Rješenje iranskog nuklearnog spora je nadohvat ruke, s Iranom koji je spreman prihvatiti ograničenja svog programa, a mnogi na Zapadu voljni su ublažiti sankcije. Ali pravo pitanje ostaje hoće li političari i stručnjaci koji se busaju u prsa u prsa dopustiti da se dogovor provede, piše bivši analitičar CIA-e Paul R. Pillar.
Paul R. Pillar
Još jedna runda pregovora između Irana i P5+1 je na pomolu, kao što se može zaključiti po porastu komentara na tu temu. To uključuje korisne komentare i negativne, beskorisne komentare.
Obrisi eminentno mogućeg dogovora jasni su već neko vrijeme. Oni bi uključivali pojmove u smislu što Reza Marashi je ocrtao i Ranije sam se obratio.
Iranski vrhovni vođa Ali Khamenei na sastanku sa zapovjednikom mornarice. (fotografija iranske vlade)
Ohrabrujući znak je da neki kreatori javnog mnijenja koji još uvijek znaju zvučati prilično bombastično o iranskom nuklearnom programu, poput The Washington Post uređivačka ploča, unatoč tome prepoznaju potrebu da ukidanje sankcija bude dio svakog dogovora.
Bilo bi lijepo kada bi se cijela ova stvar mogla riješiti na skroman, jednostavan način: samo napravite potrebne trgovine i dovršite sporazum. Nažalost, to ne izgleda kao da je moguće.
Sankcije su odigrale ulogu u Sjedinjenim Državama koja daleko nadilazi manipulaciju iranskim poticajima na način koji uključuje američku politiku i američku psihologiju. Konkretno, sankcije su bile sredstvo za članove Kongresa da pokažu svoju anti-iransku bona fides glasujući uvijek iznova u korist novih načina da se nanese šteta Iranu.
I kao Trita Parsi tvrdi, sankcije su bile dio očekivane priče o Amerikancima koji mogu tražiti trijumf nad stranim protivnikom.
Ono što je vrlo lako zaboraviti u ovakvim antagonističkim bilateralnim odnosima jest da druga strana ima slične političke i emocionalne potrebe. Iranci svakako imaju takve potrebe, iako su manje trijumfalistički i više stvar jednostavnog poštovanja nego odgovarajuće američke potrebe.
Jedan od najpronicljivijih komentatora cijele sage o iranskim nuklearnim pregovorima, bivši iranski dužnosnik koji je sada na Princetonu, Seyed Hossein Mousavian, bavi se ovim aspektom u novom op-ed. Mousavian objašnjava zašto je bitno, ako se želi postići bilo kakav sporazum, da Iran može očuvati ono što on i njegov koautor nazivaju aberu, ili spašavanje obraza. Citirajući prošlu povijest, on također objašnjava kako to neće biti slučaj ako Iran ponovno bude pozvan na značajne ustupke u zamjenu za puko obećanje ili nadu da će dobiti ono što želi zauzvrat.
Dakle, jedna strana osjeća potrebu kukurikati zbog pobjede, dok druga strana treba osjećati da nije dobila udarac nogom u lice. Kako bi zaokružili taj emocionalni krug, američki političari će morati izvući većinu svog trijumfalističkog rješenja iz onoga što se već dogodilo, iz toga da uopće počnu pregovori s Iranom o ograničavanju njegova nuklearnog programa.
Članovi Kongresa mogu proglasiti danas (i kada se idući put kandidiraju za reizbor) da su svi oni glasovi koje su dali u korist svih tih sankcija bili važan dio dovođenja Irana za pregovarački stol. Nakon što to kažu, trebali bi stišati, maknuti se s puta i pustiti pregovarače da postignu dogovor.
Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Sada je gostujući profesor na Sveučilištu Georgetown za sigurnosne studije. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)
Trita Parsipor je agentica Islamske Republike i vođa jednog moćnog lobija u SAD-u uz udrugu NIAC Foundation.
Ako uložite vremena i potražite na internetu, možda ćete pronaći njegov odnos i pozadinu. Međutim, preporučamo vam da pogledate vezu ispod;
http://english.iranianlobby.com/page1.php?id=103&bakhsh=JOURNAL
Moram se složiti s Rehmatom – nema nikakvog dogovora na vidiku – ovo je očito zajedničko željno razmišljanje SAD-a, EU-a i Izraela.
Moj osjećaj onoga što se događa među iranskim vođama jest da su borbeno raspoloženi i ni u kojem smislu nisu u neredu. Prihvatili su prihod od nafte za sljedećih nekoliko godina na temelju prodaje milijun barela dnevno.
Vjeruju da su oni i njihovi saveznici u Iraku i Siriji napadnuti i uzvraćaju udarac.
SAD i EU neće ukinuti sankcije čak ni prema Marashi Dealu; Iranci će uzeti taj dodatni prihod i pomoći svojim saveznicima u Siriji, Iraku, Afganistanu i drugdje.
Sukob SAD-a i EU-a s Iranom nastavit će se sljedeće 1 ili 2 generacije; nikad se neće vratiti na status quo prije 2010. Taj svijet je mrtav.
Mule nisu ništa drugo nego hrpa loših lopova i ubojica. Imaju krv milijuna nevinih Iranaca i tisuća Amerikanaca na svojim rukama.
