Postavljanje bombi među civile kao što se dogodilo na Bostonskom maratonu neoprostiv je čin, ali Amerikanci pozivaju na buduće nasilje kada ignoriraju kako brutalni postupci njihove vlade u inozemstvu tjeraju ljude u ekstremizam, što je pola stoljeća stara lekcija Martina Luthera Kinga Jr. prisjeća se Jose-Antonio Orosco.
Autor: Jose-Antonio Orosco
16. travnja obilježena je pedeseta godišnjica “Pisma iz zatvora grada Birminghama” Martina Luthera Kinga, koje je danas klasičan dokument američke povijesti i uvjerljivo svjedočanstvo o snazi nenasilja i borbi za jednakost.
Samo dan prije obljetnice, Bostonski maraton bio je pokvaren užasnim događajem, postavljanjem dvije grube, ali smrtonosne bombe među publiku blizu cilja. Na prvi pogled može se činiti da postoji vrlo malo toga što povezuje ovo dvoje: kakve veze dokument koji se bavi građanskim pravima ima s terorističkim bombaškim napadom?
Trebali bismo se prisjetiti da su Afroamerikanci desetljećima živjeli pod stalnom prijetnjom terorističkog nasilja od strane bijelih supremacističkih skupina kao što je KKK. Oni koji nisu bili žrtve fizičkog linča često su morali živjeti s psihičkim ožiljcima tretiranja kao građani drugog reda.
Malo je ljudi moglo razumjeti, napisao je King, koliko je srceparajuće vlastitoj djeci objašnjavati zašto ne mogu ići u zabavni park zbog segregacije ili pokušavati pronaći odgovor na pitanje “Tata, zašto bijelci tretirati obojene ljude tako zlobno?" to neće nekako zauvijek otvrdnuti srce tog djeteta.
U svom pismu dr. King pokušava podsjetiti umjerene bijele Amerikance koji su bili zabrinuti zbog izmicanja marševa i skupova da, organizirajući demonstracije diljem zemlje, aktivisti za građanska prava nisu pokušavali izazvati probleme. Umjesto toga, pokušavali su se nositi s problemom koji je već postojao u Sjedinjenim Državama i koji je većina ljudi previdjela.
Koristeći nenasilni građanski neposluh, aktivisti nisu pokušavali stvoriti napetost, već pronaći način da daju izraz ljutnji i "skrivenoj napetosti" koja je ključala ispod tankog sloja normalnosti koju je generirala rasistička segregacija. Pozvao je ljude da se pozabave temeljnim uzrocima nasilja, a ne da trguju “površnom vrstom društvene analize koja se bavi samo posljedicama”.
Pred kraj svog života, King nas je naučio da je naš svijet prepun raznih nepravdi, rasizma, militarizma, siromaštva i kulture natjecateljskog materijalizma, koji štete procvatu milijuna ljudi diljem svijeta i uzrokuju veliku bijedu i bijes.
Za mnoge od onih koji pate od takvih stanja, čini se da je nasilje jedini način da izraze svoje frustracije. King nije namjeravao opravdati upotrebu nasilja, već samo objasniti zašto bi toliko ljudi u očaju moglo doći u iskušenje uzeti pištolj ili bombu.
Neki od prvih sudionika u Bostonu komentirali su da je scena na cilju izgledala kao ratna zona. Medijski komentatori istaknuli su da je istog dana kada su se dogodili maratonski bombaški napadi u Iraku i Afganistanu odjeknuli nekoliko strašnih eksplozija. Takva zapažanja ne bi trebala umanjiti bol i patnju žrtava u Bostonu, već nas podsjetiti, kao što je King učinio u svom pismu, da postoji samo tanki sloj civilizacije nad svijetom pogođenim bijedom.
Zadatak ljudi čiste savjesti, savjetovao bi King, nije da odbace počinitelje nasilja patologizirajući ih kao "lude", već da dobro, pažljivo promotre kako su svjetske institucije ustrojene da nagrade rat i agresiju.
Teroriste treba izvesti na odgovornost, a žrtve zaslužuju suosjećanje; ali pravda znači više od kazne. To također znači da moramo razmisliti o tome kako razmišljati o izgradnji svijeta u kojem će "u nekom ne tako dalekom sutra sjati sjajne zvijezde ljubavi i bratstva".
Jose-Antonio Orosco izvanredni je profesor filozofije i direktor programa za mirovne studije na Sveučilištu Oregon State u Corvallisu, Oregon.
