Pokazujući prezir prema predsjedniku Obami, izraelski premijer Benjamin Netanyahu imenovao je neokonzervativnog bivšeg suradnika Newta Gingricha da služi kao veleposlanik u Sjedinjenim Državama. Izbor Rona Dermera također podsjeća američke političare zašto bi se trebali bojati uvrijediti Izrael, piše bivši analitičar CIA-e Paul R. Pillar.
Paul R. Pillar
Izrael je ovaj tjedan objavio da će njegov veleposlanik u Sjedinjenim Državama od rujna biti Ron Dermer, 42-godišnji neokonzervativni politički operativac. Dermer je odrastao u Sjedinjenim Državama, nekoć je radio za Newta Gingricha, odrekao se američkog državljanstva 2005., a sada radi za izraelskog premijera Benjamina Netanyahua kao pisac govora i savjetnik.
Obamina administracija očito je odobrila agrément, što je u nedostatku ikakvih naznaka prijevara vjerojatno ispravna stvar koju smo učinili. Administracija bi Dermerove bliske veze s Netanyahuom mogla vidjeti kao praktičnu prednost u komunikaciji s izraelskom vladom.
Međutim, o ovom imenovanju treba razmisliti o drugim stvarima. Peter Beinart daje opis Dermerovih pogleda na temelju opsežnog čitanja niza kolumni koje je Dermer napisao prije nekoliko godina za Jerusalem Post i to bi, Beinartovim riječima, “dobro stajalo na stranicama Tjedni standard".
Slika koja se pojavljuje je pomoćnik koji pokazuje loše strane svog trenutnog šefa, a zatim i neke. Dermerovi spisi sadrže karakterizacije Palestinaca, Arapa, Muslimana i dvodržavnog rješenja izraelsko-palestinskog sukoba koje su omalovažavajuće i pune prezira. Također se pridržava onoga što Beinart naziva "karikaturalnim pogledom" na arapsko-izraelske odnose koji je prepun povijesnih netočnosti.
Beinart se ne uznemirava idejom da je to netko s republikanskim udruženjima tko je očito više volio pobjedu Mitta Romneyja prošle godine i možda je čak učinio neke stvari u tom cilju. To je dio dugotrajne stvarnosti, kaže Beinart, uzajamnih pokušaja u američko-izraelskim odnosima da utječu na izbore onog drugog. Ali trebali bismo se zapitati što ovo imenovanje dalje ukazuje u smislu prirode odnosa.
Kako bismo ovo pitanje stavili u perspektivu, zamislite usporedive odabire za druge veleposlaničke poslove, uključujući one koji uključuju bliske saveznike. Pretpostavimo da Sjedinjene Države danas imenuju svojim veleposlanikom u Britaniji 42-godišnjaka koji je počeo raditi za Laburističku stranku prije nego što se odrekao britanskog državljanstva i postao američki pisac govora. Bilo bi zanimljivo vidjeti reakciju koalicijske vlade predvođene konzervativcima na to. Ili pretpostavimo da je Britanija imenovala britanskog Dermera svojim izaslanikom u Washingtonu, što bi bio podjednako veliki šok.
Naravno, Sjedinjene Države zapravo vrijeđaju mnoge od svojih savezničkih vlada time što doprinose kampanji ili skupljanje sredstava za kampanju čine glavnom kvalifikacijom za glavna veleposlaništva. Ali to se barem može smatrati općim nedostatkom u načinu na koji američka diplomacija djeluje, a ne izjavom o bilo kojem diplomatskom odnosu.
Imenovanje Dermera je nešto drugačije. To je odlazak čak i za Izrael; izraelski veleposlanik u odlasku, Michael Oren, vrsni je povjesničar koji je predavao na vrhunskim sveučilištima u Sjedinjenim Državama i Izraelu.
Imenovanje Dermera izjava je da manipulacija američkom politikom, s oštro desnim zaokretom, nije samo nešto što se s vremena na vrijeme pojavljuje u američko-izraelskim odnosima, već je umjesto toga glavni aspekt odnosa. To je također Netanyahuova izjava da mu ne smeta ako se na odnos tako gleda.
Možda on želi da se na to gleda na taj način, što bi bilo u skladu s načelom da bi se održalo nešto poput moći utemeljene na strahu koju Izrael ima u američkoj politici, zahtijeva da se moć opetovano i otvoreno primjenjuje i da se ljudi neprestano podsjećaju na to.
Svi smo znali da je taj odnos krajnje nenormalan, čak i za odnos između navodnih prijatelja i saveznika. Ovo imenovanje veleposlanika podsjetnik je da je nenormalno na načine koji bi Amerikancima trebali biti neugodni.
Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Sada je gostujući profesor na Sveučilištu Georgetown za sigurnosne studije. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)
Izraelu NIKADA nije bilo stalo ni do jedne druge zemlje i s velikim zadovoljstvom im pokazuje prezir. Izraelu smo dali nebrojene svote novca i materijala i očito smo uzeli njihova sranja s osmijehom na licu naše vlade. Drevna povijest je nevažna; ukrali su zemlju na kojoj su sada. Ne, nisam pro-Izrael. Neka 'odgovori mržnje' počnu.
Ovaj Amerikanac je DALEKO "neugodan" zbog izraelske kontrole nad našim Kongresom i predsjednikom! Ogorčen sam! Izraelski lobi zapravo može napisati prijedlog zakona koji daje prednost Izraelu ili šteti njegovim pretpostavljenim "neprijateljima", a zatim ga, obično bez dopuna, progura kroz Kongres sa zastrašujućom redovitošću.
