S ponovnim porastom napetosti u Perzijskom zaljevu, nesreća ili provokacija oko uskog Hormuškog tjesnaca mogla bi ubrzati rat. U ovom memorandumu za predsjednika Obamu, 11 bivših američkih obavještajnih dužnosnika poziva američko-iranski sustav za komunikaciju - "vruću liniju" - u slučaju krize.
MEMORANDUM ZA: Predsjednika
OD: Veteran Intelligence Professionals for Sanity
PREDMET: Izbjegavanje spiralnog nasilja u Perzijskom zaljevu
Pišemo vam s poštovanjem kako bismo vam skrenuli pozornost na jasnu i sadašnju opasnost od eskalacije u Perzijskom zaljevu i predložili načine za smanjenje te vjerojatnosti. Mora postojati pouzdan način da naša mornarica komunicira na dovoljno visokoj razini s kolegama iz iranske mornarice. U suprotnom, incidenti izazvani nesrećom ili provokacijom mogu lako eskalirati na načine koje nijedna strana ne namjerava.
Karta plovnih putova u blizini Hormuškog tjesnaca
Ovo nije novi problem; drugi (posebno bivši predsjednik Združenog stožera admiral Mike Mullen) skrenuli su pozornost na to u prošlosti. Ponovno to činimo zbog naglo povećanih napetosti koje proizlaze iz terorističkih napada poput onog 18. srpnja u Bugarskoj u kojem je ubijeno pet izraelskih turista.
Još nije poznato tko je bombaš samoubojica. Ipak, izraelski premijer Netanyahu odmah je okrivio Iran i Hezbollah za napad, tvrdnja koja nije potkrijepljena, i zaprijetio odmazdom. Unutar Irana, teroristički napadi odnijeli su živote pet iranskih znanstvenika u proteklih pet godina, a Iranci krive Izrael.
Nedavno gomilanje ratnih brodova u Perzijskom zaljevu doprinijelo je ne samo gužvi, već i nestabilnom okruženju. Dana 16. srpnja, američka mornarica objavila je da je mornarički brod za opskrbu gorivom iz Bahreina, Rappahannock, upotrijebio "smrtonosnu silu" protiv 50-metarskog plovila za razonodu, ubivši jednog indijskog ribara i teško ranivši tri druga.
Mornarica je rekla da su ribari bili dovoljno upozoreni, ali trojica preživjelih inzistiraju na tome da nisu dobili nikakvo upozorenje prije nego što su na njih pucali. A da je taj ribarski brod bio brod iranske mornarice?
Kao što ta nedavna pucnjava sugerira, vode Zaljeva su najvjerojatnije mjesto za incident koji bi mogao izmaknuti kontroli. Plovni dio Hormuškog tjesnaca je uzak; to je područje gdje se sudaraju brodovi. Na primjer, 2007. godine američka nuklearna podmornica USS Newport News sudarila se s japanskim naftnim tankerom u tjesnacu dok je podmornica prolazila potopljena.
Dvije godine kasnije, nuklearna podmornica USS Hartford i amfibija USS New Orleans sudarile su se u vodama između Irana i Arapskog poluotoka dok su bile u rutinskim sigurnosnim patrolama u toj prometnoj prometnici. U siječnju 2008. pet iranskih brodova naletjelo je na tri američka ratna broda u Hormuškom tjesnacu.
Nebo nad tim strateškim područjem također je vidjelo nenamjernu tragediju. Dana 3. srpnja 1988., krstarica s navođenim projektilima Aegis USS Vincennes greškom je oborila iranski civilni putnički mlažnjak, let 655 Iran Aira iznad Hormuškog tjesnaca, pri čemu je poginulo svih 290 putnika. Let 655 Iran Aira bio je na redovnom dnevnom letu koristeći utvrđene zračne linije od Bandar Abbasa, Iran, do Dubaija, kada ga je Vincennes pogrešno identificirao kao borbeni zrakoplov.
Vincennes je poslao radio upozorenje na međunarodnoj zračnoj frekvenciji za pomoć, ali je dao netočne informacije o visini i položaju u zrakoplovu. Stoga, čak i ako je posada leta 655 bila uključena, možda su mislili da je upozorenje upućeno nekom drugom letu. Fregata američke mornarice, USS Sides, izvijestila je da se iranski zrakoplov penjao, a ne ronio u napad, u vrijeme raketnog udara.
