Ekskluzivno: Bogati desničari, uključujući braću Koch i Ruperta Murdocha, razmišljaju o kupnji Los Angeles Timesa i drugih velikih regionalnih novina kako bi stvorili još veću platformu za svoju propagandu, medijsku strategiju koja seže nekoliko desetljeća unatrag, kako objašnjava Robert Parry .
Robert Parry
Američki mediji nikada nisu bili "liberalni". U najboljem slučaju, mogli biste reći da je bilo razdoblja u ne tako davnoj prošlosti kada su glavne novine radile bolji posao u razjašnjavanju činjenica. Postojao je i “underground” tisak koji je objavljivao neke vijesti koje su mainstream mediji izbjegavali.
Dakle, novinari su otkrili zlo rasne segregacije u 1950-ima i 1960-ima; ratni dopisnici razotkrili su dio okrutnog nasilja Vijetnamskog rata kasnih 1960-ih; glavne novine prkosile su američkoj vladi tiskajući procurjelu povijest tog rata 1971.; Washington Post je otkrio neke (iako očito ne sve) političkih zločina Richarda Nixona 1972.-74.; a New York Times prednjačio je u objavljivanju nekih od CIA-inih prljavih povijesti sredinom 1970-ih.
Iako je takav rad zasigurno uvrijedio desnicu i mnoge dijelove establišmenta, priče su imale zajednički element: bile su istinite. Oni nisu bili, u tom smislu, "liberalni" ili "konzervativni" ili "centristički". Jednostavno su bili točni i pomogli su potaknuti druge američke demokratske institucije da ožive, od prosvjeda na ulicama do pritisaka na sudove do lobiranja građana kod vladinih dužnosnika.
Upravo je to ponovno oživljavanje participativne demokracije bio pravi strah za one koji su držali ukorijenjenu moć, bilo na segregacijskom Jugu ili u sobama obloženim drvom banaka i velikih korporacija na Wall Streetu. Stoga je došlo do snažnog odbijanja koje je nastojalo zadržati liniju dodatnih (a možda čak i štetnijih) otkrivanja nedjela i ponovno uspostaviti kontrolu nad kanalima informacija koji su utjecali na to kako su američki ljudi vidjeli svijet.
U tom kontekstu, jedna od najučinkovitijih propagandnih strategija bila je žigosanje poštenog novinarstva kao “liberalnog” i ocrnjivanje poštenih novinara kao “antiameričkih”. Na taj bi način mnogi Amerikanci sumnjali u točne informacije koje su čuli i odbacili mnoge stvarne činjenice kao pristranosti.
Kao novinar za Associated Press i Newsweek 1980-ih, susreo sam se s tim grubim taktikama dok sam izvještavao o Reaganovoj administraciji koja je nastojala upravljati percepcijama američkog naroda uglavnom hvalirajući vanjskim prijetnjama (od Manague do Moskve) i demonizirajući neke unutarnje skupine (od “kraljica blagostanja” do radničkih sindikata).
Reaganovi ljudi opisali su jedan od svojih središnjih ciljeva kao "uklanjanje vijetnamskog sindroma", odnosno otpor među američkim narodom da bude uvučen u još jedan prekomorski sukob temeljen na obmanama.
Rat zračnih valova
Ali ključ njihovog uspjeha bio je steći kontrolu nad što je moguće većim dijelom američkih medija putem izravnog vlasništva istomišljenika desničara ili pozivanjem višim rukovoditeljima vijesti da zauzmu više "domoljubno" držanje ili zastrašivanjem onih tko ne bi držao red.
Taktika je djelovala poput šarma i bila je potpomognuta istovremenim pomakom ljevice prema rasprodaji ili zatvaranju velikog dijela "underground" tiska iz vijetnamske ere i umjesto toga koncentriranju na lokalno organiziranje oko lokalnih problema, "misli globalno, djeluj lokalno", kako je glasio slogan.
Ova kombinacija čimbenika u biti je dala desnici i konzervativnim elementima establišmenta dominaciju u vijestima. Poput vojske koja je kontrolirala nebo, mogao je izletjeti i bombardirati skoro svakoga tko mu se nađe na putu, bilo da je političar, novinar ili građanin. Nijedan tko govori istinu nije bio siguran od iznenadnog brisanja.
Uspjeh desnice mogao bi se mjeriti na različitim prekretnicama u procesu, kao što je republikansko obuzdavanje skandala Iran-Contra 1987. i izjava predsjednika Georgea HW Busha nakon slamanja nenadmašne iračke vojske 1991. da "smo izbacili Vijetnam Sindrom jednom zauvijek.”
