Ekskluzivno: Egipatska kontrarevolucija i građanski rat u Siriji mogli bi navijestiti dolazak nove koalicije supersila, malo vjerojatnog saveza između Izraela i Saudijske Arabije, jedne s velikim političkim utjecajem, a druge s golemim financijskim bogatstvom, koji zajedno pokazuju svoje mišiće diljem Bliskog istoka, piše Robert Parry .
Robert Parry
Dvostruke krize u Siriji i Egiptu označile su pojavu nove koalicije supersila na Bliskom istoku, neparnog para saveza Izraela i Saudijske Arabije, s Jordanom koji služi kao posrednik, a naftni šeici Perzijskog zaljeva igraju sporednu ulogu.
Potencijalni utjecaj ove nove koalicije jedva da se može precijeniti, s tim da Izrael iznosi svoje izvanredne propagandne vještine i svoj neusporedivi utjecaj na vanjsku politiku SAD-a, a Saudijska Arabija koristi svoj golemi rezervoar petrodolara i iskorištava svoje globalne financijske mreže. Dvije zemlje sada zajedno oblikuju međunarodne odgovore na sukobe u Siriji i Egiptu, ali to je možda samo početak.
Predsjednik George W. Bush sastao se s tadašnjim saudijskim veleposlanikom princom Bandarom bin Sultanom na ranču Bush u Crawfordu, Texas. Bandar je sada šef saudijske obavještajne službe. (Fotografija američke vlade)
Iako su Izrael i Saudijska Arabija imali povijesne razlike jer su jedna židovska vjerska država, a druga prihvatila ultrakonzervativnu vahabitsku verziju sunitskog islama, dvije su zemlje nedavno otkrile da im se interesi presijecaju.
Obje vide Iran, sa svojim šijitskim vladarima, kao svog glavnog regionalnog rivala. Obojica sumnjaju u populističke islamske pokrete koje je pokrenulo Arapsko proljeće. Obojica su stali na stranu egipatske vojske u njenom udaru protiv izabrane vlade Muslimanskog bratstva i oboje su zadovoljni što vide sirijskog predsjednika Bashara al-Assada suočenog s mogućim vojnim napadom Sjedinjenih Država.
Iako bi se dvije zemlje mogle optužiti da jašu na vjetrometini kaosa po Bliskom istoku otvarajući mogućnost da se sektaške podjele i političko nasilje negativno odraze na njihove dugoročne interese, malo je sumnje da uživaju barem kratkoročno terminski dobici.
Posljednjih mjeseci Izrael je vidio kako je njegov strateški položaj ojačan svrgavanjem egipatskog populističkog predsjednika Muslimanskog bratstva Mohameda Morsija, političkom promjenom koja je dodatno izolirala Palestince predvođene Hamasom u Gazi. U međuvremenu, u Libanonu, šijitski pokret Hezbollah se našao pod sve većim vojnim i političkim pritiskom nakon što je poslao militante u Siriju da podrže Assadov režim u sukobima.
Assad je alavit, ogranak šijitskog islama, i dugogodišnji je dobročinitelj Hezbollaha, političko-vojnog pokreta koji je istjerao izraelske snage iz južnog Libanona i ostao Izraelu trn u oku. Rastuća sektaška priroda sirijskog građanskog rata, sa sunitima koji vode borbu protiv Assada, također je poslužila za zabijanje klina između Hamasa, sunitskog pokreta, i dva njegova ključna dobročinitelja, sirijske vlade i njezinih iranskih saveznika.
Drugim riječima, Izrael ima koristi od sunitsko-šijitskih podjela koje paraju islamski svijet kao i od egipatskog državnog udara koji je dodatno oslabio Hamas ponovnim nametanjem blokade Gaze. Sada Izrael ima slobodnije ruke da diktira političko rješenje ionako slabim palestinskim vlastima na Zapadnoj obali kada se mirovni pregovori nastave.
