Dok američki mediji vode žustru raspravu o politici i društvenim pitanjima, npr. Fox News protiv MSNBC-a, ostaje široki konsenzus o stranim protivnicima čije se ponašanje gotovo uvijek baca u najsurovijem svjetlu, što je stvarnost koja boji kako Amerika reagira na svijet, kao Jeff Cohen piše.
Autor Jeff Cohen
Proveo sam godine kao politički analitičar na mainstream televiziji na CNN-u, Fox Newsu i MSNBC-u. Bio sam brojčano nadjačan, izvikivan, mamljen i konačno likvidiran. Unutar mainstream medija vidio sam da se velika pitanja ne samo izbjegavaju, nego se ponekad čak i ne priznaje da postoje.
Danas postoji slon u sobi: ogroman, ali zanemaren problem koji uvelike objašnjava zašto je socijalno osiguranje sada na udaru. I zašto druge industrijalizirane zemlje imaju besplatno fakultetsko obrazovanje i univerzalnu zdravstvenu skrb, a mi ne. To je vjerojatno najveći problem naše zemlje, problem na koji se Martin Luther King Jr. usredotočio prije nego što je ubijen prije 45 godina, a od tada se samo pogoršao (što je bio vrhunac Vijetnamskog rata).
Taj problem je američki militarizam i vječni rat.
King je 1967. nazvao Sjedinjene Države “the najveći širitelj nasilja u današnjem svijetu” i rekao: “Nacija koja iz godine u godinu nastavlja trošiti više novca na vojnu obranu nego na programe društvenog uzdizanja približava se duhovnoj smrti.”
Danas voditelji MSNBC-ja viču na voditelje Fox Newsa, i obrnuto, o svim vrstama problema, ali kada je Obamina administracija proširila krvavi rat u Afganistanu, vikanje na oba kanala gotovo je utihnulo. Kad se Obamin rat dronovima proširio, nije bilo vike. Ni na MSNBC-u, ni na Foxu. Niti na CNN-u, CBS-u, ABC-u ili tzv. javnoj radioteleviziji.
Možemo voditi žestoke rasprave u glavnim medijima o pitanjima kao što su kontrola oružja i homoseksualni brakovi i minimalna plaća, ali kada se elite obiju stranaka slože oko vojne intervencije, kao što se često raspravlja, gotovo da i ne postoji. Svatko u glavnoj struji tko izađe na ud i glasno propituje ovo ogromno stvorenje usred sobe poznato kao militarizam ili intervencionizam vjerojatno će nestati brže nego što vi možete reći "Phil Donahue".
Znam nešto o mainstream novinari bivaju ušutkani za ispitivanje dvostranačkih vojnih avantura jer sam radio s Philom Donahueom na MSNBC-u 2002./03. kada je Bush poticao invaziju na Irak uz potporu demokratskih vođa poput Joea Bidena, Johna Kerryja, Hillary Clinton i Harryja Reida. Tada nas je MSNBC ukinuo zbog zločina JWI-a. Ne DWI, nego JWI Novinarstvo za vrijeme ratni dok Nezavisan.
JWI je možda zločin u glavnim medijima, ali to je upravo vrsta neovlaštenog, neslužbenog izvještavanja koju dobivate od kvalitetnih nezavisnih medija danas i od neugrađenih novinara kao što su Jeremy Scahill, Dahr Jamail i Glenn Greenwald.
Nažalost, mnogi liberalni novinari koji su glasno govorili o ratu, ljudskim pravima i građanskim slobodama tijekom Bushove ere izgubili su svoj glas dok je Obama nastavio i, u nekim slučajevima, proširio Bushovu politiku “Rata protiv terorizma”. Nešto govori o nedostatku ozbiljne nacionalne rasprave o takozvanoj nacionalnoj sigurnosti to što je prošli mjesec jedan od najglasnijih ispitivača mainstream televizijskih vijesti o predsjednikovu pravu da ubija Amerikance bio Sean Hannity na Foxu. To je opsceno.
A govori nešto o mainstream TV-u da najoštriji, najdosljedniji propitivači militarizma i branitelji građanskih sloboda nisu na kanalu s vijestima nego na humorističnom kanalu. Prije nekoliko tjedana gledao sam strastvenog Jona Stewarta kako se bavi američkim vojnim proračunom: “Mi već trošimo više na obranu nego sljedećih 12 zemalja zajedno, uključujući Kinu, uključujući Rusiju. Mi smo poput dame u Jerry Springeru koja ne može prestati dobivati implantate.” (Na ekranu je bila fotografija gosta Springera.)
Ono što naši mainstream mediji tako poslušno nazivaju "Ratom protiv terorizma" u drugim se zemljama doživljava kao američki rat terorističkih otmica, noćnih racija, mučenja, napada bespilotnim letjelicama, ubijanja i sakaćenja nedužnih civila koji stvaraju nove neprijatelje našoj zemlji. Zanimljivo, tu stvarnost lako možete pronaći u mainstream medijima savezničkih zemalja u Europi, ali ne iu mainstream medijima naše zemlje. Nepotrebno je reći da je naše zemlja koja vodi ovaj globalni vječni rat.