Ova nova medijska stvarnost koja se širila kroz 1990-e iu novo stoljeće značila je da je desnica mogla staviti u igru gotovo bilo koju propagandnu temu i računati na to da će je milijuni Amerikanaca prihvatiti. Stoga je predsjednik George W. Bush mogao pronaći isprike za invaziju na Irak 2003. i suočiti se sa šokantno malim otporom medija.
Na kraju se na internetu iu nekim novinskim kućama nižeg ranga pojavilo nekoliko glasova koji su osporili Bushov slučaj za rat, ali mogli su se lako diskreditirati ili ignorirati. Bilo je potrebno Bushevo katastrofalno postupanje s ratom u Iraku i drugim domaćim i stranim krizama da se konačno stavi ključ u ovaj desničarski propagandni stroj.
Međutim, ukupna dinamika nije se promijenila. Da, MSNBC je nakon neuspjeha u svom pokušaju da bude jednako desničar kao Fox News skrenuo ulijevo i postigao određeni uspjeh u gledanosti u nuđenju “liberalnih” procjena domaće politike (iako još uvijek izbjegavajući bilo kakvo ozbiljno osporavanje stajališta establišmenta o vanjskoj politici).
Postoje i neke žestoke internetske stranice koje dovode u pitanje konvencionalnu mudrost u podržavanju američkog intervencionizma u inozemstvu, ali gotovo sve su ozbiljno nedovoljno financirane i imaju ograničen doseg u širokoj američkoj populaciji.
Kupnja novina
A sada je vjerojatno da će desnica u nadolazećim godinama učvrstiti svoju dominaciju nad američkim medijima. U vrlo bliskoj budućnosti, neke od najistaknutijih regionalnih novina u zemlji mogle bi pasti pod kontrolu desničarskih ideologa poput Ruperta Murdocha ili braće Koch.
Koch Industries, naftni i plinski div u privatnom vlasništvu koji je Charlesu i Davidu Kochu osigurao sredstva za izdašno financiranje libertarijanskih think tankova i organizacija Tea Party, sada ispituje ponudu za kupnju osam regionalnih novina Tribune Company, uključujući Los Angeles Times , Baltimore Sun, Orlando Sentinel, Hartford Courant i Chicago Tribune, prema izvješće u New York Timesu prošle nedjelje.
Kupnjom novina Tribune, braća Koch bi si dala još jednu jaku platformu za isporuku desničarske propagande i pustošenje političkih protivnika. Sjećam se da su mi dok sam izvještavao s Capitol Hilla rekli da se kongresmen najviše boji odlučnog protivljenja novina iz rodnog grada.
Drugi očekivani ponuđač, barem za Los Angeles Times, je medijski mogul Rupert Murdoch, koji već posjeduje Fox News i moćne novine u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama, uključujući Wall Street Journal.
S druge strane nadmetanja su neki liberalno orijentirani biznismeni koji gledaju Los Angeles Times, ali nije jasno mogu li se natjecati s debelim novčanicima braće Koch i Murdocha. New York Times je objavio da bi Koch Industries mogao imati prednost u konkurenciji jer bi preuzeo svih osam novina odjednom.
Neki na ljevici ismijavaju ideju ulaganja u industriju "dinosaura" novinskog izdavaštva i dovode u pitanje vrijednost posjedovanja čak i nekih od ovih prestižnih imena u američkom novinarstvu. Svakako je istina da su te novine propale posljednjih godina zbog lošeg upravljanja i promjena u dolarima za oglašavanje.
Ali još uvijek utječu na to kako ljudi u tim gradskim područjima uče o svijetu. Novine također pomažu u postavljanju dnevnog reda vijesti za lokalne TV postaje i blogere. Baltimore Sun je, na primjer, proizveo neke od najvažnijih izvještaja o zločinima ljudskih prava Reaganove administracije u Srednjoj Americi, kao i objavljivanje revolucionarnih priča o domaćem špijuniranju za vrijeme Georgea W. Busha.
Da, neke od tih novina osramotile su se posljednjih desetljeća, poput sramotnih napada Los Angeles Timesa na novinara Garyja Webba nakon što je oživio skandal s kontra-kokainom Reaganove administracije kasnih 1990-ih. [Vidi Roberta Parryja Izgubljena povijest.]
Ali internetskim stranicama, čak i onima poput Consortiumnews.com sa snažnim interesom za bavljenje istraživačkim novinarstvom, nedostaju financijska sredstva i urednička potpora za provedbu te vrste skupih istraživačkih projekata, barem s bilo kakvom redovitošću.
