Egipatski predsjednik Morsi vrši pritisak na brzo glasovanje o novom ustavu koji je izazvao kritike i sekularista i islamista. Ali nesavršen plan ima prednost uspostavljanja nekih pravila upravljanja za burnu zemlju i može se kasnije promijeniti, piše bivši analitičar CIA-e Paul R. Pillar.
Paul R. Pillar
Čini se da je pozornica u Egiptu spremna za još jedan val političkih napetosti i velike drame u naredna dva tjedna, jer je predsjednik Mohamed Morsi odredio 15. prosinca kao datum za referendum o upravo napisanom ustavu.
Ishod referenduma bez sumnje će se smatrati testom snage između Morsijevog Muslimanskog bratstva i njegovih sekularnih protivnika, bez obzira na to treba li se tako gledati ili ne.
Egipatski predsjednik Mohamed Morsi na sastanku s američkom državnom tajnicom Hillary Clinton u srpnju 2012. (fotografija američke vlade)
Dokument će se smatrati proizvodom Bratstva, s obzirom na bojkot skupštine za pisanje ustava od strane liberalnih sekularista i kršćana, a s obzirom na Morsijevu tvrdnju o posebnim ovlastima kako bi se spriječilo pravosuđe da negira rad ustavotvorne skupštine kojom dominira Bratstvo.
Žurba s kojom je dovršena izrada nacrta ustava i s kojom će on sada biti stavljen na glasovanje mnogim Egipćanima ostavlja dojam da nešto pokušavaju provesti. Morsijeve nedavne izjave poput Mubaraka o prijetnjama od “zavjera” doprinijele su zastrašujućoj atmosferi.
Na brzinu napisani nacrt ustava ima nešto što se ne sviđa svima, ali demokracija u Egiptu neće živjeti niti umrijeti na temelju rezultata referenduma. O tome neće ovisiti ni odnos snaga između islamista i sekularista. Morsijevim protivnicima možda bi čak bilo dobro savjetovati da odustanu od otpora dopuštanju da novi ustav stupi na snagu.
Učiniti to bi u neku ruku značilo nazvati njegovim blefom. Ovlasti koje je prisvajao za sebe na račun pravosuđa istekle bi, a predsjednik će po ustavu biti manje moćan predsjednik nego što Morsi sada tvrdi da jest. I kao što je sam Morsi primijetio, ustav se može mijenjati.
Sekulariste bi mogla utješiti činjenica da su salafisti dovoljno nezadovoljni ustavom da su najavili bojkot referenduma. Salafisti se žale da dokument daje suverenitet ljudima, a ne Bogu.
Egiptu je potrebna neka vrsta ustavne strukture ako se naknadne rasprave o smjeru zemlje žele voditi unutar uređenog okvira, a ne biti dio igre u kojoj se sva pravila izmišljaju kako igra napreduje. Svaki reprezentativni politički sustav treba započeti tako da netko izmišlja pravila i djeluje bez prethodno priznatog autoriteta, ali to ne može ostati tako unedogled.
Naravno, Morsi se ne može pozvati na bilo koji općeprihvaćeni autoritet koji bi tvrdio da ima ovlasti izdati dekret koji je učinio neki dan, ali ni drugi akteri u egipatskoj političkoj igri nemaju mnogo više pravnog temelja za to što rade. .
Svaki američki dužnosnik ili drugi Amerikanac koji nudi savjete Egipćanima tijekom ovog politički zanimljivog vremena mogao bi aludirati na iskustvo Sjedinjenih Država u uspostavljanju ustavnog poretka tijekom njegovih ranih dana. Pisci Ustava SAD-a svakako su prekoračili svoje ovlasti kada su umjesto izmjene i dopune članaka Konfederacije izradili potpuno novi ustav i naveli da će on stupiti na snagu bez jednoglasnog odobrenja država.
Sudjelovanje u pisanju ustava bilo je nepotpuno. Rhode Island nije prisustvovao, delegati iz New Hampshirea stigli su kasno, većina delegata iz New Yorka otišla je rano, a nekoliko onih koji su ostali cijeli sastanak odbili su potpisati proizvod. I dalje je postojalo značajno protivljenje dokumentu, a zahtjevi za njegovim izmjenama i dopunama bili su dovoljno jaki da prvih deset amandmana bude zadatak već prvog Kongresa.