Metoda za neokonsko ludilo
Dati prednost Izraelu dugo je bio cilj američkih neokonzervativaca, iako sigurno nisu mogli predvidjeti točan tijek novije povijesti. Ideja o "promjeni režima" u Iraku 2003. bila je dio strategije neokonzervativaca za pravljenje "čistog prekida" s frustrirajućim pregovorima u kojima se od Izraela tražilo da trguje zemljom za mir s Palestincima.
Plan za odustajanje od pregovora u korist sukoba bio je zacrtan u dokumentu o politici iz 1996., pod naslovom "Čista pauza: nova strategija za osiguranje kraljevstva”, a pripremili su ga istaknuti neokonzervativci, uključujući Richarda Perlea i Douglasa Feitha, za kampanju Benjamina Netanyahua za premijera.
U dokumentu su neokonzervativci napisali: “Izrael može oblikovati svoje strateško okruženje, u suradnji s Turskom i Jordanom, slabljenjem, obuzdavanjem, pa čak i vraćanjem Sirije. Ovaj napor može se usredotočiti na uklanjanje Sadama Huseina s vlasti u Iraku, što je sam po sebi važan izraelski strateški cilj, kao sredstvo osujećivanja sirijskih regionalnih ambicija.” [Pogledajte Consortiumnews.com's “Misteriozni razlog rata u Iraku„.]
Neokonzervativci nisu uspjeli uvjeriti predsjednika Billa Clintona da izvrši invaziju na Irak kasnih 1990-ih, ali su njihove nade rasplamsale kada je George W. Bush postao predsjednik 2001. i kada je američki narod bio doveden do stanja histerije zbog napada 9. rujna.
Ipak, čini se da su neokonzervativci povjerovali vlastitoj propagandi o tome kako Iračani pozdravljaju američke trupe kao osloboditelje i prihvaćaju američku marionetu kao svog novog vođu. To je, pak, navodno trebalo navesti Irak da uspostavi prijateljske veze s Izraelom i da američkim vojnim bazama za promicanje "promjene režima" u Siriji i Iranu.
Godine 2002., dok je predsjednik Bush završavao da isporuči svoju kosilicu protiv Saddama Husseina, neokonzervativci su puštali omiljenu šalu o tome kamo ići dalje nakon osvajanja Iraka. Treba li to biti Sirija ili Iran, Damask ili Teheran? Poenta je bila: "Pravi muškarci idu u Teheran!"
Međutim, rat u Iraku nije uspio baš kako je planirano. Bush je uspio zbaciti Husseina s vlasti i uživao je gledati ga kako maršira na vješala, pada kroz poklopac i obješen za vrat dok ne umre. Ali američka okupacija pokrenula je sektaško krvoproliće s Husseinovom sunitskom manjinom koju je potisnula novoosnažena šijitska većina. Sunitski ekstremisti pohrlili su u Irak s Bliskog istoka kako bi ubijali i iračke šijite i Amerikance.
Krajnji rezultat Iračkog rata bio je preobrazba Iraka iz autoritarne države kojom upravljaju suniti u autoritarnu državu kojom vladaju šijiti, iako je još uvijek mjesto gdje su sektaški bombaški napadi gotovo svakodnevna pojava. Ipak, jedan od glavnih dobitnika rata u Iraku bio je Iran sa svojom šijitskom teokratskom vladom koja se neočekivano našla s novim šijitskim saveznikom koji je zamijenio dugogodišnjeg sunitskog neprijatelja Sadama Huseina, a sve zahvaljujući Sjedinjenim Državama.
Širenje nasilja
Ali rat u Iraku imao je još jednu posljedicu. To je pogoršalo sektaške napetosti u cijeloj regiji. Saudijska Arabija i druge naftne države Perzijskog zaljeva koje su podržale Husseina u njegovom ratu s Iranom 1980-ih, bile su šokirane kada su vidjele da Iran sada ima "šijitski polumjesec" utjecaja koji se proteže preko Iraka i Sirije do šijitskih enklava u Libanonu.
