Ekskluzivno: Nekoliko desetljeća američki mainstream novinari bježali su od etikete "liberala" koja im je prijetila karijeri, čak do te mjere da uništavaju poštene kolege koji su se našli na nišanu desnice. Priča o pokojnom Garyju Webbu i njegovim otkrićima o kontra-kokainu bila je zabrinjavajući slučaj, piše Robert Parry.
Robert Parry
Jedan od novinara Los Angeles Timesa koji se pridružio orkestriranom uništavanju karijere istraživačkog novinara Garyja Webba priznao je da je napad na novine kojem su se pridružili Washington Post i New York Times bio "bezobrazna vježba" koja se svodila na "pretjerano ubojstvo", što je kasnije pridonijelo do Webbovog samoubojstva.
Ovu ograničenu ispriku bivšeg novinara Los Angeles Timesa Jesseja Katza izrekao je tijekom radijskog intervjua i dolazi u trenutku kada počinje snimanje filma "Kill the Messenger", filma o tome kako je 1996. Webb oživio skandal zaštite Reaganove administracije trgovci kokainom uključeni u rat kontraša koje podržava CIA protiv nikaragvanske ljevičarske sandinističke vlade.
Webbova serija istraživanja za San Jose Mercury News otkrila je dio kokaina Contra do jednog od najvažnijih ranih proizvođača "cracka" u Los Angelesu. Njegovi članci izazvali su gnjev prema CIA-i, posebno kod afroameričkih zajednica koje su 1980-ih podnijele najveći teret nasilja povezanog s crackom. Taj je pritisak zauzvrat natjerao američku vladu da počne davati odgovore zašto su sporadične medijske i kongresne istrage o pitanju kontrakokaina 1980-ih naišle na takvo neprijateljstvo.
U prosincu 1985., moj kolega iz Associated Pressa Brian Barger i ja bili smo prvi novinari koji su otkrili problem mnogih jedinica kontraša koji su se upleli u trgovinu drogom kao način prikupljanja novca. Naša je priča potaknula tadašnjeg brucoša senatora Johna Kerryja da provede istragu koja je otkrila više dokaza koji upućuju na Contrase.
Međutim, Reaganova se administracija uključila u nešto što je predstavljalo PR protuofenzivu protiv zabrinjavajućih otkrića. Ministarstvo pravosuđa predsjednika Ronalda Reagana posvetilo je velik dio svojih napora diskreditaciji raznih svjedoka, dok je CIA skrivala dokaze koje je posjedovala o nekim od drogom zaraženih Contra operativaca.
Također je dio tenora tog vremena bio da su mnogi novinari karijeristi shvatili da je vrijeđanje Reagana i njegovog predanog tima propagandista brz put do granice nezaposlenosti. Visoka premija bila je stavljena na dokazivanje da niste "liberalni". Stoga su se mnogi veliki mediji, uključujući New York Times i Washington Post, složili i omalovažili te priče.
Do kasnih 1980-ih, skandal s kontra-kokainom bio je gotovo pokopan na zadovoljstvo gotovo svih moćnika u službenom Washingtonu. I tako su stvari stajale sve do 1996. kada je Webb otkrio neke nove tragove o tome što se dogodilo s Contra kokainom nakon što je stigao u Sjedinjene Države.
Webbova je nesreća, međutim, bila u tome što smo do 1996. oni od nas koji smo bili pioniri u istragama priče o Contra-cocainu, afere Iran-Contra i drugih Reaganovih skandala vezanih uz nacionalnu sigurnost bili gurnuti na marginu mainstream novinarstva. Novinari koji su pomagali u zataškavanju napredovali su na više razine upravljanja.
Stoga se Webbovo izlaganje o Contra-cracku nije tretiralo kao prilika za preispitivanje mračnog poglavlja novije povijesti SAD-a o kojem se nedovoljno izvještava, već kao prijetnja mnogim obećavajućim karijerama. Desničarski mediji predvodili su početni napad na Webba, ali velika trojka Washington Post, New York Times i Los Angeles Times ubrzo su ih slijedili.
Overkill
Vjerojatno je Los Angeles Times imao najviše za izgubiti jer se Webbova istraga usredotočila na zločine u dvorištu Timesa. Kao novinar i autor Nick Schou izvijestio, urednica Timesa Shelby Coffey "dodijelila je nevjerojatnih 17 novinara da iskoriste svaku pogrešku u Webbovom izvješćivanju, uključujući i najsitnije."
