Ekskluzivno: U bizarnoj reprizi američke katastrofalne žurbe s prosuđivanjem Iraka, Obamina administracija i američki tisak izgleda da su spremni odbaciti sumnje o krivnji sirijske vlade za navodne napade kemijskim oružjem i povući polugu za novi rat, izvještava Robert Parry.
Robert Parry
Duboko u New York Timesu Sidebar o predstojećem američkom napadu na Siriju bilo je zanimljivo opažanje da je onaj tko je koristio kemikalije, očito nanijevši smrt stotinama civila prošle srijede, koristio "improvizirane projektile koji se lansiraju iz cijevi", još jednu činjenicu koja bi trebala izazvati sumnju u krivnju sirijske vlade.
Ideja o "improviziranom" projektilu sugerirala bi ulogu neregularne vojne sile bez pristupa redovnom naoružanju. Čini se da bi to impliciralo pobunjenike ili neke paravojne snage izvan izravne kontrole vlade, iako bi također mogao biti slučaj da vlada pokušava prikriti svoju ulogu.
Predsjednik Barack Obama plješće stožernom naredniku Tyju M. Carteru, američke vojske, nakon što mu je uručio Medalju časti za uočljivu hrabrost, tijekom ceremonije u istočnoj sobi Bijele kuće, 26. kolovoza 2013. (Službena fotografija Bijele kuće Pete Souza)
Ipak, dokazi da su korišteni "improvizirani projektili lansirani iz cijevi" postavljaju više pitanja o sigurnosti SAD-a da je predsjednik Bashar al-Assad kriv, budući da bi projektili kućne izrade bili unutar sposobnosti pobunjenika saveznika al-Qaide, a takvi ekstremisti su poznat po nemilosrdnim napadima koji ugrožavaju i ubijaju civile.
Osim toga, pobunjenici bi imali očitiji motiv za insceniranje napada, baš kao što je Sirija dopuštala inspektorima UN-a da istraže ranije navode o korištenju kemijskog oružja. Zašto bi Assad u tom trenutku izveo kemijski napad jedan je od zapanjujućih aspekata ove misterije koja se razvija.
Neki komentatori neokonzervativaca brzo su pobjegli s vlastitim govorom o Assadovoj navodnoj motivaciji da pljuje Baracku Obami u lice i pokazuje svoj prezir prema predsjednikovoj odlučnosti, ali to više zvuči kao agit-propaganda neokonzervativaca da se Obamu potakne da uzvrati nego ozbiljan argument.
I, kako ovaj užurbani marš prema ratu napreduje, tu je i zabrinjavajuće ponašanje državnog tajnika Johna Kerryja i njegovih podređenih State Departmenta koji su prvotno zahtijevali da Sirija dopusti inspektorima UN-a da posjete mjesto napada, ali onda nakon što je Sirija to odobrila u nedjelju počeo inzistirati da je "prekasno" za prikupljanje "vjerodostojnih" dokaza na terenu.
Wall Street Journal izvijestio je da su američki dužnosnici čak izvršili pritisak na glavnog tajnika UN-a Ban Ki-Moona da povuče svoje inspektore bez da su oni otišli na lice mjesta i prikupili dokaze. Unatoč Kerryjevoj izjavi, mnogi stručnjaci za kemijsko oružje kažu da se znakovi sarina i drugih kemikalija mogu otkriti mjesecima ili čak godinama nakon događaja.
Dakle, mora se postaviti još jedno pitanje: Zašto Kerry ne bi želio da inspektori UN-a daju sve od sebe kako bi utvrdili što se stvarno dogodilo?
Iako je moguće da Kerry jednostavno vjeruje da drugi još neidentificirani dokazi dokazuju Assadovu krivnju i da tim UN-a stoga nije potreban, postoji zabrinjavajući déjà vu inzistiranja predsjednika Georgea W. Busha da inspektori UN-a napuste Irak u ožujku 2003. prije mogli su doći do čvrstog zaključka da vladi Saddama Husseina nedostaju zalihe WMD-a za koje je Bush lažno tvrdio da postoje.