Saudijsku monarhiju također su potresli narodni ustanci poznati kao Arapsko proljeće. Egipatski predsjednik Hosni Mubarak, dugogodišnji saveznik Saudijske Arabije, svrgnut je i zamijenjen demokratski izabranom vladom predvođenom populističkim Muslimanskim bratstvom.
Iako je i Muslimansko bratstvo bilo sunitsko, pokret je predstavljao mješavinu islama i demokratizacije, što je predstavljalo prijetnju saudijskim prinčevima koji žive razmaženim životima nezamislivog bogatstva i privilegija. Na osobnoj razini, ovi plejboji zatvaraju svoje žene u ponižavajuće uvjete iz srednjeg vijeka, dok muškarci kušaju užitke raskošnih europskih odmarališta ili dovoze skandinavske prostitutke na zabave.
Ipak, dok je Arapsko proljeće izazvalo drhtaje po kralježnicama naftnih šeika Perzijskog zaljeva i čak dovelo do saudijske vojne intervencije kako bi se ugušio demokratski ustanak predvođen šijitima u Bahreinu, politički preokreti također su bili prilika saudijskim geopolitičkim stratezima, poput princa Bandara bin Sultana, bivšeg veleposlanika u Sjedinjenim Državama, a sada šefa saudijske obavještajne službe.
Podupirući pobunjenike i militante u Siriji, na primjer, Saudijci i drugi naftni šeici vidjeli su priliku da preokrenu iranske geopolitičke dobitke. I usmjeravanjem milijardi dolara egipatskim generalima, monarhisti Perzijskog zaljeva suprotstavili su se svakom pritisku za suzdržanošću od strane Sjedinjenih Država.
Isto tako, interesi Saudijske Arabije i Izraela počeli su se ispreplitati, što je izazvalo odnos u čijem je uspostavljanju i poticanju pomogla jordanska monarhija. Jordan ima jake sigurnosne veze s Izraelom i ovisi o velikodušnosti kraljevske obitelji Perzijskog zaljeva, što ga čini savršenim provodadžijem za ovu nevjerojatnu vezu.
Prema obavještajnim izvorima, Jordan je bio glavno mjesto za bilateralne kontakte između Izraelaca i Saudijaca, zakulisnog saveza koji je konačno izašao u javnost sa svojom zajedničkom podrškom egipatskom puču. Dok je Saudijska Arabija organizirala financije za novi egipatski vojni režim, Izrael je angažirao svoj moćni lobi u Washingtonu kako bi odvratio predsjednika Baracka Obamu od označavanja državnog udara kao državnog udara, što bi prisililo prekid američke vojne pomoći.
Nova supermoć
Sada se ova nova moćna kombinacija udružuje u Siriji, gdje Saudijci i druge države Perzijskog zaljeva financiraju pobunjenike koji žele destabilizirati i možda svrgnuti Assadovu vladu, dok Izraelci koriste svoja politička i propagandna sredstva kako bi povećali međunarodni pritisak na Assada.
I Saudijci i Izraelci će imati koristi od toga što je Assadov režim s vremenom iskrvario u oslabljenu državu ili njenu propast. Za Saudijsku Arabiju promjena režima u Siriji označila bi stratešku pobjedu protiv njenog glavnog rivala Irana.
Izrael bi također želio vidjeti Iran potkopanim i izoliranim, ali postoji dodatna korist od nanošenja štete Hezbollahu i daljnjeg udaljavanja Palestinaca od važnih izvora potpore, tj. Irana i Sirije. To dovodi Izrael bliže neokonzervativnoj viziji ostavljanja očajnim Palestincima malo izbora nego da prihvate bilo kakve "mirovne" uvjete koje Izrael odluči diktirati.
