Unatoč svjedočenju državne tajnice Hillary Clinton, republikanci neće odustati od svog omiljenog lažnog skandala: je li Clintonov podređeni bio neprecizan u TV komentarima o prošlogodišnjem napadu na američku misiju u Benghaziju? Bivši analitičar CIA-e, Paul R. Pillar, kaže da je sada riječ o pristranosti koja podriva istinsku nacionalnu sigurnost.
Paul R. Pillar
Čini se da se ne nazire kraj fiksaciji na smrtonosni incident prošle godine u Benghaziju, u Libiji, i odlučnosti da se iz njega izvuče što je više moguće optužbi. Tema pokazuje koliko pitanje pokrenuto i iskorišteno u žaru predizborne kampanje može nastaviti kao nacionalna smetnja i nakon što izbori dođu i prođu.
Netko bi mogao pomisliti da će ovotjedno svjedočenje državne tajnice Hillary Clinton u Kongresu u obliku labuđeg pjeva označiti kraj ove preokupacije, ali to se sada čini malo vjerojatnim. Svatko kome je u interesu potkopati političke izglede ove nekoć i moguće buduće predsjedničke kandidatkinje, ili administracije kojoj je služila posljednje četiri godine, ima interes da se to pitanje nastavi.
Državna tajnica Hillary Clinton svjedoči pred Kongresom 23. siječnja 2013. o kobnom napadu na američku misiju u Benghaziju u Libiji prošlog 11. rujna. (Fotografija s C-SPAN prijenosa)
Obratio sam se prošle jeseni načela koja treba imati na umu kad razmišljamo o incidentu kakav je bio onaj u Bengaziju. Sa zadovoljstvom mogu primijetiti da se ravnatelj Nacionalne obavještajne službe, koji nema psa u stranačkoj političkoj borbi koja je postala podtekst ovog pitanja, dovoljno slaže s mojim zapažanjima da eksplicitno ih uključio u govor. Načela ostaju važeća.
Odbor za provjeru odgovornosti State Departmenta dovršio je svoju studiju o incidentu, izdao svoje izvješće i sve njegove preporuke prihvatio je državni tajnik. Ako ovo ne završava stvar za bilo koga tko ima izravnu, nepolitičku, neoptužujuću zabrinutost oko incidenta, teško je zamisliti što bi ili trebalo dovesti do takvog zatvaranja.
S obzirom na oblik koji je poprimila preokupacija i povezana retorika o ovom incidentu, također trebamo primijetiti da fiksacija na njega ima nekoliko dugoročnih troškova. Jedan od njih dolazi pod naslovom da je savršeno neprijatelj dobra.
Standard nula incidenata koji je impliciran većim dijelom retorike, a koji je impliciran i diskursom koji obično prati mnoge terorističke incidente, riskira ometanje vladinih operacija na načine koji nadmašuju sve dobro što se može učiniti težnjom za nedostižnim ciljem nula incidenata. U slučaju događaja u Libiji, ometanje ima veze s neizbježnom trgovinom između diplomata i drugih američkih dužnosnika sa sjedištem u inozemstvu koji energično i učinkovito obavljaju svoj posao i čuvaju te iste dužnosnike od onih koji bi im mogli nauditi.
Što su predbacivanja oko Bengazija duža i glasnija, to će budući državni tajnici i oni koji za njih rade odgovarati niskorizičnim pristupima koji svoje ljude drže relativno sigurnima iza visokih zidina veleposlanstava nalik tvrđavama, nauštrb učinkovito obavljaju svoj posao. Rezultirajuća šteta za vanjsku politiku SAD-a može imati mnoge oblike, uključujući štetu za borbu protiv terorizma.
Drugi trošak odnosi se na općepoznatu priču koja se, čini se, pojavljuje o tome što je dovelo do napada u Benghaziju. Priča je jednostavno da je teroristička skupina planirala napad i da druge okolnosti, uključujući huškački antiislamski video koji je u to vrijeme dobio veliku pozornost, nisu imale nikakve veze s tim. Ta je priča netočna i štetna, bez obzira na sve mukotrpne rekonstrukcije o tome da ovaj napad nije izrastao iz narodnih demonstracija.
Teroristički napadi rijetko izrastaju iz narodnih demonstracija, ali narodni bijes ima velike veze s poticanjem terorizma, stvaranjem popustljivog okruženja za njega i povećanjem skupine bijesnih ljudi koji bi mogli pribjeći terorizmu ili biti unovačeni u terorizam. Protuamerički terorizam povezan je s ljudima koji su ljuti zbog stvari povezanih s Amerikom, uključujući neslužbene stvari kao što su uvredljivi video i službene politike i akcije.
Nerazumijevanje te veze potiče neproduktivno gledište da je borba protiv terorizma samo stvar iskorijenjivanja fiksnog popisa terorističkih skupina; Učiniti to stajalište temeljem politike povećava mogućnost da više Amerikanaca postane žrtvama terorizma.
Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Sada je gostujući profesor na Sveučilištu Georgetown za sigurnosne studije. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)
Najgore stvari o saslušanjima u Bengaziju? ILUZIJA i RETORIKA.
Čini se da što se više govori o napadu u Bengaziju, to je manje informacija; čak ni saslušanja nisu bila istražna. Umjesto toga, rasprave o Bengaziju bile su...
1/ politička polarizacijska retorika u teatru apsurda koja odvraća javnost od stvarnih problema;
2/ retorika izravno unutar okvira iluzorne terorističke prijetnje trajnog Globalnog rata protiv terorizma (GWOT) koju globalizatori i profiteri vojno-industrijskog kompleksa koriste kao paravan za svoj novi brend kolonijalizma/imperijalizma/eksploatacije u kojem iznova dijele zemlje Bliskog istoka i Afrike; i
3/ retorika koja zaobilazi stvarnu namjeru Novog globaliziranog svjetskog poretka o kojem pojedinci poput tajnice Clintona pišu za Jedan posto kroz mjesto Vijeća za vanjske odnose, itd.
Dakle, koji su problemi? Evo nekoliko pitanja o kojima možete postaviti:
o ZAŠTO SMO U AFRICI S AFRICOMOM i KAKVA JE ULOGA STATE DEPARTMENTA S AFRICOMOM?
o ŠTO SE DOGAĐA I JE DOGAĐALO U BENGHAZIJU POD POKRIVOM US STATE DEPARTMENTA, ODNOSNO, KAKVI SU SE TAJNI PROGRAMI CIA-e i AFRICOMA RADILI IZ BENGHAZIJA?
o KAKVU JE ULOGU IMAO VELEPOSLANIK J. CHRISTOPHER STEVENS U PROGRAMIMA CIA-e i AFRICOM-a?
o JE LI VELEPOSLANIK STEVENS BIO ZAMJENA ARHITEKTA ODREDA SMRTI JOHNA NEGROPONTEA?
o JE LI STEATE DEPARTMENT PREKO VELEPOSLANIKA STEVENSA IMAO OPERATIVNU ULOGU U TAJNIM CIA-INIM PROGRAMIMA KORIŠTENIM ZA DESTABILIZIRANJE LIBIJE I SIRIJE TE DRUGIH SUVERENIH DRŽAVA U REGIONU?
Bizarna gluma između senatora i ministra vanjskih poslova nije zamjena za stvarno PRIKUPLJANJE INFORMACIJA koje ova zemlja treba da sazna što se događa.
Frenetično krčenje ruku o strahu, strahu, STRAHU od terorista i iluzija da moramo dodatno pooštriti sigurnost nisu zamjena za APSOLUTNI ZAHTJEV DOLAZANJA DO DNA TAJNE VANJSKE POLITIKE I TAJNIH VANJSKIH PROGRAMA NAŠA IZVRŠNA VLAST ODBIJA ISPUŠTENJE U NARODI SJEDINJENIH DRŽAVA.
Nema više dramatike od senatorskih kraljeva drame i kraljica drame State Departmenta.
U učinkovitoj demokraciji bilo bi moguće provesti STVARNU istragu koja bi ljudima dala STVARNE odgovore i činjenice.
Obama, američki dobitnik Nobelove nagrade za mir'Rekord”
.
Potpisao NDAA u zakon – čime je legalizirao atentat na Amerikance bez optužbe ili suđenja.
Pokrenuo je i osobno nadzire ‘Tajni popis ubojstava’.
Vodio rat protiv Libije bez odobrenja Kongresa.
Započeli tajni rat dronovima u Jemenu.
Eskalirao proxy rat u Somaliji.
Eskalirao CIA-in rat dronovima u Pakistanu.
Zadržao prisutnost u Iraku čak i nakon 'završetka' rata.
Naglo je eskalirao rat u Afganistanu.
.
Da – “Vanjska politika Washingtona uključuje teror nad stanovništvom u inozemstvu. Od kada su kreatori američke politike marili za povratni udarac ili troškove koje snose civili, bili Amerikanci ili ne?
Zašto Paul Pillar ne dovodi u pitanje smrtonosne incidente poznate kao ilegalni, uvijek brojni, nepotrebni, imperijalistički ratovi?
GOP možda pokušava skupiti "političke poene" zalažući se za svoju bazu, ali imajte na umu konsenzus između dvije prokapitalističke, pro-ratne, pro-imperijalističke, pro-korporacijske stranke, od kojih se nijedna ne razlikuje od sociopatskog cilja globalna dominacija.
Paul Pillar eufemistički naziva prisutnost CIA-e u Libiji "misijom SAD-a". Zašto prijevara? Članak iz listopada 2012. pod naslovom “Second-Geessing about Benghazi” objavljen u “The National Interestu” nepošteno zamagljuje što ti imperijalistički agenti zapravo rade. (I promatrajte pametnu upotrebu "dužnosti" i "službe" - lažni dojam da špijuni i diplomati služe interesima američkog naroda dugo je kultiviran u narodnoj mašti.)
