Dupli standardi obiluju načinom na koji Zapad tretira iranski nuklearni program, ponajviše šutnjom o izraelskom neprijavljenom nuklearnom arsenalu. Iran nije izradio niti jednu bombu i prihvaća nuklearne inspekcije, ali je on taj koji je suočen s prijetnjama rata, kako primjećuje bivši CIA-in analitičar Paul R. Pillar.
Paul R. Pillar
Mnogo je aspekata u kojima bi veći napor Zapada, a posebno Sjedinjenih Država da razumiju iranske perspektive i osjećaje, omogućio produktivniju politiku Zapada prema Iranu, posebice u pogledu nuklearnog programa te zemlje.
Tu je, primjerice, pitanje ravnoteže u predloženim sporazumima, u kojima bi trebalo biti razumljivo da se Teheran protivi trgovini koja bi postavila velika ograničenja na njegove nuklearne aktivnosti u zamjenu za ublažavanje sankcija koje bi bile gotovo trivijalne u usporedbi s mnoštvom sankcije uvedene Iranu.
Yukiya Amano, glavni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju. (Službena fotografija)
Postoji relativno razumljiva iranska sumnja, promatrajući ponašanje Sjedinjenih Država, a posebno američkog Kongresa, da su Sjedinjene Države zainteresirane samo za kažnjavanje Irana, a ne za pregovore o sporazumu s njim. I postoji prirodni otpor u Iranu, baš kao što bi postojao u Sjedinjenim Državama, popuštanju stranom pritisku, uključujući prijetnje vojnom silom.
Iranske zakonske obveze u vezi s nuklearnim aktivnostima i koliko je dobro ispunio te obveze, čine još jedno područje u kojem su nedostajali napori da se razumije sasvim razumljiva perspektiva Iranaca. Uobičajeni katekizam u američkom diskursu o ovoj temi odnosi se na Iran koji "krši" te obveze.
Ali s obzirom na opće primjenjive zakonske obveze koje Iran dijeli s bilo kojom drugom strankom Ugovora o neširenju nuklearnog naoružanja (NPT) ili sudionikom Međunarodne agencije za atomsku energiju, bilo bi teško tvrditi da Iran išta krši. U prošlosti je bilo slučajeva da su iranske nuklearne aktivnosti izašle na vidjelo prije nego što ih je Iran prijavio IAEA-i. Ali ti slučajevi su razjašnjeni, Iran je možda namjeravao objaviti kada su dotične operacije zapravo počele, a kašnjenje u izjavama teško da je neuobičajen prekršaj među ostalim stranama NPT-a.
Nuklearne aktivnosti koje Iran danas provodi, uključujući obogaćivanje urana, dopuštene su prema međunarodnom režimu neširenja i predmet su redovitog nadzora IAEA-e na licu mjesta.
Svako spominjanje "kršenja" mora se umjesto toga odnositi na niz rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, koje je zahtijevalo da Iran prekine obogaćivanje i nametnulo sankcije kada to nije učinio. Ove su rezolucije usmjerene isključivo protiv Irana i ne predstavljaju primjenu opće primjenjivih pravnih obveza. Ukratko, to su mjenice o isplati.
Ono što je Vijeće sigurnosti učinilo u tom pogledu može poništiti. Zapravo, morat će ga poništiti ako se s Iranom žele pregovarati o bilo kakvim sporazumima na tu temu. Stalne članice Vijeća sigurnosti (plus Njemačka) su te koje pregovaraju. Bilo koja formula koja je uključivala jedinstven zahtjev za neobogaćivanje u Iranu, koji nema temelj u međunarodnom pravu osim samih rezolucija Vijeća sigurnosti, nije pokretač.
Iranska frustracija zbog toga što je na ovaj način izdvojen dok na obvezan način posluje s IAEA-om dolazi do izražaja u njegovom službenom odgovoru na najnovije izvješće IAEA-e o njegovim nuklearnim aktivnostima. Iranski dokument pun je pravne izbirljivosti, ali je i istinska ogorčenost Iranaca opipljiva, izražena na jednom mjestu s više uskličnika (!!!!!).
