Veće pitanje o Libiji

Dijeljenja

Pobuđeni bijes zbog onoga što je veleposlanica pri UN-u Susan Rice rekla o napadu na Benghazi u TV emisijama prikriva veće pitanje, je li svrgavanje Moamera Gadafija s vlasti uz podršku SAD-a bila pametna politika. Libija je i dalje zemlja u previranjima usred sve većih sumnji u pouzdanost SAD-a, kaže bivši analitičar CIA-e Paul R. Pillar.

Paul R. Pillar

Politička besmislica o tome što je rečeno ili neizrečeno u prvim satima i danima nakon incidenta u Benghaziju u kojem je ubijen veleposlanik Christopher Stevens se nastavlja i dalje se udaljava od svega što je važno za američku politiku i američke interese. S fiksacijom na sitnice o uređivanju nekih preliminarnih tema za razgovor, udaljava se čak i od svega što ima smisla u smislu konkurentske politike.

Čak i da je Obamina administracija htjela manipulirati javnom verzijom libijskih događaja kako bi pomogla ponovnom izboru predsjednika, kako bi bilo kakva manipulacija po ovom pitanju to učinila? Kad je Obamina administracija ikada tvrdila da je međunarodni terorizam neveliki sigurnosni problem (bin Laden ili ne bin Laden)? Takva tvrdnja samo bi još više otežala administraciji da opravda i objasni te napade bespilotnim letjelicama i kako su postali sve češći pod gospodinom Obamom.

Libijski vođa Moamer Gadafi neposredno prije nego što je ubijen 20. listopada 2011. u Sirtu u Libiji.

Čini se da je preventivno protivljenje mogućem kandidatu za državnog tajnika sada dio onoga što održava zamah onoga što je počelo kao taktika u izbornoj kampanji. Molimo vas da se umjesto toga usredotočimo na to kako bi ta osoba u smislu atributa i iskustva ili ne bi bio kvalificiran za državnog tajnika, a ne kako je jedne nedjelje vodila svoje teme u talk show emisijama.

Možda nešto drugo što pomaže da se ovo navodno pitanje učini vjerodostojnim je temeljna pretpostavka da je strana intervencija koja je pomogla u svrgavanju Moamera Gadafija, a u kojoj su sudjelovale Sjedinjene Države, bila dobra stvar i ostavila nešto što se približava stabilnoj situaciji u Libiji.

Kad bi ta pretpostavka bila točna, možda bi imalo smisla malo se zadržati, kad se nasilje ipak dogodi, o relativnom utjecaju stvari kao što su islamofobni filmovi i spletke ekstremističkih skupina.

Ali ako je umjesto toga ono što je ostalo u Libiji vrlo nestabilna i kronično nasilna situacija u kojoj su planovi terorističkih skupina, nekontrolirane aktivnosti više milicija, nesposobnost vladajućih vlasti da osiguraju vlastiti teritorij i masovna ogorčenost protiv određenih stvari povezanih s Sjedinjene Države pomiješaju zajedno u smrtonosni napitak koji neprestano mjehuri, onda je svako takvo stanovanje gotovo besmisleno.

Upravo potonja situacija zapravo opisuje veći dio današnje Libije, uključujući Bengazi. Kao Kareem Fahim izvještava u New York Times, veleposlanik Stevens bio je samo jedan od tridesetak javnih službenika koji su ubijeni samo u Benghaziju u posljednjih godinu i pol. Vlada je slabija od milicija, a čak ni milicije na koje se oslanjalo kao na ersatz snage javne sigurnosti nisu voljne ići na one poput Ansar al-Shariah, skupine optužene za umiješanost u napad u kojem je ubijen Stevens.

Već sam raspravljao kako je jedan od najvećih unosa u bilanci intervencije za svrgavanje Gaddafija odvraćanje koje je stvorilo za druge režime koji bi inače bili voljni postići sporazume o programima oružja, terorizmu ili drugim važnim pitanjima, ali sada je manje vjerojatno da će to učiniti dogovor jer imaju zornu demonstraciju nepovjerljivosti SAD-a.

Ostali dijelovi bilance tiču ​​se nestabilnosti onoga što je ostalo u zemlji u kojoj je došlo do intervencije. Neki u Washingtonu koji još uvijek vjeruju da je intervencija u Libiji bila dobra ideja oklijevaju intervenirati u Siriji jer su Sjedinjene Države izbjegle američke žrtve u Libiji, ali možda se isto ne bi moglo reći za intervenciju u Siriji.

Neposredne američke žrtve svakako su dobar razlog za oklijevanje, ali ne i jedini razlog. Ponekad je ono što se čini kao izbjegavanje žrtava samo odgađanje žrtava. Christopher Stevens i drugi Amerikanci koji su umrli s njim predstavljaju to.

Umjesto svih poslova oko pripreme tema za razgovor i ponašanja u talk showovima, najvažnije pitanje o događajima u Libiji je: je li se intervencija tamo isplatila i koje su implikacije za suočavanje s problematičnim zemljama drugdje na Bliskom istoku?

Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Sada je gostujući profesor na Sveučilištu Georgetown za sigurnosne studije. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post  na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)

6 komentara za “Veće pitanje o Libiji"

  1. Coleen Rowley
    Prosinca 2, 2012 na 00: 00

    Izvadak iz mog članka “Militarstvo majki: Prešla si dug put, dušo, od Majčinog dana za mir” http://www.huffingtonpost.com/coleen-rowley/militarization-of-the-mot_b_1512297.html:

    “Kao Obamina državna tajnica, Clinton se prihvatila nevjerojatne zadaće korištenja “arapskog proljeća” kako bi poduprla neke diktatore naklonjene SAD-u, dok je istovremeno podržavala prosvjednike protiv drugih režima koji se SAD-u nisu sviđali. Pridružila se Samanthi Power i Susan Rice i izvela nevjerojatnu igru ​​moći. “Tri harpije” (kako ih je nazvao jedan komentator) nadvladale su unutarnje protivljenje američkoj vojnoj intervenciji u Libiji od strane trojice viših pozicioniranih ljudi: ministra obrane Roberta Gatesa, savjetnika za sigurnost Thomasa Donilona i savjetnika za borbu protiv terorizma Johna Brennana, te su na kraju odigrale ključne uloge u podrška američko-NATO-ovom masovnom bombardiranju Libije 2011.

  2. Hillary
    Prosinca 1, 2012 na 14: 57

    Kako ovaj "borat" plakat smije komentirati, a ne biti baniran zbog kontinuiranog bezobrazluka, psovki i zauzimanja prostora ovdje svojim postovima?

    Kako? kada WordPress neprestano odbija moje postove?

    Ima li Konzorcij šifru ili je ovo samo cenzura ili moji komentari?

  3. Borat
    Studenog 30, 2012 na 17: 33

    rehmatshit i Ilse Hillary Koch su najniži komadi antisemitskog sranja i prognani su na najnižu stepenicu danteovog pakla.

    • skeptik
      Prosinca 1, 2012 na 19: 18

      Borat: Iskreno bih volio da su djeci zabranili pristup ovoj stranici ili onim odraslima koji su previše nezreli i/ili neupućeni da bi se izrazili civilizirano i artikulirano. Vaš komentar je mrlja opće informiranom diskursu; bez obzira na stav pisaca.

  4. Vivek Jain
    Studenog 30, 2012 na 14: 10

    Što je CIA radila u Libiji? Kakva je veza s američkim ambicijama da svrgnu vlade Sirije i Irana?

    http://www.businessinsider.com/benghazi-stevens-cia-attack-libya-2012-11

    Zašto je Susan Rice lagala o Libiji? http://antiwar.com/blog/2011/04/30/susan-rices-viagra-hoax-the-new-incubator-babies/

    Zašto je službena priča WH-a, State Dept-a i Beltway medija bila laž?

    Obama eskalira američku agresiju na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi.
    http://www.wsws.org/articles/2012/nov2012/pers-n30.shtml
    Izvod:

    “Rat u Siriji, prikazan od strane širokog sloja takozvanih liberala i 'ljevičara' kao kriza koja zahtijeva 'humanitarnu' intervenciju, pojavio se sa sve većom jasnoćom kao vježba nemilosrdnog i brutalnog osvajanja. Washington i sve velike sile pridružile su se raspirivanju krvavog sektaškog građanskog rata i pripremanju sve izravnije vojne intervencije s ciljem rušenja režima Bashara al-Assada i pripremanja daleko većeg rata protiv njegovog saveznika, Irana.”

    Možete li zamisliti da Bush ovo radi?
    http://www.nytimes.com/2012/11/29/world/us-is-weighing-stronger-action-in-syrian-conflict.html

    Progresivci bi postali promukli vičući o tome koliko je takav drski imperijalizam nezakonit i smrtonosan, posebno uz tešku represiju i nejednakost kod kuće.

    Nekoliko vrijednih članaka o Siriji:
    http://blackagendareport.com/content/imperialists-and-jihadis-evil-alliance-against-syria

    http://blackagendareport.com/content/human-rights-and-humanitarian-imperialism-syria-view-african-american-defender-human-rights

    http://www.boilingfrogspost.com/2012/11/03/caught-in-the-act/

    http://rickrozoff.wordpress.com/2012/07/28/u-s-campaign-against-syria-years-in-the-making/

    http://whowhatwhy.com/2012/11/10/meanwhile-back-in-the-middle-east/

    http://petras.lahaine.org/?p=1891

  5. Hillary
    Studenog 30, 2012 na 11: 14

    Ova gospođa zna za Libiju jer je bila specijalist u CIA-i.

    Washingtonski neokonzervativci uglavnom Židovi zahtijevali su da se PNAC poštuje.

    Umiješana Libija — ubojstvo, razaranje, sve u ime Izraela.

    http://www.youtube.com/watch?v=IAwPqfJqccA&feature=related

Komentari su zatvoreni.