Nasilna retorika oružane desnice

Dok se Amerika priprema za drugu inauguraciju svog prvog afroameričkog predsjednika i dok rastu zahtjevi za zdravorazumskom kontrolom oružja nakon užasnog pokolja u školi, desnica se naoružava usred histerične retorike o potrebi da se "upucaju tirani", bivši CIA-in analitičar Paul R. Bilješke stupa.

Paul R. Pillar

Javna rasprava u Vijeću za vanjske odnose prošlog tjedna bila je usmjerena na identificiranje posebnih problematičnih točaka i problematičnih pitanja diljem svijeta koja bi mogla zahtijevati pozornost politike tijekom 2013. Jedan od govornika, David Gordon iz Euroazijske grupe, usput je spomenuo da problem koji je on bio ne ove godine zabrinjavao je radikalizam u razvijenim zemljama. Nije precizirao koju vrstu radikalizma; vjerojatno je većina u prostoriji jednostavno pretpostavila da je mislio na islamističku sortu.

Ta je raznolikost, uostalom, kako se očituje i kod kuće i u inozemstvu, već neko vrijeme gotovo jedina preokupacija u Sjedinjenim Državama što se tiče nasilnog radikalizma. Kad je Peter King, kao predsjedavajući u prethodnom Kongresnom odboru za domovinsku sigurnost, vodio niz saslušanja o terorističkim prijetnjama u Sjedinjenim Državama, tema je cijelo vrijeme bila islamistička.

Jedna od opasnosti tako uskog fokusa na jednu vrstu radikalizma je smanjenje vjerojatnosti da ćemo primijetiti porast drugih vrsta. Različite vrste radikalizma i njegovi podskupovi koji uključuju terorističko nasilje dolaze i odlaze u valovima, kao što je to bio slučaj tijekom posljednjih nekoliko desetljeća.

Uspon bilo kojeg vala općenito je povezan sa širim političkim okruženjem na dva donekle suprotna načina. Radikalizam je obično ugrađen u veće raspoloženje, pokret ili etos. Ali to je obično i reakcija protiv neki politički trend ili razvoj.

Imajući na umu ove obrasce, bilo bi korisno ponovno pogledati izvješće koje je prije četiri godine pripremljeno u Ministarstvu domovinske sigurnosti. Izvještaj bio je naslovljen Desničarski ekstremizam: Trenutačno ekonomsko i političko poticanje radikalizacije i novačenja. Njegovo objavljivanje dovelo je do pobune među onima na desnici kojima nije bilo ugodno bilo kakvo vladino izvješće u kojem se priznaje postojanje američkog ekstremizma na desnici.

Ministrica domovinske sigurnosti Janet Napolitano, očito nestrpljiva da smanji svoju ranjivost na optužbe za politički inspiriranu analizu, odgovorila je povlačenjem izvješća, rekavši da nije propisno provjereno unutar odjela. DHS-ov analitički rad o desničarskom ekstremizmu je navodno smanjen jednom zaposleniku.

Izvješće, koje je ipak dospjelo u ruke novinskih agencija, moglo bi biti jedno od vrijednijih štiva među vladinim dokumentima koji imaju tako kratak službeni rok trajanja. U izvješću se navodi da, iako u to vrijeme nije bilo poznatih planova među desničarskim ekstremistima da počine konkretna teroristička djela, takvi ekstremisti "možda dobivaju nove regrute igrajući na svojim strahovima o nekoliko novonastalih pitanja".

Jedan od tih djelića zastrašivanja bio je "izbor prvog afroameričkog predsjednika". Drugi je bio izgled za kontrolu oružja:

Predloženo nametanje ograničenja vatrenog oružja i zabrana oružja vjerojatno bi privuklo nove članove u redove desničarskih ekstremističkih skupina, kao i potencijalno potaknulo neke od njih da počnu planirati i obučavati se za nasilje protiv vlade. Velika količina kupnje i gomilanja oružja i streljiva od strane desničarskih ekstremista u iščekivanju ograničenja i zabrana u nekim dijelovima zemlje i dalje je glavna briga za provedbu zakona.

Pisci izvještaja usporedili su ono što su vidjeli s onim što se događalo s tim ekstremističkim rubom 1990-ih. Iako u sljedeće četiri godine nismo svjedočili nečemu sličnom ponavljanju bombaškog napada na Oklahoma City iz 1995., druge indikacije sugeriraju da je izvješće bilo na nečemu.

Charles Blow u New York Times aludira na nešto od ovoga kada bilježi, koristeći podatke prikupio Southern Poverty Law Center, da je protuvladin “Patriotski” pokret rastao od 2008., narastao je na više od 1,200 skupina diljem zemlje do 2011. Više od četvrtine njih su milicije koje izvode paravojnu obuku.

Sada, 2013., uskoro ćemo imati drugu inauguraciju tog istog afroameričkog predsjednika, onog stranozvučnog imena. Kontrola oružja također je ponovno istaknuta na nacionalnom dnevnom redu, uglavnom zahvaljujući masovnijoj pucnjavi u školama.

A dio retorike koja spaja otpor prema kontroli oružja sa širim antivladinim programom nije ništa drugo do zastrašujuće. Evo što kaže komentator Fox Newsa i, vjerovali ili ne, bivši sudac Andrew Napolitano (nije u rodu s Janet) napisao prošli tjedan:

“Povijesna stvarnost zaštite prava na držanje i nošenje oružja Drugim amandmanom nije u tome da štiti pravo da se puca u jelene. Štiti pravo da se puca na tiranine i štiti pravo da se učinkovito puca na njih, istim instrumentima koje bi oni upotrijebili protiv nas.”

Krene li pucnjava, odnosno bombardiranje, koje izrasta iz ovakvog stava, već bismo trebali imati prilično dobru predodžbu čemu se počinitelji protive. Trebali bismo razmisliti io drugom dijelu o tome kako se val ekstremizma uklapa u šire političko okruženje, tj. kako je on ekstremni rep nekog šireg zajedničkog načina razmišljanja.

Korijeni trenutnih antivladinih osjećaja su, naravno, različiti. A što se tiče kontrole oružja, mi to znamo lobi koji se suprotstavlja kontroli je bogat i moćan kao i uvijek. Također bismo trebali priznati rast oblika političke nesnošljivosti u kojem neki ljudi vjeruju da je prevladavanje njihovih preferencija toliko važno da je vrijedno nanijeti ili zaprijetiti zemlji.

Čini se da ćemo ponovno vidjeti ne-kinetički oblik ovoga u Kongresu za nekoliko tjedana. Ne bismo se trebali iznenaditi ako ekstremisti koriste kinetički oblik.

Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Sada je gostujući profesor na Sveučilištu Georgetown za sigurnosne studije. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post  na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)