Jedan od najčešćih izvora ljutnje javlja se kada Iran odgovori na pitanje ili ispuni zahtjev, samo da bi se problem ponovno otvorio kao da Iran uopće nije odgovorio.
Pozadina nekih iranskih pritužbi je ponašanje IAEA-e pod njezinim trenutnim glavnim direktorom, Yukiyom Amanom, zbog čega agencija ponekad mnogima, a svakako očima Iranaca, izgleda kao oruđe protivnika Irana. U iranskom odgovoru navodi se kako često pitanja i optužbe koje agencija upućuje Iranu potječu od materijala koji joj dostavljaju "poznati izvori neprijateljski raspoloženi prema Iranu", ali se nikada ne otkrije dovoljno da Iran ili bilo tko drugi dovede u pitanje autentičnost samog materijala. . [Pogledajte Consortiumnews.com's “Krivi slučaj iranske nuklearne bombe.„]
U odgovoru se IAEA također poziva na odgovornost za očito dijeljenje informacija u stvarnom vremenu s Institutom za znanost i međunarodnu sigurnost Davida Albrighta sa sjedištem u Washingtonu, koje su se temeljile na inspekcijama iranskih objekata i trebale su ostati povjerljive unutar IAEA-e.[Vidi Consortiumnews.com “Opet hvaljenje iranskih nuklearnih oružja.]
Velik dio žgaravice kod Iranaca odnosi se na odnos između IAEA-e i Vijeća sigurnosti UN-a i na to kako je svako zamaglilo ono što bi trebale biti dvije različite povelje i misije. S jedne strane, IAEA je, prema riječima iranskog odgovora, bila "više katolik od Pape" u nastojanju da provede rezolucije Vijeća sigurnosti umjesto da se drži onoga što bi trebao biti njen posao praćenja sporazuma o nuklearnoj zaštiti.
S druge strane, Vijeće sigurnosti se uplelo u provedbu sporazuma o zaštitnim mjerama iako to nema posla ako IAEA nije utvrdila, a nije, da je Iran preusmjerio nuklearni materijal u vojne svrhe ili da postoji prijetnja je međunarodnom miru i sigurnosti prema uvjetima povelje UN-a.
Iranci se vraćaju na povelju UN-a pri kraju svog odgovora na 20 stranica i citiraju članak 2. povelje, koji obvezuje države članice da "mirnim putem riješe svoje međunarodne sporove" i da se "u svojim međunarodnim odnosima suzdrže od prijetnja silom ili uporaba sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke neovisnosti bilo koje države, ili na bilo koji drugi način koji nije u skladu sa svrhama Ujedinjenih naroda.”
Iranci nadalje primjećuju: “Prijetnje upotrebom sile protiv iranskih nuklearnih postrojenja često se izražavaju, uključujući i neke stalne članice Vijeća sigurnosti, dok se Vijeće pokazalo nesposobnim ili nespremnim obuzdati takve izjave i prisiliti ih da se 'suzdrže od svojih' međunarodne odnose od prijetnje.' ”
Daleko kraći od iranskog odgovora je odgovor Izraela na prijedlog arapskih država da se na dnevni red Generalne konferencije IAEA-e stavi točka pod nazivom “Izraelske nuklearne sposobnosti”. Nije iznenađujuće što je kratak; uostalom, što reći ako imate jedino nuklearno oružje u regiji, a čak ni ne priznajete njegovo postojanje, kao i to da ste potpuno izvan bilo kakvog međunarodnog režima kontrole i nadzora?
Izraelci kažu nekoliko poznatih stvari o tome kako bi bilo kakvo obraćanje pozornosti na ono što oni rade bilo skretanje skretanja od "stvarnih izazova" u regiji, od kojih su Iran i njegov nuklearni program naravno najveći. “Puno poštivanje obveza kontrole naoružanja i neproliferacije od strane svih regionalnih država”, navodi se u izraelskoj noti, neophodno je. To je jedan od načina da propovijedate o obvezama, samo ih nemojte preuzimati na sebe.
Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Sada je gostujući profesor na Sveučilištu Georgetown za sigurnosne studije. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao post na blogu na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)