Teologija oslobođenja proganja novog papu

Teologija oslobođenja drži da je Isus bio predan tome da se društvo bavi potrebama siromašnih, a ne samo da im daje milostinju. Ali tradicionalni crkveni čelnici osuđuju to kao marksizam u kršćanskim zamkama i povukli su se dok su desničarski režimi mučili i ubijali svećenike i časne sestre, povijest koja sada proganja papu Franju.

Dennis J. Bernstein

Blase Bonpane, koji je služio kao otac Maryknoll u Gvatemali dok ga nije protjerala desničarska vojska 1967., bio je među svećenicima i časnim sestrama koji su vjerovali u učenja teologije oslobođenja, koja je držala da se Katolička crkva mora pozabaviti teškim stanjem i marginalizacija siromašnih.

Bonpane, sada ravnatelj Ureda za Ameriku i voditelj emisije “World Focus” na Pacifica radiju, izrazio je ozbiljnu zabrinutost zbog šutnje novog pape Franje, koji kao otac Jorge Mario Bergoglio nije javno govorio protiv argentinske hunte jer vodio “prljavi rat” ubivši oko 30,000 ljudi, uključujući 150 katoličkih svećenika. Bonpanea je intervjuirao Dennis J. Bernstein.

DB: Razgovarajte s nama o novom papi Franji, koji je naširoko predstavljen kao papa naroda, koji se vozi autobusom, voli sport i ima mnogo suosjećanja za siromašne. Kako biste opisali njegovo porijeklo i njegov odnos, ako bilo, do argentinskih "prljavih ratova".

BB: Rekao bih da je populistički konzervativac. Ali imamo problem koji je strukturalni unutar crkve, a to je da je crkva općenito bila podređena državi i općenito je išla uz državu u svojoj povijesti od koncila u Niceji 325. godine.

Čini se da nema iznimke u Argentini gdje je većina izvještaja koje smo primili tijekom “prljavih ratova” bila o tome da svećenici nisu govorili onako kako su trebali. I mnogi od njih koji su se suprotstavljali pojedinim svećenicima koji su bili teolozi oslobođenja. U određenim slučajevima to je dovelo do uhićenja svećenika, kao što su Orlando Yorio i Francisco Jalic koje je hunta otela i praktički ubila.

Potom je Orlando Yorio govorio o situaciji preživljavanja višemjesečne robije. Smatrao je da je to zato što je crkva rekla da je teolog oslobođenja i nisu htjeli odobriti njega i njegov rad u sirotinjskim četvrtima Buenos Airesa. Dakle, da, postoji mnogo optužbi, većina njih u knjizi Tišina, koji se odnosi upravo na to, na činjenicu da je šutnja suučesništvo iu nekim slučajevima postoji izravno sudjelovanje klerika zajedno s huntom.

[Vođa Junte Jorge Rafael] Videla je mogao ići na svetu pričest bilo kada i bio bi dobro prihvaćen od strane više crkve u Argentini. Ovo je tragično. Ali pogledajte situaciju u SAD-u. Govore li naši biskupi protiv Guantanama i toga da se tamo drže ljudi? Govore li oni u ime Bradleya Manninga? Ne. I ovdje vlada tišina.

Postoji povijest šutnje. Crkva je podržavala Franca u Španjolskoj. Imamo užasnu situaciju s [papom] Pijem XII. i njegovim odnosom prema Nijemcima u razdoblju Trećeg Reicha. Nije neobično. Bila je podređena crkva na mnogo načina. Novom papi nije bila ugodna teologija oslobođenja. Moguće je govoriti u ime siromašnih bez podržavanja stvarnih temeljnih promjena koje su prisutne u teologiji oslobođenja.

DB: Vi ste netko tko je povezan s ovim na mnogo različitih načina, i slijedili ste politiku SAD-a i globalnu politiku i kako one utječu na Srednju i Južnu Ameriku, španjolsko govorno područje. Kakve informacije imate, jer o tome znate dosta? Je li ovaj papa ikada progovorio, je li bio otvoren u ime naroda? Bio je tu u najgorim dijelovima pokolja. Što znamo o tome što je učinio, a što nije?

