U procjeni posljedica desetljetnog "rata protiv terorizma", predsjednik Obama pokušao je staviti svoju kontinuiranu - iako više ciljanu - upotrebu nasilja u kontekst načela pravednog rata, naglašavajući samoobranu i proporcionalnost, točku koju religijski etičar Daniel C. Maguire osporava.
Autor Daniel C. Maguire
U svom obraćanju o terorizmu i američkoj protuterorističkoj politici, predsjednik Barack Obama pozvao se na teoriju "pravednog rata" kako bi opravdao kontinuiranu upotrebu atentata bespilotnim letjelicama kao američku ratnu politiku koja je sve više favorizirana. Predsjednik i većina Amerikanaca trebaju školovanje o tome što je "teorija pravednog rata" (JWT).
JWT postavlja testove koje državno sponzorirano nasilje mora proći da bi se smatralo moralno obranjivim. JWT ima svoje korijene u prvim probnim potezima u drevnim hebrejskim, grčkim i rimskim društvima od potpunog uništenja neprijatelja, njegovih ljudi i njihove zemlje kao cilja rata. To je bio i jest pokušaj da se kolektivnom nasilju stave neka ograničenja.
Predsjednik Barack Obama drži govor na Sveučilištu nacionalne obrane u Fort McNairu u Washingtonu, DC, 23. svibnja 2013. (Službena fotografija Bijele kuće Pete Souza)
Prema JWT-u, postoji šest testova koje rat mora proći da bi dobio neko moralno opravdanje. Ako rat ne uspije na bilo kojem od šest, da je rat nemoralan i da je ubijanje koje uključuje ubojstvo.
1. Pravedan razlog: Kao što piše etičar David Hollenbach: “Jedini samo uzrok je obrana od nepravednog napada.” Agresivni, imperijalni ili preventivni ratovi padaju na ovom ispitu i otvaraju vrata međunarodnom barbarstvu.
Napadi bespilotnim letjelicama koji ubijaju "osumnjičene teroriste" ne na temelju zakonskog postupka, već na temelju "obavještajnih" agencija, ne prolaze ovaj početni test. To su iste agencije koje su nam dale izmišljeno oružje za masovno uništenje u Sadamovom Iraku, što je rezultiralo desetljećem neopravdanog pokolja i pustošenja.
2. Izjava nadležnog tijela: Za Sjedinjene Države, odgovarajuća izjava je definirana u članku jedan, odjeljak 8 Ustava SAD-a koji kaže da je prerogativ Kongresa "objaviti rat" i "osigurati zajedničku obranu". James Madison je rekao da se “ni u jednom dijelu Ustava ne može naći više mudrosti nego u klauzuli koja pitanje rata i mira povjerava zakonodavnoj a ne izvršnoj vlasti.”
Sjedinjene Države nisu poštovale ovaj dio Ustava od prosinca 1941. Na ustavni zahtjev se aludiralo na početku Korejskog rata, ali se od tada zaobilazi. Umjesto toga, Kongres se odriče svog prava na objavu rata dajući bjanko ček ovlasti predsjedniku (bilo Lyndonu Johnsonu ili Georgeu W. Bushu) da ide u rat ako on, u svojoj kraljevskoj mudrosti, to odluči.
Kada je predsjednik Bush dobio ovlaštenje za uporabu "sile" nakon napada 9. rujna, odluka o korištenju ubilačke moći smatrala se potpuno njegovom i mudrost Ustava je poražena. Politika predsjednika Obame o bespilotnim letjelicama koje šalju bespilotne letjelice diljem svijeta da ubijaju ljude i dalje se oslanja na ovo kongresno odbacivanje odgovornosti.
Sjedinjene Države dalje su definirale ispravnu objavu rata kada su pomogle u izradi i potpisivanju Povelje Ujedinjenih naroda. Kako piše Richard Falk, taj je povijesni dokument zabranio državni vigilantizam i povjerio “Vijeću sigurnosti provođenje zabrane pribjegavanja međunarodnim snagama (članak 2, odjeljak 4) od strane država, osim u okolnostima samoobrane, koja je i sama bila ograničena na odgovor na prethodnog 'oružanog napada' (članak 51.) i tek onda dok Vijeće sigurnosti ne bude imalo priliku razmotriti tužbu.”
