Pravi američki izvori nesigurnosti

Bombaški napadi na Bostonskom maratonu dominirali su američkim vijestima prošlog tjedna, potaknuvši nove pozive na ignoriranje ustavnih zaštita pred "islamskim terorizmom". Ali stvarnost je da je politički motivirano nasilje u Americi u opadanju posljednjih godina, primjećuje Lawrence Davidson.

Autor Lawrence Davidson

Amerikanci mogu pretpostaviti da je javna nesigurnost stanje koje nalazite pod diktaturama, gdje vam državni agenti mogu upasti na vrata i odvesti vas bez naloga. To se sada može dogoditi iu SAD-u, ali samo onima koje vlada naziva “teroristima”.

Možda naivno, obični ljudi sebe vide imunima na takav tretman. Međutim, javna nesigurnost ima mnogo korijena. Amerikanci zapravo doživljavaju, ali gotovo nikad ne priznaju, činjenicu da postoji korelacija između relativno široke lepeze sloboda američke demokracije i velike tjeskobe javnosti. Evo nekih od načina na koje to funkcionira:

– Ekonomska sloboda može, teoretski, srušiti klasne barijere i otvoriti mogućnosti za poduzetne građane. Također vam ostavlja slobodu da postanete krajnje siromašni i stvara društveno-političko okruženje u kojem ideološki vođeni vođe oklijevaju upotrijebiti moć države za rješavanje posljedica siromaštva. Biti siromašan je obično stanje visoke tjeskobe.

– Političke slobode mogu postati jednostrane u korist dobro organiziranih posebnih interesa s financijskom sposobnošću korumpiranja političkog sustava. Moguće je da 90 ili više posto Amerikanaca podržava reformu zakona o oružju i osjećali bi se sigurnije kada bi postojale univerzalne provjere onih koji kupuju vatreno oružje. No, to nije važno, jer ova većina ne zna kako učinkovito iskoristiti svoju političku slobodu za postizanje tog cilja.

Kao posljedica toga, lobističke skupine koje su specijalizirane za rad sa sustavom (kao što je National Rifle Association) mogu lako nadjačati želje većine i, kao što se upravo dogodilo, organizirati najbezazlenije od zakonodavstvo o reformi oružja biti poražen u Senatu. Potaknut istim utjecajem lobija, očekuje se da će Senat odbaciti nedavno stvorenu Ugovor UN-a o trgovini oružjem. Stoga smo mi ostali, i naša djeca, zapeli u situaciji koja je vrlo besplatna za vlasnike oružja koji mogu dati punu slobodu svojim fantazijama, ali izaziva veliku tjeskobu za nas ostale.

– Sloboda medija, ovakva kakva jest, možda najviše pridonosi javnoj nesigurnosti jer je proizvela dosljednu koncentraciju na negativno. To se događa jer ili oni koji su vlasnici medija, pa tako doslovno biraju vijesti koje primamo, imaju svjetonazor koji stvara tjeskobu ili takav pristup vide kao dobar biznis. Čini se da spektakularno negativno prodaje novine i podiže gledanost.

Ovdje se možemo zapitati tko je najskloniji korištenju slobode za promicanje praksi i politika koje stvaraju tjeskobu velikoj većini? Često su to kruti, samostalni protagonisti koji su sve samo ne slobodni u svojim umovima. Zapravo, njihova jednoumnost ih je zaslijepila za interese i potrebe šire zajednice.

Uzmimo za primjer kršćanske i židovske ideologe koji čine grupe kao što su Kršćani ujedinjeni za Izrael i Američko-izraelski odbor za javne poslove (AIPAC). Prva je kršćanska cionistička organizacija koja tvrdi da je "najveća proizraelska organizacija u Sjedinjenim Državama koja opslužuje 1.3 milijuna članova". AIPAC je, naravno, jedna od najutjecajnijih lobističkih grupa u zemlji.

I kako te skupine "služe" svojim biračima? Pa, jedan način je da idemo okolo pokušavajući uvjeriti nas ostale da smo u smrtnoj opasnosti od nuklearnog Irana (koji je slučajno zemlja u sukobu s Izraelom). Obavili su dobar posao usađivanja ove fantazije koja stvara tjeskobu u umove javnosti, medija i mnogih članova američkog Kongresa.

Ali Kako ja znam tvrdnja da Iran traži nuklearno oružje je fantazija? Jer svaki put kad se o tome pitaju šefovi obavještajnih službi naše vlade oni kažu da to nije istina. Čudno, ovo dobiva vrlo malo tiska.