BB: Puno je optužbi, većina se pojavljuje u knjizi, Tišina. Izgleda kao slučaj suživota s užasnim “prljavim ratom”. To je tragično. Mislim da se ne bismo trebali braniti oko toga. Nismo na sudu gdje bismo mogli reći da smo prošli kroz sve dokaze, ali sigurno postoje značajna izvješća o tome da se ne istupa protiv hunte, au nekim slučajevima i da se slažu.

Jedan [argentinski] svećenik bio je toliko povezan s huntom da je uhićen kada su počeli uhićivati ​​članove “prljavog rata”. Morao je odslužiti kaznu jer je izravno surađivao s huntom. U slučaju višeg klera šutnja nije prihvatljiva.

DB: Kao visoki dužnosnik u katoličkoj hijerarhiji u Argentini u vrijeme kada se pokolj odvijao, on sigurno ne bi bio svjestan što su razni svećenici radili i uloge koje su igrali unutar ovog "prljavog rata". Dakle, ovdje je suučesništvo također dio situacije masovnog ubojstva. Šutnja je suučesništvo, zar ne?

BB: Jedan od svećenika, otac Yorio, optužio je (oca) Bergoglia da je zapravo predao njega i njegovog kolegu eskadronima smrti odbijajući reći režimu da podržava njihov rad. Drugim riječima, bio je na margini. Drugi svećenik je odbio o tome razgovarati i preselio se u osamu u njemački samostan.

Bergoglio je u svojoj biografiji Sergia Rubena opisao ovaj incident s dvojicom svećenika koji su predani odredu smrti. Tvrdnja u biografiji je da je Bergoglio poduzeo nevjerojatnu akciju iza scene kako bi pokušao spasiti ovu dvojicu nakon što ih je pokupio odred smrti Jorgea Videle. Je li ta tvrdnja točna, ne znam. Ovo dolazi od njega i njegovog biografa.

Priznaje da su ti svećenici pokupljeni i praktički ubijeni. Ne prihvaća činjenicu da je to zbog njega. Barem je jedan od svećenika rekao da je to zbog njega, tako da će ga ove stvari sigurno proganjati. Ali sveukupna stvar je sagledati strukturu i problem crkve koja je podređena državi na mnogo načina. To je istina u SAD-u, mislim da je istina iu Argentini. To je istina u većem dijelu svijeta.

Oslobodilačka crkva kaže da se ne slažemo s carskom crkvom koja je nastala nakon Nicejskog sabora u četvrtom stoljeću. Slažemo se s antiimperijalnom crkvom koja je prkosila Rimu i rimskoj moći kada je bilo protuzakonito biti kršćanin i uz smrtnu kaznu. Mi smo dio tog primitivnog kršćanstva i bit onoga što jesmo je usmjerenost na povlaštenu opciju za siromašne.

Prvi korak je fokusiranje na potrebe siromašnih. To se odnosi i na crkvu i na državu. Države to mogu razumjeti, poput [pokojnog venezuelanskog predsjednika] Huga Chaveza koji ima povlaštenu opciju za siromašne. [Kubanski Fidel] Castro imao je povlaštenu opciju za siromašne. [Bolivijski predsjednik] Evo Morales to vidi. [Predsjednik] Jose Mujica u Urugvaju. Ti su ljudi služili kaznu u zatvoru, bili su buntovnici i njihov fokus je bio preferencijalna opcija za siromašne.

Da se to primjenjuje u Sjedinjenim Državama, prva stvar o kojoj bi predsjednik govorio bila bi da svake godine imamo milijun ljudi koji spavaju na ulicama Sjedinjenih Država. Tako dolaze ti teolozi oslobođenja, koje u potpunosti podržavam, i kažu da želimo autentično tumačenje ovog čovjeka za kojeg tvrdimo da ga slijedimo, ovog stolara iz Nazareta. Ovo je sukob.