U demokraciji, rat mora biti podvrgnut ispitivanju i raspravi. I ne samo na kanalu Comedy.
Jeff Cohen je osnivač Centra za neovisne medije Park na koledžu Ithaca i tamošnji izvanredni profesor novinarstva. Njegova najnovija knjiga je Cable News Confidential: Moje nezgode u korporativnim medijima. Osnovao je skupinu za praćenje medija FAIR 1986. Ova je kolumna prilagođena iz primjedbi iznesenih 6. travnja na Nacionalnoj konferenciji o reformi medija u Denveru.
Sjajan članak Jeff. Gledam i Stewarta i Colberta. Oni su super, ali i oni se drže ustaljene linije da je socijalizam zlo. Oba domaćina su odbacila Huga Chaveza kada je umro. Okarakterizirali su ga kao čudno odjevenog "diktatora" koji je omalovažavao Amerikance. Trebali bismo davati pogrdne primjedbe o Amerikancima kada Amerikanci zeznu stvar. Nije bio diktator, biran je tri puta. Pokušao je učiniti da naftna industrija koristi stanovništvu, a ne oligarsima. Kad bi imali legitimno pravo prigovarati, to bi bilo u redu. Jednostavno se slažu s američkim načelom, socijalizam je loš, Castro i Chavez su bili zli, nisu vjerovali u kapitalizam.
Trenutačno ne žalim za Thatcherinom smrću. Bila je zao vođa. Uništila je živote engleskih/britanskih građana. Chavez i Castro krivi su samo što guraju nos u američko licemjerje.
Progresivci u SAD-u postaju analogni Palestincima, neokonzervativci militantnim Izraelcima.
Čini se da je jedini razlog za neprakticiranje terorizma u cijelom svijetu taj što stvara nove neprijatelje. Ima, ali to nije problem za teroriste. I te nove neprijatelje je lako ubiti, a onda, kao što svi znamo iz povijesti, neprijatelju ponestane hrabrosti, a onda imamo njihovu guzicu. Jedina stvar koja će okončati vladavinu terora je ista stvar koja je natjerala moju maćehu da me prestane bičevati remenom. Umorila se. Vlada Sjedinjenih Država će prestati terorizirati svijet kada ostane bez energije ili se razboli.
Bože, Jeff, i ja sam razmišljao u tom smislu. Ako protratimo vojnu moć na Koreju i Kinu, mogli bismo ostaviti Izrael ranjivim. Ne ubija nas naš vojnički, nego moralni stav.
Dobro ste spomenuli da mediji izbjegavaju svoju novinarsku dužnost i umjesto toga promiču usko proizvedeno mišljenje o vijestima. To nisu vijesti, Jeff. Nije vijest. BTW, mediji se čak i ne bave proizvodnjom. 95% vremena je samo potrebno ono što ga je skuhalo, a ostalih 5% vremena širi se samo u najmanji djelić u područja koja nisu 100% unaprijed provjerena od strane, pa, zapravo Pentagona; i tih 5% je još uvijek unutar margine pogreške koju Pentagon i Bijela kuća te vlasništvo nad medijima i državom dopuštaju da se o njima raspravlja bez straha od izbijanja stvarnih vijesti ili straha od razvoja drugačijeg konsenzusa ostalo nego religija militarizma.
Ali moraš ići dalje od medija, Jeff. Vi sami se morate baviti pravim novinarstvom. Morate duboko kopati, stvarno raditi na izvješćivanju temeljnih uzroka. Neka vam to bude životno djelo. Mediji su samo SIMPTOM onoga što nije u redu. Ono što nije u redu je potpuna dominacija kapitala i njegovih najžešćih i najnemilosrdnijih pristaša nad politikama i strategijama zemlje koje iz toga proizlaze. Ne možete biti nemilosrdniji od toga da se čak i ne trgnete kada militarizam ubije stotine tisuća ljudi za dobrobit vašeg krajnjeg rezultata, a to je ono što imamo s vlasništvom nad ovom zemljom. Vlasništvo treba značajno promijeniti kako kapital više ne bi vladao našim životima. Naravno da je novac neophodan, ali vlasnička/korporativna klasa nikada nije smjela dopustiti da dominira svojom dispenzacijom do lude i da zle razine koju ima. Novac više ne može biti kraj svega i svih naših života. Samo nas ljudske vrijednosti mogu spasiti od neljudske sudbine. Eto ti teza. Molim.
Upravo tako Jeff Cohen. Previše je drugih izvrsnih članaka koji govore o svim problemima s američkim militarizmom, pa se neću gnjaviti ovdje osim da se naglas pitam HOĆE LI ova zemlja ikada DOBROVOLJNO, racionalno smanjiti svoj militarizam, ili (bojim se vjerojatnije) potrošiti na pokornost prvi?