Predvođene Egiptom, ključne muslimanske nacije, uključujući Tursku, Saudijsku Arabiju i Iran, istražuju načine za smanjenje političkog nasilja u Siriji, inicijativa koja uznemiruje neke u Washingtonu jer predstavlja neovisan regionalni pristup, primjećuje bivši analitičar CIA-e Paul R. Pillar .
Paul R. Pillar
Kao drugi kandidat (izvorni kandidat Muslimanskog bratstva na predsjedničkim izborima u Egiptu bio je diskvalificiran), Mohamed Morsi je bio aktivan i uporan otkako je preuzeo dužnost.
Najistaknutije je bilo njegovo uspješno projektiranje umirovljenja najviših egipatskih vojnih časnika i njegovo vraćanje nekih ovlasti koje je neizabrano Vrhovno vijeće oružanih snaga ranije oduzelo izabranom predsjedništvu. Sada Morsi širi krila u vanjskoj politicis inicijativom koja ima za cilj suradnju s Turskom, Saudijskom Arabijom i Iranom u pokušaju smanjenja krvoprolića u Siriji.
Ovo je upravo ona vrsta poteza koja će izazvati značajnu žgaravicu kod mnogih u Sjedinjenim Državama (i još više u Izraelu). Prvo, zato što se islamisti, uključujući bilo koga iz Muslimanskog bratstva, automatski tretiraju sa sumnjom, a svaka njihova asertivnost se gleda s nepovjerenjem.
Drugo, zato što će se ova posebna inicijativa smatrati potkopavanjem izolacije Irana. A izolacija Irana postala je još jača dogma od sumnje u Muslimansko bratstvo. Ta je izolacija odavno stekla status da se tretira kao da je sama sebi svrha, pri čemu se uopće ne razmišlja hoće li izolacija Irana išta pridonijeti rješavanju problema s Iranom, a ne produžiti ili čak pogoršati te probleme.
Zapravo, Morsijevoj inicijativi treba se nasmiješiti. Njegov cilj smanjenja sve bržeg krvoprolića u Siriji je hvalevrijedan cilj i cilj koji izražava većina drugih vlada. Vlade koje on angažira prikladne su za angažiranje na ovom problemu zbog svoje regionalne važnosti i sposobnosti da utječu na tu temu. Na ovaj se projekt može gledati kao na dobar primjer, s gledišta SAD-a o čemu je govorio Leslie Gelb kada preporučuje da Sjedinjene Države ne pokušavaju same riješiti svaki svjetski problem, već da umjesto toga priznaju da i druge države imaju odgovornosti za rješavanje problema.
Sirijski građanski rat nezahvalna je beba problema i trebali bismo biti zadovoljni kada je netko drugi voljan pokušati nešto učiniti u vezi s tim. Morsijevi izgledi za uspjeh moraju se ocijeniti kao niski, ali teško je vidjeti bilo kakvu značajnu lošu stranu čak i neuspjelog pokušaja s njegove strane.
Oni koji refleksno brinu o bilo kakvom poboljšanju egipatsko-iranskih odnosa, trebali bi primijetiti da čak i ako bi takvo poboljšanje bilo na neki način suprotno interesima SAD-a, ono nije, a moglo bi čak predstavljati koristan kanal za Sjedinjene Države, Morsi ne žuri donijeti o takvom poboljšanju.
Očito nema pomaka za obnovu punih diplomatskih odnosa s Iranom, iako većina drugih arapskih zemalja ima takve odnose. Morsi ne govori o Siriji da bi poboljšao odnose s Iranom; njegova vlada razgovara s Irancima kako bi pokušala učiniti nešto u vezi sa Sirijom.
Postoji mnogo načina na koje igrači na Bliskom istoku, djelujući iz vlastitih interesa, mogu činiti stvari koje su također u skladu s interesima SAD-a, sve dok mi ne pokušavamo spriječiti takve akcije zbog krute i umjetne koncepcije tko su dobri, a tko loši momci u regiji.
Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Sada je gostujući profesor na Sveučilištu Georgetown za sigurnosne studije. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)
Paul Pillar je rekao: “..Muslimansko bratstvo, neka vas automatski tretiraju sa sumnjom...” Osnivač Muslimanskog bratstva, Hassan el-Banna, bio je prijatelj mladog Adolfa Hitlera koji se borio za dopisivanje, a Bratstvo je podržavalo napore Gestapoa. marionetu jeruzalemskog velikog muftije kako bi Afričkom korpusu olakšao put do invazije