Propuštena veza s Iranom

Prije četrnaest godina Iran se obratio Sjedinjenim Državama s pozivom da američki nuklearni znanstvenici ispitaju iranski nuklearni program. Međutim, Ministarstvo obrane poništilo je plan i možda propustilo priliku za izbjegavanje trenutne krize, izvještava Gareth Porter za Inter Press Service.

Gareth Porter

Godine 1998., tijekom Clintonove administracije, Ministarstvo obrane zabranilo je delegaciji istaknutih američkih nuklearnih stručnjaka da ode u Iran kako bi istražili njegov nuklearni program na poziv vlade novoizabranog iranskog predsjednika Mohammada Khatamija, prema nuklearnom znanstveniku koji je organiziranje misije.

Pentagon se usprotivio misiji izaslanstva iako mu je ponuđena mogućnost uključivanja jednog ili više znanstvenika po vlastitom izboru u izaslanstvo, prema dr. Behradu Nakhaiju, nuklearnom znanstveniku koji ju je organizirao.

Veto Pentagona izaslanstva nuklearnih znanstvenika eliminiralo je inicijativu Khatamijeve vlade koja najviše obećava za promicanje otopljavanja američko-iranskih odnosa slabljenjem ključnog američkog argumenta za promatranje Irana kao prijetnje. Administracija predsjednika Billa Clintona optuživala je Iran da želi nuklearno oružje, ne na temelju obavještajnih podataka o nuklearnom programu, već na pretpostavci da će Iran koristiti obogaćeni uran za nuklearno oružje, a ne za civilnu energiju.

U nizu intervjua za IPS, Nakhai, Iranac koji je došao u Sjedinjene Države nakon srednje škole, stekao doktorat iz nuklearnog inženjeringa na Sveučilištu Tennessee 1979. i bio znanstveni znanstvenik u Oak Ridge National Laboratoryju, dao je detaljan opis račun epizode.

Iranska misija pri UN-u obavijestila je Nakhaija krajem veljače 1998. da predsjednik Khatami i novi šef iranske Organizacije za atomsku energiju, Gholam-Reza Aghazadeh, žele od njega da sastavi skupinu nuklearnih znanstvenika koji će posjetiti Iran kako bi proučili iranski nuklearni program, Nakhai prisjetio se.

Iranski poziv došao je nakon intervjua predsjednika Khatamija u siječnju 1998. s CNN-ovom Christiane Amanpour pozivajući na "pukotinu u zidu nepovjerenja" između Sjedinjenih Država i Irana i njegovog apela američkom narodu na "razmjenu profesora, pisaca, znanstvenici, umjetnici, novinari i turisti.” Iako je nakon tih apela uslijedilo javno odbacivanje službenih razgovora između Irana i Sjedinjenih Država od strane vrhovnog vođe ajatolaha Alija Khameneija, činilo se da je Khatami odlučan smanjiti napetosti s Washingtonom.

Nakhai se prisjetio da je pitao iranske dužnosnike u misiji UN-a kolika bi mogla biti delegacija i da mu je rečeno: "Vi odlučite, a mi ćemo izdati vize." Iran će također platiti račun za putovanje, rekli su. "Gdje ih mogu odnijeti?" upitao je Nakhai, a Iranci su odgovorili: “Vi odlučujete. Bez ograničenja." Iranci su rekli da se američki znanstvenici mogu sastati s kim god žele, prema Nakhaijevom izvještaju.

5. ožujka 1998. Nakhai je počeo kontaktirati istaknute nuklearne znanstvenike i inženjere. Njegov prvi poziv bio je dr. Richardu T. Laheyju, predstojniku odjela za nuklearni inženjering na Politehničkom institutu Renssellaer i jednom od najeminentnijih svjetskih nuklearnih znanstvenika. Lahey je bio na čelu skupine znanstvenika koji su otišli u Kinu nakon popuštanja napetosti proučavati kineski nuklearni program.

Nakon što ga je Nakhai uvjerio da neće biti ograničenja u pogledu onoga što znanstvenici mogu vidjeti i kamo mogu ići, Lahey je izrazio interes za predloženo izaslanstvo, prisjetio se Nakhai. U e-poruci Laheyju tog istog dana, koju je Nakhai dostavio IPS-u, Nakhai je napisao: "Posjet od 7-10 dana uključivat će sastanke s vladinim dužnosnicima, razgovore sa sveučilišnim i laboratorijskim fakultetima i obilaske objekata." Nakhai je predložio kasno proljeće 1998. za putovanje delegacije.

Na Nakhaijev zahtjev, Lahey je ponudio kontakt s drugim istaknutim nuklearnim znanstvenicima, au e-poruci od 24. ožujka Nakhaiju, također dostavljenoj IPS-u, Lahey je rekao: “Čuo sam se s brojnim vrhunskim stručnjacima u području nuklearne energije i Safety koji bi bio zainteresiran za posjet Iranu na razmjenu tehnologije.”

Lahey je rekao da su profesor Theo Theofanous sa kalifornijskog sveučilišta Santa Barbara, profesor John J. Dorning sa sveučilišta Virginia i dr. Rusi Taleyarkhan iz Nacionalnog laboratorija Oak Ridge izrazili spremnost da se pridruže Laheyu u takvoj delegaciji.

