Amerikanci vole da im se sviđaju i često su zbunjeni zašto nas toliko ljudi diljem svijeta "mrzi". Nešto od toga dolazi iz specifičnih politika poput potpore Izraelu i napada bespilotnim letjelicama, ali tu je i ogorčenost prema aroganciji velikih sila, što je problem koji se javlja i za Kinu, kaže bivši analitičar CIA-e Paul R. Pillar.
Paul R. Pillar
Priroda i uzroci negativnih stavova prema Sjedinjenim Državama dugo su predmet rasprave. Pravci rasprave najčešće stavljaju naglasak na ono što je promjenjivo jer proizlazi iz politike SAD-a protiv onoga što je neizbježno jer proizlazi iz inherentnih atributa supersile.
Postoji mnogo izravnih anegdotskih dokaza koji rasvjetljavaju ovo pitanje, uključujući i one koji dolaze iz usta najekstremnijih protivnika Sjedinjenih Država. Sustavniji dokazi dolaze iz anketnih istraživanja, kao što je najnoviji proizvod projekta Pew Global Attitudes, na temelju ispitivanja javnog mnjenja u više od tri tuceta zemalja.
Cjelokupna slika položaja Sjedinjenih Država u svjetskom mnijenju koje ovo istraživanje daje je poznata, uključujući nevjerojatne brojke u većem dijelu Bliskog istoka. Ovo istraživanje također nastavlja širi obrazac u kojem je došlo do određenog smanjenja pozitivnog raspoloženja prema Sjedinjenim Državama od ranih dana predsjedništva Baracka Obame, ali s brojevima koji su u većem dijelu svijeta još uvijek bolji nego što su bili za vrijeme njegovog prethodnika.
Međutim, najzanimljiviji rezultati ove najnovije ankete proizlaze iz istih pitanja koja se postavljaju o Kini koja se postavljaju o Sjedinjenim Državama. Takva usporedba može pomoći u razumijevanju različitih komponenti osjećaja prema Sjedinjenim Državama. Usporedbe mogu biti poučne jer su neki aspekti Kine koji bi mogli oblikovati stavove prema njoj slični Sjedinjenim Državama, dok su drugi važni atributi vrlo različiti.
U cijelom svijetu Sjedinjene Države još uvijek imaju izrazito vodstvo nad Kinom, mjereno anketom Pew koja bilježi sveukupno povoljno naspram nepovoljnog raspoloženja. Marža je iznenađujuće mala, međutim, u nekim zemljama gdje postoji razlog za očekivati da neće biti. U Britaniji je pluralitet Sjedinjenih Država u odnosu na Kinu u povoljnim ocjenama deset posto, au Australiji samo osam posto. S obzirom da se radi o dvojici američkih najbližih saveznika, ovi rezultati daju temu za razmišljanje.
Neka anketna pitanja odnosila su se na specifična pitanja koja mogu pridonijeti općem raspoloženju. Napadi dronovima, na primjer, prilično su nepopularni na većini mjesta; budući da Sjedinjene Države koriste takve udare, a Kina ne, to može samo naškoditi Sjedinjenim Državama u usporedbi SAD-Kina. S druge strane, Sjedinjene Države imaju jasnu prednost u većini elemenata onoga što se općenito smatra mekom moći, osim znanosti i tehnologije, gdje Kina dobiva dobre ocjene.
Jedno od najpoučnijih pitanja, unatoč svojim nedostacima, tiče se toga da li svaka od dviju velikih sila “uzima u obzir” interese vlastite zemlje ispitanika u oblikovanju svoje politike. Glavna mana u pitanju je što se tuđi interesi mogu “razmatrati” s neprijateljskog stajališta, a ne samo popustljivog.
Ipak, percepcija da se nečiji interesi uopće ne uzimaju u obzir značajan je podatak. Jasan opći obrazac u rezultatima ankete je da većina ispitanika u većini zemalja vjeruje u to ni Kina niti Sjedinjene Države vode računa o njihovim interesima.
Većina u gotovo svim europskim i bliskoistočnim zemljama vjeruje da Sjedinjene Države ne uzimaju u obzir njihove interese. To je također uvjerenje velike većine u glavnim američkim saveznicima u istočnoazijsko-pacifičkoj regiji: Australiji, Japanu i Južnoj Koreji. Zanimljivo, jedna od rijetkih zemalja u kojoj većina (49 do 38 posto) ispitanika vjeruje da Sjedinjene Države uzimaju u obzir njihove interese je Kina.
Usporedno pitanje koje je pitalo smatra li Kina interese zemlje ispitanika dalo je sličnu većinu koja je rekla da ne smatra. Međutim, iznimka od ovog obrasca je Afrika.
Pitanje obraćaju li velike, jake zemlje pažnju na interese manjih vjerojatno, usprkos višestrukim mogućim načinima tumačenja ovog konkretnog anketnog pitanja, dolazi do onoga što leži u pozadini velikog dijela negativnog sentimenta usmjerenog prema velikim zemljama. U biti se radi o bahatosti, i percepciji bahatosti.
Na mjestima kao što je subsaharska Afrika, gdje je kinesko angažovanje gladno resursa bez ikakvih ograničenja ljudskih prava učinilo da se čini brižnijom prema lokalnom stanovništvu (bez obzira je li to doista ili ne), Kina je uživala drugačiji imidž. Ali arogancija u usponu Srednjeg kraljevstva još uvijek je dovoljno vidljiva da oblikuje mnoga mišljenja diljem svijeta.
U određenoj je mjeri ogorčenost koja je uključena gotovo neizbježan dio postojanja velike sile s velikim globalnim utjecajem i brojnim vlastitim interesima koje treba slijediti i štititi. To je godinama bio dio imidža Sjedinjenih Država, a kako je Kina jačala i projicirala sve veću moć, preuzela je sličan imidž.
Ali negativni osjećaji među stanovništvom u drugim zemljama nipošto nisu potpuno neizbježni. Ili Sjedinjene Države ili Kina mogle bi poboljšati svoj položaj u svijetu u odnosu na druge ako bi bolje izbjegle pogreške drugih koje spadaju pod naslov arogancije moći.
Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Sada je gostujući profesor na Sveučilištu Georgetown za sigurnosne studije. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)