problematičnim.
Laura Finley, dr. sc., predaje na Odsjeku za sociologiju i kriminologiju Sveučilišta Barry, a sindicirana je od strane PeaceVoice.
Svi smo mi u nekom trenutku u životu bili krivi za rasizam. To je ono što vjerujem da je dr. King pokušavao ukazati. Nadamo se da su kroz obrazovanje i sazrijevanje neki od nas smogli hrabrosti prihvatiti tu stvarnost u sebi i krenuti dalje. Nažalost, u nekim se jadnicima ništa ne mijenja. Trebalo je dugo vremena da naša elita prihvati da crnci i žene nisu vlasništvo koje se iskorištava.
Također se slažem s autorom da nasilje rađa nasilje i da nam je glavni uzor ponašanje koje pokazuju naši izabrani vođe i njegov negativan utjecaj na naše mlade ljude i našu sliku svijeta. Hvalim britanski parlament što se usprotivio statusu quo i glasao protiv rata u Siriji.