Idioti poput Cartera i Brzenskog pomogli su uvesti ove gadove i doveli do uništenja Irana i stvaranja više terorističkih organizacija
Ovdje budalama koje zagovaraju razgovor s tim debilima neka se pregledaju glave
Mladi ako se Iran želi osloboditi ovih čudovišta. Otplata dolazi mule
Ali baa baa!!!
Peter Gallard, ako imate nešto razumno o tom pitanju, zašto to ne kažete? Kakva je ovo glupa matematička jednadžba (Iran+Nuke Weapon=Armagedon)?
Prijedlog Reze Marashija u biti je isti kao Obamina ranija smiješna ponuda. Jedini dio koji bi Iran mogao prihvatiti bio bi prestanak obogaćivanja na 20% ako Zapad zajamči da će to osigurati Iranu.
Što se tiče drugih prijedloga, zašto bi Iran zatvorio lokaciju Fordo koja je relativno imuna na napade iz zraka? Misle li ljudi da su Iranci glupi? Osim toga, Fordo je pod stalnim nadzorom IAEA-e. Također, zašto bi Iran isporučivao svoje zalihe obogaćenog urana? Zašto Izrael ne odustane od svog nuklearnog oružja? Zašto Obama ne zaustavi svoj plan da potroši 85 milijardi dolara za nadogradnju američkog nuklearnog arsenala?
Rješenje ovog lažnog spora nameće se samo po sebi. Zapad mora priznati prava Irana prema NPT-u i mora odbaciti SVE sankcije. Iran će zaustaviti obogaćivanje od 20% ako ga dobije sa Zapada i pristat će na stroži inspekcijski režim na ograničeno vrijeme, recimo pet ili deset godina. To je to. Ako Zapad očekuje više, oni mogu samo nastaviti svoju glupu sadašnju politiku.
Iran zapravo bije sve sankcije i, primjerice, bez problema prodaje svoju naftu azijskim kupcima. Također, čak i sada, oko 75 europskih rafinerija još uvijek koristi iransku naftu.
Informacije iz međunarodnih izvora:
MUSLIMANI I NUKARKE SE NE MIJEŠAJU:
ZAMISLITI:
OSAMA + NUKLEARNO ORUŽJE= ARMAGEDON
IRAN + NUKLEARNO ORUŽJE= ARMAGEDON
Kako uopće možete usporediti Iran s Osamom Bin Ladenom??
Iran je zemlja koja ima 84 milijuna ljudi i brine o dobrobiti svojih građana.
Osama je bio šef terorističke organizacije koja nije bila državna.
Ne možete to dvoje UOPĆE usporediti. Ovo dolazi od Iranca, vaša usporedba je smiješna.
Radije bih rekao da se ljudi i nuklearno oružje ne miješaju, a nisam ni za proizvodnju nuklearne energije.
Bilo kako bilo, Pakistan već posjeduje nuklearno oružje, a svijet nije došao kraju.
U svakom slučaju, ostaje da su SAD jedina zemlja koja je upotrijebila bombu protiv stanovništva, a SAD je također ubrzao svrgavanje Mossadeqovog režima 1953. godine. Iranci imaju veći problem s nama nego mi s njima. Osim puča iz 1953., još uvijek se osjećaju posljedice kemijskog oružja koje je Saddam koristio, a mi smo mu osigurali prethodnike. Da ne spominjemo činjenicu da Iran ne bi bio prvi koji bi se atomski naoružao u regiji, da su pozvali na zonu bez nuklearnog oružja na srednjem istoku i izdali fetvu protiv tog oružja.
(volio bih da postoji funkcija uređivanja)
još uvijek ima –Iranaca– koji osjećaju
Pretpostavljam da vjeruješ kršćanima s nuklearnim bombama? Osobno ne vjerujem nijednoj skupini koja žuri upoznati svog tvorca. Sve dok se mitovi o stvaranju ne raskrinkaju, neće biti mira. Religija jednostavno ne dopušta mir.
Dakle, više volite “kršćane” poput SAD-a koji uništavaju Hirošimu i Nagasaki iz lažnih razloga? Izraelski Židovi koji stalno prijete svojim susjedima, a imaju najmanje 100 spremnih nuklearnih bombi? Svoje neznanje bolje je zadržati za sebe.
niste svjesni ili ste odlučili ignorirati da se izraelski susjed Hamas zakleo na svoje uništenje, uz neprestana ohrabrivanja većeg dijela arapskih medija. Kao i većina krajnje ljevice ili desnice, ne možete uzeti ništa što je dio stranačke linije.
Tko god misli da Iran ne želi NUKES je budala.
Ali upravo je to smicalica Iranaca, na tome rade polako, godinama.
Ali na kraju mislim da će Iran —BITI NAPADEN I RAZORUŽAN SVOJIM NUKLARNIM MONTAŽAMA NAKON ŠTO GA ILI UPOTREBE ILI ZAPRIJETI JEDNOM OD SVOJIH SUSJEDA.
Koje dokaze imate? Zašto bi Iran postao glup i zao kao Izrael i SAD i napao bilo koga? Zašto nabaviti nuklearne bombe kada ih ne može koristiti niti jedna racionalna i suosjećajna osoba ili vlada? Tko će napasti zemlju od 75 milijuna bez valjanog razloga? razmisli ponovno.
M. Gallard, s velikom tugom i sramom za vas izražavate tako veliki nedostatak znanja i tako neobično prihvaćanje cionističke propagande.