S obzirom na tu povijest, moglo bi se pomisliti da bi američkoj vladi bilo najbolje prikupiti što više dokaza i obraditi ih što je moguće pažljivije prije pokretanja još jednog vojnog napada na bliskoistočnu zemlju bez odobrenja Vijeća sigurnosti UN-a, a time i izvan Povelja UN-a.
Medijska žudnja za ratom
Nepristojna žudnja glavnih medija za još jednim ratom također podsjeća na one mračne dane prije Bushove invazije na Irak.
U ponedjeljak, dok sam čekao avion u zračnoj luci u Detroitu, televizijski monitori su prikazali CNN s alarmantnim naslovima koji su ukazivali da bi američki napad mogao uslijediti "za nekoliko sati". Svakom slučajnom promatraču činilo bi se da je CNN bio obaviješten o predsjedničkoj odluci o napadu i da će projektili letjeti za nekoliko sati.
Tek je kasnije CNN revidirao naslov kako bi ukazao da bi napad mogao uslijediti "za nekoliko sati" nakon što ga predsjednik odobri. Drugim riječima, nikakva odluka nije donesena, ali da je donesena, napad bi mogao biti pokrenut "za nekoliko sati" vrlo veliko ako.
No, neopreznost CNN-a bila je tipična za reprizu američkih medija za vrijeme fijaska u Iraku. U srijedu, Washington Post vodio svoju naslovnu stranicu s lakovjernijim izvještavanjem i naslovom, “Dokaz protiv Assada je pri ruci. Mapirana vremenska crta kemijskog napada. Američka vojna akcija čini se sve samo ne izvjesnom.”
U članku se navodi da “Obamina administracija vjeruje da su američki obavještajci utvrdili kako su sirijske vladine snage skladištile, sastavljale i lansirale kemijsko oružje koje je navodno korišteno u prošlotjednom napadu izvan Damaska, prema američkim dužnosnicima.
“Administracija planira objaviti dokaze, vjerojatno već u četvrtak, koji će reći da dokazuje da sirijski predsjednik Bashar al-Assad snosi odgovornost za ono što su američki dužnosnici nazvali 'neporecivim' kemijskim napadom koji je ubio stotine na periferiji Sirije. glavni.
"Izvješće, koje dovršava Ured direktora Nacionalne obavještajne službe, jedan je od posljednjih koraka koje administracija poduzima prije nego što predsjednik Obama donese odluku o američkom vojnom napadu na Siriju, što se sada čini gotovo izvjesnim."
Iako je članak izvješćivao da će administracija mapirati kako je Assadov režim izveo napad, jedini detalj koji je dao potporu sigurnosti SAD-a bio je da "samo vlada posjeduje oružje i rakete za njihovu isporuku".
Što nas vraća na New York Times Sidebar na stranici A6, napisala Anne Barnard iz Beiruta, Libanon. Ako čitate dolje i do sredine odlomka od četvrtog do posljednjeg, pronaći ćete ovu rečenicu:
"Dokazi iz videa i svjedoka sugeriraju da su otrovne tvari u prošlotjednom napadu isporučene improviziranim projektilima koji se lansiraju iz cijevi koje bi mogle koristiti manje, mobilnije jedinice nego što se smatralo potrebnima za kemijsko oružje."
U sljedećem paragrafu stoji da su “sirijski saveznici Rusija i Iran rekli da su napad izveli pobunjenici, koji proizvode mnogo oružja domaće izrade. Ali vlada je također koristila naizgled improvizirano oružje u kombinaciji sa standardnim, kao kad su njene snage bacale bačvaste bombe iz helikoptera.”
Međutim, punjenje "improviziranog" projektila otrovnim plinom kada imate puno sigurniju alternativu nije baš poput bacanja bačvastih bombi iz helikoptera. Doduše, tehnika bi se mogla upotrijebiti kao obmana, ali sirijski dužnosnici morali bi znati da će, bez obzira na prijevaru korištenu, oni gotovo sigurno biti okrivljeni.