Zahvaljujući izraelskom lobiju, svake godine trošimo 3 MILIJARDE dolara naših poreznih dolara kao pomoć njima. Većina toga se vraća u naš moćni oružarski lobi u obliku narudžbi za oružje. Dakle, dodajte američke i međunarodne proizvođače oružja kao što su Lockheed Martin, Boeing, Northrup Grumman, General Dynamics i Raytheon tim "moćnim međunarodnim bankarima".
Ti tipovi poput veleposlanika Dermera toliko su šarmantno nesposobni da često ne uspijevaju u svojoj misiji. U Dermerovom slučaju to mora biti nastavak natjeravanja američkih poreznih obveznika da financiraju izraelsku ekspanziju i da osiguraju oružje koje će to omogućiti.
Ali u konačnici bi nepredviđene posljedice sekvestra mogle stvarno djelovati protiv njega, ovog sekvestra po nalogu njegovih konzervativnih prijatelja. Dermer će također stati na mnoge prste i dok se još ne može učiniti previše, ljudi iz Washingtona imaju dugo pamćenje za omalovažavanje i uvrede.
Dopustite mi da istaknem nešto: do Netanyahua, gotovo svi glavni izraelski političari sudjelovali su u izraelskoj borbi za neovisnost i arapskim ratovima pokrenutim protiv njega. Zbog toga, koliko god ideološki bili, svi oni, čak i Sharon, imali su svoja stajališta ublažena predanošću dobrobiti države na čijem su uspostavljanju radili.
Većina Izraelaca odrasla je očekujući da će svi političari osjećati isto, stavljajući dobrobit zemlje iznad sektaških interesa. Netanyahu je sve to napustio, i zapravo zapanjujuće sliči republikanskim političarima u ovoj zemlji koji su napustili bilo kakvu posvećenost zemlji u potrazi za vlastitim ciljevima. Izraelci nisu mogli vidjeti stvarnost Netanyahua, koji je i sam neka vrsta izraelskog Gingricha. Čak i ovdje, gdje smo imali toliko ovih zloćudnih likova, veliki dio glasačkog stanovništva nije svjestan stvarnosti. Stoga doista nije iznenađenje da se ovaj podmukli demagog na kraju stavio na stranu ljudi koji su mu ovdje politički najsličniji.
“Izraelski lobi posjeduje Kongres, medije, Hollywood, Wall Street, obje političke stranke i Bijelu kuću. Ova vrsta govora dovest će do toga da ovaj lobi otpusti ljude, kao što smo nedavno vidjeli s dopisnicom Bijele kuće Helen Thomas i voditeljem CNN-a Rickom Sanchezom. Međutim, mnogi Amerikanci postaju umorni od arogancije izraelskog lobija i njihovih netrpeljivih stavova prema svima koji osporavaju njihovu trgovinu utjecajem i njihovo smiješno inzistiranje da se Izrael mora podržati zbog nekih drevnih bajki koje uključuju neka plemena koja su lutala pustinjama Bliski istok i vidjeli i čuli nepostojeće stvari zbog sunčanice, pijenja loše vode i pušenja lokalnih halucinogenih biljaka.” –
veliki post
Prije svega, SAD bi trebao imenovati veleposlanike na temelju onoga što SAD želi u odnosu s bilo kojom drugom zemljom. SAD bi se prije svega trebao brinuti za SAD. Neka se te druge zemlje brinu same za sebe, pogotovo ako im nije baš stalo do SAD-a.
"Ovo imenovanje veleposlanika podsjetnik je da je nenormalno na načine koji bi Amerikancima trebali biti neugodni."
.
Čini se da je Amerikancima neugodno "zauvijek".
.
Kao što je John Francis Hylan, gradonačelnik New Yorka izjavio 1922.
.
‘Prava prijetnja našoj Republici je nevidljiva vlada, koja poput divovske hobotnice širi svoje ljigave noge nad našim gradovima, državama i nacijom. Da odstupim od pukih generalizacija, dopustite mi da kažem da su na čelu ove hobotnice Rockefeller-Standard Oil interesi i mala skupina moćnih bankarskih kuća koje se općenito nazivaju međunarodnim bankarima. Mala družina moćnih međunarodnih bankara praktički upravlja vladom Sjedinjenih Država za svoje sebične ciljeve.
.
Vjerujem da je Netanyahu fašist i da je ovo imenovanje karakterno.
Zašto Obama prihvaća ovo imenovanje nije razumljivo.
Imenovanje veleposlanika SAD-a na temelju iznosa doprinosa predsjedničkoj kampanji gospodin Pillar mora vidjeti kao bolju metodu predstavljanja naših vrijednosti i ideala stranoj zemlji od veleposlanika iz Izraela koji predstavlja vladu Izraela.
U ovom članku nisam vidio niti jedan spomen zašto Obama zaslužuje išta osim prezira.
Opakiji i opasniji vjerski/politički trip u zraku. Čovječanstvo je izgubljeno u svojim idejama o izuzetnosti. Kao što Alan Hart kaže, na Židovima koji žele sačuvati svoju pravu vjeru je da razotkriju te fanatične fanatike željne moći. Slobodu tiska i drugih medija zlorabe ovi moćni i bogati rušitelji ravnoteže i poštenja koje zahtijeva stvarna demokracija. Naš svijet nažalost postaje njihova marioneta.
Ovaj tip je barem pošten: odrekao se američkog državljanstva. Pitam se koliko naših aktualnih političara i političkih imenovanja uživa isti status koji je on imao prije nego što je to učinio, i koliko njih čuva taj padobranski status dvojnog državljanstva u stražnjem džepu za slučaj da se pojavi bilo kakva sumnja u nelojalnost. Pitam se koliko bi se Rusa ili Kineza Amerikanaca moglo izvući s dvostrukim životom, a opet biti dobrodošlo u okrilje diplomatskog društva? Zapanjujuće!