Preventivne mjere
Na tiskovnoj konferenciji 2. srpnja 2008., predsjedavajući JCS-a, admiral Mike Mullen, rekao je da bi dijalog između vojske mogao "pridonijeti boljem razumijevanju" između SAD-a i Irana. Koliko je nama poznato, takav dijalog nije uspostavljen.
Neposredno prije nego što je otišao u mirovinu, admiral Mullen žalio se na neizbježan i nepotreban rizik koji proizlazi iz nepostojanja vojnih veza: „Nismo imali veze s Iranom od 1979. Ne razgovaramo s Iranom, pa ne ne razumiju se. Ako se nešto dogodi, gotovo je sigurno da to nećemo učiniti kako treba i da će doći do pogrešnih procjena, što bi bilo izuzetno opasno u tom dijelu svijeta.”
Sljedeća dva skromna prijedloga mogla bi uvelike doprinijeti izbjegavanju oružanog sukoba s Iranom, bilo slučajnog ili isprovociranog od bilo koga tko zapravo želi ubrzati neprijateljstva koja uključuju SAD u području Perzijskog zaljeva.
1. Uspostavite izravnu komunikacijsku vezu između američkih i iranskih mornaričkih zapovjednika u području Perzijskog zaljeva i također između najviših vojnih dužnosnika u Washingtonu i Teheranu, kako bi se smanjila opasnost od nesreće, pogrešne procjene ili provokacije.
2 Odmah pokrenuti pregovore s najvišim iranskim i američkim pomorskim časnicima kako bi zaključili protokol o incidentima na moru.
Komunikacijska veza je kroz povijest dokazala svoju vrijednost u vremenima visoke napetosti između potencijalnih neprijatelja. Kubanska raketna kriza 1962. godine naglasila je potrebu za trenutnom komunikacijom na višim razinama, a "vruća linija" između Washingtona i Moskve uspostavljena je sljedeće godine.
Ta izravna veza odigrala je presudnu ulogu u sprječavanju širenja rata na Bliskom istoku tijekom Šestodnevnog rata početkom lipnja 1967. godine.
Još jedan koristan presedan je sporazum "Incidenti-at-Sea" između SAD-a i Sovjetskog Saveza, potpisan u Moskvi u svibnju 1972. To je bilo još jedno vrijeme značajnih napetosti između dviju zemalja, uključujući nekoliko nenamjernih pomorskih susreta koji su mogli eskalirati . Sporazum je značajno smanjio vjerojatnost takvih incidenata.
Sumnjičavo bismo gledali na sve koji bi se usprotivili takvim zdravorazumskim mjerama za sprječavanje eskalacije. Brojni američki zapovjednici u Perzijskom zaljevu bili su skloni takvim koracima u prošlosti, prema tiskovnim izvješćima. I, kao što je gore navedeno, admiral Mullen je izričito apelirao na dijalog između vojske.
Analiza izvedivosti američke vojske u vezi sa sporazumom o incidentima na moru sada je u Senatskom odboru za oružane snage. U najmanju ruku, takav bi sporazum trebao biti sklopljen što je moguće brže. Snažno vas potičemo da smanjite pritisak Bijele kuće koji stoji iza toga.
Ako se ova obećavajuća inicijativa odgodi ili iznese, s dužnim poštovanjem predlažemo da razmotrite načine korištenja svoje izvršne ovlasti za provedbu svih mogućih koraka za trenutačnu uspostavu izravnih komunikacijskih kanala s odgovarajućim iranskim vlastima.
Za profesionalne obavještajne veterane za razum
Kathleen Christison, bivša analitičarka CIA-e
Ray Close, bivši načelnik CIA-e, Saudijska Arabija
Phil Geraldi, bivši operativni časnik CIA-e
David MacMichael, bivši profesor povijesti, analitičar CIA-e i časnik za procjene, Nacionalno obavještajno vijeće
Tom Maertens, bivši časnik službe vanjskih poslova i direktor Vijeća za nacionalnu sigurnost za neširenje oružja
Ray McGovern, bivši časnik pješaštva/obavještajne službe američke vojske i analitičar CIA-e
Elizabeth Murray, bivša zamjenica nacionalnog obavještajnog časnika za Bliski istok
Paul Pillar, bivši nacionalni obavještajni časnik za Bliski istok
Coleen Rowley, bivša specijalna agentica FBI-a i savjetnica odjela Minneapolisa
Lawrence Wilkerson, pukovnik, američka vojska (u mirovini) i bivši načelnik stožera, State Department
Ann Wright, pukovnica, rezerva američke vojske (u mirovini) i bivša časnica službe vanjskih poslova
Lako je biti ciničan prema američkoj politici i spremnosti administracije da komunicira s Iranom na smislen način, ali vaš prijedlog za telefonsku liniju je vrlo vrijedan, s obzirom na rizik da bi rat s Iranom mogao izbiti i eskalirati. Na neki način sadašnja volatilnost podsjeća na kubansku raketnu krizu koja je kasnije natjerala Kennedyja i Hruščova da uspostave američku sovjetsku vruću liniju. Stoga se nadamo da ste u mogućnosti doći do Uprave kako bi se ovo i slične mjere mogle usvojiti kako bi se osigurali mehanizmi za ublažavanje krize i izbjegle nenamjerne pogreške koje bi se mogle izbjeći trenutnom i izravnom komunikacijom.
