Romneyjeva kampanja smatra da ima početak promjenjivim objašnjenjima Obamine administracije o smrtonosnom napadu na američki konzulat u Benghaziju u Libiji. Ali stvarnost je da diplomatska služba nikada nije bez rizika i činjenice o složenom događaju nikada nisu odmah jasne, primjećuje bivši analitičar CIA-e Paul R. Pillar.
Paul R. Pillar
događaji poput napada Naizgled beskrajno javno ponavljanje napada u Benghaziju u kojem su ubijeni američki veleposlanik i još tri Amerikanca nema oblik koji služi bilo kakvoj korisnoj svrsi. To bi bilo točno čak i bez političkog ozračja koje je proizašlo iz nastojanja da se neke od optužbi pretvore u pitanje kampanje.
Gubitak četiri javna službenika bila je tragedija. Ponovno ponavljanje ne ublažava tu tragediju. Treba podsjetiti na neke relevantne istine:
Marinci nose zastave ogrnute lijesovima četvero američkih diplomata koji su ubijeni u napadu 11. rujna 2012. na američki konzulat u Benghaziju, Libija. Ceremonija transfera održana je u Joint Base Andrews, Maryland, 14. rujna. (Službena fotografija Bijele kuće Pete Souza)
Diplomacija je opasan posao. Na to podsjeća i spomen-zid u State Departmentu s popisom brojnih američkih diplomata, koji su unatrag više od dva stoljeća ubijeni na dužnosti. Za diplomate postoji inherentna napetost između dobrog obavljanja svojih dužnosti, sa svime što uključuje kontakt i izloženost na dalekim mjestima, i sigurnog života.
Retrospektiva je jeftina. Nakon bilo kakvog incidenta kao što je ovaj, mogu se otkriti upozorenja koja su mogla biti primjenjiva na incident koji se dogodio, mjere koje su se mogle poduzeti da bi se zamislivo moglo spriječiti pojavu i razna druga "što ako".
Ono što se redovito ne primjećuje je da se iste vrste stvari mogu otkriti o bezbrojnim drugim objektima koji nisu napadnuti i bezbrojnim drugim smrtonosnim incidentima koji se ne događaju. Ono što je otkriveno proizvod je luksuza naknadne pameti drugog pogađača.
Uvijek se može konstruirati post-činjenični slučaj da se bilo koji takav incident mogao spriječiti; to nije isto što i reći da se takvi incidenti u cjelini mogu spriječiti.
Resursi su ograničeni; prijetnje nisu. Čak i ako se američki diplomati stalno odlučuju za siguran život umjesto za dobro obavljanje svog posla, potpuna sigurnost ne može se kupiti. Nagađanje o tome kako je više sigurnosti trebalo biti osigurano u bilo kojem objektu umjesto u bilo kojem od desetaka drugih drugdje (koji ovoga puta nisu bili napadnuti) samo je još jedan primjer naknadne pameti.
Informacije o smrtonosnim incidentima nisu potpune i trenutne. Uobičajeni obrazac nakon takvih događaja je da se objašnjenja razvijaju kako više i bolje informacije postaju dostupne.
Mi bismo i trebali kritizirati sve istražitelje koji su se rano odlučili za određeno objašnjenje usred nedorečenih informacija i odbili izmijeniti to objašnjenje čak i kada je stiglo više i boljih informacija. Zahtjev za objašnjenjem koje je brzo, jasno i nepromjenjivo odražava naivno očekivanje, ili u konkretnom slučaju neodgovorno politikantstvo.
Javno preispitivanje ne čini ništa u čast službi onih Amerikanaca koji su umrli. I ne čini ništa da spriječi slične incidente. Državni tajnik je, prema standardnim procedurama, imenovao odbor za provjeru odgovornosti (koji vodi vrlo cijenjeni i iskusni umirovljeni diplomat, Thomas Pickering) da procijeni što se dogodilo u Benghaziju. Neka odbor radi svoj posao.
Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Sada je gostujući profesor na Sveučilištu Georgetown za sigurnosne studije. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)
Iz Washington Posta:
Michael Birnbaum, objavljeno: 3. listopada
BENGHAZI, Libija — Više od tri tjedna nakon napada u ovom gradu u kojima su ubijeni američki veleposlanik u Libiji i još tri Amerikanca, osjetljivi dokumenti ostali su samo labavo pričvršćeni u ruševinama američke misije u srijedu, nudeći posjetiteljima jednostavan pristup delikatnim informacijama o Američke operacije u Libiji.
Dokumenti s pojedinostima o naporima prikupljanja oružja, protokoli hitne evakuacije, potpuni interni plan puta veleposlanika J. Christophera Stevensa i dosje o osoblju Libijaca koji su bili angažirani da osiguravaju misiju bili su među predmetima razbacanim po podovima opljačkanog kompleksa kada je novinar Washington Posta i prevoditelj posjetili su ga u srijedu.
