Nove sumnje u iranski nuklearni program

Iako izraelski čelnici i američki neokonzervativci još uvijek udaraju u bubanj za rat protiv Irana, novi dokazi sugeriraju da najviši iranski dužnosnici nisu odobrili istraživanje nuklearnog oružja prije deset godina, već su radovi potekli od znanstvenika koji su se opirali volji političkih vođa da ga zatvore, Gareth Porter je izvijestio za Inter Press Service.

Gareth Porter

Nedavno objavljena sjećanja bivšeg francuskog veleposlanika u Iranu sugeriraju da Iran nije vodio tajni program nuklearnog oružja koji je potom odlučio zaustaviti krajem 2003., kao što su zaključili američki obavještajci 2007.

Veleposlanik Francois Nicoullaud prepričao je razgovore s visokim iranskim dužnosnicima koji pokazuju da tadašnji šef teheranske nuklearne politike, a sada izabrani predsjednik Hassan Rouhani nije znao koji su istraživački projekti u vezi s nuklearnim oružjem provedeni tijekom godina. Razgovori koje je Nicoullaud opisao u autorskom tekstu za New York Times od 26. srpnja također prikazuju Rouhanija kao osobu koja ima poteškoća u natjeravanju pojedinačnih istraživača da se povinuju naredbi da zaustave sva istraživanja povezana s nuklearnim oružjem.

Hassan Rouhani, novoizabrani iranski predsjednik.

Slika iranske nuklearne politike u 2003. koju je nacrtao Nicoullaud razlikuje se od one u Nacionalnoj obavještajnoj procjeni iz 2007., koja zaključuje da je Iran zaustavio "svoj program nuklearnog oružja". Taj zaključak implicirao je da je vodstvo iranske vlade organiziralo program istraživanja i razvoja s ciljem proizvodnje nuklearnog oružja.

Nicoullaud se prisjetio da mu je visoki iranski dužnosnik povjerio krajem listopada 2003. da je Rouhani upravo "izdao opću okružnicu tražeći od svih iranskih odjela i agencija, civilnih i vojnih, da detaljno izvijeste o svojim prošlim i tekućim nuklearnim aktivnostima." Razgovor je uslijedio neposredno nakon što je Rouhani sklopio sporazum s ministrima vanjskih poslova Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske i Njemačke 21. listopada 2003., podsjetio je Nicoullaud.

Isti je dužnosnik objasnio da je "glavna poteškoća s kojom su se Rouhani i njegov tim susreli bila saznati što se točno događa u sustavu tako tajnovitom kao što je iranski", napisao je Nicoullaud. Nekoliko tjedana nakon toga, francuski je veleposlanik saznao od drugog dužnosnika, kojeg je opisao kao "Rouhanijevog bliskog prijatelja", da je Rouhanijev tim za nuklearnu politiku izdao upute za zaustavljanje projekata koji se odnose na nuklearno oružje.

Iranski dužnosnik rekao je da je timu "teško", jer se "[p]ljudi opiru njihovim uputama", prema Nicoullaudu. Dužnosnik je primijetio da je bilo teško "uvjeriti istraživače da naglo prekinu projekte koje su provodili godinama".

U e-mailu IPS-u Nicoullaud je rekao kako ne vjeruje da je iranska vlada ikada odobrila program nuklearnog oružja. "Prvi izazov za Rouhanija kada se uhvatio nuklearnog oružja", rekao je Nicoullaud, "sigurno je bio dobiti jasnu sliku o tome što se događa u Iranu na nuklearnom polju."

Rouhani je bio tajnik Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost (SNSC) od 1989. i ne samo da bi znao za bilo koju vladinu odluku o uspostavi programa nuklearnog oružja, već bi bio uključen u bilo koju vladinu odluku. "Pretpostavljam da je većina ljudi, uključujući [vrhovnog vođu Alija] Khameneija, bila iznenađena opsegom aktivnosti", rekao je Nicoullaud za IPS.

Nicoullaudova sjećanja su u skladu s objavljenim dokazima da su istraživački projekti povezani s nuklearnim oružjem započeli bez ikakvog odobrenja vlade. Unatoč iranskoj politici koja je isključivala nuklearno oružje, mnogi iranski dužnosnici vjerovali su da bi "sposobnost" nuklearnog oružja donijela koristi Iranu, a da zapravo nema nuklearno oružje.

Ali značenje takve sposobnosti bilo je predmetom stalne rasprave. Nasser Hadian, politički znanstvenik sa Teheranskog sveučilišta s dobrim vezama, pisao je krajem 2003. o dvjema školama mišljenja o mogućnosti posjedovanja "sposobnosti za nuklearno oružje", ali ne i samo oružje. Jedna je definicija te opcije bila da Iran treba imati samo sposobnost proizvodnje goriva za nuklearne reaktore, objasnio je Hadian, dok je druga pozvala da Iran ima "sve potrebne elemente i sposobnosti za proizvodnju oružja".

Ta rasprava očito nije bila službeno riješena vladinom odlukom prije Rouhanijeva imenovanja. A u nedostatku jasne izjave o politici, osobe povezane s istraživačkim centrima s vezama vojske i ministarstava obrane krajem 1990-ih počele su stvarati vlastite istraživačke projekte povezane s nuklearnim oružjem bez znanja Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost (SNSC ).