To se zove "policijska paradigma" i državama bi postavila komunitarna i pravna ograničenja nametnuta upotrebi nasilja od strane policije, a također bi služila kao sredstvo odvraćanja jer napad na jednog znači napad na sve.
Izvještavanje Kongresa prije, ili češće, nakon korištenja nasilja dronovima koje sponzorira država ismijava pravo i napuštenu dužnost Kongresa da objavi rat. Kao i ignoriranje Vijeća sigurnosti UN-a.
3. Ispravna namjera: Ovaj zahtjev JWT-a uključuje iskrenost o pravom razlogu za nasilje i izbjegavanje pretjerane tajnovitosti. Istina se ne skriva i ne potiskuje popularni glas. Također ne zamjenjuje silu za propisani postupak.
4. Neborbeni imunitet: Ratovanje dronovima uključuje ubijanje na daljinu daljinskim upravljanjem. Neiskreno je reći da se korištenjem dronova poštuje imunitet neboraca. Ciljana osoba rijetko će se naći sama. Labava definicija tko jest, a tko nije "militant" dodatno opovrgava tvrdnje o osjetljivosti na civilne žrtve.
5. Posljednje utočište: pitanje je potpuno nedostajalo u obraćanju predsjednika Obame 23. svibnja zašto? Zašto ovi ciljani ljudi mrze nas, ali ne mrze Švedsku, Japan ili Brazil. Zašto je njihovo ubojstvo rješenje kada je malo ili nimalo uzeto u obzir pritužbe koje su ih dovele do samoubilačkih napada kako bi nas povrijedili?
Ne udaramo li glupo na gorke plodove stabla dok još uvijek hranimo svoje korijene i tako jamčimo još gorčih plodova? Ako rat treba biti posljednje utočište, ne bismo li se prvo trebali zapitati koje legitimne pritužbe potiču neprijateljstvo prema našoj naciji?
Američka ekonomska nadmoć odigrala je veliku ulogu u stvaranju svijeta u kojem 82 posto svjetskog prihoda odlazi u gornjih 20 posto, ostavljajući ostatak da se suoči s poteškoćama ili gladovanjem. Naša mizerna inozemna pomoć malo pomaže u ublažavanju svjetskog siromaštva i svijet to zna.
Što se tiče problematičnih zona na Bliskom istoku, postoji pitanje koje nije dopušteno u našim dvoranama političke moći, pa čak ni u američkom tisku. Postavio ga je jezuitski učenjak John Sheehan koji je studirao na Bliskom istoku. Njegovo pitanje: "Kad god čujem da je Izrael naš najbolji prijatelj na Bliskom istoku, pitam zašto prije Izraela nismo imali neprijatelja na Bliskom istoku?"
Naša financijska, politička i vojna potpora izraelskom ekspanzionizmu i militarizmu ne čine nas prijateljima na Bliskom istoku ili drugdje u svijetu. Također nije dobro ni za Izrael ni za nas da Izraelu uvijek budemo ponizni pomagači. Prijatelji ne dopuštaju prijateljima da se odvezu s litice, a Izrael upravo to čini time što je započeo utrku u nuklearnom naoružanju na Bliskom istoku i svojom politikom okupacije i ekspanzionizma. Nije prijateljski od nas da stalno plaćamo za to.
U Sueskoj krizi 1956. godine, kada je predsjednik Dwight Eisenhower zaprijetio smanjenjem pomoći ako Izrael ne odustane od svog ekspanzionizma, izraelski su dužnosnici pristali na povlačenje. Kada je George HW Bush učinio isto 1989. u vezi s naseljima na palestinskom teritoriju, izraelska je vlada ponovno stala, samo da bi ponovno počela na kraju njegova mandata.
Tony Judt nazvao nas je izraelskim "platiteljem". Kada primatelj novca postavlja zahtjeve, a ne slabašne molbe, primatelji slušaju.
6. Proporcionalnost: Rat mora učiniti više koristi nego štete, uvjet koji je sve neizvodljiviji s obzirom na napredak u oružju. Kada dronovi izazivaju stalan strah i strah pakistanskoj djeci i njihovim roditeljima, čine li ti neuhvatljivi demoni na nebu više koristi nego štete? Kakvo dobro zamišljamo kada izvozimo teror u domove drugih naroda?
