Službeni Washington često drži predavanja drugim zemljama o potrebi odgovornosti, posebice kada su vlade upletene u ratne zločine. Pa ipak, jedan od najjasnijih slučajeva američkog ratnog zločina, masovno prskanje Vijetnama agentom Orange, izbjegao je svaku računicu, primjećuju Marjorie Cohn i Jeanne Mirer.
Od Marjorie Cohn i Jeanne Mirer
10. kolovoza obilježava se 52nd godišnjica početka programa kemijskog ratovanja u Vijetnamu, dugo vremena s malo ili bez ikakvih popravnih radnji od strane američke vlade. Jedno od najsramotnijih naslijeđa američkog rata protiv Vijetnama, Agent Orange nastavlja trovati Vijetnam i ljude izložene kemikalijama, kao i njihove potomke.
Više od 10 godina, od 1961. do 1975., kako bi uskratili hranu i zaštitu onima koje su smatrali "neprijateljima", Sjedinjene Države su defolijalile zemlju i šume Vijetnama kemikalijama poznatim kao Agent Orange. Te su kemikalije sadržavale nečistoću dioksina - najotrovnije kemikalije poznate znanosti.
Američki vojni helikopter raspršuje defolijant Agent Orange iznad Vijetnama tijekom Vijetnamskog rata. (Fotografija američke vojske)
Milijuni ljudi bili su izloženi Agentu Orange, a danas se procjenjuje da tri milijuna Vijetnamaca još uvijek pati od učinaka ovih kemijskih defolijanata. Osim milijuna Vijetnamaca koji su još uvijek pod utjecajem ovog smrtonosnog otrova, pogođeni su i deseci tisuća američkih vojnika.
Izazvao je urođene mane kod stotina tisuća djece u Vijetnamu i Sjedinjenim Državama, odnosno druge i treće generacije onih koji su bili izloženi Agentu Orange prije nekoliko desetljeća. Medicinski dokazi pokazuju da se određeni oblici raka (na primjer, ne-Hodgkinov limfom mekog tkiva), dijabetes (tip II), a kod djece spina bifida i drugi ozbiljni urođeni defekti mogu pripisati izloženosti.
Smrtonosni trag koji je Agent Orange ostavio na prirodni okoliš Vijetnama uključuje uništavanje šuma mangrova i dugotrajno trovanje tla, posebno u poznatim "vrućim točkama" u blizini bivših američkih vojnih baza.
Preživjeli vijetnamski veterani u Sjedinjenim Američkim Državama, nakon višegodišnjeg organiziranog djelovanja, konačno su od američke vlade dobili ograničenu odštetu za neke bolesti koje boluju zbog trovanja agentom Orange.
Dok se ova borba nastavlja, tri milijuna preživjelih vijetnamskih žrtava nije primilo nikakvu kompenzaciju niti bilo kakvu humanitarnu pomoć od američke vlade. Niti su djeca velike većine američkih veterana koji pate od urođenih mana povezanih s Agentom Orange primila nikakvu medicinsku ili drugu pomoć.
Sjedinjene Države ne žele priznati da njihova uporaba kemikalija s otrovom kao ratnog oružja protiv civilnog stanovništva krši ratne zakone koji priznaju načelo razlikovanja vojnih i civilnih objekata, zahtijevajući od vojski izbjegavanje civilnih ciljeva. Ovi ratni zakoni sadržani su u Haškoj konvenciji i Nürnberškim načelima, te su kodificirani u Ženevskim konvencijama iz 1949. i Fakultativnom protokolu iz 1977., kao iu statutu Međunarodnog kaznenog suda.
Korištenje Agent Orangea na civilnom stanovništvu krši zakone rata; ipak nitko nije pozvan na odgovornost. Porezni obveznici podižu dio fonda Agent Orange Compensation za američke veterane po cijeni od 1.52 milijarde dolara godišnje.
Kemijske tvrtke, točnije Dow i Monsanto, koje su profitirale od proizvodnje Agent Orangea, platile su bagatelu da nagode tužbu veterana kako bi im, kao nenamjernim žrtvama, nadoknadili štetu za njihove bolesti povezane s Agentom Orange. Ali Vijetnamci i dalje pate od tih kršenja bez gotovo ikakvog priznanja, kao i potomci američkih veterana izloženih Agentu Orangeu i Amerikanaca vijetnamskog podrijetla.
Američka vlada ima moralnu i pravnu obvezu nadoknaditi ljudima Vijetnama razorni učinak Agent Orangea i pomoći u ublažavanju njegovih učinaka. Doista, američka vlada prepoznala je tu odgovornost u mirovnom sporazumu potpisanom u Parizu 1973. godine, u kojem je Nixonova administracija obećala doprinijeti s 3 milijarde dolara za liječenje ratnih rana i za poslijeratnu obnovu Vijetnama. Ali to obećanje ostaje neispunjeno.
Protekle 52 godine vijetnamski narod pokušava riješiti ovo nasljeđe rata pokušavajući pridobiti Sjedinjene Države i kemijske tvrtke da prihvate odgovornost za ovu noćnu moru koja traje. Neuspješna pravna tužba vijetnamskih žrtava Agent Orangea protiv kemijskih kompanija pred saveznim sudom SAD-a, započeta 2004., ipak je iznjedrila pokret za pozivanje Sjedinjenih Država na odgovornost za korištenje tako opasnih kemikalija na civilnom stanovništvu.