Logika ispaljivanja bilo koje vrste kemijskog oružja u ovom trenutku u sirijskom građanskom ratu mnogo više počiva na pobunjenicima, posebno na nekim ekstremistima povezanima s al-Qaidom koji nemaju mnogo obzira prema ubijanju civila ako će to unaprijediti stvar.
Takve sumnje u pogledu mogućnosti da su Sjedinjene Države namamljene u vojni napad na suverenu naciju od strane podružnice al-Qaide trebale bi biti dovoljne da predsjednika Obamu i cijelu njegovu administraciju zastanu. Trebali bi barem izbjeći žurbu s prosuđivanjem, čak i ako to znači da će biti mamljeni od strane neokonzervativaca i rata gladnog tiska.
Rečeno mi je da neki američki obavještajni analitičari i dalje gaje ozbiljne sumnje u pogledu sigurnosti sirijske krivnje, za razliku od viših razina administracije. Neki od ovih analitičara kažu da su odlučni izraziti svoju zabrinutost bez obzira na osobne posljedice, umjesto da slijede put svojih sunarodnjaka u Iraku koji svoju karijeru stavljaju ispred svoje dužnosti.
Istraživački novinar Robert Parry objavio je mnoge priče o Iran-Contra za The Associated Press i Newsweek 1980-ih. Možete kupiti njegovu novu knjigu, Ukradena priča u Americi, bilo u ispišite ovdje ili kao e-knjiga (od Amazon i barnesandnoble.com). Na ograničeno vrijeme također možete naručiti trilogiju Roberta Parryja o obitelji Bush i njezinim vezama s raznim desničarskim operativcima za samo 34 USD. Trilogija uključuje Američki ukradeni narativ. Za detalje o ovoj ponudi, kliknite ovdje.
Zašto se ne spominje da su "intel" protiv Assada došli iz Izraela. Znate, ljudi koji drže sirijsku Golansku visoravan. Cui Bono?
Neprestano razmišljam o incidentu u Tonkinškom zaljevu i o onome što veleposlanik Joe Wilson nije pronašao u Africi, a kamoli o ratu koji je započeo Wm Randolph Hearst s "Remember the Maine". Sve se pokazalo lažnim provokacijama u medijima.
Hvala što ste povezali priču iz Timesa koja spominje jednostavne cijevne bacače za rakete.
Ta je novinarka Timesa čudan slučaj, Anne Bernard nakon rujna 2011. nema članaka u NYTimesu koji su povezani s njezinim imenom, iako je do tog trenutka bila u Timesu od 2007. – pretpostavljam da su joj djeca gospođe Bernard oduzela nešto vremena. (Iako nećemo vidjeti Times kako izvještava o općem nedostatku plaćenog rodiljnog dopusta u SAD-u. Dobro je da Bernard ima sindikat.)
Šteta što 2002. i početkom 2003. Times nije zapošljavao novinare koji su se trudili spomenuti očite kontradikcije utemeljene na činjenicama s konvencionalnom mudrošću – umjesto toga dobili smo Judith Miller i Michaela Gordona koji je još uvijek zaposlen u Timesu.
(NYTimes nikada nije riješio taj problem citiranja konvencionalne mudrosti kao utvrđene činjenice u vezi s izvješćivanjem o reformi zdravstvenog osiguranja.)
Sumnja nije legitimna osnova za argument. To je osjećaj temeljen na nesigurnosti. Najbolje činjenice bez predznanja uvjerenja nose stupnjeve nesigurnosti. Glasnoća rasprave raste sa stupnjem sumnje. Koje su dostupne nepristrane činjenice? Koje su to emocionalne zablude koje ih odbijaju?
Potreba da se djeluje, da se čini ono što se očekuje, nikada nije razlog za djelovanje. Svaki izbor zahtijeva proračunatu prosudbu uključujući rezultate uspjeha ili neuspjeha.
Svaka odluka temeljena na uvjerenju, jedinom izvoru sigurnosti, emocionalna je prosudba bez stvarnih i ponovljivih dokaza. Rat je igra koju igraju djeca koja vjeruju u bogove, etničku superiornost i moral nadmoćnog zakona, pravdu, rasne i vjerske povijesne mitove i glupost preživljavanja najjačih. Prirodni zakon je amoralan. Mi smo jedna vrsta. Opstanak vrste, a ne obitelji, plemena ili nacije u okruženju ograničenih resursa, jedini je rat koji ne smijemo izgubiti.