Takvi su projekti očito započeti u razdoblju kada Vrhovno vijeće za nacionalnu sigurnost nije vršilo strogu kontrolu nad Iranskom organizacijom za atomsku energiju (AEOI), Ministarstvom obrane ili vojnim industrijskim kompleksom pod kontrolom Organizacije obrambene industrije koji se odnosi na nuklearno oružje. sredinom 1990-ih, AEOI je već iskorištavao slab nadzor svojih operacija za poduzimanje radnji koje su imale značajne političke implikacije bez odobrenja SNSC-a.

Seyed Hossein Mousavian, tadašnji glasnogovornik iranskog nuklearnog pregovaračkog tima, prisjeća se u svojim memoarima da mu je u siječnju 2004. Rouhani otkrio da AEOI nije obavijestio SNSC o politički relevantnoj stvari koja je toliko važna kao kupnja dizajna centrifuge P2 od mreži AQ Khan 1995. Dužnosnici AEOI-ja su ga doveli u zabludu, rekao je Rohani, tvrdeći da su "pronašli neke informacije o P2 centrifugama na internetu i proučavaju ih!"

Kada je Rouhani početkom listopada 2003. godine imenovan da preuzme dužnost koordinatora za nuklearnu politiku, Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) zahtijevala je od Irana da podnese potpuni izvještaj o svim svojim nuklearnim aktivnostima. Rouhanijev cirkular svim civilnim i vojnim uredima o nuklearnom radu došao je ubrzo nakon što je obećao IAEA-i da će Iran promijeniti svoju politiku u politiku pune suradnje s IAEA-om. U isto vrijeme, Rouhani je pokušao pooštriti rupu u politici koja je dopuštala raznim subjektima da započnu nuklearna istraživanja povezana s oružjem.

Rouhani je od početka očekivao otpor birokratskih entiteta koji su imali istraživačke projekte vezane uz nuklearno oružje. Prisjetio se u kasnijem intervjuu da je predsjedniku Mohammadu Khatamiju rekao da očekuje da će biti problema u provođenju nove nuklearne politike, uključujući "sabotažu". Slijed događaja oko Rouhanijeve nove nuklearne politike ukazuje na to da je on koristio Khameneijevo javno stajalište da je nuklearno oružje zabranjeno prema islamskom zakonu kako bi osigurao poštivanje zabrane takvih istraživačkih projekata.

Otprilike u isto vrijeme kada je Rouhani krajem listopada naredio birokraciji da izvijesti o svojim aktivnostima povezanim s nuklearnim oružjem i da prekine bilo kakvo istraživanje o vojnoj primjeni nuklearne energije, Khamenei je održao govor u kojem je rekao: "U suprotnosti s propagandom naših neprijatelja , u osnovi smo protiv bilo kakve proizvodnje oružja za masovno uništenje u bilo kojem obliku.” Tri dana kasnije, Rouhani je rekao studentima na Industrijskom sveučilištu Shahrud da Khamenei nuklearno oružje smatra vjerski nezakonitim.

Istog tjedna, u intervjuu s dopisnikom San Francisco Chroniclea Robertom Collierom, Hossein Shariatmadari, urednik konzervativnih novina Kayhan i Khameneijev savjetnik, aludirao je na napetosti između Rouhanijevog tima i onih istraživača koji nisu odgovarali ili se opirali Rouhaniju kružni. Khamenei je prisiljavao one koji su radili na takvim projektima da "priznaju da je to zabranjeno prema islamu", rekao je Shariatmadari. Također je sugerirao da su istraživači koji se opiru zabrani radili "tajno".

Nakon što je američka obavještajna zajednica u studenom 2007. zaključila procjenu da je Iran zaustavio "program nuklearnog oružja", dužnosnik američke obavještajne službe rekao je da su ključni dokazi presretnute komunikacije najmanje jednog višeg vojnog časnika i drugih koji su 2007. izrazili užasnutost da nuklearno oružje- povezani rad obustavljen je 2003. Ali američki obavještajni dužnosnici nisu rekli ništa o vrsti rada koji se gasi i nisu otkrili daljnje dokaze da se radi o "programu nuklearnog oružja" pod kontrolom vlade.

Nicoullaudova sjećanja sugeriraju da je procjena iz 2007. prešutjela ključnu razliku između iranskog "programa nuklearnog oružja" i istraživačkih projekata koji nisu bili odobreni ili koordinirani od strane iranskog režima. Nicoullaud je za IPS rekao kako vjeruje da je Korpus čuvara islamske revolucije (IRGC), koji kontrolira iranski program balističkih projektila, također provodio tajni program nuklearnog oružja.

Međutim, vlastito ministarstvo IRGC-a spojeno je sa starim Ministarstvom obrane kako bi se formiralo novo ministarstvo 1989., što implicira da bi svaki takav tajni program nužno uključivao širu vojnu zavjeru.

Gareth Porter, istraživački povjesničar i novinar specijaliziran za američku nacionalnu sigurnosnu politiku, dobio je britansku nagradu Gellhorn za novinarstvo za 2011. za članke o američkom ratu u Afganistanu. [Ovaj je članak izvorno objavio Inter Press Services.]

 

1 komentar za “Nove sumnje u iranski nuklearni program"

  1. Hillary
    Kolovoz 2, 2013 na 19: 10

    S nedavnim otkrićima o mogućnostima prisluškivanja NSA-e, CIA-e preko radijskih valova i interneta, status quo iranskih "nuklearnih" projekata trebao bi biti u potpunosti poznat i američkoj i izraelskoj vojsci.
    .

Komentari su zatvoreni.