S američkom politikom zatvorenom u natjecateljskom "tough-guy-izmu" dok republikanci i demokrati dižu ulog u kažnjavanju Irana kako bi izbjegli da ga se smatra "slabim" ili nedovoljno "proizraelskim", čini se da nitko ne primjećuje da ta taktika brzo postaje sami sebi cilj, primjećuje bivši analitičar CIA-e Paul R. Pillar.
Paul R. Pillar
Idemo s još jednom rundom Amerikanaca na različitim dijelovima političkog spektra koji pokušavaju nadmašiti jedni druge u guranju većeg pritiska i kažnjavanja Irana. Kao i obično, svo to navaljivanje je gotovo potpuno lišeno bilo kakve pozornosti na to kako točno pritisak i kazna trebaju postići bilo što korisno ili na to zašto nisu postigli više nego što su do sada.
U pokrivanju od najnovije zakonodavno intenziviranje pritiska, na kojem je Bijela kuća surađivala s republikancima i demokratima u Kongresu, uzalud se traži bilo kakav znak razumijevanja temeljnog načela da sankcije mogu biti samo polovica svakog pokušaja utjecaja na drugu vladu i da sve dok zapadni pregovarači ne uspijevaju da spoji iranske ustupke s bilo kakvim značajnim olakšanjem od sankcija, Irancima nedostaje poticaj da čine ustupke bez obzira koliki pritisak osjećaju.
Kao republikanski kandidat za predsjednika, Mitt Romney se zalagao za sve tvrđi i tvrđi stav prema Iranu. (Foto kredit: mittromney.com)
I nemojte se čak ni truditi tražiti znakove pažnje zašto bi nepredviđena situacija koja navodno pokreće sve ovo, još uvijek nepostojeće iransko nuklearno oružje, trebala biti tolika opsesija, osim opetovanog pjevanja mantre da, da upotrijebimo riječi jednog predsjednika kandidata, to bi bila "najveća prijetnja svijetu".
Pritisak na Iran odavno je prešao točku da postane naizgled besmislena, beskonačna vježba pritiska radi pritiska. U nedostatku bilo kakve pozornosti na ulogu zapadnjačke pregovaračke rigidnosti ili fleksibilnosti, imamo spektakl ljudi koji traže više nečega za što sami priznaju da ne funkcionira.
Mark Dubowitz iz Zaklade za obranu demokracija, primjerice, primjećuje da je cilj sankcija promijeniti političku računicu iranskog vodstva, a zatim primjećuje: "Do danas nema dokaza da su sankcije postigle taj cilj."
Izjava Bijela kuća objavljena u utorak s ponosom opširno nabraja sve načine na koje je administracija nanijela bol Iranu, ali, osim što napominje kako je nekoliko fokusiranijih sankcija izravno spriječilo nuklearne aktivnosti, ne kaže ništa o tome što se time postiže, ili mogli nadati ostvariti.
O kritičnoj ulozi pregovaračkih pozicija nema ni riječi. Kao da je ekonomska bol dobro sama po sebi, što nije za Iran, Sjedinjene Države ili bilo koga drugoga.
Priča o sankcijama toliko se dugo forsirala da političarima ponestaje kreativnih načina da izvrše veći pritisak. Jedna od najnovijih ponuda je od zastupnika Dane Rohrabachera, R-Kalifornije, koji, očito potaknut izvješćima o vojnoj suradnji između Izraela i Azerbajdžana, predlaže raspirivanje etničkog azerskog nacionalizma u sjeverozapadnom Iranu kao način zastrašivanja iranskih čelnika prijetnjom američke pomoći za “legitimne težnje azerbejdžanskog naroda za neovisnošću.”
Glupost ove ideje je objasnila je Farideh Farhi, koji od nas traži da “zamislimo člana parlamenta iz druge zemlje kako šalje pismo njihovoj vladi tražeći potporu havajskim nacionalistima ili za povratak Kalifornije Meksiku.”
Drugo razmatranje je da je većina azerskih Iranaca previše integrirana u društveno i političko tkivo Irana da bi razmišljali u separatističkim terminima. Vrhovni vođa, ajatolah Ali Khamenei, napola je Azer, a oporbeni vođa i bivši premijer Mir-Hossein Mousavi u potpunosti je takav.
Možda bi još bolja analogija u kontekstu SAD-a bila netko tko promovira odvajanje od unije Massachusettsa kako bi se ostvarile legitimne težnje Amerikanaca irskog podrijetla za neovisnošću.