Pillar kaže da cinična linija preispitivanja "potkopava istinsku nacionalnu sigurnost". Naši brojni društveni problemi povezani su s nasiljem i nasiljem Washingtona u inozemstvu. Amerikanci definiraju "nacionalnu sigurnost" u smislu "socijalnog zdravlja", a ne "vojne moći" kao što to čini Beltway.
Nemam povjerenja u studiju odbora za reviziju State Departmenta. Sukob interesa onemogućuje bilo kakvo smisleno, pouzdano ispitivanje. Čini se da Pillar kaže: “Pa, dobili ste svoje izvješće, idite dalje. Slučaj zatvoren. Ovdje nema nista za vidjeti." Ovo samo dovodi u pitanje Pillarov vlastiti integritet i motive.
Uprava je lagala u svom ranom odgovoru. Deepa Kumar je pisao o islamofobiji u pozadini izjava i Glenn Greenwald također je dokumentirao nedosljednosti u pripovijesti WH. Zašto se ne spominje Amerika ilegalni rat na narod i vladu Libije? Ili ilegalni promet oružja to je analitičari u consortiumnews uglavnom su zanemarili?
Pillar spominje zabrinutost državnih tajnika da "svoje ljude drže relativno sigurnima iza visokih zidova veleposlanstava nalik tvrđavama, nauštrb učinkovitog obavljanja svog posla." Što podrazumijevaju “njihovi poslovi”? U čijem interesu? Na čiji račun? Što je bila "vanjska politika SAD-a" svih ovih godina? Misli li Pillar da smo svi varalice?
Također, što je s nespretno zalijepljenim redom o "protuterorizmu"? Vanjska politika Washingtona uključuje teror nad stanovništvom u inozemstvu. Od kada su kreatori američke politike marili za povratni udarac ili troškove koje snose civili, bili Amerikanci ili ne?
Amen.
"Odbor za provjeru odgovornosti State Departmenta dovršio je svoju studiju o incidentu, izdao svoje izvješće i sve njegove preporuke prihvatio je državni tajnik." Zvuči kao da su slijedili isti protokol kao i bankari na Wall Street je uslijedio nakon financijskog sloma. Uostalom, ništa od toga zapravo nije NJIHOVA krivnja i možemo im vjerovati kada kažu: "Nećemo dopustiti da se to ponovi". Trebali bismo imati razumijevanja i suosjećanja i s gospođom tajnicom. Naposljetku, zalažući se za, a zatim likujući nad destabilizacijom Qaddafijeve vlade, koja je teroristima omogućila da pobjegnu s većinom njegovog arsenala konvencionalnog oružja i pripremi pozornicu za eskalaciju nasilja u Maliju, ona je samo slijedila isti neokonski plan svojih republikanskih klevetnika progonili bi da su bili na njenom mjestu. “Što su predbacivanja Bengaziju duža i glasnija, to će budući državni tajnici i oni koji za njih rade odgovarati niskorizičnim pristupima koji svoje ljude drže relativno sigurnima iza visokih zidina veleposlanstava nalik tvrđavama, na trošak učinkovitog obavljanja posla.« Ako učinkovito obavljanje posla uključuje destabilizaciju stranih vlada, možda te glasne, duge optužbe i nisu tako loša stvar. Postoje posljedice miješanja u složene regionalne sporove među kulturama kojima naša vlada pokušava manipulirati konzultirajući 'think tankove' umjesto pravih stručnjaka. Pravi stručnjaci upozorili bi na posljedice vojne intervencije i povezanost s "uzvratnim udarcem". Rutinski ne uspijevamo točno procijeniti posljedice tih intervencija. “Nerazumijevanje te veze potiče neproduktivno gledište da je borba protiv terorizma samo stvar iskorijenjivanja fiksnog popisa terorističkih skupina; Učiniti to gledište osnovom za politiku povećava šanse da više Amerikanaca postane žrtvama terorizma.« Christopher Stevens bio je negdje gdje nije imao posla i radio je nešto što nije imao posla one noći kad je umro. Ideja da nitko nije dirao tu stvarnost je prava farsa. Saslušanja u koja je bila uključena gospođa državna tajnica nisu nimalo rasvijetlila zašto je američki veleposlanik bio u neosiguranom konzularnom aneksu usred ratne zone pod okolnostima koje prkose logičnom objašnjenju. Američka javnost ima kratko pamćenje. “Svatko kome je u interesu potkopavanje političkih izgleda ovog nekoć i mogućeg budućeg predsjedničkog kandidata” … treba upamtiti da su elementi za koje se priča da su povezani s teroristima možda bili naoružani i uključeni u destabilizaciju Libije, Sirije, Malija i možda u konačnici Alžir tijekom njezina mandata. Naravno, ne možemo je baš kriviti, zar ne? Samo je radila svoj posao. Znate, kao bankari na Wall Streetu. Možda to ne bismo trebali zvati “povratni udarac†. Razbojnici u kojima sam odrastao zvali su to "vraćanje duga". I znate što kažu o isplati.