Tipičan način "diskreditiranja" Webba bilo je preuveličavanje onoga što su njegovi članci tvrdili u vezi s ulogom CIA-e u trgovini kokainom, a zatim ga se ismijavalo kao ludog teoretičara zavjere. Navala velikih medija protiv Webba bila je toliko zastrašujuća da su Webbovi urednici San Jose Mercury Newsa ubrzo izgubili živce i natjerali ga da sramotno podnese ostavku, što je ishod koji se smatrao opravdanjem nemilosrdnih napada protiv njega.
Čak ni izvješće glavnog inspektora CIA-e iz 1998. u kojem se priznaje da je CIA bila itekako svjesna veze s kontra-kokainom i da je sustavno štitila te hladnoratovske opunomoćenike od razotkrivanja i kaznenog progona nije uskrsnulo Webbovu karijeru. CIA-ino izvješće umanjivali su ili ignorirali glavni američki mediji. [Za detalje, pogledajte Robert Parry's Izgubljena povijest.]
Webbov se život nastavio vrtjeti nizbrdo, što se promatralo kao upozoravajuća priča o posljedicama "nepromišljenog" novinarstva. Webb nije mogao naći pristojno plaćen posao u svojoj profesiji.
Kao što je Schou ispričao, uključujući i u svojoj knjizi, Ubiti Messenger (na kojem se djelomično temelji nadolazeći film), Webb se suočio s osobnim poniženjem, kao i profesionalnom propašću. Naposljetku, kako je Schou napisao, u prosincu 2004., na “isti dan kad je trebao napustiti svoju upravo prodanu kuću i preseliti se k svojoj majci”, Webb se ustrijelio i ubio iz revolvera.
22. svibnja na KPCC-FM 89.3 AirTalk s Larryjem Mantleom, bivšeg novinara LA Timesa Katza su pozivatelji pritiskali da govori o njegovoj ulozi u uništenju Webba. Katz je ponudio nešto što bi se moglo smatrati ograničenom isprikom.
"Kao novinar LA Timesa, vidjeli smo ovu seriju u San Jose Mercury Newsu i na neki način smo se zapitali[ed] koliko je legitimna i na neki način smo je stavili pod mikroskop", rekao je Katz. “I učinili smo to na način da bi većina nas koji smo bili uključeni u to, mislim, osvrnula se na to i rekla da je bilo pretjerano. Imali smo ogroman tim ljudi u LA Timesu i nekako smo se nagomilali na jednog usamljenog muckrakera u sjevernoj Kaliforniji.”
Katz je dodao: “Zaista nismo učinili ništa kako bismo unaprijedili njegov rad ili rasvijetlili priču, i bila je to stvarno bezobrazna vježba. ... I to je tom novinaru uništilo karijeru.”
Međutim, LA Times i druge velike novine nikad se nisu ispričale ni na koji službeni način za svoje postupanje prema Webbu i, općenito, za priču o Contra-cocainu. Doista, nakon Webbova samoubojstva LA Times i Washington Post objavili su zlobne osmrtnice.
Kao što je Schou primijetio u LA Weeklyju, Webb je bio gotovo doveden do siromaštva zbog nemogućnosti pronalaženja pristojno plaćenog posla u svojoj struci, pa je završio samo s honorarnim nastupom u alternativnom tjedniku.
"Ali plaća nije mogla pokriti njegovu hipoteku i Webb je došao do kraja svojih sve slabijih psiholoških resursa", napisao je Schou. “Nažalost, budući da je Webb dva puta pucao sebi u glavu, prvi mu je metak jednostavno prošao kroz obraz, mnogi pogrešno vjeruju da ga je ubila CIA. Kao što Katz, ako ne i ostatak ekipe Timesa, zna, nije CIA pomogla napuniti pištolj koji je ubio Garyja Webba.
Istraživački novinar Robert Parry objavio je mnoge priče o Iran-Contra za The Associated Press i Newsweek 1980-ih. Možete kupiti njegovu novu knjigu, Ukradena priča u Americi, bilo u ispišite ovdje ili kao e-knjiga (od Amazon i barnesandnoble.com).
Svi bismo trebali znati istinu o tome što se događa u našoj vladi od početka do kraja. G. Parry uvijek piše članke koji nas navode na razmišljanje o tome što se zapravo događalo. Izgubljena povijest je ono što danas imamo u zemlji. Vrijeme je da nas vrati u taj dio naše prošlosti.
Citati izostavljeni u prethodnom postu.
#1 "Nemojmo pretpostavljati da je javnost neuka i nedovoljno pametna da vidi istinu."