Nije li prošlo vrijeme da shvatimo da nas naša ubilačka moć ne čini sigurnima, već sije strah i neprijateljstvo? Što se tiče tog priznanja, Obamin govor od 23. svibnja nije umirujući.
Nije li američki genij dorastao izazovu osjetljive diplomacije, one vrste koja ne voli svoje neprijatelje, ali se trudi razumjeti njihove pritužbe? Jesu li nam prsti previše ogrubjeli od batinanja da bismo se upustili u iglenu mirovnu diplomaciju? Čini se da velik dio svijeta tako misli.
Daniel C. Maguire, profesor vjerske etike na Sveučilištu Marquette, autor je Užasi koje blagoslivljamo: preispitivanje naslijeđa pravednog rata, Tvrđava Press.
Pravedan rat radi rata ili pravedan rat radi patriotizma ili mržnje, ili netrpeljivosti? Pravedni rat u obrani vjere, moći ili vladajuće klase?
Koji pravedni rat zadovoljava kulturne vrijednosti vrijedne genocida da bi se ublažila paranoja ludila rulje?
Sjajan članak, nažalost, takve ideje nailaze na političku filozofiju "Amerika uber-alles" ili "policajaca svijeta". Kao dementni prof. polisci, jednom sam izjavio...”velika sila ima pravo intervenirati u stvari drugih zemalja, jer je velika sila; a velika sila je zemlja koja treba intervenirati u poslove drugih zemalja.” Jedan od najspektakularnijih primjera perverznog kružnog rezoniranja koji sam ikada čuo, ali on je otvoreno iznio neiskazanu srž američke vanjske politike.
Intervencionizam, neokolonijalizam nije politika nijednog pojedinačnog predsjednika, to je cijelo vrijeme bila nacionalna politika s varijacijama od administracije do administracije. Sve bi se to moglo iscrtati na krivulji, ali to bi bila kontinuirana krivulja poput vala.
Svakog predsjedničkog kandidata koji bi se kandidirao na miroljubivijim i internacionalističkim uvjerenjima brbljave bi klase razapele i smatrale bi ga naivnim ili kretenom. Dobar primjer je veliki broj Amerikanaca koji mrze UN. Uvijek sam vjerovao da je razlog zašto su Cartera tako loše smatrali navedeni brbljivi razredi taj što nije ubio dovoljno ljudi, ovo drugo je "predsjednički".
Trebat će puno vremena - i vjerojatno više domaćih terorističkih događaja - da se Amerikanci probude u činjenici da su sami sebi neprijatelji, stvarajući više neprijatelja nego što ih se može ubiti.
Dopustite mi da dodam da su bili potrebni izgubljena dva svjetska rata, uništenje većine njihovih gradova i podjela zemlje kako bi se Njemačka pretvorila iz uber-agresivne države u miroljubivu, socijaldemokratsku i vrlo ekološki osviještenu naciju. Neke lekcije teško dolaze, nadamo se da će se SAD probuditi prije nego što njihova ekonomija potpuno padne pod teretom neprestanih ratova i potrošnje na "obranu" i nekih stvarno velikih terorističkih događaja. Upravo sada sa suludim političkim igrama i napredujućim političkim korporatizmom (koji je Mussolini opisao kao bit fašizma); SAD je zemlja koja se ne razvija
Sjajna analiza pomoću JWT-a, Dan. Hvala vam što ste nas pozvali natrag kršćanskim načelima. Moje proučavanje JWT-a govori mi da je imao greške od samog početka. Augustinovo opravdanje za ubijanje barbarskih osvajača bilo je da je u redu ako imate ljubav u srcu. Što? Gledam DVD Sjajni tečajevi o mitologiji u povijesti. Profesor je sažeo savez s Noom nakon potopa. Bog je odustao od ljudske savršenosti i zavjetovao se da, budući da smo pogrešivi, Bog više neće koristiti poplave da nas vrati u središte. Bog je također dopustio ljudima da jedu meso životinja. Bog je objesio svoj luk – dugu – na nebo da ga nikada više ne upotrijebi protiv nas. Međutim, zabrana ubijanja ljudi i dalje je bila dio saveza.