####
Obamina administracija je napravila loš posao. Pisac tvrdi da je Romney "iskoristio" situaciju..ali Obamina administracija se danima pokušavala pretvarati da je to rezultat videa koji je na YouTubeu od srpnja. Sada otkrivamo da su novinari CNN-a i Washington Posta bili na stranici i uklonili osjetljive dokumente i veleposlanikov dnevnik..ali FBI-u još uvijek nije dopušten pristup stranici, unatoč 200 MILIJUNA dolara danih libijskoj vladi nakon napadi i ubojstvo američkog osoblja..s Hillary je nedavno objavila da Obamina administracija planira dati Libiji još 400 MILIJUNA dolara u nadolazećim tjednima. Hoće li FBI kojem smo dali pristup stranici ako damo Libiji 1.2 MILIJARDE dolara..kao što smo dali Egiptu prije 2 tjedna?
Mislim da Obamina administracija vara – iskreno – jer mislim da je Izrael bio upleten u ovo. Baš kao što su bili uključeni u Iransku talačku krizu i njen nastavak Iran/Contra. I to uglavnom iz istog razloga: da se riješi demokratskog predsjednika kojeg ne voli.
Postoji razmišljanje, iako je, naravno, Reagan prodavao oružje Iranu kako bi potajno financirao svoj ilegalni proxy rat u Nikaragvi.
Bivša agentica CIA-e Susan Lindauer imala je puno toga za reći o Libiji, ali nitko nije slušao.
Zapravo su je strpali u zatvor.
http://www.youtube.com/watch?v=IAwPqfJqccA&feature=related
Zar ne vidiš da djeluje kao čista luđakinja? Da je vjerodostojan svjedok, držali bi je u zatvoru. Vladi zapravo pomaže da ona trči okolo na slobodi. Svatko tko kupi njezinu priču samo izgleda kao još jedan ludak. Koliko ja znam, mogla bi govoriti istinu. Ali njezino je ponašanje potpuno zabludjele voćne torte koja je tu priču uvijek iznova uvježbavala u svom umu sve dok u nju ne povjeruje.
Usput, sada postoji još snažnija indikacija da je administracija namjerno lagala: “Unutar nekoliko sati nakon prošlomjesečnih napada na američke diplomatske objekte u Bengaziju u Libiji, administracija predsjednika Baracka Obame primila je desetak obavještajnih izvješća koja sugeriraju militante povezane s Al Qaidom bili uključeni, rekla su tri vladina izvora.” – http://uk.reuters.com/article/2012/10/03/uk-usa-libya-intelligence-idUKBRE89207120121003
Zašto je liberalima u redu s vladom koja laže narodu kad je demokratski predsjednik? Naravno, republikanci licemjerno iskorištavaju to pitanje, ali i demokrati su licemjeri.
Presavijena pizza:
Liberali se ne slažu s Obaminim laganjem o ovome. Baš kao što se liberalima ne sviđa činjenica da nije proveo stvarnu reformu zdravstvenog osiguranja, da je nastavio i na neki način nadmašio GWBushevo kršenje građanskih sloboda, da nije radio na tome da vrati Glass-Steagalu. Ipak je on puno bolji predsjednik od bilo kojeg od Bushea ili Reagana. I još uvijek je bolji izbor u studenom od Mittarda.
Zašto ne možete pročitati gornju točku o čestim upozorenjima o problemima za objekte u SAD-u diljem svijeta?
Oh stvarno? Dakle, liberali se ne slažu s Obaminim laganjem o ovome?
Zašto ga onda liberali brane, a konzervativce kritiziraju za “iskorištavanje napada u Bengaziju”.
Mislim, naravno da konzervativci iskorištavaju napad, ali to nije poanta. Nažalost, konzervativci su jedini koji ispravno prozivaju Obamu da laže američkom narodu o tome.
Ali kao što ste rekli gore, drugi su predsjednici lagali o većim pitanjima, tako da nije važno što Obama laže o ovome.
To je vaša liberalna logika na djelu i upravo zato je država u govnu u kojem se nalazi.
Hvala na ovom članku, g. Pillar, ali po mom mišljenju to nije ključno pitanje ovog slučaja. Pitanje je zašto je trebalo toliko dugo (tjednima, ne danima) da uprava prizna da je napad bio smišljen i da su ga počinile organizirane militantne skupine? Za mene je to srž stvari i na njega se može odgovoriti samo na jedan od dva načina: trebalo je predugo da se obavještajni podaci ispravno analiziraju, ili drugo, administracija je namjerno lažirala.
Pretpostavljam da su lagali, a razlog zbog kojeg su lagali, mislim, je taj što nisu htjeli biti kritizirani jer su poduprli ove teroriste prošle godine u ratu za svrgavanje Gadafija, samo da bi ih oni sada prevarili godina. Ovo je klasičan slučaj BLOWBACK-a, slučaj u kojem su nas izdali upravo ti ljudi koje smo podržali u nezakonitoj intervenciji, zapravo upali u veleposlanstvo SAD-a i ubili veleposlanika.