U Leahyjevom e-mailu također stoji da će Nakhai morati kontaktirati State Department "kako bi bili sigurni da imamo službeno dopuštenje za ovo putovanje." Većina istaknutih nuklearnih znanstvenika imala je sigurnosne dozvole Ministarstva energetike, istaknuo je, i mogli bi izgubiti svoje dozvole ako su putovali bez službenog odobrenja.

Sredinom ožujka, prisjeća se Nakhai, nazvao je službenika State Departmenta za Iran, J. Christophera Stevensa. (Stevens je 2012. godine postao veleposlanik u Libiji, ali je ubijen u napadu na američki konzulat u Bengaziju 11. rujna 2012.)

U njihovom trećem razgovoru istog tjedna, Stevens je rekao znanstveniku da je putovanje "dobra ideja", prema Nakhaiju. Ali Stevens je rekao da će Nakhai to morati "raščistiti s Ministarstvom obrane". Stevens je Nakhaiju dao telefonski broj zamjenice pomoćnika ministra obrane za Bliski istok i južnu Aziju Aline Romanowski, glavne savjetnice ministra obrane za pitanja Bliskog istoka.

Ali kada je Nakhai nazvao Romanowskog, dobio je odlučno negativan odgovor na predloženo putovanje. Romanowski se nedvosmisleno protivio toj ideji, prema Nakhaiju, tvrdeći da znanstvenici neće moći doći do istine u Iranu. "Zavest će vas", prisjetio se Nakhai njezinih riječi. “Neće vam sve pokazati.”

"Rekao sam joj da se ti znanstvenici ne mogu lako prevariti", rekao je Nakhai. Ukazao je na Laheyjevo iskustvo u vođenju misije u Kini tijekom administracije Richarda Nixona. Nakhai je tada rekao Romanowskom da će grupa tražiti da ide kamo god Ministarstvo obrane želi.

Nakhai ju je zamolio da razmisli o tome i rekao da će nazvati kasnije. Kada je Nakhai ponovno nazvao tjedan dana kasnije, Romanowski mu je dao isti odgovor i isti argument, rekao je Nakhai.

U kasnijem razgovoru s Romanowskim, prisjetio se Nakhai, ponudio joj je jamstva da će u izaslanstvo uključiti stručnjaka za nuklearno oružje. Također se osvrnuo na svoje kontakte s Američkim nuklearnim društvom - glavnom profesionalnom udrugom stručnjaka za civilnu nuklearnu energiju i Nuklearnom regulatornom komisijom.

A u još jednom telefonskom razgovoru s Romanowskim, rekao je Nakhai, on je pozvao Pentagon da "pošalje nekoga po vašem izboru kao dio izaslanstva". Ali protivljenje Romanowskog ostalo je nepromijenjeno. Gotovo dva mjeseca nakon što je prvi put kontaktirao dužnosnika Ministarstva obrane, Nakhai je u svibnju 1998. prekinuo projekt.

Romanowski je sada zamjenik pomoćnika administratora u Uredu za Bliski istok Američke agencije za međunarodni razvoj. Odgovarajući na upit IPS-a prošlog četvrtka, glasnogovornik USAID-a, Ben Edwards, rekao je: "Gospođa Romanowski ne može komentirati Ministarstvo odbrane u svom trenutnom položaju u USAID-u."

Robert Pelletreau, koji je bio pomoćnik državnog tajnika za Bliski istok i južnu Aziju 1994.-97., a bio je zamjenik pomoćnika ministra obrane za istu regiju 1983.-85., rekao je za IPS da bi odluka o protivljenju putovanju izaslanstva bila donesena na višoj razini u DOD-u uz doprinos Zajedničkog stožera i drugih.

Nesklonost DOD-a da vidi gestu prema Iranu koju je podržavao State Department mogla je biti faktor, prema Pelletreauu, zajedno s nepovjerenjem prema inicijativi koja dolazi od iranskog znanstvenika koji nema veze s Pentagonom. Odbijanje misije nuklearnih znanstvenika od strane Ministarstva obrane dogodilo se u ključnoj prekretnici u iranskom nuklearnom programu. Iran je počeo tajno testirati centrifuge i praviti planove za izgradnju postrojenja za obogaćivanje urana.

Iako izaslanstvo znanstvenika ne bi otkrilo te činjenice, vjerojatno bi predvidjelo izgradnju i postrojenja za pretvorbu i obogaćivanje urana, i moglo je analizirati je li profil iranskog nuklearnog programa ukazivao na to da je on doista bio za civilne snage ili ne. Takvo izvješće moglo je dovesti u pitanje stav Clintonove administracije o prijetnji iranskog nuklearnog oružja.

Nakhai vjeruje da je Pentagon htio zaštititi tu liniju. "Očekivali su da će nuklearni program biti koristan za pritisak na Iran", rekao je Nakhai, "i nisu željeli nikakvo smanjenje te točke pritiska."

Gareth Porter, istraživački povjesničar i novinar specijaliziran za američku nacionalnu sigurnosnu politiku, dobio je britansku nagradu Gellhorn za novinarstvo za 2011. za članke o američkom ratu u Afganistanu. [Ovaj članak prvi je objavio Inter Press Service.]