Pitam se kako bi američko iskustvo izgledalo danas da je povijest prepisana tako da se crnim Afrikancima onemogući iskrcavanje na naše obale. Koja bi bijela etnička zajednica zauzela svoje mjesto da bude porobljena i diskriminirana, samo da im se rugaju i ponižavaju kao perjanice? Koliko bi bili uspješni ljudi poput Williama Dudleya Pelleyja i njegove srebrne legije američkih fašista u prodoru u dvostranački sustav Kongresa? Sada ste gotovo mogli čuti kolokvijalni izraz, Pelleycrats umjesto Dixiecrats. Koncentracijski logori umjesto interniranih logora za Japance i koliko vila danas ne bi stajalo duboko na jugu? Crnci su preuzeli teret, od utovara bala mokrog pamuka do definiranja onoga što čini pravu demokraciju. Američki crnci pomogli su ostatku našeg građanstva da preispitaju "načelo izravnavanja" koje su toliko mrzili utemeljitelji naše zemlje, razotkrili farsu stvaranja klasa ljudi na temelju vlasništva nad zemljom, naslova, boje kože i takozvanog "obrazovanja". Kad zastanem da pogledam sliku MLK-a, te misli kao da izviru iz podsvijesti.
Koja je jedina razlika između dobre škole i neuspješne?
Dobra škola vas tjera da govorite ENGLESKI kad uđete na vrata…to je to…sve ostalo je samo grickanje po rubovima…..i pogledajte rezultate:
http://chasthuglife.blogspot.com/2013/01/a-question-for-our-president.html
Kakve to veze ima sa člankom? upravo ta bahatost dovodi do podjela viđenih i objašnjenih u postu.
Kako izjednačavate Louisa Farrakhana kao 'Afrikanca' ako je rođen i odrastao u SAD-u? je li to trebao biti neki latentni frojdovski rasistički lapsus?
Udarne vijesti: Terorizam udario na domovinu! Georga Elsera, njemačkog komunista koji je zarađivao za život kao stolar, uhitila je Državna sigurnost nakon što je eksplodirala bomba koju je postavio u Bürgerbräukeller. Određen za eksploziju tijekom godišnje proslave obilježavanja rođenja pokreta, Führer je jedva pobjegao, ali je sedam nevinih prolaznika ubijeno. Javnost je ogorčena zbog ovog vala terorizma koji je zahvatio domovinu, a prsti ukazuju na potrebu da se domovinska sigurnost suzbije ove nedjela. Čak je predloženo pojačano ispitivanje, insinuirajući da je praksa premlaćivanja osumnjičenika gumenim crijevima i kožnim bičevima previše blaga da bi se nosila s potencijalnom opasnošću od dodatnih "tempiranih bombi". Javno negodovanje za odlučnim mjerama za zaštitu naše voljene Domovine naišlo je na poštovanje od strane vlasti, usprkos insinuacijama da su brojni lupeži, lupeži, žrtveni jarci i gubitnici uspješno ohrabreni da se uključe u "podbadačke" operacije. Stručnjaci za terorizam inzistiraju na tome da Elser, iako iznimno pametan, nije mogao djelovati sam. Odbacujući tvrdnje da je politika administracije humanitarne intervencije i oslobađanja opresivnih diktatura mogla naljutiti i "radikalizirati" Elsera, inzistiraju na tome da su ga morali "radikalizirati" strani agenti. Ne želeći razočarati javnost, šef sigurnosti Himmler uputio je agente da otmu dvoje britanskih državljana iz Švicarske i optuže ih da su planirali zavjeru. Oni su na neodređeno vrijeme zatočeni u Dachauu, zajedno s Elserom. Javnost je zadovoljna jer je teroristička prijetnja ugušena. Neki su tražili suđenje pred porotom, uključujući obavještavanje osumnjičenika o njegovim pravima na Mirandu. Referenca istaknutog pravnog stručnjaka Alana Dershowitza na analogiju s "tempiranom bombom koja otkucava" navedena je kao dovoljan razlog za pozivanje na "Izuzeće javne sigurnosti". Istaknuti Reichspublikanac Peter King (R-NY) zagovarao je waterboarding, ali Führerova filozofija humanitarnog tretmana zatočenika je prevladala. Uz obrazloženje da je u službenoj priči bilo previše rupa, smatrao je malo vjerojatnim da bi Elser mogao dobiti pošteno suđenje. Elser će biti zadržan u "zaštitnom pritvoru" u Dachauu kako bi se osiguralo da njegova građanska prava nisu povrijeđena. Aktivisti za ljudska prava oduševljeni su Führerovom milosrdnom intervencijom, ali su i dalje zbunjeni činjenicom da bi itko mogao pronaći motivaciju da počini neopravdani teroristički čin protiv Domovine. Ove epizode neopravdanog nasilja i prezira vrijednog terorizma i dalje postoje, unatoč predanosti Domovine da svijet učini sigurnim za naš oblik vladavine. Tom Brockaw, ugledni komentator vijesti, smatra da će se javnost sada morati pomiriti s zadiranjem u njezine slobode kako bi se borila protiv ovih neobjašnjivih djela. Visoka petica!