DB: Blase Bonpane je napisao pet knjiga, uključujući Gerila mira, Teologija oslobođenja i Srednjoamerička revolucija. Ne želim otezati ovo. Ali ovo je bila Argentina u vrijeme kada su aktivisti, teolozi oslobođenja, socijalni radnici, učitelji, djeca, obitelji, bilo tko, nestajali, mučeni, pogubljeni. Bilo bi prilično teško povjerovati da on [papa Franjo] nije bio u potpunosti upoznat s mnogo toga što se događalo. To su bili njegovi župljani, zar ne?

BB: To je sasvim točno. Ovdje se radi o nekih 30,000 pokojnika. Biti nesvjestan bilo bi nemoguće. Dakle, svijest je jednostavno morala postojati. Sličnosti smo vidjeli s Augustom Pinochetom u Čileu. Imao je svoje prijatelje i u svećenstvu. Opet možete vidjeti kako Jorge Mario Borgoglio daje svetu pričest Videli.

DB: Pričestiti masovnog ubojicu?

BB: Da.

DB: Dakle, imate visokog dužnosnika koji čisti šefa države i poznatog masovnog ubojicu. Svaka organizacija za ljudska prava na licu svijeta ovo je zakucala u smislu onoga što se događalo u Argentini. Ovo je zabrinjavajuće.

 

BB: Itekako. Ali ovo je pravilo, a ne iznimka. Ovo je dio povijesti Crkve. Vidjeli smo to s kardinalom Spellmanom koji podupire rat u Vijetnamu, podržava [predsjednika Južnog Vijetnama] Diema, budući da je vojni vikar Sjedinjenih Američkih Država kao kardinal. To nije neobično. Neobični ljudi su nadbiskup Romero, biskup Samuel Ruiz u Meksiku. Oni su iznimke i zaslužuju da budu označeni kao iznimke.

Romero, u El Salvadoru, počeo je na stereotipni način, a onda je došao do točke kada je rekao "me converte", siromašni su me preobratili da shvatim da sam previše povezan s bogatima i vojskom. To su u Latinskoj Americi nazivali trojstvom, vojska, oligarhija i crkva. Dakle, ne govorimo o iznimnoj situaciji.

DB: A znamo da je Romero u biti ubijen kroz glas, ako hoćete, jer je govorio za siromašne. Opet, ovo je ogroman dio informacija koje su morale biti podijeljene s crkvenim vođama u zajednici. Možemo li ikad očekivati ​​da će novi papa u jednom trenutku reći, ja sam bio u krivu, Crkva je bila u krivu, mi smo šutjeli. Ovdje sada, na mom novom mjestu, mogao bi biti čist i reći da ću promijeniti povijest i napraviti razliku, imati pravo raščišćavanje zraka. Možemo li tako nešto očekivati?

BB: Nadao bih se tome. Bio bih jako iznenađen da se to dogodilo jer kao što smo vidjeli postoji tradicija zataškavanja kako bi se zaštitila slika. To je kao da neka korporacija kaže da moramo zaštititi imidž Coca-Cole. Nije me briga za imidž Coca-Cole. Stalo mi je do smeća koje je u njemu.

Zaštita slike nije baš transparentan način ponašanja Crkve. Mislim da je vrlo važno identificirati grijehe crkve. Ljudi kao što je Gary Wills o tome su napisali prekrasne knjige, aktivni katolički pisac koji je pisao o grijesima crkve u svojoj nedavnoj knjizi tzv Zašto svećenici? Važno je da laici, ljudi koji su članovi crkve, preuzmu na sebe otkrivanje tih zločina.

Imamo povijest koja potječe od Nicejskog sabora, koji se razvio u križarske ratove, inkvizicije, konkvistadore. Inkvizicija je bila prisutna u Meksiku u 19. stoljeću. Možete otići u Muzej inkvizicije u Mexico Cityju gdje je Inkvizicija osudila oca Hidalga, oca meksičke revolucije i nazvala ga luteranom, Židovom i ateistom.