Kada budući povjesničari pokušavaju pronaći smisao ludila pod pritiskom, nepostojeće nuklearno oružje vjerojatno neće biti veliko objašnjenje, jer to jednostavno nema dovoljno smisla za fenomen. Trenutna uloga Izraela u američkoj politici jasno daje velik dio objašnjenja (a za posebno jasan opis te uloge, vidi Nedavna kolumna Thomasa Friedmana).
Amerikanci vjerojatno također prihvaćaju izraelsku poruku jer demonizacija Irana pomaže ispuniti povijesno uvjetovanu potrebu za stranim zmajevima da se suprotstave i ubiju.
Paul R. Pillar, u svojih 28 godina u Središnjoj obavještajnoj agenciji, postao je jedan od najboljih analitičara agencije. Sada je gostujući profesor na Sveučilištu Georgetown za sigurnosne studije. (Ovaj se članak prvi put pojavio kao blog post na web stranici The National Interest. Ponovno tiskano uz dopuštenje autora.)
” Izjava koju je Bijela kuća objavila u utorak s ponosom opširno nabraja sve načine na koje je administracija nanijela bol Iranu, ali — osim što se napominje kako je nekoliko fokusiranijih sankcija izravno spriječilo nuklearne aktivnosti — ne govori ništa o tome što bilo što od ovoga postiže se ili bi se moglo nadati da će se postići.”
To je problem sa sankcijama, one baš ne djeluju. Pogotovo kada nema pravog cilja koji treba postići. Iran nema i ne pokušava napraviti nuklearno oružje. Histerija koju stvaraju Netanyahu i neokoni dio je njihovog pokušaja da navedu SAD na rat s Iranom.
SAD nije samo kolonija... robovska zemlja cionističkih židova ovi židovi su smeće. bože ako postojiš plesea zbriši židove pa nitko nije kriv.
Zamolit ću Isusa da te izbriše, ti si smeće, usput tvoje ime je "Dani-EL" (Bog mi daje) "El" kao na hebrejskom "Elohim", On će ti dati ono što zaslužuješ.
Nuklearno oružje je postavljeno posvuda na ovoj zemlji, jedinoj zemlji koja je ikada postojala ili će biti i možemo shvatiti svoje vlastito čudo od svih galaksija ikada viđenih, ti i ja smo jedinstveni, poljubi ovu zemlju sine. Poravnaj stvari nemoj ih uzbuđivati ili ćemo svi biti pepeo. NEMA opcije, nema izbora osim kompromisa jer ovaj svijet je naoružao čovjek i spreman je, OMU!
cionistički Židovi & SAD jedina su nuklearna poslastica ... oni su ih koristili i jedini su koji su dovoljno glupi da ponovno koriste ove užasne bombe ” Ucjena , drugi da kradu zemlju i resurse.
Dečki, zaustavite ratnu dramu i ponašajte se kao odrasli u uniformi, doživite perspektivu mirnih ljudi za stolom koji je jako vruć.
Iran nema nikakvu prijetnju, to je samo američka opsesija.
Ron Paul je to rekao na najbolji mogući način:
On kritikuje Kongresni prijedlog zakona o sankcijama Iranu, nazivajući ga opsjednutošću Zakonom o Iranu.
BTW, Paul R. Pillar, špijun za CIA-u je gostujući profesor na sveučilištu Georgetown? Kakav akademski špijun ugrađen u američka sveučilišta!
AMERIČKI BJELOVCI SU RATNI HIŠAČI, LOPOVI I GUBITNICI
Profesor Pillar je pogodio čavao na glavicu. Naš trenutni kongres koji ne čini dobro više je zainteresiran za zaštitu Izraela nego za pomoć svojim američkim biračima. Oni galame da vide tko može bolje "zaštititi" Izrael od Izraelaca. Ovaj govor o "egzistencijalnoj prijetnji" nije ništa drugo nego uvlačenje SAD-a u još jedan ME rat. Pretpostavljam da bih dizao toliko buke kao Bibbi da je krv i blago druge zemlje proliveno za moju stvar. Pretpostavljam da nismo dovoljno naučili iz invazije druge zemlje.
VI & PROF…. SU U PRAVOM PRAVU
NEMA PRIJETNJE. To je izraelski pokušaj da demontira još jednu zemlju koja opstruira svoje hegemonističke namjere da kontrolira izvore nafte i plina u ME i Kaspijskom bazenu, što će joj potom omogućiti da kontrolira i izvuče najviše bogatstva i moći iz ostatka svijeta.
Moraju se odbaciti i DE-legitimizirati prije nego počnu WW3.
Apsolutno si u PRAVU što se tiče ovih Židova, oni su ništa drugo do tegljači.