Ne znam ni za jedan primjer u povijesti JWT-a gdje ga je vođa stvarno primijenio prije nego što je odlučio krenuti u rat.
Patrick, tvoji komentari u tumačenju onoga što je sveti Augustin iz Hipona govorio u "Gradu Božjem" potpuno su neprikladni. Ili nisi ozbiljno čitao njegove komentare ili nemaš pristup ozbiljnim teolozima i znanstvenicima. Augustin je posljednji od “patristike”, 70 pisaca u prvih nekoliko stoljeća nakon Krista. Uvjerljivo prvi koji je zagovarao oružanu obranu u svjetlu onoga što se događalo u njegovoj nadležnosti. Trebalo je obraniti i zaštititi bespomoćne žene i djecu koji su bili ugroženi. Suvremene zaraćene strane ne znaju za Augustinov nijansirani stav, uključujući Obamu.
Maguireova kritika Obame je točna. Obama je nastavio mnoge nezakonite i nemoralne politike Georgea Busha. Dodajte tome Obamino odbijanje da upotrijebi moć koju je ovlastio Kongres za oslobađanje većine zatvorenika iz Guantanama. Što se tiče Izraela, Obama nastavlja financirati izraelsku kolonijalističku konfiskaciju palestinske zemlje i vodenih resursa, dok od opkoljene Gaze pravi zatvor na otvorenom. Kada ćemo imati predsjednika koji ljudska prava čini načelom vanjske politike?
Čovjek bi pomislio da bi skoro svi potpisali JWT i njegovu izvedenicu, Povelju UN-a, pogotovo oni koji se u njima moraju boriti i umrijeti. Ali mi smo u našem javnom obrazovanju dugo ignorirali manjinu koja profitira od takvih ratova i ne bori se i ne umire u njima. To je poput prljave tajne u obitelji koja ne izlazi na vidjelo sve dok ne učini svoju štetu i kada je prekasno da se išta učini u vezi s tim. Uvijek sam se divio starim Hebrejima zbog njihove brutalne iskrenosti o tome kako su vodili svoje ratove. Očito, veliki broj proroka, pacifista i mirovnjaka nije uspio promijeniti način na koji se vode ratovi, pa zašto jednostavno ne bismo bili iskreni prema sebi i uživali u malom krvoproliću svako toliko?
Ne treba nam nikakva “teorija pravednog rata” — imamo Povelju UN-a, na kojoj su mnogi ljudi naporno radili u nastojanju da eliminiraju rat. Nažalost, Povelja kao da ne postoji.
Za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti,
# Sve će članice svoje međunarodne sporove rješavati mirnim putem na takav način da međunarodni mir i sigurnost te pravda ne budu ugroženi.
# Svi članovi će se u svojim međunarodnim odnosima suzdržati od prijetnje ili uporabe sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke neovisnosti bilo koje države, ili na bilo koji drugi način koji nije u skladu sa ciljevima Ujedinjenih naroda.
http://www.un.org/en/documents/charter/chapter1.shtml
Pogledajte moj komentar na Analizu Paula Pillara u ovom broju konzorcija.
PS: Potpuno se slažem.—Peter
Fraza da se suzdrži od "uporabe sile protiv teritorijalnog integriteta...bilo koje države" učinila mi se kao jedno od pitanja na koje se predsjednik nije osvrnuo. Ne vjerujem da bi bilo koja država dala svoj pristanak drugom entitetu da po volji napada unutar svojih zemljopisnih granica. To bi bila potpuna abdikacija njihovih suverenih ovlasti. Dakle, cijelo se to pitanje ignorira. Mislim da kada bi Meksiko lansirao bespilotnu letjelicu u Arizoni protiv narkobosa koji je ubijao meksičku policiju, SAD bi imao manje razumijevanja čak i s obzirom na okolnosti. Pogotovo ako Meksiko ima bespilotne letjelice koje stalno patroliraju iznad jugozapadnih država. Postavlja se pitanje zašto SAD ne traži suradnju države u kojoj se nalazi potencijalna meta drona? Ako bi država odbila, bilo bi barem malo opravdanije naložiti štrajk AKO bi se slučaj mogao utvrditi.