Pokret je rezultirao zakonodavstvom na čekanju, HR 2519, The Zakon o pomoći žrtvama Agent Orangea iz 2013., koji pruža medicinsku, rehabilitacijsku i socijalnu naknadu vijetnamskim žrtvama Agent Orangea, sanaciju "vrućih točaka" zagađenih dioksinom i medicinske usluge za djecu američkih vijetnamskih veterana i vijetnamskih Amerikanaca koja su rođena s iste bolesti i deformacije.
Prošle godine na 51st obljetnice početka američkog kemijskog rata protiv Vijetnama, zatražili smo od ljudi diljem svijeta da 51 sekundom šutnje odaju počast onima koji su patili i pate od učinaka Agent Orangea, a nakon šutnje da odaju najmanje 51 sekundu šutnje akcija za potporu borbi. I ove godine vas pozivamo da razmislite o tragediji koja je u tijeku i poduzmete akciju osiguravajući da vaš predstavnik u Kongresu bude supokrovitelj HR 2519, koji je predstavila zastupnica Barbara Lee.
Marjorie Cohn je profesorica na Pravnom fakultetu Thomas Jefferson i bivša predsjednica Nacionalnog ceha odvjetnika. Jeanne Mirer, odvjetnica iz New Yorka, predsjednica je Međunarodne udruge demokratskih pravnika. Obojica su u odboru Vijetnamske kampanje za pomoć i odgovornost Agent Orange, http://www.vn-agentorange.org/.
Većina oblika života temeljenih na ugljiku koji su nastanjeni u tom malom kutku svijeta su demoni od tamo dolje i samo su neznalice ili odbijaju priznati povijesne činjenice, niti mogu prihvatiti činjenicu da je njihova 'demokratski izabrana' vlada korumpirana glavni prevaranti ubijaju humanističke znanosti u masovnim razmjerima diljem svijeta u svoje ime. Što ide okolo dolazi i bit će pakla za platiti kad karma sazrije. Nadam se da ću moći živjeti dovoljno dugo da svjedočim propasti tog demonskog mjesta zvanog SAD
Pretpostavljam da je nedostatak vegetacije na Bliskom istoku jedini razlog zašto ga tamo ne koristimo. Proveo sam vrijeme s dobrim prijateljem, pilotom helikoptera u VN, gledajući ga kako umire jadno bolnom smrću od raka jednjaka. Kad bi morfij prestao djelovati, udvostručio bi se od tihe boli. Teško za gledati. Ništa se nije moglo učiniti, ništa se nije moglo reći, samo biti tu. Koliko bi se puta ponovila ta i slične tragedije?
Kao veteran rata u Vijetnamu i kao suprug Vijetnamke s brojnim rođacima i prijateljima koji žive u Vijetnamu, mogu samo pozdraviti napore da se pruži veća pomoć ljudima pogođenim dioksinom u Agent Orangeu.
Ali u vrijeme kada ima toliko ludih i mrskih članova Kongresa (poznatih kao instrumenti korporativne moći ili sluge) koji su zauzeti uskraćivanjem pomoći čak i siromašnim, radničkim obiteljima, koliko je vjerojatno usvajanje zakona o pomoći strancima?
Pozvao bih ljude u ovom pokretu da odustanu od tog zakonodavnog napora i potroše svoju energiju, vrijeme i novac na pokušaj pridobijanja što više stranih sudaca/tužitelja da izdaju naloge za uhićenje takvih međunarodnih ratnih zločinaca kao što su George W. Bush, Richard Cheney, Donald Rumsfeld , Robert Gates, David Petraeus, Hillary Clinton, Bill Clinton, Madeline Albright, John Kerry i Barack Obama.
S obzirom na klimu neznanja i arogancije u Kongresu SAD-a ovih dana i među tolikim našim sugrađanima, uspjeh moje predložene alternative vjerojatniji je i postigao bi se, stavljanjem "straha od odmazde" u srca počinitelja, na barem simbolična pobjeda ako ne i početak svjetskog pokreta da se ti teroristi privedu pred sud pravde.
Još jedan zločin ovog nehumanog, krvavog pothvata poznatog kao kapitalizam.
“Sjedinjene Države ne žele priznati da njihova uporaba kemikalija s otrovom kao ratnog oružja protiv civilnog stanovništva krši zakone rata”
.
Da i kako tužno, ali istinito, ali ne spominje se Agent Orange u Columbiji.
.
Agent Orange proizvodi Monsanto, Dow Chemicals datira iz kasnih 1940-ih. Interni Monsantovi dopisi pokazuju da je Monsanto znao za probleme bolesti s kožnim osipima, neobjašnjivim bolovima u udovima, zglobovima i drugim dijelovima tijela, slabošću, razdražljivošću, nervozom i gubitkom libida itd.
.
Vlada SAD-a zagađuje i uništava hranu, vodu i životinje.
.
Budućnost Kolumbije u rukama je Sjedinjenih Država koje zanima nešto više od samog profita. To je primjer neokolonijalizma u svom najboljem izdanju, a učinci su razorni i bit će i dalje. Okoliš i siromašni poljoprivrednici su oni koji su najviše pogođeni.
.
Agent Orange možda nije tako loša kontaminacija kao američki osiromašeni uran.
Još jedan proizvod Monsanta.
Još jedan proizvod američkog terorizma, mislite, da?