Ovo je repriza posta na drugom članku CN-a. 1) Kina uvozi dobar postotak svoje nafte iz Irana. Oni možda neće biti skloni ležati dok izvodimo "kirurške" udare. 2) Vrlo napredne ruske rakete su izvan Aegisovih mogućnosti pravodobnog otkrivanja. Koliko su tih projektila poslali u Iran? Od naših brodova prave patke koje sjede. Tijekom Faulklandskog rata, argentinske AF imale su samo pet francuskih projektila Exocet i potopile su dva britanska broda uz velike gubitke u životu. Više Exoceta i Argentina bi dobili tu svađu. Ruske su rakete puno naprednije od Exoceta i Rusija bi nam se voljela osvetiti što smo poslali stinger rakete kako bismo pomogli mudžahedinima da ih istjeraju iz Afganistana. I da idemo prema nezamislivom, kad bi Kina osjetila svoje interese toliko ugroženima da su se odlučili sukobiti sa SAD-om i Izraelom, velika većina muslimana, ljuta zbog izraelskog postupanja prema Palestincima, mogla bi stati na stranu Kine, ali čak i šire—govoriti o puštanju pasa rata...WW III. Međunarodne mogućnosti su daleko iznad mojih mogućnosti, ali sigurno se netko toga sjetio. Ako se itko sjeća Korejskog rata, prešli smo crtu koju Kina ne bi tolerirala.
Sjajna ideja, ali to bi zahtijevalo da Amerikanci razgovaraju s Iranom umjesto da diktiraju i prijete Iranu.
Ovaj rat dolazi sa strašnim posljedicama za sve. Da je SAD pregovarao, a ne diktirao, možda bi stvari s Iranom mogle biti nešto drugačije.
Ovaj rat će eksplodirati cijelo ME i proširiti se dalje. Za razliku od rata u Iraku, iranski rat će doći do obala SAD-a s višestrukim i kontinuiranim terorističkim napadima. A gospodarstvo će propasti s visokim cijenama goriva i troškovima iranskog rata.
Iranski rat neće završiti za nekoliko tjedana ili mjeseci – vjerojatno nikada neće biti gotov dok se ne upotrijebi oružje za masovno uništenje.
Izuzetno razumna ideja profesionalaca koji bi trebali postavljati i provoditi politiku, da već ne djelujemo u svijetu dr. Strangelovea, kao što mislim da FG možda sugerira sa scenarijem na koji tako razuzdano aludira. (U skladu s tim, samo zamislite nikad prije objavljenu verziju u kojoj glumi Red Foxx, skatologija i sve).
Dakle, čovjek se pita ima li administracija motivaciju i volju uspostaviti ovo poboljšanje na smislen način, s obzirom na njenu sklonost ponižavanju, sabotiranju i izbjegavanju pregovora, pa čak i uopće komuniciranja s Irancima, kako je Izraelci ne bi osudili; a što je s njegovim tekućim programom ubojstava i kibernetičkog rata dok se pretvara da angažira Irance? Čitajući sve ovo u kontekstu najnovije Panettine javne prijetnje Assadu, kojeg, vjerujem, već duže vrijeme stalno pokušava odbiti (iako se, ironično, čini da je princ Bandhar posljednja žrtva), bi li telefon poziv umjesto da se koristi za označavanje iranskih vođa za paklenu vatru halo ili bacanje bunkera?
Zdravo? Zdravo? Dimitrije, jesi li tu? Halo… Dimitrije? Zdravo…….