Obaminoj administraciji je bilo neugodno, pa su lagali. Jednostavno kao to. Da je to učinila Busheva administracija, demokrati bi vrištali krvavo ubojstvo, a republikanci bi se okupili u obranu administracije.
Htjela sam reći, "ne bavi se ključnim pitanjem ovog slučaja."
Calzone, pogodio si točno usred pizze. Hillary je likovala zbog toga što je Gadaffi uboden u rektum (Da, to je bio stvarni uzrok smrti), smijala se tome i uzvikivala: “Došli smo. Vidjeli smo, umro je!« Podrška ovoj gomili terorističkih siledžija bila bi žestoko kritizirana kao neokonski imperijalizam da ju je provodila Busheva administracija. Došlo je do besprijekornog prijelaza s republikanske vanjskopolitičke strategije na demokratsku vanjsku politiku, i to bi trebalo biti jasno kao nos na bilo čijem licu. Ništa se nije promijenilo, od Gitma do Afganistana. Očekivati bilo kakav ishod osim onoga koji su dobili bilo je obična nesposobnost. Ili… samo pokrivaju činjenicu da zapravo ne odlučuju? Ne kažem da je itko ovo zaslužio, ali su sigurno dobili ono što su tražili. Referenca: članak Roberta Fiska u Independentu:
http://www.independent.co.uk/voices/commentators/fisk/robert-fisk-alqaida-cashes-in-as-the-scorpion-gets-in-among-the-good-guys-8143267.html
Nekome sigurno mora sinuti da, ako se osnovna strategija sustavne destabilizacije ovih zemalja podupiranjem militanata nije promijenila s republikanske na demokratsku administraciju, očito NIJE izvršna vlast ili State Department koji odlučuju. Kada sadržaj ostane isti bez obzira na naljepnicu na kutiji, morate pretpostaviti da je proizvod proizveden u istoj tvornici. Čini se da su Amerikanci nesvjesni činjenice da nije važno za koga glasaju, ili nisu voljni držati ih predizbornih obećanja. Ušli smo u krevet s hrpom barbara, a ovo je ishod koji trebamo očekivati. Čini se da je isto na pragu da se dogodi u Siriji. Nemojte me krivo shvatiti: Assadov režim nema iskupljujuće kvalitete, osim što je on definitivno manje od dva zla. Čini se da je naš izborni sustav sveden na iste parametre: odaberite loše...ili stvarno, jako loše. U Libiji smo odabrali stvarno, jako loše.
Moram se zapitati: sigurno, profesor Pillar mora prozreti ovo licemjerje.
FG, slažem se s tobom u svakom pogledu. Zaista je nevjerojatno da je najlogičniji razlog za lažiranje administracije o napadu na veleposlanstvo — da su ljudi koji su izveli napad upravo oni ljudi koje smo naoružavali prošle godine kao podršku njihovom građanskom ratu — aspekt o kojem se najmanje raspravljalo u cijelom ovome tužna epizoda.
Dakle, imate GOP koji napada administraciju zbog laganja o napadu, ali ne priznaje ovu očitu točku (jer je, naravno, američka podrška al-Qaidi u libijskom građanskom ratu bila dvostranačka politika), a sada imate Demokrati poput Pillara brane administraciju pod najsmješnijim izgovorima (uglavnom da je u magli rata inteligencija maglovita, a biti veleposlanik samo po sebi opasno, itd.).
Postoji li itko tko je spreman reći istinu, bez obzira na stranačku pripadnost?
Inače, stvarno je vrijeme da se prizna da je cijelo dvostranačje potpuni i potpuni promašaj. Za koga će ljudi odlučiti glasati je njihova osobna stvar, ali po meni je glasanje za bilo koju od ove dvije stranke namjerno naivno. Više čak nije ni riječ o “manjem od dva zla”. Sve što činite glasanjem za bilo koju od ovih stranaka je igranje vaše dodijeljene uloge u šaradi poznatoj kao američka izborna politika.
Obama je čak izašao i REKAO da nije moguće promijeniti Washington iznutra. Pa, dovraga, ako čak ni PREDSJEDNIK nema moć promijeniti stvari, zar stvarno misliš da TI imaš ikakvu moć? Newsflash, ne znaš — barem ne dok nastavljaš igrati po njihovim pravilima i glasaš za jedine dvije službene stranke kojima je dopušteno natjecati se u jednakim uvjetima. Glasanje za bilo koju od ovih stranaka je glasanje za status quo rata, bezakonja i imperijalizma.
Dakle, Obama je lagao o vanjskopolitičkoj katastrofi. Drugi su predsjednici govorili puno veće laži.
Po istoj logici, ubojica koji ubije samo jednu osobu trebao bi biti oslobođen jer, hej, na kraju krajeva, postoje ubojice koje ubiju mnogo više ljudi nego samo jednog.
To je uglavnom ista logika koju je svako dijete upotrijebilo u jednom trenutku, a na koju se obično odgovara klišeom, "dva zla ne čine dobro." Ne znam, taj argument meni nikad nije išao kad sam imao osam godina, a ne bi trebao djelovati ni Obami.