Gareth Porter je napisao izvrstan članak o naporima SAD-a da izbace iz kolosijeka istragu UN-a i također o tome što su stručnjaci izjavili o otkrivanju sarina, npr., na mjestu poput ovog koje se ispituje. Može se pogledati na:
http://www.counterpunch.org/2013/08/28/in-rush-to-strike-syria-u-s-tried-to-derail-u-n-probe/
ili: http://ipsnorthamerica.net/news.php?idnews=4860
Rim i Britanija bili bi vrlo zadovoljni rezultatima “ratova” u Iraku i Afganistanu. Pax Natonia je sačuvana, da bi ponovno bila ugrožena u Siriji. Koristit će se iste metode i postići će se isti rezultati. Još smo možda tri stotine godina od kolapsa ovog carstva i možda osam stotina godina od uspona sljedećeg.
Lawrence O'Donnell istaknuo je nezgodnu činjenicu sinoć u svom programu MSNBC-a. Intervjuirao je Stevea Clemonsa iz časopisa The Atlantic i pitao ga sljedeće - zabrinjava li to što Sirija ima veliku zalihu kemijskog oružja nagomilanu u raznim dijelovima zemlje koju Assadova vlada drži na sigurnom i da to kemijsko oružje u rukama tipova Al Qeade moglo bi se koristiti protiv Amerikanaca, zašto bismo htjeli degradirati sposobnost Assadove vlade da drži to oružje sigurnim napadom na njih?
Navodno je Obama u intervjuu za NPR rekao da to kemijsko oružje predstavlja prijetnju Amerikancima. O'Donnell je pitao Clemonsa kako nam to konkretno kemijsko oružje prijeti osim ako se fizički ne nalazi unutar zemlje. O'Donnell je pitao Clemonsa kako bi to kemijsko oružje dospjelo ovamo. Odgovor – brodom.
Cijeli ovaj scenarij naizgled je apsurdan
Ovaj užasni sukob koji je ništa manje nego ružna pošast i najgore od "čovječanstva".
Čini se da je činjenica da je korišteno kemijsko oružje………ali također je činjenica da je vrlo “mutno” tko je to zapravo učinio. Činjenica je da postoje članovi "frakcija" u ovom sukobu koji bi mogli htjeti upotrijebiti ovu vrstu oružja kako bi potaknuli odgovor koji bi najbolje služio njihovim gnusnim ciljevima………. u svakom slučaju, također je činjenica da će napad raketama ili bombama na Siriju UBITI CIVILE. Nije li potpuno IRONIČNO da je ovaj zločin protiv čovječnosti navodno ubio oko 1300 civila I čini se da svi "ludo" pozivaju na štrajk koji će nedvojbeno UBITI MNOGO VIŠE OD 1300 CIVILA….(u ime čovječanstva?) …….pa tko će onda počiniti najveći zločin protiv čovječanstva i tko će za to “kažnjen”??…. ovo ne može biti pravi put………
Nitko ne ukazuje na tisuće kanistera sarina u Libiji kojima je Al Nusra imala pristup, niti na uhićenje džihadista prije nekoliko mjeseci koji su pokušavali prokrijumčariti sarin kroz Tursku, niti na golemu količinu sofisticiranog naoružanja (Panpads, itd.) koje Saudijci daju plaćenicima, uključujući i ono što imaju, ili kupuju od SAD-a. Lawrence O'Donnell je dobar u ekonomskim pitanjima u kojima ima određeno znanje. On je ili neiskren ili neznalica, ili oboje u vanjskoj politici.