Bez većih ulaganja poštenih Amerikanaca u pošteno novinarstvo, bilo da se radi o starim medijima tiska ili novim medijima elektronike, Sjedinjene Države nastavit će plutati u izmišljeni svijet desničarske paranoje i lažnih činjenica. A to je opasnost za cijeli planet.
Istraživački novinar Robert Parry objavio je mnoge priče o Iran-Contra za The Associated Press i Newsweek 1980-ih. Možete kupiti njegovu novu knjigu, Ukradena priča u Americi, bilo u ispišite ovdje ili kao e-knjiga (od Amazon i barnesandnoble.com).
Vau, vi ste ludi. Svatko tko ima drugačije mišljenje ili uvjerenje od vas očito je psihopat! I cijelo vrijeme tvrdite VI STE ONI OTVORENIH UMOVA!
'Vi ste ludi'? Hmm, možda si na pogrešnom dijelu interneta, prijatelju. Prozivanje u 7. razredu pripada igralištu. Mislim da ćete uvidjeti da su sklonosti na koje se aludira prije sociopatske nego psihopatske. Znate, ponašanje kojemu nedostaje osjećaj moralne odgovornosti ili društvene savjesti. Molim vas, ne griješite; otimanje tokova informacija za promicanje programa manjinskih skupina je upravo to po definiciji. Većina društva je pod utjecajem na položaj što je u suprotnosti s njihovim najboljim interesima. Ako se slažete s tim, onda ste i sami golub koji širi dezinformacije ili ste sociopat. Možda odeš u Murdochland, prijatelju.
Oh, još jedna stvar;”YouPeopleAreFdUp”?? Imajte hrabrosti u svojim uvjerenjima i barem koristite svoje pravo ime. Osim, naravno, ako vaši nadređeni nisu sugerirali da ne previše hehe. Oprosti, što sam glup, pretpostavljam. Pa, ili je to ili si kukavica; niti jedna opcija nije toliko ukusna.
SRETNI DANI SE OPET ČUJU NEBO JE PLAVO I ŠIFRA PLAVO JE NA PUTU.
“Moć tiska pripada onima koji je posjeduju.” -HL Menken
Nadamo se da će snaga interneta zaustaviti lešinare.
Možete li, g. Parry, kontaktirati zakladu g. Sorosa da vidite hoće li kupiti tvrtku Tribune Company (koja se ne sastoji samo od LA i Chicago novina, već nekoliko manjih i niz TV postaja) kako bi pomogli zaustaviti širenje foksifikacije koja je već zarazila toliko naših medija?
Svrha zaklade je podupirati slobodan tisak u cijelom svijetu, što svakako uključuje i Ameriku. HVALA na Vašem članku.
Zaboravite ovaj posljednji pokušaj kontrole SVIH oblika informacija. Ovo sranje je počelo 70-ih s puno ljudi povezanih s Nixonovim administratorom. Svi "ljudi" s velikim novcem shvatili su da moraju kontrolirati SVE poruke kako bi osvojili i ZADRŽALI vlast. Pokrenuli su think tankove, velike novčane mailing liste, vjersku desnicu I obrazovni sustav i konačno medije. Sada JESMO fašistička država. Mnogima od vas za sada je zanimljiv egzodus akademika, stručnjaka i kvalificiranih radnika u druge zemlje. Stvarno mrzim uspoređivati bilo što što se nedavno dogodilo u ovoj zemlji s drugim režimom/vremenom, ALI užasne, užasne stvari koje se događaju zadnjih 30-40 godina izgledaju kao Njemačka u 30-ima.
Ljudi, bilo je zabavno dok je trajalo.
Sjajan komentar Lynn, savršen i točan.
Uvijek sam osjećao da su mediji u stražnjem džepu Washingtona. AM radio postao je njihova lansirna rampa za desnicu kada se počelo mijenjati sredinom 80-ih. Koliko puta možete nazvati medije liberalima. Pogledajte tko je danas vlasnik medija, to bi trebalo sve reći.