Ovdje imamo dosta problema s poviješću i nije dobro pokušavati je staviti pod tepih. Zasigurno nije bilo dobro staviti pedofilski skandal pod tepih. Imamo ljude poput Roya Bourgeoisa kojima sveta služba govori da su skandal. On je moj kolega i Maryknoll i otac School of Americas Watch da zatvori školu.

DB: Škola u kojoj pomažu u obuci masovnih ubojica koji su činili takve stvari u Argentini, El Salvadoru, Gvatemali, što god hoćete.

 

BB: Apsolutno. Oni su obučavali ljude koji su ubili nadbiskupa Romera. [Otac Bourgeois] je osuđen jer mu je rečeno da odustane od svog mišljenja da žene trebaju biti svećenike. Rekao je da ne mogu odustati, radi se o savjesti. To je isti razlog koji je papa Benedikt dao za odstup. Rekao je u mojoj savjesti da to moram učiniti.

Ljudi trebaju znati da je savjest krajnja norma morala u Crkvi. Ne možete djelovati protiv svoje savjesti. Roy nije mogao postupiti protiv svoje savjesti. Želio je vidjeti žene svećenike i nije htio odustati pa ga nazivaju skandalom. Što je sa skandalom pedofilije? Hoćemo li razgovarati o tome?

DB: Prije nego te pustim, Blase Bonpane, upravo o tome želim razgovarati s tobom. Papa Franjo I. iz Argentine, možemo li očekivati ​​da bude hrabar? Jesu li svećenici bolji u Argentini nego u Sjedinjenim Državama?

BB: Mislim da je problem loš u cijelom svijetu. Mnoga su područja vrlo dobra u prikrivanju. Latinska Amerika nije bila mjesto gdje će ljudi pričati o tome. Stoga bih očekivao da će to biti podjednak problem u Latinskoj Americi. Nadam se da ovo neće pokušati prešutjeti. To seže do Lateranskog sabora iz 11. stoljeća koji nam je dao zakon o celibatu.

Mislim da zakon ima strašnu povijest. Mislim da je celibat prekrasan za one koji ga izaberu. Ali zakon o celibatu dovodi do mnogih, mnogih problema, a neki od njih su povezani s ovom situacijom koju smo imali u crkvi SAD-a i drugdje.

DB: Znamo da je bivši papa, prvi koji je dao ostavku u 600 ili 700 godina, prije nego što je postao papa, bio neka vrsta gospodina zataškavanja. On je upravljao uredom koji se brinuo da svi začepe usta dok su se ta otkrića počela otkrivati.

BB: Naši dokazi pokazuju da je inzistirao da se svaki slučaj pedofilije pošalje njegovom uredu, Svetom uredu. Tada je, koliko mi možemo zabilježiti i dobiti informacije, jasno dao do znanja biskupima svijeta da želi izbjeći da ti slučajevi idu civilnim vlastima, ili čak psihijatrima, koji bi mogli osjećati da su vezani u nekom slučajeva prijaviti te slučajeve civilnim vlastima.

To je užasna povijest i možda je to jedan od razloga zašto je podnio ostavku. Možda je bilo i drugih, ali ovo bi mogao biti jedan od njih. Sad kad je papa emeritus, vjerojatno bi mu bilo lakše ne upuštati se u raspravu o tome. Ali problemi se nastavljaju i s njima se treba pozabaviti.

Ono što je divno je da kroz donošenje odluka u osnovnim zajednicama, oni idu naprijed i slijede svoju savjest. Žene slave euharistiju zbog svojih uvjerenja da su žene bile sputane u cijelom svijetu, ne samo u kršćanstvu, već iu islamu, judaizmu i većini religija. U većini građanskih života bili su suzdržani i to je dio njihovog oslobođenja.

Dennis J. Bernstein je voditelj emisije “Flashpoints” na radio mreži Pacifica i autor Posebno izdanje: Glasovi iz skrivene učionice. Audio arhivi možete pristupiti na www.flashpoints.net. Može ga se kontaktirati na [e-pošta zaštićena].