Postoji, naravno, potencijalna negativna strana za Izrael i Zapad. Budući da Saudijska Arabija i zaljevske države naoružavaju neke od najradikalnijih islamista koji se bore u Siriji, uključujući skupine povezane s Al-Qaidom, jedan od ishoda sirijskog građanskog rata mogao bi biti novo utočište za islamski terorizam u srcu Bliskog istoka. U 1980-ima Saudijska Arabija je bila glavni financijer Osame bin Ladena i njegovih džihadista koji su putovali u Afganistan kako bi se borili protiv Sovjeta prije nego što su svoju mržnju i samoubilačku taktiku okrenuli protiv Sjedinjenih Država.
Nastajući saudijsko-izraelski savez također bi mogao imati ozbiljne posljedice za globalnu geopolitiku. Kombinacija izvanredne financijske i gospodarske moći Saudijske Arabije i jednako izvanredne sposobnosti Izraela da vuče političke i propagandne konce, posebno unutar Sjedinjenih Država, mogla bi značiti da je nova supersila stupila na međunarodnu pozornicu.
Njegov dolazak može biti najavljen time mogu li Saudijska Arabija i Izrael zajedno uvući Sjedinjene Države u sirijski građanski rat.
Istraživački novinar Robert Parry objavio je mnoge priče o Iran-Contra za The Associated Press i Newsweek 1980-ih. Možete kupiti njegovu novu knjigu, Ukradena priča u Americi, bilo u ispišite ovdje ili kao e-knjiga (od Amazon i barnesandnoble.com). Na ograničeno vrijeme također možete naručiti trilogiju Roberta Parryja o obitelji Bush i njezinim vezama s raznim desničarskim operativcima za samo 34 USD. Trilogija uključuje Američki ukradeni narativ. Za detalje o ovoj ponudi, kliknite ovdje.
Hoće li Izrael prodati atomsko oružje Saudijskoj Arabiji kao što je učinio svom bivšem savezniku, aparthejdskoj Južnoj Africi? Hoće li Saudijci to zahtijevati?
Ne. Izraelci nikad ništa ne dijele, a Saudijcima bomba ne treba.
Imaju Merkine koji podupiru njihovu igru što god učinili (npr. invaziju na Bahrein na poziv) i osjećaju se nedodirljivima, a Merkini će učiniti sve što im Izrael kaže.
Sada će zamjena za neokonzervativatore i "progresivne intervencioniste" nesveti savez AKA Kissingerovih geopolitičara biti sljedeći: "imamo apsolutni dokaz, ali zbog nepopravljive štete izvorima i metodama CIA-e i NSA-e možemo objaviti samo redigirane obavještajne sažetke. Vjeruj nam." (…!?)
Sada, srž stvari je sljedeća: zbog spiralnog kolapsa anglo-nizozemskog Wall Streeta koji drži financijsku moć kako bi održao moć, kokpit na Bliskom istoku zapaljen je u sunitskom šijitskom požaru s CIA-nim napadom oružja na bivšeg anti-al-Qaedina Sovjetski saveznici (nakon toga neprijatelji 9. rujna) iz Libijske islamske borbene skupine Abdelhakima Belhadja. Isti taj LIFG koji je unajmljen da zaštiti veleposlanstvo u Benghaziju tada je prešao veleposlanika Stevensa i ispostavu CIA-e u noći napada. Dakle, sve ove hvalevrijedne riječi da ne želimo naoružati radikale su laži koje služe sebi.
Nadalje, uloga saudijskih kraljeva u svemu ovome se namjerno zataškava. Komisija za 9. rujna još uvijek nije objavila povjerljive dijelove svog izvješća o saudijskom financiranju otmičara 11. rujna. Državnom tajnom proglašen je i britanski skandal višemilijarderskih isplata u poslu BAE/al-Yamamah. Dobro je poznato da tvrdolinijaši saudijske salafijske sekte financiraju terorizam diljem arapskog svijeta. Izraelski neokonzervativci ratni jastrebovi misle da se mogu igrati zavadi pa vladaj, ali na kraju su samo potrošni materijal u anglo-nizozemskoj "velikoj igri".