Takve cionističke organizacije također šire javnu nesigurnost promicanjem islamofobije, još jedne fantazije koja tvrdi da je gotovo svaki musliman u SAD-u agent al-Qaide. Kao što je rekao jedan moj prijatelj, Peter Loeb iz Bostona, "riječ 'terorist' se u američkom umu izjednačila s 'Arap/Musliman'."

Tako je, u ranom spominjanju nedavnog bombaškog napada na Bostonskom maratonu, ABC News izvijestio da je “najsmrtonosniji teroristički napad na američkom tlu od 9. rujna mnoge ljude ostavio zabrinutima. Ali Amerikanci muslimani s posebnim strahom očekuju identitet počinitelja.”

Slučaj bostonskog maratona

Nedavna tjeskoba koja je pogodila naciju zbog bombaških napada na Bostonskom maratonu dobar je primjer koliko je pretjerano zastrašujući svijet stvorila naša sloboda (u ovom slučaju sloboda medija). Ako se netko zamara činjenicama, saznaje se da su "teroristički" napadi nije brojno u SAD-u i zapravo opadaju.

Većinu njih ne provode muslimani već zagovornici zaštite okoliša i prava životinja. WonkBlog Washington Posta izvijestio je da su Earth Liberation Front i Animal Liberation Front bile “dvije najaktivnije skupine od 1970., s ukupno 161 napadom (i 84 od 2001.). Ali tijekom godina nisu ubili nula ljudi, uglavnom su usredotočeni na paljenje objekata, kao što su saloni SUV vozila."

Napokon, američki organi za provođenje zakona sve su bolji u rješavanju ovih incidenata. Ali sve te dobre vijesti nemaju nikakvog utjecaja s obzirom na nešto što su mediji pretvorili u veliki nacionalni događaj koji izaziva tjeskobu.

Aferu Bostonski maraton izvela su dva mlada brata imigranta čečenske nacionalnosti. Čini se da je stariji brat, koji je vjerojatno bio vođa ove bijege, a disenchanted neprilagođen. Bio je ambiciozan i talentiran boksač koji je želio ući u američki olimpijski tim. Međutim, saznao je da se kao “strani sportaš” (još nije bio državljanin) ne može natjecati na državnom prvenstvu SAD-a.

Došao je do osjećaja da "više nema vrijednosti" i da se "ljudi ne mogu kontrolirati". Usput, to su osjećaji koje niti jedan pobožni musliman nikada ne bi ozbiljno gajio.

Nažalost, sloboda kakva se prakticira u SAD-u ima svoje nedostatke. Potaknula je često bešćutnu individualnost koja zanemaruje ozbiljne razine siromaštva. Omogućio je evoluciju politike interesnih skupina koja često radi protiv nacionalnih interesa u domaćoj i vanjskoj politici. I, pod krinkom slobodnih medija, proizvela je okruženje koje rađa pretjerivanje, fantaziju i opću koncentraciju na najspektakularnije i najnegativnije vijesti.

Čini li to američke slobode, u načelu, lošom stvari? Nikako. No skreće pozornost na činjenicu da takve slobode, prakticirane bezuvjetno, mogu dati slobodu manje zajedničkim i više sebičnim aspektima ljudske psihe. Rezultat može biti oblik negativnog povratnog udarca.

Inteligentna, zrela zajednica bit će svjesna ove činjenice i primijenit će propise bez zloporabe kako bi osigurala da uz ekonomsku, političku i medijsku slobodu dolazi odgovorno ponašanje. Jao, Amerika kao društvo nije osobito inteligentno ni zrelo, pa su takve reforme koje potiču odgovorno ponašanje malo vjerojatne.

Ironija svega je da će se moćne elite i utjecajni posebni interesi oduprijeti svakom pokušaju da se naloži odgovorno korištenje tih sloboda, u ime očuvanja slobode, u njezinom specifičnom američkom radikalnom individualističkom obliku. Kao posljedica toga, visoka anksioznost i sloboda i dalje će ići jedno s drugim.

Lawrence Davidson je profesor povijesti na Sveučilištu West Chester u Pennsylvaniji. Autor je Foreign Policy Inc.: Privatiziranje američkog nacionalnog interesa; Američka Palestina: popularne i službene percepcije od Balfoura do izraelske državnosti, Te Islamski fundamentalizam.