#2 “…vrlo kvalitetan pisac gotovo istinitih stvari s krivuljom na pravom mjestu”
<>
Ne vidim nikakav način da zaobiđem tu pretpostavku. Odaberite bilo kojeg člana javnosti i pitajte ga znaju li priču o Garyju Webbu ili Robertu Parryju i događajima koji ih okružuju. 95% nema pojma. Ovi ljudi nisu bili jedini koji su pretučeni zbog govorenja istine.
<> ??
Ovako pobijate dobro istražene, dokumentirane dokaze koji se ne slažu s onim što mislite da je istina?
Ja bih taj postotak stavio više. hvala na komentaru
Kao što je nekolicina već primijetila, ova Parryjeva stvar je BS. Poznato je da je vrlo kvalitetan pisac gotovo istinitih stvari s krivuljom na pravom mjestu, poput možda čarobnog metka koji skreće udesno (a zatim ulijevo). Tehnika je poznata kao dezinformacija, a on je stvarno dobar u tome. Dugo me je zavaravao. I Oswald je ubio Tippetta. I Mary Pinchot Meyer se ustrijelila jer je bila depresivna jer je Jack otišao. S upitom se treba držati godinama i godinama da bi se vidjelo što je i gdje izvrnuto. Ali nedvojbeno je da je CIA bila duboko upletena u trgovinu kokainom itd. Nemojmo se ponašati kao da su ponižavanje i ubojstvo nekoga tko je napunio godinu dana previše činjenica novi. Ili stari. U tijeku je. Nemojmo pretpostavljati da je javnost neupućena i nedovoljno pametna da vidi istinu.
NARAVNO CIA ga nije ubila. Nisu ubili ni MLKinga. . . dobili su vojnu obavještajnu službu da to učini umjesto njih.
Važno je definirati pravo ili da kažem novo pravo ili NR je. NR nema nikakve sličnosti s bilo kojim republikancem ili demokratom koje sam poznavao, prije 1980., to jest. Kad je g. Parry rekao "desni križ", postao sam zbunjen, a zatim i iznerviran. Političke promjene razvijale su se polako i pretvorile odabranu grupu republikanskih i demokratskih članova Kongresa u rulju čiji je jedini plan fašistički imperijalizam. (Nova desnica) NR došla je na vlast tijekom Reaganove ere. Sa senatorima Mathiasom na jednoj strani i Jackom Kempom ili Gingrichom na drugoj. Sredina, kao što je Berry Jackson koji nosi "mainstream dugme" ili stari tradicionalisti poput senatora Bakera i Dolea potpuno su nestali. Republikanska stranka se tada raspala, a preostali krhotini postali su članovi Nove desnice. Čak i prije Reaganove ere, Nixon je otjerao mnoge potencijalne mlade i umjerene republikance Vijetnamom i Watergateom, a negdje tijekom tog razdoblja, tradicionalni demokrati su podlegli tim nasilnim snagama unutar NR mafije odgovorne za ubojstvo JFK-a. Demokrati su iskrvareni do točke smrti zbog tisuća posjekotina od atentata, uglavnom zbog međunarodnih korporacija i njihovih političkih hakova koji su militarizirali naše cijelo gospodarstvo na račun svih i svih ostalih. Sada kada smo definirali novu desnicu, ne čudi što je otkrivena još jedna priča o atentatu, ubojstvu, trgovini oružjem, drogi i imperijalističkim osvajanjima. Skoro bih zijevnuo, da nisam tako ljut.
Jednom davno bio sam republikanac koji se divio hrabrosti i poštenju Betty Ford i nadao se da će se Elizabeth Dole kandidirati za predsjednicu. Kad je Republikanska stranka odlučila da mrzi žene i manjine, pokušao sam biti demokrat. Sada sam član stranke NoneOfTheAbove. Uvijek sam glasao za pljuvačku kartu, ali sada se čini da gotovo svi naši politički navodni predstavnici većinu vremena provode u perjanici vlastitog gnijezda. Možda nam se posreći pa se Mickey Mouse kandidira za predsjednika.
Nevjerojatno, nitko nikada nije intervjuirao jednog od Webbovih primarnih izvora; koliko ja znam 1 od 2 još uvijek preživjeli...bivši kapetan američkih specijalnih snaga. Ovaj tip je bio u gustoj. Pitam se koliko ste zapravo ozbiljni? Samo re-hash ne vrijedi puno.
Ne postoji li povijest tajnog dogovora između NYT-a i CIA-e?