Jedini izlaz je bankrotirati financijske gospodare koji upravljaju i zamijeniti njihovu sposobnost da pljačkaju i pale zemlje diljem svijeta. Potreban nam je povratak Glass-Steagallu i odbacivanje trilijuna fiktivnih kockarskih dugova poznatih kao derivati. Utrka slobodne trgovine do dna mora se okončati i zamijeniti kreditnim sustavom koji promiče oživljavanje kooperativnih ulaganja u infrastrukturne projekte i fizičku produktivnost od koristi čovječanstvu. Bez toga svijet će neizbježno težiti termonuklearnom Drugom svjetskom ratu.
Hvala svima na vašim uvidima. Vjerujem da se današnji događaji također odnose na osiguravanje da bogati zadrže svoju moć i položaj, što rezultira eliminacijom srednje klase i ponovnim uvođenjem ropstva koje će zamijeniti radničku klasu i siromašne. Također osjećam da neokon cionisti i saudijski kraljevi žele povratak u mračno doba.
Trebamo još jednu bitku kod Hastingsa. Vrijeme je da više nas zapali svijeću i govori istinu moćnicima. Martin Luther King II istaknuo je da neke zavedene duše vjeruju da je gomilanje bogatstva i dobara slično stjecanju velike moći. Vrijeme je za promjenu. Mi kao nacija moramo razviti više sadržaja u svom karakteru.
Nadam se da Amerika nema planove za Siriju osim ljudskih prava i slobode.
Nakon izbora u Izraelu postalo je jasno da će Saudijci, Katari i druge bogate naftne zemlje na kraju dopustiti Izraelu da aneksira cijelu Palestinu. Naravno, ime će biti izbrisano.
Ima nešto u cijeloj ovoj situaciji što me jezivo tjera da se prisjetim Ugovora o prijenosu. Zaista čudni prijatelji u krevetu.
Perryjevo pojašnjenje dio je cionističkog Neo Con plana stoljećima. Osigurali smo prikladan korak. Saudijska Arabija je tek drugi korak. Jer oni koji pažljivo slušaju čut će zvuk. Cilj Izraela je vladati bez partnera. Mogli ste čuti taj zvuk tijekom Bushovih godina kako su radili na uvjeravanju Busha da ide sam. Zanimljivo Bush nije htio odustati od našeg tradicionalnog prijateljstva s Engleskom, ali oni su svakako pokušali. Za sada, s leđa, na kraju na vrhu, Izrael želi biti svjetski lider u skladu s njihovim tumačenjem svoje sudbine kao Božjeg obećanja samo njemu.
Rusija i Kina pripremaju se za susret s tim moćnim blokom. Mislim da je Obama mogao vidjeti pisanje kao i mi, i davno je rekao da je naša sudbina na Pacifiku.
On je u pravu, ali morat će djelovati brzo i odbaciti Izrael sa Saudijcima jer Netanyahu također radi svoj napredni posao u Africi i Indiji.
To je starinski higijenski pojas, kako ga zovu Francuzi. Ali, nažalost, naši neokonzervativci ispranog mozga i kupljeni vođe već su zauzeli ključna mjesta moći u Kongresu i drugdje. Dakle, slijepi su za grube činjenice. Sirija je izjavila da će Izrael smatrati odgovornim za NAŠE akcije, učinjene za dobrobit Izraela naravno. Možda postoji nada da će više ljudi vidjeti.