Vidio sam mnogo mrtvih tijela u svoje vrijeme, ali ono što sam primijetio u vezi s tim "leševima" poredanim u Siriji je da su svi imali dobru boju. Nedostajala im je mlohavost mišića kakva se očekuje kod nekoga tko je zapravo mrtav. Klinac koji je vrištao i opetovano brisao lice rupčićem podsjetio me na iskustvo iz Aleksandrije u Egiptu prije mnogo godina. Klinac odvlači pažnju gomile histeričnim ispadom dok se džeparoši hvataju za publiku – sve vrlo glatko i uvježbano. Jesu li istinite glasine da su Hagel i Dempsey prijetili ostavkama, kako izvještava Franklin Lamb? Naslovi europskih novina hvale se: "Ne želimo da Sirija bude još jedan Irak!" Može li biti da uprava ima puzajuću svijest da se stvarnost potvrđuje?
FG- Hvala što ste nas uputili na članak o Franklinu Lambu. Vjerujem da mu se može pristupiti na:
http://www.counterpunch.org/2013/08/27/forcing-obama-into-prolonged-syrian-war/
Referenca Hagelove i Dempseyeve prijetnje ostavkom pojavljuje se u zadnjem odlomku članka.
Bože, volio bih da Kerry, Rice, Rhoads i Power umjesto toga daju ostavke.
Američka žurba u rat sa Sirijom zapravo je "žurba da se utiša" opasni i rastući bijes domaćih civila zbog NSA-ovog nadzora nevinih Amerikanaca koji je trajao mnogo godina i povezanih laži koje su izrekli predsjednik Obama, direktor obavještajne službe James Clapper, i drugih visokih vladinih dužnosnika javnosti i Senatskom odboru za obavještajna pitanja, na taj način dovodeći kongresnike u zabludu i sprječavajući ih u obavljanju njihove nadzorne funkcije za zaštitu naše privatnosti i građanskih sloboda. Brza "vojna akcija" (napomena s krajnje ograničenim i nemjerljivim ciljevima) trebala bi nam skrenuti s uma, a također bi trebala pokrenuti gospodarsku pumpu nekom vojno-industrijskom aktivnošću, također bi mogla učiniti da Obama izgleda snažnije i tako omogućiti pobjedu demokrata u 2014. Politika, moć, novac…koga briga za živote, istinu, državništvo…?
Je li već "zakucavanje"?
Tako mi se gade Obama i Kerry.
Vjerodostojnost SAD-a je u pitanju, tim više nakon što smo čuli kako državni tajnik izražava bijes i optužuje Siriju da je počinila 'moralnu opscenost', a također sugerira da bi istraga bila besmislena jer je sirijska vojska namjerno degradirala dokaza, kada su inspektori tek započeli istragu u ponedjeljak, 26. kolovoza.
Od danas, 28. kolovoza, stranica Liječnika bez granica na adresi https://www.doctorswithoutborders.org/press/release.cfm?id=7033&cat=press-release navodi:
“Tijekom posljednja dva dana, američka, britanska i druge vlade pozvale su se na izvješća nekoliko skupina, uključujući Liječnike bez granica/Médecins Sans Frontières (MSF), navodeći da je uporaba kemijskog oružja u Siriji bila “neporecivo†i označavanje počinitelja.
MSF je danas upozorio da se njegovi medicinski podaci ne mogu koristiti kao dokaz za potvrdu točnog podrijetla izloženosti neurotoksičnom agensu ili za pripisivanje odgovornosti.
Dana 24. kolovoza, MSF je objavio da su tri bolnice koje opskrbljuje u sirijskom pokrajini Damask navodno primile 3,600 pacijenata koji su pokazivali neurotoksične simptome, od kojih je 355 umrlo. Iako naše informacije ukazuju na masovnu izloženost neurotoksičnom agensu, MSF je jasno naveo da je potrebna znanstvena potvrda otrovnog agensa i stoga je pozvao na neovisnu istragu kako bi se rasvijetlilo što bi predstavljalo, ako se potvrdi, masovno i neprihvatljivo kršenje međunarodnih humanitarnih zakon.
MSF je također naveo da u svojoj ulozi neovisne medicinske humanitarne organizacije nije bio u poziciji utvrditi odgovornost za događaj. Sada kada je u tijeku istraga od strane inspektora Ujedinjenih naroda, MSF odbija da se naša izjava koristi kao zamjena za istragu ili kao opravdanje za vojnu akciju. Jedina svrha MSF-a je spašavanje života, ublažavanje patnje stanovništva razorenog sirijskim sukobom i svjedočenje kada se suoči s kritičnim događajem, u strogom skladu s načelima neutralnosti i nepristranosti.