Pouka je da je uspjeh i poštivanje ustava funkcija političkih navika i stavova prema njemu koji se razvijaju tijekom vremena. Ne ovisi o pravnoj osnovi na kojoj je inicijalno napisan i ne ovisi o tome tko je bio na vlasti ili tko je favorizirao ustav kada je prvi put napisan.
Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Sada je gostujući profesor na Sveučilištu Georgetown za sigurnosne studije. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)
Zar nitko ne misli na Argentinu krajem 2001.? Dok smo mi bili zaokupljeni nametanjem P-akta našim građanima, Argentinci su odbili ČETIRI VLADE ZAREDOM! Egipat će se morati još tri puta suočiti kako bi ga sustigao.
Obično se (i namjerno) zaboravlja da je jedno od primarnih žarišta
rasprava u formiranju Ustava za SAD je bila moć vlade
nad državama nad “narodom”. Federalisti (kao što je samo Hamilton).
jedan jedini primjer) bojali su se moći skupina i vodili miliciju na
ugušiti pobune protiv vladinih ovlasti “Whisky Rebellion”) sa
pretjerani ponos. Povrh toga, pravila za sudjelovanje u upravljanju bila su
vrlo restriktivno. Ne samo da su Indijanci bili isključeni, već i Afroamerikanci
ali većina država ograničila je sudjelovanje na temelju imovine (kao u
Commonwealth of Virginia). State Department je bio od manjeg značaja
zapošljava ukupno 3 osobe. Riznica je pak zapošljavala preko 300 sa
dužnosti na carinarnici itd. Često zaboravljamo prevesti svijet koji sada imamo
znati natrag u svijet 18. stoljeća.
Trebali smo posumnjati ništa manje nego u osnovnu antipatiju prema zapadu
nastalom u suprotnosti s Britanijom koja je u cijeloj povijesti
Društvo Muslimanska braća od osnutka.
Bilo koja vlada nacije koja izlazi iz kontrole klijenata SAD-a/Washingtona će
nikada neće moći tolerirati sudstvo koje samo proglašava da je izabrano
tijela ilegalna. Također je nejasno koja je uloga stranih obavještajnih službi
(CIA/Izrael itd.) igraju u koalicijama intelektualnih skupina
i dobro raširene dezinformacije o demonstracijama protiv Morsija. Vjerojatno
nećemo "znati" još mnogo godina. Uzorak je umnožen u mnogima
naroda, ne samo na Bliskom istoku.
Morsi je moćan i mora biti u ovom trenutku. Mi na Zapadu moramo
dajte mu priliku da uz našu podršku uspije. Moramo se tako ponovno prilagoditi
da se možemo na ravnopravnoj osnovi odnositi prema vladi koju vode islamističke stranke.
Povijesno gledano, mi na Zapadu smo ih rušili, potkopavali itd.
Ako ništa drugo, Društvo Muslimanska braća pokazalo je da hoće
ne odlazi.
Dana 29. studenog dao sam sljedeći komentar na drugoj stranici:
“U prethodnim komentarima možda sam pogrešno ostavio dojam da sam sretan s Morsijem. Ja nisam. Niti sam zadovoljan oportunizmom Amra Mousse ili El Baradeija ili odlaskom disidenata iz Ustavotvorne skupštine ili odlukom opozicije da zauzme “konačni stav†u ovom trenutku. Razmotrite samo 2 moguća scenarija: 1) Morsi je srušen. Tko pobjeđuje? Sekularisti? Suci? Vojno-industrijski-obavještajni kompleks? Kažem da bi sekularisti završili loši gubitnici; 2) Morsi preživi do ustavnog referenduma u prosincu. Nema sumnje da će ustav biti previše islamistički, previše otvoren za autoritarnu zloporabu. Može li se to usporediti s užasima Mubaraka? Ne mislim tako, iako će mnogi reći da se Mubarak nije mogao snaći s Deklaracijom o ljudskim pravima. Što se onda može učiniti? Popunite kvadratiće, glasajte protiv, glasajte kao i prije, ali ovaj put pobijedite. Egipat je imao prekretnicu, povijesno glasovanje i Bratstvo je pobijedilo (jedva). Zašto izbaciti bebu (demokraciju) s kupkom.
(Još uvijek mislim da su najbliži agenti, suci, previše njih, poput “ukorijenjenog gnoja.†)”
Drago mi je vidjeti da gospodin Pillar zauzima sličan stav, iako puno bolje argumentiran i dublje. Gotovo sav "lijevi" tisak je kaskao iza MSM-a na ovome.