"...jedan od ishoda sirijskog građanskog rata mogao bi biti novo utočište za islamski terorizam u srcu Bliskog istoka." Tada bi Izrael obnovio svoje militarističko samoopravdanje i sretno će pojačati svoje napade na sirijski teritorij u doglednoj budućnosti i izoštriti svoju graničnu obranu, produžiti svoje zaštitne zidove i produžiti na neodređeno vrijeme svoju stalnu ratnu bazu, koja je bila i bit će korištena dodatno izolirati i obesnažiti Palestince i dodatno učvrstiti kontrolu nad vlastitim građanima, kako židovskim tako i arapskim građanima. Oh, i siguran sam da će izraelski čelnici pronaći dovoljno razloga za invaziju na Libanon opet i opet, i Gazu, i, dobro, Sinaj sigurno, i što onda? Poslati stratešku i taktičku izraelsku vojnu imovinu i osoblje u irački Kurdistan na zahtjev Kurda? Zašto ne, a? To je besplatno za sve! Za izraelske ratne huškače, to je win-win-win-win-win. Isto vrijedi i za militarističku oligarhiju Sjedinjenih Država, s tim da riznica vrijedna milijun dolara nastavlja izdašno financirati MIC na vlastitoj trajnoj ratnoj osnovi. I ljudi uglavnom pate uvelike i neograničeno kako bi određeni interesi mogli nastaviti povećavati vlastito bogatstvo.
Izrael je više sagriješio nego što je sagriješio. Kada je Arafatu dano sve što je rekao da želi, odbio je potpisati dokument. Izabrao je rat. Stotine raketa svakog mjeseca padaju na Izrael. Ipak, kad se Izrael brani, ljudi poput tebe viču s krovova kuća: "Faul".
Koliko je puta Izrael napadnut? Od samog početka bila je napadnuta od muslimana. Volio bih te vidjeti u boksačkom ringu kako te cijelo vrijeme otvaraš. Biste li pasivno sjedili ili pokušali nešto poduzeti. Znam što bih, osim ako nisi kukavica.
Gdje si bio užas zbog još četiri rakete koje su pale na Izrael prošli tjedan. Što je s odvratnom činjenicom da se Is Real suočava sa 100.000 projektila na svojoj sjevernoj granici. To su potvrdili i Iran i šef izraelske obrane.
I osjećate da nemaju prava braniti se. Ne slažem se, a mnogi zapadnjaci misle isto.
Gdje je bio vaš užas prošli tjedan kada je Izrael buldožerom srušio još jednu palestinsku kuću, a obitelj se morala preseliti u obližnju pećinu? Tvoja žrtva me podsjeća na onu poznatu definiciju "chutzpaha": dijete koje ubije roditelje, a zatim se prepusti na milost i nemilost sudu jer je siroče. Te rakete iz boca iz kućne radinosti nikad nikoga nisu ubile, ali Izrael je ubio 1,300 u Gazi i 17,000 XNUMX u Libanonu. Budući da pišete na engleskom s ruskom gramatikom i sintaksom, moram pretpostaviti da ste jedan od onih izraelskih studenata plaćenih za dezinformiranje društvenih medija. Nitko se ne može zavarati vašim lažnim ogorčenjem ili licemjernom žrtvom.
Pa zašto onda jednostavno ne nastave s "branom" sebe ili njihova ideja obrane uključuje samo pokušaj da američka vojska to učini za njih? Stalno govore SAD-u da je još jedan "holokaust" pred vratima, a ipak nisu marširali svoje trupe nigdje koliko ja mogu vidjeti. Nikada ne vidim nikakve vojne ili humanitarne doprinose s njihove strane kad god vrište da "međunarodna zajednica" mora "nešto učiniti"; što točno nude učiniti? Kažu da su x,y ili z učinili ovo ili ono na temelju svojih obavještajnih podataka i zarobljenih prijenosnih računala, ali nikada te dokaze ne iznose Vijeću sigurnosti UN-a (kao što Putin predlaže da bilo tko učini). SAD dobiva svu retoriku i pritisak od njih, ali oni ne brane SAD i sigurno se ne bore niti plaćaju američke ratove.
Sigurno ne bih volio vidjeti da CN utihne.
Još vrlo uvjerljivih uvida g. Parryja. Strah da bi ovo moglo eskalirati u regionalni požar nije neopravdan.