Možda je to teško progutati, ali Amerikanci će se možda morati suočiti s realnošću da su prosječnost i namjerno neznanje postali norma u našem društvu. Ako Kochovi mogu kupiti te novine i držati ih u optjecaju, to samo dokazuje da se bolje nose s američkim osjećajima od nas kojima je ta ideja odbojna. Velika konceptualna zabluda pokreta “Occupy” bila je ideja da on predstavlja 99% bilo čega, a kamoli političkog raspoloženja zemlje. Naravno, varljiva predodžba da sve može uspjeti bez navođenja ciljeva, ciljeva ili strategije nije pomogla. Nitko se nije potrudio promotriti bankrotiranu ideologiju njezinog bespomoćnog začetnika, Davida Graebera. Nijedan društveni pokret ne uspije a da nešto ne poremeti. Samo 'biti tamo' bila je očita strategija Occupyja. Tisuće ljudi dobrovoljno su se prijavile da budu pretučene, brutalizirane, poprskane biber sprejom i uhićene bez ikakvog konkretnog cilja. Ta su sjećanja, u kombinaciji s vizualnim dojmom postignutim zatvaranjem Bostona izvanrednim stanjem, učvrstila u javnoj psihi uzaludnost "prava na okupljanje" i "ispravljanje pritužbi". Sindikati su nekoć imali moć jer su zaustavljanjem proizvodnje mogli naplatiti financijski danak. Kochovi su se tako jako potrudili srušiti sindikate, a biračko tijelo, pazite, glasalo je za političare koji su im u tome pomogli. Čini se da Amerika, prijatelji moji, prezire čak i ono malo što joj je ostalo od vlastite slobode. Da nije, ne bi nastavio glasovati protiv vlastitih interesa. Ako je "Occupy" zapravo predstavljao čak 50% bilo čega, mogao je bankrotirati McDonalds, ili CitiBank, ili WalMart, ili Kentucky Fried Chicken. Mogla je odabrati radionicu s minimalnom plaćom i bojkotirati je u cijeloj zemlji. S političkim utjecajem koji bi ga inspirirao, odmah bi privukao pozornost medija. Političari magarci koji se bore oko gay brakova i zakona o oružju umjesto nezaposlenih, bolesnih i siromašnih Amerikanaca drhtali bi u svojim kolektivnim aligatorskim cipelama. Umjesto toga, Amerikanci će vjerojatno čitati o nedostatku kreveta u zatvorima "za profit" i potrebi za više jurišnog oružja, helikoptera i oklopnih vojnih vozila za održavanje reda i zakona u našim gradovima koji se raspadaju. O tome će čitati u novinama braće Koch, jer ono što Amerikanci STVARNO vole nije njihova sloboda. Ono što STVARNO vole je vidjeti nekoga kažnjenog zato što je manje sretan od njih. Ako sam u krivu, oni će jednostavno bojkotirati te novine… ali ne računajte na to.
Kochovi ih ne kupuju da bi njima profitabilno upravljali. Vode ih kao propagandni alat za podupiranje svojih drugih interesa koji im daju mnogo više novca i moći nego što bi ikada dobili od novinskog poslovanja. Oni već posjeduju državnu vladu Kansasa.
Također, mediji nisu tu da informiraju ili zabave. Tu je da prodaje reklame, uglavnom velikim desničarskim korporacijama. Tko bi bolje prodao reklame desničarima nego neki drugi njihov kolega propagandist (vidi Fox News & Fox Street Journal).
Teško je bojkotirati monopole i oligopole kada su oni jedina igra u gradu. U gotovo svim slučajevima nema razlike između bilo kojeg od njih kada je u pitanju proizvod ili tretman dobavljača, kupaca i zaposlenika.
Kao što sam rekao, ne računaj na to.
Uvijek sam vjerovao da je korporativna desnica shvatila moć kontrole poruke i gradila moćnu vertikalnu infrastrukturu posljednja 3 desetljeća počevši s ukidanjem Doktrine pravednosti 86. godine... Nije slučajnost da je RUSH došao na scenu 87. godine.
Recept Josepha Goebbelsa (parafrazirano) Možete kontrolirati ljude bilo gdje u bilo koje vrijeme radeći 3 stvari
1. Uvijek imajte neprijatelja (Vlada, Obama, ilegalci, homoseksualci itd.)
2. Uvijek budi UBER Patriot (pogledaj imena grupa Tea Party ili slušaj Fox i AM RADIO)
3. Uvijek imajte sredstva za zasićenje i ponavljanje i ponavljanje i ponavljanje vaše poruke dok ne postane "istina" (pogledajte razgovor na radiju) Možda je to stara tehnologija, ali više od 20 milijuna sluša DNEVNO
Tvoja zapažanja su oštroumna, Lynne: Jedina nada leži u okomitosti. Sva se Carstva sruše - ovo neće biti iznimka. Problem je što smo mi ispod njih.