Posljednji masovni priljev pacijenata koji pokazuju neurotoksične simptome u pokrajini Damask dolazi na vrhu ionako katastrofalne humanitarne situacije s kojom se suočava sirijski narod, koju karakterizira ekstremno nasilje, raseljavanje, uništavanje medicinskih ustanova i ozbiljno ograničena ili blokirana humanitarna akcija.” (naglasak dostavljen).
Čovjek bi očekivao neku mjeru racionalnosti od naše Vlade (umjesto bipolarnog ili drugog psihopatskog odgovora) uključujući suzdržanost u prosuđivanju, umjesto da riskira ponavljanje istih grešaka koje je počinila s Irakom, Afganistanom i Libijom. Povlačeći svoje crvene crte i prijeteći vojnom akcijom u sljedećih nekoliko tjedana nakon što je sebe i svoje saveznike stavila u stanje vojne pripravnosti, Administracija se opterećuje. Ako požuri s prosuđivanjem i pokrene preventivni napad na Siriju bez odobrenja UN-a, bit će kršeći Povelju UN-a i međunarodno pravo, te će počiniti još jedan ratni čin bez dovoljnog 'casus belli', bez obzira koliko tajnik Kerry urlao ili predsjednik hinio oprez. Ako predsjednik odluči pričekati dok inspekcija ne bude dovršena, i ispostavi se da su džihadisti i one nacije koje im pomažu odgovorne, tada će riskirati da ispadne budalast ako ne poduzme nešto protiv njih - iako bi to bio dovoljno dobar razlog da razoružati plaćenike i izbaciti ih iz Sirije, te natjerati sirijsku oporbu za pregovarački stol Jedini koji sada izgleda imaju koristi su Saudijci, Izraelci i džihadisti, i naravno naši vojni izvođači, energetske tvrtke s interesima u regiji i banke koje ih financiraju.
Tvrdnje zapadnih država temelje se na tajnim informacijama koje miriše na izmišljene 'činjenice' kako bi se uklopile u njihovu kriminalnu političku agendu tajnog rata i promjene režima. Drugim riječima, zapadni režimi bave se neutemeljenom propagandom i lažima kako bi si dali dozvolu za još više kriminalnog rata.
Ostale arapske države neka se brinu za Assada. Ne daj Bože da je ovo Izrael umjesto Sirije. Radikalni islamisti skakali bi padobranima iz aviona koji bi se digli u zrak iznad Tel Aviva!
HOĆE LI SE RUSIJA ZAPRAVO OSVETITI? HOĆE LI STVARNO BITI RASPADA?
Rusija upozorava SAD na 'iznimno opasne' posljedice napada na Siriju – Press TV – YouTube
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=Tzx_npxCf5k
Bobe, hvala što pratiš ovo.
Kakav je to užasan prizor vidjeti takozvane “naprednjake” krvave do lakata kako se pretvaraju da nekako mediji i neokoni tjeraju njihovog dragog vođu da čini grozne stvari.
Kao što je Gore Vidal rekao: “Ne vidim da ćemo dobiti rat. Napravili smo neprijatelje od milijardu muslimana.”''
Ovo ratno huškanje protiv Sirije očito je lažna propaganda, također evidentno. Sirija se a postavljen da uvuče IRAN u ovaj lažni rat.
Također je očito da su Rusija i Kina spremne okončati 'vanjsku politiku' svjetske dominacije nekoliko američkih "vojnoindustrijskih kompleksa".
Moglo bi se dokazati da su Rusija i Kina spremne postaviti zamku Americi (vojno prekomjerno proširenoj po cijelom svijetu), i onog trenutka kada Kongres SAD (opet) prekrši Ustav Rezolucijom koja daje Obami dopuštenje da 'vodi rat', prva američka vojska koja je ušla u IRAN počinje Drugi svjetski rat... i niti jedna nacija na zemlji neće podržati ili priskočiti u pomoć Americi.